Naslovnica » Škrinjica » Vremeplov
Ono što je za Prud i Zasavicu Bosna, ono što je za Grebnice, Bazik i Domaljevac Sava, ono što je za Sarajevo Miljacka, za Osijek Drava, za München Isar, za Frankfurt Main, za Mostar Neretva, za Passau, Beč, Budapest i Vukovar Dunav, za London Themse, za Pariz Sena - to je za Hasić Žendrag!
Hasićki dječarci i curice manje više nisu niti znali šta je to sex. Ako poneko i jeste, onda se to zvalo sasvim drugačijim „brezobraznim“ imenima... Prvi pokušaj hasićke dječurlije da saznaju ponešto o "bezgrešnom" i "grešnom" začeću završio je nesretno i tužno.
Prvi portabl gramofon (na baterije) u Hasiću imao je Tomo Meščić koji je to "čudo tehnike" donio iz Njemačke.
Razvoj moderne glazbe u Hasiću je nezaustavljivo išao dalje. Nije se dugo čekalo do pojave prvog disko-kluba u Hasiću. Dobio je ime SEMAFOR.
Blažanovići kao familija imali su procentualno najviše obrazovanih ljudi u Hasiću, a bili su i najtalentiraniji za sve što je sa umjetnošću imalo veze.
Hasić je bio poznat po izrazitim glazbenim talentima, ali i po izrazitim glazbenim anti-talentima.
Kupovinom televizora u čitaoni u Donjem Hasiću koji je bio jedan od prvih na opštini, išlo se na gledanje dnevnika, Čkalju, filmove, djeca na poznatu kaubojsku seriju „Šampion“…, kao u Crkvu.
Začetak Interneta je u Hasiću, a ne u Americi!
Kako bi mi naše stare bake, Hasićanke rekle: „o jebote kote“, otkud o komaljikama da pišeš? Da baš o njima. O komaljikama, ili komušikama, paturini, o okrunjenim klipovima kukuruza.
„Odi djede dođi brzo na pendžer da ti nešto pokažem“, pa uperim prst i pokažem na testu: „Vidi je djede, dobra je ko kruv!“.
Tog puta međutim, Hasićani su promijenili taktiku ratovanja, napali prvi i potjerali Pisarce u paničan bijeg. Dok su svi vrlo brzo bestraga nestali u prvim pisarskim kukuruzištima, najmanji, najmlađi i najneiskusniji, među njima, Nedjeljko Mijanić Nedo, nije mogao uteći i Hasićani su ga uhvatili. “Živog!”
Sve do ranih 50-tih godina gaće je nosilo samo nekoliko žena u selu, a onda su se počele prvo nositi pređne (kako je to moralo žuljati!), pa prugaste porketne, a muškarci su prešli na čuvene glotene gaće
Hasić ne bio bio Hasić da nije oduvijek, kao cijela Posavina, bio poznat po tradiciji pečenja rakije. One prave. Domaće. Šljive. Tradicija koja se održala i do današnjih dana. Puno će pravih ljubitelja dobre kapljice i dan danas flašu viskija ili konjaka, vrlo rado mijenjati za flašu rakije, ali one prave domaće mučenice.
"Kako se zove glavni grad Madagaskara?". Gajevljani preblijedili, gledaju se kao telad, naravno ne znaju. Hasićka ekipa daje znak da zna odgovor. I stvarno, kao iz puške - Tananariva!
Zahvati masatom djed Juro po kremenu, ljutito, po ko zna koji put, ali, hoće se, ovaj puta bio je izuzetno uspješan. Varnica iskoči, potpali trud i za tili čas zadimi se i djedova lula.
Negdje 60-tih godina, sve više je hasićkih obitelji nabavljalo satove. Vekere na navijanje zemunske marke „Insa“ sa ili bez vanjskog zvona. A to je bila tehnika!
Nakon već opisanog poslijeratnog tečaja kao prvog koraka u opismenjavanju Hasićana, nezaobilazno je reći par riječi i o Pipiki, koji je već nas ovim stranicama pomenut kao jedan od prvih koji je u Hasić donio nogometnu loptu.
Odmah poslije Drugog svjetskog rata, šamačke vlasti su po direktivi, kao dio Prvog petogodišnjeg plana Jugoslavije, išle na masovno opismenjavanje stanovništva. Po mnogim selima su otvarani ANAFALBETSKI TEČAJEVI.
Perlonske košulje pastelnih boja. Rijetki su ih imali. Mirko Ive Blažanović, Carev, Kazimir, imao je perlonku prvi. I to dvije, u dvije boje. I još jednu „šlinganu“, roznu, sa šarenim rupicama.
Pošto je frižider u to vrijeme bio misaona imenica, Brale je tražio način da ljeti može rashlađivati piće. I ideja je rođena! Genijalna! Na opće poznati Braletov način.
Jeste li znali da je Hasić poznat po tome da je prvi u Posavini, a i šire, uzgajao svilenu bubu? Da, pravu svilenu bubu!
A onda bi krenula razrada, tko će vući mrežu - to su bili samo odabrani Bufalo, Braco, pok. Lukača, Pejkan, zatim tko će plašiti ribu s lijeve strane, a tko desne strane - Kljivac, Keja, Vlado Džolin...
U sjećanjima mnogih nezaboravnim su ostale svirke Betonske ograde pod vedrim, zvjezdanim nebom, koje su se održavale petkom u Donjem Hasiću, na poligonu iza škole i čitaonice. Te igranke bile su među najposjećenijima i najpoznatijima u bosanskošamačkoj općini, pa i šire!
