Slatkovina

Začetak Interneta je u Hasiću, a ne u Americi!

Piše: Perica Mišić

Priča prva

Izraz Internet dolazi od engleske riječi Interconnected (međusobno spojeni) i Networks (mrežnini sustav računara). U svakodnevnici Internet se često poistovjećuje sa World Wide Web (WWW), što u stvari nije točno jer je WWW samo jedan dio, jedna služba u okviru Interneta kao globalnog pojma. Nastanak Interneta se veže za 1969 godine, kada je u Sjedinjenim Američkim Državama profunkcionirao projekt Ministarsta obrane pod nazivom ARPANET (Advanced Research Project Agency ), a koji je povezivao računare na univerzitetima i znanstveno-istraživačkim centrima, iako je u pozadini tog omrežja bio razvoj razdijeljenog i neometanog komunikacijskog sistema za slučaj atomskog rata ("hladni rat"). Takvi vojni ciljevi bili su međutim, kao i dan danas i posvuda u svijetu, praktično financirani civilnim projektima koji su taj sistem koristili. Na razvoj Interneta nije, kao što bi se moglo pretpostaviti, presudno utjecao Windows Bill Gatesa (Microsoft), nego System UNIX.

Uvođenjem internetprotokola TCP/IP (kasnije Telnet, FTP) počelo se u stvari rabiti ime Internet. Najvažnija aplikacija od samog početka postajanja sustava bila je elektronska pošta (E-Mail). Nagli razvoj Internet doživljava tek od 1993. godine kroz World Wide Web i prvi grafički sposoban Browser pod imenom "Mosaic". Taj WWW, što većina danas smatra Internetom, razvio je 1989. godine Sir Timothy John Berners-Lee. Autor je Englez, ali je sistem promoviran u Cernu u Ženevi (Švicarska). Za svoj rad, uz ostala brojna priznanja, Engleska kraljica ga je promovirala u Ritera (Knight Commander of the Order of the British Empire). Dakle, njegovim pronalskom i novim sistemom, po prvi put su Internet mogli koristiti i amateri, a ne samo znanstvenici.

Tako je i Internet sam postao katalizator nagle digitalne revolucije koje smo sami svjedoci. Sam Internet i mnogobrojne službe u okviru njega, postali su danas prilično komplicirani za one koji ga dobro ne poznaju. jer nudi čitav niz uvijek novih mogučnosti, službi i servisa: IP.telefonija, Groupware, Wikis, Blogs, super brzi prikljuci koji omogužavaju Vlogs, Video on demand, Peer-o.Peer omrežja kao što je File Sharing i Online igrice. Razvoj ide dalje preko Web 2.0, Web 3.0 ...

Priča druga

Naime, u svakom znanstvenom projektu, svakom pronalasku, pa i nastanku interneta, u osnovi je ideja. I problem. Samo oni koji u sebi nose ideju, oni koji imaju problem, mogu napraviti (izumiti) nešto novo. Biti genijalni. Zato, ne treba bježati od problema, treba se suživiti s njim. Nositi ga kao trudnica dijete, I ne misliti o njemu. Ne može se nikada kazati, sada ću sjesti i nešto izumiti, napraviti nešto novo, riješiti problem. Treba biti sa tim problemom svakodnevno, ali raditi nešto drugo. Ideja padne namet iznenada. Sa problemom treba biti jednostavno trudan! Iz toga, iz takve trudnoće, rađa se ideja, rješenje, genijalitet. Većinom sasvim slučajno i nenadano.

Samo jedan primjer kao potvrda ove teze. Jedan poznati švicarski liječnik iz Züricha, Alexander Sprengler, u 19. stoljeću je mjesece i godine provodio u o potrazi za rješnjem kako pomoći bolesnicima od tuberkuloze. A onda je jednom sa svojom obitelji otišao na izlet u švicarska brda (Engandin) i tamo, pred mnogim kućama vidio kako seljaci na motke vješaju komade mesa i suše ih na zraku, konzerviraju ih. I čarobna ideja je rođena! Ako taj zrak dobro čini i sprečava da se raspada meso, zašto on onda ne bi dobro činio i vlažnim ljudskim plućima, pitao se doktor Sprengler? Problem je riješen. Tako je nastao, još do današnjih dana veliki biznis Švicaraca, zdravstveni turizam, zračne banje, Kur! Mnogi bolesnici su time izliječeni ili im je barem pomoglo da lakše podnose tada tešku i neizlječivu bolest. To se zove i tako nastaje inovacija. Slučajno.

Priča treća

O genijalnosti i domišljatosti hasićke djece morat će se napraviti poseban prilog na ovoj stranici. Zasada samo pojašnjenje kakve veze stručno-kineske Priča prva i Priča druga imaju sa Hasićem?

Jozo Meščić, Josa Bajin, Osmerac bio je jedan od preteča Internet-ideje u Hasiću! Tragajući za igračkama, bio je prvi i najveći majstor u uvođenju struje i "informatičkog" omrežja po šupama, štalama, štagljevima, sušarama, koševima.

Slatkovina

Slatkovina

Josa je sakupljao po seoskim vrtlacima ponekada desetke metara duge loze slatkovine (na veliku žalost krmaka kojima je to bila omiljena hrana) i koristio ih kao "električne provodnike uvodeći struju" u gore pomenute seoske "institucije". Za rasvjetna tijela koristio je isključivo bio-produkte, tikvice, sakreske, morkinje i bundevice. Mnogi hasićki dječaci su sate i dane provodili igrajući se tako, pomažući mu da ostvari svoje potajne snove, da bude električar. Tako je ubrzo, kao što je u Hasiću već bio red, dobio i primenku "Lojza" po tadašnjem najpoznatijem električaru šamčke općine, Alojziju, Lojzi, koji, uzgred rečeno, nikada nije koristio prifericu, nego je fazu nalazio tako što popljuvanči prst i dodirne golu žicu!

Kada bi se struja uvela u nekoliko objekata, onda se pojavljivao problem kako te objekte međusobno spojiti. Kako davati upute onoj djeci koja su razvlačila kablove od slatkovine u košu preko puta teste? Pa kako drugačije nego - telefonski! A otkud tada telefoni? Priznajem, bilo je i “lojzinih telefona” vrlo malo, ali nakon dužeg traganja našla bi se ipak u selu pokoja prazna metalna kutija od crne kreme za cipele. Novokomponirani gospodarstvenici, Firma Lojza&Co, bušili su na dnu kutija jednu rupu, vezali u njoj špagu (obično dretvu kojom se vezala slama, jer se od toga mogla ukrasti dovoljna dužina, a da se na velikom klupku ne primijeti), na poklopcu bušili ekserima sitne rupe kao na situ, prevlačili dretvu i zatezali preko teste (morala se brzo olabaviti i spuštati dole kada naiđu neka, vrlo rijetka, većinom zaprežna kola ili biciklo) i telefoniralo se sa instalaterima na drugoj strani. Radovi su cvjetali.

I funkcioniralo je. Ili smo tako samo mislili? Derali smo se u te kutije od krema za cipele toliko jako da se od Njevice sigurno čulo sve do Čandrićke, a vjerovatno niti Urijaši, Jelasari i Škarićani nisu bili posteđeni te dernjave. Ma, moralo se naravno na drugoj strani teste čuti - sa ili bez kreme za cipele! A ovi dalji (Škarić, Jelas, Urija), imali su prigodu da uživaju u još naprednijoj tehnologiji - bežičnoj telefoniji! I to besplatno. Flatrate. Bio je to “mobitel”, ako ne prvi u bivšoj Jugi, tada sigurno ispred čuvenih hercegovačkih mobitela “na kurblu” (jedino su nam falile bijele čarape, bili smo bosi!).

Fazit

Eto kakve probleme su imale poratne generacije hasićke djece. Kupovnih igračaka nije bilo, sve se moralo sami sebi praviti, domišljati se, improvizirati. Ali baš to, ustvrdiću, doprinijelo je da se odgoje i nastanu intelektualno vrlo jake i sposobne generacije hasićana, učenika i studenata koji su obično posvuda bili najbolji, ali ne bubanjem, učenjem napamet, nego razmišljanjem, improviziranje i "klikeranjem". Ustvrdio bih ovdje da je tada postajala internacionalna PISA -Studia (Programme for International Student Assessment), hasićka djeca bi zauzimala placeve ispred sadašnjih, godinama najbolje vrednovanih školaraca Finske, Koreje, Nizozemske, Japana...

Bila je to igra istraživanja, pustolovina znanja. Ali bez toga, bez pustolovine znanja, nema od bilo koje škole ništa. Znanje je najjače i najneizbrisivije kada dođe iz neznanja, iz igre. I iz svjesnosti o veličini onoga što nas prevazilazi.Taj način igranja, inovacije, učenja kroz igru danas je najatraktivnija pedagoška metoda. Taj oblik učenja je tek odnedavno otkriven u razvijenim zemljama svijeta (Gaming Simulation - Integrativ communication between pupils and experts). Učenik ne kao adresat ponude (znanja, gradiva) nego aktivni čimbenik, onaj ko će tako motiviran kazati: pazi, pa mene to stvarno zanima, daj da vidim i probam o čemu se to radi. I to onda raditi uporno. Kako reče švicarski publicist i filozof Dr. Ludwig Hasler: "Zamislite samo koliko puta jedan skakač s motkom mora pokušati, proletiti ispod, pasti, prije nego što jednom letvu preskoči? Važno je ne odustati. " A znanje? Znanje je ono što preostane kada se naučeno zaboravi.

Svako pravilo potvrđuju rijetki izuzeci, pa i u vom kontekstu. Omiljena zabava seoske djece bila je jedno vrijeme preskakanje blatnjavih seoskih kanala. (Ideju su možda dobili i od Iljke Katića, poznatog nogometaša, koji je svaku tarabu u selu preskakako kao od šale, a da je ne dodirne.) Oni odvažniji radili su to kod Undragovice i Njevice, a drugi, manji i manje sposobni na kanalu ispod tarabe babe Jage Bajenice. Bilo je to pravo takmičenje. Zdrav duh u zdravom tijelu. I to se igralo na otpadanje (odustajanje), počimalo se od onih užih kanalića, pa prema širokim kanalima koje nije mogao baš svako preskočiti. Discipline - izatrke i stojećke (bez zaleta). Jednom se desilo da jedan iz grupe (nije lijepo ovdje pominjati mu ime, ali je poznato uredništvu) nije baš daleko dogurao i brzo je odustao. Pošto se baš tada odvijalo grupno takmičenje, ekipe formirane po sokacima, čak su došli i gosti sa Urije i Jelasa, u pitanju je bio obraz, moralo se barem pokušati. Tako su ga nagovarali da mora skočitii pod svaku cijenu. Zatrče se on, stane, zabremza kod samog kanala... Ne smije. Tada se jedan sjeti genijalne ideje i predloži mu, ako već ne može odjednom, da proba preskočiti kanal od dvaput. "Hasićki dvoskok!". I, nije se puno nećkao, učinilo mu se to jako logičnim i pametnim, zatrkao se i - (dvo)skočio! Uspješno! Na veliku žalost (opet!) seoskih krmaka kojima je u kanalu ostalo manje blata i mulja za podnevno kaljužanje.

E sada, dragi posjetitelju probaj ove, autohtone hasicke priče o dječjim maštanjima i domišljatosti, pa i o preskakanju kanala od dvaput, uporediti sa pričama o internetu i švicarskim zračnim banjama i vidjet ćeš da u te tri priče ima jako puno sličnosti. Kada se sa ove vremenske razdaljine gleda na te projekte omrežavanja i elektrifikacije u Hasiću, a zna se ovo što se danas zna (Internet), automatski se moramo zapitati: šta je u temelju te ideje bilo bitno drugačije nego u ideji o omrežavanju svih računara svijeta u jedan sistem? Zato sam, u šali ustvrdio da je začetak Interneta u Hasiću, a ne u Americi, i da se Hasić tada zvao na primjer New Haas ili Haash-City, lovorike bi bile naše, a domain sa završetkom ha vrednije od com, de ili net. Ni google.com ne bio bio što jeste, nego možda slatkovina.ha.

Najžalosnije bi bilo su svemu tome to što mi nismo imali svoju kraljicu, pa ni Josa Bajin kao glavni voditelj projekta, (danas bi se to kazalo - tajkun) i pored svega ne bi postao vitez...

  • Uvod Uvod
  • Hasićka seksualna revolucija Hasićka seksualna revolucija
  • Od Iskrinog gramofona do Gitacorda Od Iskrinog gramofona do Gitacorda
  • Disko "Semafor" Disko "Semafor"
  • Blažanovići Blažanovići
  • "Show Must Go On" "Show Must Go On"
  • Televizor Televizor
  • Komaljike Komaljike
  • Kruv Kruv
  • 1 + 1 1 + 1
  • Hasićko more Hasićko more
  • Đokin kazan Đokin kazan
  • Madagaskar Madagaskar
  • Od anjc! Od anjc!
  • Kršo Kršo
  • Pipika Pipika
  • Prvi učitelj i knez Prvi učitelj i knez
  • Glotene gaće Glotene gaće
  • Frižider Frižider
  • "Put svile" "Put svile"