Specijalci sa Žendraga

Piše: Mirko Blažanović

Čitajući ove naše hasićke stranice, naišao sam na ove prelijepe tekstove o Hasićanima, hasićkim zgodama, našim mladalačkim nestašlucima, i svemu što nas je činilo takvim kakvim doista jesmo bili i ostali. Dozvolit ću sebi da se i ja okušam u pisanju, ako ništa drugo, da bar dam postreka i drugima.

Ne mogu zaobići temu ŽENDRAG, po meni dio našeg Hasića, gdje se toga toliko odigralo, a vezano je za naše odrastanje i našu mladost. Probati ću nabrojati samo neka zbivanja, malo o njima podsjetiti, tako da drugima omogućim da iznesu svoja viđenja. Krenuti ću sa pecanjem, tim doista posebnim zanimanjem kojim se dosta nas bavilo. Moram početi sa pravim majstorima zanata, gdje svakako spadaju pok. Anta Ević, kojem su živu mačku zakvačili za udicu, zatim nenadmašenim pecarošem pok. Matija Meščić, koji je to zanimanje doveo do savršenstva, pa su tu još Jozan Meščić, od mlađih Zvonko Blažanović - Matošev, Pavo Blažanović - Šopac i još mnogi drugi.

Međutim, nije samo udica bila sredstvo s kojom  se lovila riba, tu je bila i mreža, a tu opet imamo posebne majstore.

Sve je počinjalo kod glavnog organizatora, mozga svakog ozbiljnijeg lova ribe mrežom, pukovnika Ante Blažanovića - Patka. Svi smo se skupili kod njega u avliji, a onda je krenula razrada, tko ce vući mrežu - to su bili samo odabrani Bufalo, Braco, pok. Lukača, Pejkan, zatim tko će plašiti ribu s lijeve strane, a tko desne strane - Kljivac, Keja, Vlado Džolin, moja malenkost i još mnogi drugi.

Ima jedna posebna stvar - čovjek s kojim smo se kod svakog lova morali baviti, a to je naš tzv. čuvar lova - Marijan Jelečević iz Hrvatske Tišine. Toliko je taj čovjek volio svoj posao da je bio spreman sve učiniti da ga dobro obavi, ali nije nam mogao ništa, jer sve je bilo vrhunski organizirano.

Posebna priča je bila kraj lova i podijela ulova, a tada nastupa pukovnik i ulov dijeli na tzv. kamarice, gdje svakog učesnika sljeduje njegova kamarica.

Moram još nešto spomenuti, a isključivo je bilo vezano za lov ribe mrežom. Jednom prilikom, znam samo da je bio onaj pravi topli kolovoški dan, lovila se riba mrežom i od silne topline i mulja kojeg smo stvorili, riba je ostala bez kisika i digla se gore na površinu - mi smo to zvali ZIJER, nastala je takva ludnica da je se riba lovila rukama, šeširima, kapama i svime i svačime.

To je samo mali dio događanja na ŽENDRAGU i oko ŽENDRAGA, a o njima neka drugi ispričaju svoju priču.