Disko "Semafor"

Razvoj moderne glazbe u Hasiću je nezaustavljivo išao dalje. Nije se dugo čekalo do pojave prvog disko-kluba u Hasiću. Dobio je ime SEMAFOR.

Piše: Perica Mišić

Sve je počelo sa gramofonima i kupovinom razglasa (vidi od iskrinog gramofona do gitacorda). Naravno, ništa od toga da nije bilo preteča i ljubitelja novih glazbenih tonova. Mnogi se sjećaju čuvenih nastupa Mate Katića i Mate Lilića koji su tada u čitaoni, ponajbolje od svih, plesali TWIST! E to je bilo nešto. Nešto još neviđeno. Dva Mate su sa svojim društvom šok-terapijom i „kirurškim rezovima“ unosili nešto novo. Mnogima neshvatljivo. Žene su se krstile… Ali, radili su to jako dobro! U twistu im niko nije mogao politi na ruke.

Nije se dugo čekalo do pojave prvog disko-klub u Hasiću. Dobio je ime SEMAFOR.
Ime je dobio po prvom hasićkom (i općinskom) Light-Show-u, ručno pravljenom semaforu kojeg je „izumio“ i napravio Perica Mišić. „Upravljački sklop“ svjetlosne mašine činio je stari rashodovani Iskrin gramofon sa improviziranim električnim kontaktima koji su pravljeni od kontaktnih limova 4,5 volti „paklića“ i morali su se tokom rada podmazivati sa kolomašću (!), tako da se brzina promijene svjetla (ofarbane sijalice u kutiji od šperploče) mijenjala podešavanjem brzine okretanja gramofonskog diska. Često je varničilo tako jako da je bolje svjetlosne efekte proizvodio upravljački mehanizam, nego semafor sam! Naravno, bilo je to opasno, znali su izlijetati osigurači i čitaona je zakratko ostajala u mraku, na radost prisutne mladeži koja je grabila te prigode da se „malo bolje upozna“, ali ko je tada o tome, o opasnosti mislio. Električne instalacije u disku „Semafor“ pravio je Jozo Brandić Skazala od tankih minerskih žica koje je prikupljao u uglju na šamačkoj željezničkoj stanici.

Disko „Semafor“ je bio jedan od prvih na općini. Organiziran je u čitaonici. Dolazili su mladi sa cijele šamačke općine i susjednih općina, te iz Slavonije. Disko klub su organizirali i vodili Brandić Jozo, Mišić Perica, Meščić Jozo i Blažanović Mato Maćuš. Bila je to danas neshvatljiva kombinacija narodnih kola, šiza i plesa, a počesto je kao glavna zvijezda svoje „uživo“ nastupe u disku imao i Pavo Dujaković na šargiji! Morao je imati pomoćnika koji je pridržavao mikrofon. Uz već pomenute prve hasićke glazbeno drugačije misleće, Matu Katić i Matu Lilić, novi trendovi su brzo dobili puno poklonika. Repertoar se u tom početnom stadiju svodio na „Mustafu“, „Zelenu travu doma mog“ Tom Johnesa, „Čestitke“ Englberta Humperdincka i jedan twist, te ponekad, u potaji, „greškom“ ili „na prepad“ pjesme tada zabranjenog Vice Vukova. Žarila je i palila „Dilajla“, te „Pro Arte“ i Čobi.

Preteča seoskog rokera i rokerskog sila u oblačenju i ponašanju bio je Ević Marijana Edislav, Edo. Ne po glazbenim opredjeljenjima, nego po ukupnom ponašanju, Nale Brandić je bio prvi hasićki roker od glave do pete, često zbog toga nerazumijevan, ali je realno gledano bio preteča tog životnog stila na općini i šire.

Utjecaj moderne glazbe je dolazio i preko Meščić Tomislava koji je u to vrijeme iz Njemačke donio prvi gramofon na baterije, pa su se gramofonske ploče sa vrha njemačkih top-lista slušale naveče na Njevici ili kod arterca. Prvi prodori nove glazbe, što je donosilo i brojne konflikte tijekom igranki, išli su preko Brandić Joze, Ević Željke, Mišić Perice i Blažanović Mate, koji su najnovije singl-hitove nabavljali direktno iz Engleske i Njemačke, tako da je glazba u Hasićkom disku bila uvijek aktualnija od one u šamačkim disko-klubovima, koji su od hasićana ne rijetko posudjivali singlice sa najnovijim svjetskim hitovima.

Iz tog perioda poznat je i prvi Hasićki VIS (Vokalno-instrumentalni sastav) „Trule živoke“. Grupu su činili Blažanović Mato Maćuš, Ević Edislav i Blažanović Anto Bufalo. Sviralo se na akustičnim gitarama opremljenim magnetima i elektronikom koju je ručno (od čekićem rastanjenih aluminijskih ploča, grafitnih jezgri iz paklića i žica iz uglja) pravio Perica Mišić. Nevjerovatno, ali funkcioniralo je! Tada jako skupe i nedostižne bubnjeve zamijenjivale su plastične kante sa ugradjenim improviziranim mikrofonima. Povremeni član te čudne muzičke skupine u prosirenom sastavu bio je i Pavo Dujaković sa šargijom.

Tek mnogo kasnije postalo je na prostorima bivše Jugoslavije (Bijelo dugme) i u Svijetu, jako moderno praviti pop-glazbu sa elementima folklora!. Ma koliko to danas nevjerojatno zvučalo, uz nastupe na priredbama, ova grupa je pravila igranke i priredbe i zarađivala novac. Jedan od najposjećenijih i najuspješnijih nastupa grupe „Trule živoke“ bio je u Kruškovom Polju u prepunom seoskom domu. Sastav te skupine je bio: Ivica Mišić na „električnoj“ gitari, Pavo Dujaković na „električnoj“ šargiji, Anto Blažanović Bufalo na „električnim“ kantama i Edo Ević sa trempetom koje je svirao lupajući Bufala po glavi. Prisutni u sali su bili oduševljeni umijećem „Trulih živoka“ koje su svirale sve moguće – narodna kola, Deep Purple, Pro Arte, Black Sabbath, Korni grupu, Dadu Topić, kaubojske pjesme… zapažen nastup grupe je bio i na priredbi u Slavonskom Šamcu na koju je trupa putovala, a kako drugačije, u platonu.

Prve progresivne djevojke iz Hasića koje su se usudile plesati na igrankama bile su Dragica Marka Katić, Manda Marka Meščić, Slavica Jose Katić, Manda Nike Blažanović, Kata Šime Blažanović, Kata i Orka Ilije Blažanović, Kata Ante Lilić i druge. Danas normalno, tada ne baš jednostavno i nadasve hrabro – cura pa da plesa sa muškarcem „obraz uz obraz“.

Razvoj glazbe u Hasiću je nezaustavljivo išao dalje. O tome uskoro…