1 + 1

Piše: Perica Mišić

Hasićani koji su pohađali školu u Šamcu, putovali su tada najpoznatijim, najmodernijim i najefikasnijim prometnim sredstvom - "tabanića fijakerom" ili kako se to danas kaže - pješice.

Kući se obično nije plavo žurilo. Trebalo je prvo svratiti na željezničku stanicu, pročitati sprovodnice na vagonima, ispregledati plombe, otkinuti koju (to se naveliko skupljalo, Matković Ivo Rendo, Meščić Mijo Žujo i Meščić Niko Škico imali su najveće zbirke na općini), povaditi minersku žicu iz uglja, prikupiti “plejove”, plosnate metalne trake sa otvorenih sanduka od koji su se pravile šlicuge, pronaći bačene ostatke karbita (za punjenje topova od limenih konzervi, to ću morati jednom ispričati!), ponekad podvaditi svračija jaja u Šaševici, napacati pokojeg kera, nakrastiti se pečenjaka na poljima pored pruge, pokrasti škarićke šljive i dunje (Mirka Mitrovića), orase burumce (Damnjanovića), ali i "popeglati" pokiji aluminijski dinar na tračnicama, na škarićkom prijelazu ili na Siljevcu, tako što se postave pred dolazeći vlak, a vlakovođa uporno vuče špagu od pištaljke, mlatara rukama, prijeti i, ne rijetko prikoči ili čak stane... Bježi kud koji!

Gornjanska djeca su se razdvajala na mjestu koje se zvalo "preko pruge", a nalazi se na prelazu sa puta Šamac-Crkvina, prema škarićkom putu i nastavljala sa pisarcima, zasavičanima i crkvinjanima dalje, prema Siljevcu. Rijetko kada je prolazio dan a da nisu izbijale "spontane" tuče gornjohasićana sa pisarcima, na ulazu u Crkvinu, tamo gdje se odvaja put za Pisare. Pucale su kasice, otimale se i istresale pređane torbice, švrljale se teke i zadaće, hvalo se protivnika za nos sve dok ne kaže “pusti go…”, piškilo po knjigama...

Nedjeljko Mijanić Nedo

Nedjeljko Mijanić Nedo

Mora se priznati da su Hasićani češće izvlačili deblji kraj. Pisarci su obično počinjali iznenada, neočekivano, podmuklije (nismo tada imali pojma da se već trenira za najnoviji rat!), a onda su strčavali u svoj sokak do prvih kuća, gdje su ih štitili stariji. Hasićanima je put do kuće bio još dug. Tog puta međutim, Hasićani su promijenili taktiku ratovanja, napali prvi i potjerali Pisarce u paničan bijeg. Dok su svi vrlo brzo bestraga nestali u prvim pisarskim kukuruzištima, najmanji, najmlađi i najneiskusniji, među njima, Nedjeljko Mijanić Nedo, nije mogao uteći i Hasićani su ga uhvatili. “Živog!”

Kako je to već red postupati za raznim zatočenicima i kako već piše u Ženevskoj konvenciji, prije vučenja za uši i čvokanja, počeo je istražni postupak. Istražitelj, a ko će drugi, tada i sam školarac, Jozo Petrić Coco:

Jozo Petrić Coco

Jozo Petrić Coco

- Mali, kako se ti zoveš?

- Nedejko Mijanić?

- A koji si razred?

- Puvi!

- A šta ti znaš?

- Znam sve!

- A koliko je jedan više jedan?

- A bogati, ne znam ja to!

Odgovori tako Nedo iskreno svome istražitelju, kojemu samom nije ostalo u sjećanju (ili nije to nikada htio kazati), kako je glasila konačna presuda i kako je mali Nedo dalje prošao.

Vjerovatno platio jadan za sve one batine koje su prije toga dobili Hasićani i Coco sam. Preživio jeste, osobno sam svjedok. Kasnije, kada su svi odrasli, mnogo puta sam ga viđao i sretao u Šamcu, sve dok se nije mlad naglo razbolio i umro. Nikada nije niti on htio o tome da kaže jednu, jednu riječ. Nito Jozo kada sam ga pitao. Obdvojica su se uvijek samo zagonetno smješkali.

A ja sam naučio iz te priče da su jedan i jedan dva - ako se ne naredi drugačije.

  • Uvod Uvod
  • Hasićka seksualna revolucija Hasićka seksualna revolucija
  • Od Iskrinog gramofona do Gitacorda Od Iskrinog gramofona do Gitacorda
  • Disko "Semafor" Disko "Semafor"
  • Blažanovići Blažanovići
  • "Show Must Go On" "Show Must Go On"
  • Televizor Televizor
  • Slatkovina Slatkovina
  • Komaljike Komaljike
  • Kruv Kruv
  • Hasićko more Hasićko more
  • Đokin kazan Đokin kazan
  • Madagaskar Madagaskar
  • Od anjc! Od anjc!
  • Kršo Kršo
  • Pipika Pipika
  • Prvi učitelj i knez Prvi učitelj i knez
  • Glotene gaće Glotene gaće
  • Frižider Frižider
  • "Put svile" "Put svile"