Braletov "frižider" funkcionirao je i tijekom 1992. godine. I dan danas na istom se mjestu može vidjeti rupa, ostatci prvog hladnjaka u Hasiću.
Piše: Perica Mišić
Otvaranjem čitaone u Donjem Hasiću i kupovinom, naravno crno-bijelog, televizora (RIZ Zagreb), 1962/63. godine pokojni Luka Mišić Brale je tu našao posao kao domar, kuvao je čajeve i kavu i prodavao pivo i sokove, nezaobilazne rum-pločice (prodavale se i na pola ili na frtalj, jer mnogi nisu imali para za cijelu,!), karamele i svilene bombone... Pošto je frižider tada bio misaona imenica, tražio je način da ljeti može rashlađivati piće. I ideja je rođena! Genijalna! Na opće poznati Braletov način.
Iako su se druga braća tome protivila, Brale, kao stariji, naredio je da se u vrtlaku iskopa velika rupa. Na Žendragu, na Blažanovića vijeru su sječene velike debele sante leda, dovozile se i redale u pripremljenu rupu – red ledenih santi, red slame... Moče, ako se tako može trapiti krompir, zašto ne bi i led? – mislio je Brale.
Prvim daškom proljetnog vjetra led se otopi i zemlja se sleže, te i dan danas tamo stoji rupa, odnosno ulegnuta zemlja. Kada je počeo rat i četnici ušli u selo, dugo su razmišljali i procjenjivali o čemu se tu radi, šta se u toj rupi krije. Niko nije smio reći istinu. Mislili bi sigurno da ih neko time zaj… i vuče za nos.
Ali, to je bila istina. Ko za to ne zna i ne vjeruje može i dan danas otići u Hasić iza Braletove kuće i vidjeti rupu uz među prema Kate Mišić i djeda Tunje vrtlaku.
