Sestra Jakoba

Sestra Jakoba (na slici lijevo)

Sestra Jakoba (na slici lijevo)

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Blagdan sv. Jakova podsjetio me na jednu dragu osobu, koja je puno privrijedila našoj župi, pa tako i našem Hasiću. Stariji će se sigurno odmah sjetiti č.s. Jakobe, franjevke, koja je došla u našu župu sa s. Florencijom. Doveo ih je pokojni fra Valerije Jurić.

S. Flonrencija nešto suzdržanija, s. Jakoba razgovorljivija. S. Jakoba je uvijek bila vrlo zaposlena. Čas je bila u vrtu, čas u kućaru, čas u crkvenoj avliji radeći u civilu, a čas opet u crkvi u redovničkom habitu kiteći oltar, moleći ili razmatrajući.

Međutim, uvijek je imala vremena zastati i porazgovarati. S nama djevojčicama je rado o svemu razgovarala. Njezina mješavina slovensko-hrvatskoga jezika bila je simpatična, a osobito završetci “kaj, ne”. S mnogo godina svoga redovničkoga staža uvjeravala nas je u ljepotu odabira tog zvanja.

Rado je molila, ali se činilo da su joj problemi ljudi na prvome mjestu. Rado bi odložila krunicu ili brevijar za kasnije, ukoliko ju je netko baš tada trebao. Nije imala “dnevni red” kada su bile u pitanju ljudske patnje. Govorila je također da je Bog strpljiviji od čovjeka, da će je On svakako pričekati. Šalila se s nama . Voljela je mlade i jedva čekala da dođe mlađa sestra koja će nas okupljati, podučavati vjeronauk i pjevanje.

Za našu župu je bila šteta što sestara nije bilo i ranije.

No, došla je mlada sestra Henrika iz Ulica i s. Jakoba je bila sretna slušajući kao nas podučava i koliko se djece skuplja.

Na proslavi mlade mise fra Ivana Čalušića bio je lijepi broj aktivnih mladih u našoj župi.

S. Jakoba se odavno preselila Onomu kojemu je žrvovala svoj život. Niska rasta, ali duhovno visoka, natrikrilila je svojom jednostavnošću i dobrotom mnoge “visoke”

Bogu hvala, što si djelovala u našoj župi, draga s. Jakoba!