MALI POSAVSKI RJEČNIK

ȁber m. orij. – vijest, novost

àbit m. lat. – svećeničko i redovničko odijelo; duga oprava s širokim rukavima

ȁbriktovati gl. ger. – utjerati u red, „izmuštrati“, dresirati

ȁca! uzv. – zapovijed psu da nekoga potjera s određenoga mjesta

ȁca(ca)ti gl. – huškati psa da nekoga napadne

àcija ž. orij.– vrijeme 2 sata po zalasku sunca tj. vrijeme lijeganja i odmora od poslova 2. vrijeme pete dnevne molitve u muslimana

ádet m. orij. – običaj koji se prenosi s koljena na koljeno, tradicija

ȁdžija m. orij. – islamski vjernik koji je hodočastio u Meku

Ȁdžija m. - nadimak

afèrim uzv. orij. - bravo

ȁjcati gl. ger. – razgorjeti vatru

àjde gl. – 2.l. imp. od gl. ići, hajde, idi

ȁjdemo gl. – 3.l. imp. od glagola ići, hajdemo, idemo

ȁjte gl. – 2.l. mn.imp. gl. ići, hajdete, idite

àkastile pril. – namjerno, samo zato, baš zato

ȁkoš izr. – ako hoćeš

aknéš izr. – ako nećeš

àkrap m. orij. - člankonožac odbojna izgleda, škorpion, štipavac; 2. čovjek vrlo ružan i odbojan

àkšam m. orij. – suton, zalazak sunca, predvečerje

akšàmluk m. orij. – večernji razgovor uz piće

alàbuka ž. orij. – galama dreka, vika, kaos

àlajbegova slȁma ž. orij. - ono što je ničije, o čemu se nitko ne stara

aláliti gl. orij. – oprostiti se, osobito se misli na času smrti

alàpača ž. orij. - naziv za ženu koja se nepristojno ponaša (viče, dere se), prostakuša

ȁlat m. orij. – konj riđe dlake

alàša ž. orij. – 1. krdo konja 2. grupa veselih mladića

àlčak m. orij. - 1. prepredenjak, vragolan, lakrdijaš, sklon šali; 2. jak čovjek

âlka ž. orij. – obruč od kovine, naušnice, metalna naprava kojom se kuca na vrata

ȁlisati - jesti

alùga ž. orij. – travurina

âlva ž. orij. - poslastica pravljena od brašna, meda ili šećera masnih ili drugih sastojaka

alvàdžija, alvèdžija m. orij. – čovjek koji proizvodi i prodaje halvu

àljinka ž. orij. – odjevni ženski predmet, ne samo haljina

âm m.orij. – glavni dio konjske opreme za prezanje kola

amánet m. orij. – stvari koje se, kao uspomene, čuvaju; zavjet, svetinja

ȁmbar m. orij. – spremište za kukuruz, uopće ostava za hranu

ambréla ž. tal. – kišobran

àmidža m. orij. – stric

àmper m. germ. - kabao, vedro, kova

ànamo pril.- tamo, onamo

anlàjisati gl. orij. – razmjeti, shvatiti

antìlopke ž. – zimske cipele

ȁntraga ž. orij. – 1. travurina 2. nesreća

anùma ž. orij. - bračna družica, supruga, žena

ȁnjc m. ger. - jedinica, vrsta kartaške igre

ȁnjcug m. germ. – muško odijelo

àpaš m. franc. - ološ, propalica

apatéka ž. grec. – ljekarna

apatékar m. grec. – ljekarnik, farmaceut, apotekar

ȁpcigovati gl. germ. – uskratiti, odrezati, otkinuti

ȁpoštol m. grec.- apostol, poslanik

ȁps m. grec. - zatvor

ȁp-tȁk m. germ. - pozor, komanda u austrijskoj vojsci

ȁrač m. orij.- porez, izdatak, trošak

aráčiti gl. orij. - 1. ubirati porez 2. pljačkati, uništavati, pustošiti

arȁčlija m. orij. - poreznik

arànija (oranija) ž. orij.- velika bakrena posuda za kuhanje vani veće količine jela prigodom svadbi, pogreba i sl., a i za prehranu svinja

ȁrati gl. orij.- pljačkati, pustošiti, satirati

àrenda (arendija) ž. lat. - zakup, zakupnina ('uzeti zemlju pod arendiju'), prihod od iznajmljenog zemljišta

arlaùkati gl. orij. – zavijati, urlati, vikati

àršin m. orij. – naziv mjere za dužinu

artérac m. franc. – bunar koji se buši do vode između dva ili više nepropusnih slojeva zemlje, nazvan po francuskoj pokrajini Artios

àrtija ž. orij. – papir

Asićan, Asićanka – stanovnik/ca Hasića

àsna ž. orij. - korist

àsniti gl. orij. – koristiti

àstal m. mađ. – stol

ȁsura ž. orij. – prostirka, koja se uz truljarke (ponjave pravljene od ostataka stare robe) stavljala na pod u posavskim kućama; rogožina

àsvalt m. grec. – mješavina bitumena i drobljenoga kamena kojom se pokrivaju ceste i prometne površine

àšik, ašìklija m.orij. – momak koji se udvara djevojci

àšikovanje s. orij. – udvaranje, zabavljanje momka i djevojke

àšikovati gl. orij. – voditi ljubavne razgovore

ȁt (ati, atovi) m. orij. – konji

atrèsa ž. fr. – mjesto prebivališta, adresa

atresírati gl. – nasloviti, staviti adresu na pismo

ȁvet m. orij. – utvara, strašilo, priviđenje; krilati zmaj iz bajki

avétinja ž. orij. - sablast, ljudski oblik strašila

ȁvaz m. orij. - glas, zvuk, povik

àvdika ž. - vrsta trave intenzivnog mirisa što raste uglavnom uz međe i kanale

àvli(ji)ca ž. orij. – malo dvorište ili preddvorište

àvlija ž. orij. – dvorište

bàbače zb. – kudjeljin otpad s puno puzdera (lanenog otpada)

bȃbak m. – ojačani stupić u drvenoj ogradi

bȁbica ž. – metalni predmet u obliku velikog klina koji služi za klepanje kose

bȁbica ž. – primalja, babica

bȁb(i)je priče ž. – bablje priče

bȁbine ž. - svečanost kada rodbina i prijatelji dolaze porodilji i novorođenčetu s darovima

babìnjare ž. - žene koje s darovima dolaze posjetiti porodilju i prvi puta vidjeti dijete

bábo m. orij. – otac

bàbura ž. – vrsta paprike

bàcati ili prosipati cvijeće – običaj da djevojčice na blagdan Brašančeva nose u procesiji ružine latice i putem za vrijeme procesije posipaju cvijeće

bȁčka ž. – sjemeni dio luka

badàva pril. orij. - u bescijenje, besplatno

bádem m. orij. – bagrem, akacija

bádžo m. – ženine sestre muž

bȁf m. – zalizak kose

bága ž. orij. - insekt, kukac

bagatèla ž. – sitnica

baglàma ž. orij. - željezni pričvršćivač za vrata

bàglić m. mađ. – naviljak, stožić, hrpa, snopić

bȁgra ž. orij. - soj loših ljudi

bȁja ili bȃjo m. – brat, djever ili rođak

bajàgi pril. orij. - tobože

bàjat pr. orij. - star, pokvaren od dugog stajanja, npr. kruh, ustajao

bàjbok m. ger. – zatvor

bàjer m. orij. - brijeg, obala, nizbrdica, strmina

bȁk m. – bik

bàkandže ž. mađ. – teške okovane cipele, cokula

bàkcil m. – bacil, bakterija, mikrob štapićastog oblika koji često izaziva zarazne teške bolesti

bakòvit ili bikòvit pridj. – u metaforičkiom smislu jak, snažan, odvažan čovjek

bàksuz m. orij. – nesretan čovjek, nesreća

bàksuzan prid. – nesretan

bàkšiš m. orij. – dodatak na plaću za učinjenu uslugu, napojnica

bȁla ž. rom. - smotak, svežanj, mjera za količinu sukna, pamuka ili slame i sijena, ovdje isključivo povezana uz vršidbu s kombajnom

bálac m. – sluz iz nosa

bálo, balonja m. – pejorativan naziv za momčića

Bȁlegovac m. – selo u odžačkoj općini, sada preimenovano u Novo Selo

bàlija m. - pogrdan naziv za muslimana

balìnkuša ž. – pogrdan naziv za muslimanku

bálonja m. – žutokljunac, nedorasla osoba koja se nameće kao najpametnija pred starijima

bȁljega ž. – goveđi izmet, stajsko gnojivo

baljèzgati gl. – govoriti bez smisla, lupetati

bàndar m. – riječna riba

bandéra ž. fr. – električni stup

bȃniti gl. – praviti se važan, biti kao ban

bȁniti gl. orij. – iznenada doći

bánka ž. – novčanica od 10 dinara u bivšoj Jugoslaviji

bâr prij. orij. – makar, u najmanju ruku

baràba m. orij. – mangup

barabírati gl. – ponašati se kao baraba

bàrdak m. – posebna glinena posuda za vodu, vrč, krčag

bàrdati gl. – pamtiti, zapamtiti, upamtiti

bâriti gl. žarg. - osvajati (osvojiti) djevojku

barjàktar, barjektar m. orij. – stjegonoša, nositelj zastave

bȁrkati gl. – izazivati

bàsma ž. orij. – namotana pamučna tkanina (u trgovini)

bášča ž. – vrt

bàška pril. orij. - posebno, napose, odvojeno, po strani

baškárenje s. orij. – izležavanje, besposličenje

bàšluk m. – gornji dio preslice

Bȁta m. - poznate prodavaonice obuće

bȃta ž. - biljka s čahurama u kojima je sadržaj sličan vati, stavlja se u jastuke (raste u Savuljama - području uz Savu)

bȁtak m. orij. – krak, bedro npr. peradi

batáliti gl. – pokvariti, zanemariti, okaniti se čega

bècati se gl. – trzati se od straha

bȅcnuti se gl. - lecnuti se, trgnuti se

bèćar m. orij. – lola, mangup

bećárac m. – 1 pjesma prožeta dvosmislenostima 2. kolo

bećàruša ž. orij. – ženska osoba koja svojim ponašanjem odudara od standarda ponašanja

bèfel m. germ. – naredba, zapovijed (najprije samo careva i to «cara Franje Joz(i)pa», a zatim svaka odredba koja je dolazila iz Bečkog dvora, a u novije vrijeme svaka općinska ili druga državna obavijest

begènisati gl. – orij. sviđati se komu ili zagledati se, simpatizirati nekoga ili nešto, zavoljeti, zaljubiti se

bȅginica ž. orij. - begovica

bèhar m. orij. – miris, proljeće, cvijet

bèkrija m. orij. – obješenjak, lola, pijanica

bèlaj m. orij. - nevolja, nesreća, rusvaj, patnja, bijeda; vrag

bȇla ž. - kolijevka

bȇlati gl.- ljuljati dijete u kolijevci

bȇlati se gl. – ljuljati se

bèlćem pril. orij. - možda

belègija ž. orij. - brno, brus, gladilica

bȅli pril. orij. – doista, zaista, sigurno

béljiti se gl. – kreveljiti se

bȅna ž. orij. – budala, luda

benáviti gl. orij. – praviti se lud, govoriti gluposti

bèndati gl. – uvažavati, mariti

bȅnt m. - malo povišena zemlja od svega nekoliko kvadrata, posebno iznad bare,potoka i rijeke u sklopu nasipa

berìćet m. orij. - dobra godina, sreća, blagoslov

berìćetan pr. – blagoslovljen, sretan, plodonosan, obilan, koristan

bèsjediti gl.- pripovijedati

bêša ž.orij. – hipokoristik za bešiku, kolijevku

bèšika ž. orij. – kolijevka, zipka

bȅštija ž. tal. - pokvarena osoba, osobito žena nećudorednoga ponašanja

bȅz m. orij.- bijelo tanko platno, laneno ili pamučno

bèzbel(i) pril. orij. - naravno, dakako, dabome, doista, zaista

bèzecovati ger. gl. - označiti

bezobràšćina ž. - bezobrazluk

bȉba ž. – pura, purica, tuka

bíbac m. – puran, tukac

bìbinjak m. – vrsta biljke kojom je hranjena perad, osobito pačići

bicìklo s. lat.-grec.– bicikl

bijêla pêka - osušeno svinjsko meso

bijêle čele mn. – djeca djedu i baki od praunuka

bȉkelji m. – pramen kose koji ide u oči

bìlmez m. orij.- lijenčina, neradnik

bìljeg m. – urođeni znak na čovjeku na pr. madež

bína ž. ger. – pozornica

bȉnjati gl. – tući, udarati, biti

bírik m. - momak, „simpatija“

birìkati gl. - dotjerati se, urediti se

biti nekom mani – ne sviđati se (momak djevojci i obrnuto)

bȉva (kobiva) - kao što to biva, to jest

bjȅlica ž. – vrsta žuto bijele posavske sitne šljive za pečenje poznate rakije šljivovice

bjȅlić m. – vrsta kukuruza bijele boje

bjeljánce s. – bjeljanjak jaja

bjȅn, a, o pr. – tučen, a, o; bijen, a, o

blȁgoslov m. - u značenju jednodnevnog slavlja za pojedino selo, dan posvećen patronu sela, svecu zaštitniku sela npr.: Sv. Anto Padovanski (ljetnji 13. lipnja ) zaštitnik sela Gornji Hasić i sela Osječka u dubičkoj župi, te u Slavonskom Šamcu; sv. Anto (Antun) Pustinjski (zimski, 17. siječnja) zaštitnik Donjeg Hasića i sela Prud; sv, Marko (Markov dan) 25. travnja blagoslov sela Tišine i Balegovca Novo Selo u dubičkoj župi); Duhovi (2. dan Doova-Du(h)ova blagoslov u selu Šupljenovci (sada se zove Novo Selo) i Zasavici u šamačkoj župi; Sv. Ilija u Grebnicama i zaštitnik cijele Bosne; sv. Ana u najvećem bosanskom selu Domaljevcu; sv. Alojzije u Gornjoj Dubici; Sv. Filip i Jakov u Mrkoj Adi; sv. Rok u Prudu; Majka Božja žalosna u Čardaku; Spasovo u Garevcu; sv, Ivan Krstitelj u Zoricama; Gospa od Anđela (Porcijunkula) u Tramošnici; Srce Isusovo u Bos. Šamcu; Velika Gospa u Odžaku.

blèčati gl. - plakati, derati se bez razloga

bléjiti gl. – oglašavati se poput ovce

blȅkav prid. – blesav

blènto m. – čovjek sklon neuravnoteženim postupcima

blȅntavac m. – isto kao gore

blíška ž. – igra, uglavnom dječaka koji su, na postavljeni cilj s određene udaljenosti, bacali sitni novac; tko pogodi najbliže pokupio bi sve novčiće

blíznac, blíznica m/ž. – blizanac, blizanka

blíznačad zb. – brat i sestra blizanci

bljèzgariti gl. – govoriti nesmisleno

bljȕcati gl. – bebino vraćanje hrane poslije dojenja ili hranjenja

bljùvati gl. – povraćati

bljúz m. – jači izbačaj u procesu povraćanja

bljȕzgati gl. - pljuštati

bȍca ž. – 1. korov koji ima oštre iglice; 2. staklenka

bȍč(i)na ž. – dio tijela u goveda između kuka i stomaka, slabina

bogájstvo s. - bogatstvo

bogàrati gl. – zaklinjati i psovati ime Božje

Bȍgarami! (...ti; ...vam) uzv. – zaklinjanje Bogom

bȍgaza ž. orij. – uzak prolaz

bogóroditi gl. – prigovarati

bogòvati gl. - biti bogat, imati veliku moć, umišljati se bogom

bògovetni dan m. - u značenju čitav dan, sav dan,

bȏj m. – kat, etaža (npr. kuća na 2 boja )

bȍkor m. mađ. – kita, buket

bȍlan - uzvik (Bolan ne bio!)

bȏna prid. – izraz obraćanja ženskoj osobi

bóra ž. – bijela kvadratna tkanina na kojoj se veze tzv. tehnika veza s križićima

bórana artija ž.- krep papir osobito crveni, koji je služio djevojkama i mladim snahama da njime rumene lice i usta

boremi! uzv. – bogme!

bòrija ž. - instrument koji su izrađivala djeca od kore mlade vrbe u proljeće ili ljeto ( sgrane mlade vrbe se izrezivala kora koja se motala u oblik jednostavne trubeu koji bi se stavljao pisak izrađen od drva ili metala i koji bi davao zvuk roga)

bòrjana ž. – v. borija

boròsan(k)e ž. – posebna ortopedska poluotvorena obuća, koristi se za rad u trgovinama, bolnicama i sl.

bòsiok m. – bosiljak, biljka ugodnog mirisa, služi kao začin

bòstan m. – voćnjak, vrt za dinje i lubenice

bòžjak m. – siromah

Bȍžje davanje (uzrečica) – sve što Bog daje čovjeku

bȍžur(ak) m. arap. – bosur, biljka iz porodice žabnjača s velikim lijepim crveno višnjevim cvjetovima

Brašánčevo s. – Tijelovo

brȁšnara ž. – gusto tkane vreće za brašno

brȁšno s. – prosto, narodno, ječmeno, pšenično, raženo, kukuruzno, crno, bijelo, zobeno

brȃšnja ž. – krvavica spravljena od brašna i svinjske krvi

brȁtić m. – bratov sin

brȃv m. – prasac, krmak

bȑdo s. – naprava za provlačenje niti osnove ili potke

bȑđo, brđanin m. – ljudi koji nastavaju brda i planine

brȅcati gl. – isprekidano zvoniti, isprekidani zvukovi zvona ili nečega poput zvona

brȅcnuti se gl. – uplašiti se, burljati, prevrtati stvari neuredno, praviti nered

brȅmza ž. – kočnica

brȅmzati gl. – kočiti, zaustavljati

brȅnovati gl. ger. - kovrčati kosu

brȅz – bez

brezobrázluk m. – bezobraština, nepristojnost

brezobràšćina ž. – bezobraznost, bezobrazluk

brezòbrazan prid. – bezobrazan, neodgojen, nepristojan, „nema obraza“

brezòbraznica ž. – neodgojena ženska osoba

brezòbraznik m. – neodgojena muška osoba

brèzovača ž. – vrsta metle načinjena od grana brezova drveta za metenje dvorišta

brȅzruka prid. – koji nema ruke; sakat, kljast

brîčiti se gl. – brijati se

bȑkulja ž. - vrsta pšenice slična ječmu s dugim ovršcima tzv.brkovima

bŕljav pr. – prljav

Bŕljko m. – nadimak

bȑnjica ž. – žica koja se svinji provlači kroz njušku da ne ruje zemlju

bȑnjo m. – konj s bijelim točkicama oko njuške

bròjiti gl. – 1. prigovarati, 2. neprestano i uporno govoriti nešto negativno

bṙšćan m. – bršljan

bṙšljen m. - bršljan

brúditi gl. buditi

brùnjav prid. – nepočešljan

bŕvno s. – zid, drvo preko potoka

bŕzac m. - osobito brzi tok vode na rijeci ili potoku

bȑzgav prid. – zamazan oko usta od ostataka namaza

brzgònja m. – musav, zamazan čovjek

bûba svinjeća ž. – svinjski želudac punjen brašnom ili mesom

búbati gl. – učiti napamet

bȕblav prid. – 1. bucmast 2. trbušast, velikog trbuha 3. bublast

bùbnjić m. - okrugla peć za grijanje bez pećnice

bùbrežna ž. - bolest bubrega koja je vrlo česta u Posavini s izrazito bolesno žutom bojom bolesnika, nefritis

bȕc m. – riječna riba

bućkára ž. – ona koja se bućka u vodi, pravi oko sebe nered, proliva, razbacuje

bućkùriš m. - neukusno jelo

bućûrlasta prid. – osoba okruglog, debeljuškastog lica

bȕdak m. orij. - kramp, trnokop, pijuk

budbogsnama – Budi Bog s nama! – česta razgovorna poštapalica

budpòšto pril. – po povoljnoj cijeni, jeftino, skoro besplatno

Bȕdro(v)ka ž. – lokalitet, polje u Gornjem Hasiću u blizini rječice Žandraga i bare Čandžićke

búdža ž. orij. - rupa, osoba na visokom političkom položaju

bùdžak m. orij. - kut, ćošak

bȕđav prid. – ustajao, zastario npr. kruh

bȕgarka ž. - vrsta ponjave koju su kao ručni rad radile posavske tkalje

bùgija ž. orij. – prašina, vijavica

bùjrum orij. - izvolite

bùkal m. – vrč

Búkalo m. – nadimak

bȕkvica ž. – vrsta ljekovite trave

bȕla ž. orij. - muslimanka (općenito)

bûlka ž. – lutka od krpa, za igranje djevojčicama

bûlkica ž. dem. - lutkica

bûlovčići m. - mali, malo zaslađeni kruščići, (veličine krafne), od brašna jaja, šećera, mlijeka i malo masti, pečeni u peći. Nosili su se kao milošća” bolesniku. Kaže priča da je jedan bulovčić “ obišao cijelo selo”. Netko bi ga dobio na dar, pa odnio drugome i tako redom, baš kao u priči o zlatnoj jabuci.

bȕnar m. (metatezom buran) - orij.zdenac, studenac, kladenac

bùndeva ž. – tikva, tikva

bùndevara ž. – savijača u koju se stavlja nadjev od ribane bundeve tzv. sakreske sa šećerom i kajmakom

bùnjište s. – smetlište

buranija ž. orij. – zeleni grah, mahune

burázor/burázer m. orij. – brat, prijatelj

Bùrgija m. – česti nadimak (primenjak) u posavskom kraju

bùrgija ž. orij. – svrdlo, bušilica ili budalaština i besmislica

burgìjati gl. orij. – komedijašiti, govoriti besmisleno, spletkariti

bùrljati gl. – 1.tražiti nešto praveći nered 2. krčati u želucu

bùrljanje s. – prevrtanje, traženje

bûrma ž. – vjenčani prsten, vitica

bûs m. – povišen komad zemlje s travom („Pazi da te netko ne vidi iza busa!“)

bȕsa ž. – gruda zemlje

bȕsen m. – gruda zemlje (buseni, busenje- mn.)

bȕsija ž. orij. – zasjeda, zaklon

bȕša ž - naše domaće kratkonožno govedo

bȕšnjak m. – letimična kiša, kiša varalica

bȕtka ž. - sušeni svinjeći but

bùva ž. – buha

bùvara ž. - zatvor

càpati gl. - prigovarati

cèba ž. – cebaljka, ljuljačka, njihalica

cèbati se gl. – ljuljati se, njihati se

Cȅbura - nadimak

cebúrati gl. – livati previše tekućine

cèd(u)l(j)a ž. – potvrda koju je vjernik dobivao za obavljenu uskrsnu ispovijed i tako ispoštivao 4. crkvenu zapovijed; inače svaka potvrda administrativnog karaktera

céger m. germ. - torba s ručkom za nošenje živežnih namirnica, najčešće u Posavini napravljen od kukuruznoga omota (šuške), a posebni su rađeni i od šibe

cȅndriti gl. – cendrati, cmizdriti, pomalo i bez razloga plakati

cèniti gl. - maknuti

cèrpić m. orij. - sirova, nepečena cigla

cȉc m. ger. – 1. jeftina tkanina s tiskanim šarama; 2. sic-pojastučeno sjedište na biciklu, automobilu, motoru

cìcati gl. – namakati komadiće kruha u tekućinu (tekuću mast)

cìcija ž. orij. – tvrdica, škrtac

cìcvara ž. - jelo, kukuruzno brašno sa sirutkom (ili kajmakom) i jajem

cȉfrati se gl. - dotjeravati se

cȉfronja m. – onaj koji se pretjerano dotjeruje i uređuje

cigàniti gl. – kamčiti, tražiti više nego ti pripada

cijêtka ž. – cjedilo, cjediljka, posuda rupičasta dna

cìkorija ž. – biljka vodopija, žućenica čiji samljeveni korijen služi kao dodatak i nadomjestak kavi

cȉmati gl. - drmati, treskati, mrdati

cȉncar m. rum. – trgovac na malo, sitničar

cìpelica ž. – gumena ženska obuća na vezanje

cmȉgati gl. - vući se, nevoljko ići

cmȍk m. – zvonki poljubac

cmȍkniti gl. – zvonko poljubiti

cȏl m. ger. – mjera za dužinu od 2,60 cm

cṙkajem prez. od gl. crkavati - crkavam...crkaješ, crkaje, crkajemo, crkajete, crkaju

crkáji imp. od gl. crkavati – crkavaj, crkavajte

cṙljen prid. – crven

crljènica ž. – crvena zemlja

crljèniti se gl. – crveniti se

crljènkast prid. – crvenkast

crvèljiv prid. - crvljiv

cȍkula ž. tal. – vojnička, ali i obična cipela

cȕcati gl. – dudliti dudu, piti dječju hranu iz bočice s dudom

cȕclja ž. – duda, anatomski oblikovan gumeni predmet preko kojeg dijete siše hranu iz bočice

cȕf m. – čuperak kose

cugàtor m. ger. – pijanica

cȕnjati gl. – 1. ljuljati 2. tražiti uokolo nešto da drugi ne vide

cȕnjav prid. – poderan

cúrak ž. i m. – 1. djevojčica, curica 2. tanki vodeni mlaz

curètak ž. - djevojčica

curìčak ž. – djevojčica

cùrik! – povik konju da se vrati unatrag

cùrikati gl. – vraćati se natrag

cȕrovati gl. – period života mlade žene, od djevojčice do udaje

cursko ru'o s. izr. – cursko ruho, djevojačka oprema koja se, dan prije, svečanoodvozila momkovoj kući

cvàncik m. ger. – austrijski novac

cváriti se gl. – peći se

cvât m. - ukras u obliku palminog lista na stražnjoj strani pocalice načinjen od svile i žice

cvokòćati gl. – cvokotati

cvȑcniti gl. – popiti previše

cvȑljak m. – ispečeni komadić mesa lošeg oblika

cvȑljati gl. – šarati olovkom

cvȑljiti gl. – peći (se) na vatri ili suncu

čàbar m. – drveno bure

čájo m. orij. – vođa u svatovima, čauš

čákara ž. orij. – krava

čákarast prid. orij. – prešaren, različitih boja koje se ne slažu, raznobojan

čàkija ž. orij. – sklopivi džepni nožić

čáklja ž. mađ. – drvena motka s kukom na vrhu s kojom su se vadili predmeti pali u bunar

ćȁknit pridj. – glup, blesav, nenormalan

čàkšire ž. orij. - dio muške nošnje, kasnije se u govoru odnosilo samo na hlače

čalabŕknitigl. orij. – prizalogajiti

čȁmati se gl. - češati se

čȃmiti gl. – samovati, biti u zatvoru

čámpati gl. - razgrabiti

čȁnak m. orij. – drvena zdjela u kojoj se, kao i u naćvama, mijesio kruh

čànčar m. orij. - čavao, klin, pa i zubar

čandṙkati gl. – nesuvislo govoriti

čandṙkalo s. - onaj koji priča tek da nešto govori

Čândžićka ž. – lokalitet u Gornjem Hasiću prije početka njiva Siljevca, Budro(v)ke, Jozinke..., a iza Sarića sokaka. Prije bara s ribama i idealni «bazen» za kupanje svinja u ljetnim vrućinama te kupalište“ gusaka i pataka. Kroz nju prolazi potok, rječica Žendrag.

Čândžićke ž. – žene čije su kuće blizu Čandžićke, stanovnice u Čandžića sokaku

Čandžića sokak – put od raskršća do Čandžićke između Gornjeg i Donjeg Hasića, na jednoj strani Sarića i Andrića kuće, a na drugoj kuće Evića

čàpaliti gl. – otimati se, grabiti se

čȁpljast prid. – izduženih nogu poput čaplje

Čȁrdak m. – selo između Garevca i Kornice, župa Žalosne Gospe

čȁrdak m. orij.– 1. koš za kukuruz, 2. prostorija na katu s dijelom izbočenim na ulicu

čàrka ž. orij. – svađa, okršaj, pripucavanje

čȁrkati gl. – izazivati, zadirkivati

čà(r)šaf m. orij. – plahta

čà(r)šija ž. orij. - grad, varoš, dio gradova i gradića i to centralni, središnji gdje se odvija društveni život

čà(r)šijski prid. – javni, nametnuti, neprincipjelni interesi, čaršijsko mišljenje, priča čaršija».....)

čȁͬšica ž. – 1. čašica rakije koju mlada daje svatovima oni je ispijaju pa onda daruju mladu 2. čašica rakije tzv.„čašica poštenja“ koju pred svatove iznose rodbina i prijatelji domaćina pred svatove od momačke i djevojačke kuće do crkve i natrag

čàtiti gl. – čitati općenito, a posebno čitati tj. moliti molitve u pravoslavnoj liturgiji

čátma ž. orij. - posebno slavlje pri završnim radovima pokrivanja kuće. Na rogove» kuće stavljaju se darovi za glavnog majstora kao: ukrasni peškiri, košulja, te(r)luci....., a svakako se stavlja i državna zastava

čàtmara ž. orij. – kuća od pletera, gusto ispletenog granja i šiblja

čȁtrnja ž. mađ. – nakapnica, bunar

čavàlduz m. orij. – velika igla za debeli konac

čàvorak m. – nerazvijeni klip kukuruza

čegṙtuša ž. – 1. zmija otrovnica 2. osoba koja puno govori

čekètalo s. – okretalo za mljevenje kave

čèkrk m. orij. – kolotur, točak, naprava za sukanje prediva ili vađenje vode iz bunara

čèla ž. - pčela

čèlac m. – košnica za pčele

čèlo s. – dio kreveta iznad glave, uzglavnik

čélić m. – drveni dio kreveta, uzglavlje

čélinjak m. - pčelinjak

čèrečiti gl. orij. - razrezati meso na četvorine (čerek=1/4 kg.)

čérek m. orij. – četvrtina kilograma

čèsma ž. – prvotno ograđen i ozidan izvor s vodom u mlazu slobodnog pada, kasnije se izraz prenio za vodene pumpe koje su u Posavini postavljane umjesto bunara

čèsmin m. tal.- jasmin

čȇst ž. – blagoslov, Božje davanje

čèstit prid. – neporočan i častan, ali i marljiv, vrijedan i radišan čovjek

čéša ž. - svrbež

češàgija ž. orij. – metalna četka kojom se njeguje i čisti dlaka konja ili goveda

četvérac m. - 1. posebno tkanje 2. posavsko kolo

čètvorka ž. – 1. posebno tkanje za ponjave 2. posavsko kolo

čibuk m. orij. – šuplji drveni štap na koji se stavlja lula za pušenje, za pušače u sjedećem stavu

Čìčoran m. - ime pjevca

číčkova boja ž. - narandžasta boja

Čìfut m. orij. – pogrdan izraz za Židove

Čìfutkinja ž. orij. – Židovka

čîjati gl. – čistiti očerupano perje s peradi i pripravljati ga za jastuke

čȉk m. - opušak

čîk m. – vrsta ribe, jegulja

čȉk - uzvik za izazov (Dođi ako smiješ, čik ti bilo!)

čȉkati gl. - izazivati koga čime

čȉkvîna ž. - igra i mjesto koje su osobito mrzile hasićke žene i žene iz okolice, gdje su muškarci, a i neke žene, provodili dane i noći u kartanju

čìlaš m. orij. – konj s raznobojnim pjegama

čìmbur m. orij. - jelo spravljeno od jaja, sira-kajmaka i luka

čȉmburiš m. - isto kao gore

čîni, (čini) m. – vradžbine

čìnija ž. orij. – zdjela, posuda za jelo

čìsta vaga ž.– težina životinja bez utrobe i kože

čìstilišće s. – čistilište

číšanica ž. – mjera za pređu

čȉšćenje s. – odlazak žena nakon 40 dana po porodu u crkvu

čìvija ž. orij. - drveni ili željezni klin

čìvija ž. orij. – regulator za zatezanje i otpuštanje žice na violini

čivìjaš m. orij. – činovnik koji dobro zarađuje

čivíluk m. orij.– vješalica

čȉvit m. orij. – modrilo, plavilo, indigo

čȉvka ž. – čipka

čȉvkalica ž. – igla za izradu čipke

čȉvkara ž. – vrsta ženske košulje s čipkom

čìvoljić m. – akna, prištić, jedrica

čó(e)k m. – 1. čovjek 2. muž, suprug

čȏko m. – čovjek strašilo

čòrapa ž. orij. - čarapa

čòrapić m. orij.– kratka čarapa

čórba ž. orij. – jušno jelo, a u krajenjem slučaju se i za svaku juhu govorilo čorba

čúčiti gl . – čučati; osloniti se tabanima na čvrsto tlo savijenih koljena

čùčavac m. – 1. vrsta graha 2. vrsta nužnika, zahoda

čȕlav prid. – oštećenost uha

čȕlkan, čulo, čule m. – čovjek bez uha ili s nekom fizičkom manom na uhu

čȕnak m. – drveni pokretni čunasti dio tkalačkog stana u koji se umeću niti za tkanje

čûnčati gl. – posebno tkanje i izrada ukrasnih prekrivača, vjerojatno dolazi od riječi čunak, drvene sprave na koju su namotane raznobojne niti koje se provlače kroz potku/osnovu na tkalačkome stanu

čȕti se gl. – smrdjeti

čùtura ž. orij. (rum.) – ploska (plosnata boca) lijepo ručno izrađena od drveta, posebno ukrašena, nosi se u svatovima s natočenom rakijom

čùvadar m. – 1. čovjek koji zna čuvati materijalna dobra, 2. cvijet čuvarkuća

čuvàlduz m. - velika igla

čvàknit prid. - neozbiljan, šašav

čvóka ž. – lagani udarac, najšeće u glavu, a čini se tako da jedan prst „sklizne“ s palca,to je značilo kao neki prijateljski pozdrav

čvókanje s. - pretjerano davanje čvoka

ćába ž. – mirisna trava dugih listova

ćȁća m. – otac, tata

ćȁćkonja m. – sin sličan ocu

ćȁge s. orij. – papir, te sve što je na papiru napisano, dokument

ćalabȑkniti gl. – nešto na brzinu pojesti

ćàlovina m. – nespretnjaković, budalaš

ćása ž. orij. - duboka zemljana, porculanska ili bakrena zdjela iz koje se, uglavnom, zajednički jelo

ćáto m. orij. - pisar

ćáuška ž. – ćuška, šamar, pljuska

ćèif m. orij. - dobro raspoloženje, prohtjev s nasladom

ćèifiti gl. – uživati

ćèo gl. prid. m. (od gl. htjeti) - htio

ćȅla gl. prid. ž. – 1. htjela 2. ćelava glava

ćeli g. prid. m. - htjeli

ćelo gl. prid. s. - htio

ćenífa ž. orij. - zahod, nužnik, WC

ćȇr ž. – kći

ćȅti gl. - htjeti

ćevajítalo s. – neodgovorna osoba

ćéza ž. fran. – dvopreg, lagana kola s dva točka, uz kočijaša može sjesti samo jedna osoba

ćȉlim m. orij. - sag, tepih, prostirač

ćíro m.– uskotračni spori vlak

ćitába ž. orij. - bilo koja pisana isprava, dokument

ćítati gl. – planirati

ćȉverica ž. – kapa ili glava

ćȍpav prid. orij. – šepav, hrom

Ćȏpo - nadimak - čovjek koji hramlje ili ima neke probleme s nogama

ćȍrav prid. – slijep na jedno oko, (Ćoro – poznati slastičar u Bos. Šamcu)

ćórka ž. – obično kokoš koja ne pogađa zrno kukuruza

ćûćoriti gl. – ogovarati potiho

ćȕk(i)ca m. – demin. psić, mali pas

ćûko m. – pas

ćùlap m.- francuska kapa, beretka

ćúmez m. orij. - neugledan stan, soba, potleušica

ćúmur m. – ugljen

ćùprija ž. orij. – most

ćûriti gl. – čučati

ćȕrniti gl. - čučnuti

ćùtak m. – dio odrezanog drveta; panj

ćúza ž. orij. – zatvor

dâća ž. orij. – ručak ili večera poslije pokopa pokojnika, karmine

dȁda, dȃdo m. orij. – otac, gospodar, djed, svekar

dàmar m. orij. - živac, nerv, bilo, puls, žila arterija

dȁmčik m. - završni dio cigarete

dàrmar m. orij. - zbrka, metež, vreva, gužva, kaos

dȁrniti gl. – dirnuti

dárnuti gl. – 1. dirnuti u bolno mjesto; 2. biti dirnut nečijom pažnjom

dȃso ili dása m. – netko tko se pravi nečim višim od onog što jest, kicoš, zgodan i snalažljiv čovjek, gizdelin

de ba! - Ma daj!

déder uzv. – imperativni poziv nekomu da dođe

degȅnječiti gl. – tući, batinati

dȅl (i) pril. – a kamo li

dèmbel m.orij. - lijenčina

dembèliti/ isati gl. – ljenčariti

dȅme s. orij. - naramak, smotak, breme svežanj

drndólije ž. mn.– nepotrebne stvari

der – deder (vidi gore)

dèver m. orij. – poteškoća, tegoba, muka, bijeda, neprilika

devèrati gl. – tavoriti, životariti

devèriti gl. – teško živjeti, spajati kraj s krajem

díjati gl. – disati

Dína ti! uzv. tur. - Vjere ti!

dìrek m. orij. - stup, greda oslonac

dìrektor m. – grožđe od necijepljene loze posebnog mirisa od kojeg se u Posavini nije radilo vino već je loza, uz plod, bila često važna za hladovinu ispred kuće

dȉvica ž. – časna sestra, redovnica

dìv(l)jaka ž. – 1. samonikla voćka ili povrtnica 2. neodgojena osoba

dìvljačan prid. – neodgojen, ponaša se kao divljak

dìzgin m. orij. - konjske uzde

djédina prid. - djedova

dječànjak m.- dječak

djèč(i)nja ž. - bolest male djece, grčevi, kolike

djèčinje prid. - djetetovo

djèčja sìnijica izr. – obrok kojim su posebno čašćena djeca za sinijom na dan svadbe (na malim niskim stolovima zvanim sinije)

dlàkara ž. – lopta od životinjske dlake

dòbaviti gl. - dohvatiti

dòdijati gl. – biti vrlo lošeg zdravstvenog stanja, gotovo pred smrt; dotužiti

dȏdio gl. prid. rad. – dolazio

dòdio gl. prid. rad. dotaknuo

dȏditi gl. - dolaziti

dòditi gl. – dotaknuti

dój' gl. imp. – dođi!

dòjako pril.– do sada, dosad

Dȏke Bjelotorbe – Posavke uz rijeku Savu i malo dalje od Save (Grebničanke, Bazičanke, Boćanke, Lučanke, Krepšićanke,Tolišanke.....pa sve do Orašja)

dokùndisati gl. – dodijati, „doći voda do grla“

dȏla ž. – udolina/udolica

dolètiti gl. – brzo doći, stići

dòlma ž. orij. - punjena paprika ili neko drugo povrće, čak i voće

dólmiti gl. - puniti, nadjevati nadjevom (papriku, rajčice, patlidžane i dr.)

domèćati gl. – nadopunjavati, dodavati

domećávati gl. - v. domećati

domunđávati se gl. - dogovarati se nešto protiv nekoga

Dònjani, Doljnjani – stanovnici Donjeg Hasića

Dȏnje Polje – lokalitet, njive Donjana između Škarića i Bos.Šamca

dòvidova! – doviđenja

drȁmiti se gl. - liječiti se

dréčati gl. – vrištati, derati se

drȅš m. ger. - vršilica s pogonom na naftu u kojoj se zrnje žitarica odvaja od slame i pljeve

drȅtva ž. ger. – vrlo jak, uglavnom, obućarski konac

drȅžđati gl. - isto što i drežditi, stajati i čekati nekoga dugo na hladnoći s neizvjesnošću

drìncati gl. – spavati

dŕkljačiti gl. – nositi nešto teško a često nepotrebno

dȑlo s. – nered, zabacanost

dŕljača ž. - oruđe za ravnanje zemlje nakon oranja

dŕljačiti gl. - vući nekoga ili nešto za sobom

dŕljati gl. – drljačom ravnati zemlju

dŕljiti gl. – isto

dȑmniti gl. – 1. jako udariti 2. popiti žesticu s nogu 3. ukrasti 4. biti šašav („udaren u glavu“) 5. drmnuti

drȏba ž. – kukuruzni kruh (prova) udrobljen u mlijeko

drȍpulja ž. – deblja osoba, općenito osoba koja puno jede

drúga ž. – vršnjakinja, drugarica, prijateljica

Dȑventa – Derventa

drvènjak m. – obuća od drveta

drvóslan m. - veći panj ili drvo na kojem su se sjekla drva za ogrijev

držálje s. - drška, ručka biča ili pluga

dȕcati gl. – sisati

dȕconja m. – dijete koje je dugo dojilo majku

Dȕconja m.- nadimak

dȕdati gl. – piti mlijeko ili dječju hranu iz bočice s posebnim gumenim dodatkom

dúditi gl. – umiriti se zbog bolesti (osobito se odnosi na kokoši)

dȕdovača ž. – rakija od bijelog ilii mrkog duda

dùkat m. tal. – duka-ducas, naziv bizantinskih careva pa po njima zlatni novac – zlatnik, cekin

dukàtarka ž. – djevojka s brojnim dukatima na prsima, bogatašica

dúlum m. orij. - mjera za površinu, 100 m kvadratnih

dùme s., dumènjak m. - čeoni dio vanjskog zida potkrovlja

Dúmonja m. – nadimak, čovjek ne previše inteligentan

dùndara ž. - nesnalažljiva osoba

dȕniti gl. – udariti, grunuti

dúniti gl. - puhnuti

dunjàluk m. orij. - svijet, okolica, materijalna dobra

Dùovi m. ili Dovi – blagdan Duhovi, zaštitnik sela Zasavice i Novog Sela (Du-h-ovi), drugi dan blagdana Duhova

dùplje s. - rupa u trulom drvetu, ali i nekom u glavi, šupljoglav(ac)

dȕrati gl. - (ili od tal. durare ili od tur. durmak) trajati, ne prestajati, trpjeti, podnositi, ustrajati

dúrećan pridj. tal. – dugotrajan

dùšek m. orij. - jastuk, uzglavlje, madrac

dȕševan prid. – dobar, plemenit čvojek

dùšica ž. - svijećica koja izgara za pokojne

dùšica ž. – unutarnji gumeni dio kožne lopte koji se puni zrakom

dùšman m.orij.- neprijatelj

dùvak m. orij. - veo, koprena mlade na vjenčanju

dȕvar m. orij. - zid

dvȁest br. - dvadeset

dvȉca ž. – vrsta brašna

dvòzet m. – čovjek koji je oženio sestru pokojne žene

džabàluk m. orij. – život bez rada, jeftinoća, isto džabalija

džȁbe orj. – besplatno, poklonjeno, badava, uzalud, uzaman

džáda ž. orij.– bijeg

džák m. mađ. – vreća; vrsta haljine, kasnije haljina za trudnice

džàltara ž. orij. – djevojka koja se ne ponaša pristojno

džamòriti gl. – žamoriti, slijevanje nekoliko glasova u jedan šum

džàrati gl. – razgarati vatru

Džebićka – njiva, lokalitet

džèvap m. orij. – 1. otresti se, riješiti se, otarasiti se 2. polagati račun za ne)učinjena djela

džȅzva ž. orij. – posuda za kuhanje kave s dužom drškom

džídža ž. orij. – 1. igračka za djecu, 2. bale

džìgera, džigerica ž. – jetra, jetrica: bijela-pluća, crna-jetra

džilìtati se g. orij. – 1.igrati se, baca(ka)ti se 2. bacati se kopljem (džilitom) bez gvozdenoga šiljka

džȏnjati gl. – sijedeći drijemati, spav(uc)ati

džȕdža m. orij. – mali pijetao

džùlup m. orij. – neposlušnik, zločest čovjek

džùmbus m. orij. – galama, vika, nered

đàur m. orij. – čovjek loših namjera, zloban čovjek

đavlȅkati gl. – često spominjati ime sotone, đavla

đàvlija prid. – đavolska, vražija

đȅ – gdje

đȅ si ba? - uzv. veselja i susreta nakon dugo vremena

đȅ đȅ pril. – gdje gdje

đegȍd pril. – gdjegod, ponekad

đȅ s' pril. – gdje si?

đȅš pril. – gdje ćeš

đèndar m. orij. - ukras oko vrata, ogrlica

đèrđef m. orij. – kalup za šlingu (vez)

đérma ž. orij. - poluga za izvlačenje vode iz bunara

đìdija m. orij. – 1.junak 2. obješenjak, nevaljao čovjek

đȉja! uzv. – uzvik konju da krene i brže ide

đinđúve ž. mađ. – 1.ženski nakit općenito; 2. naušnice

đȉpiti gl. – skočiti

đȍgaš m. – vrsta konja i prezime u Posavini

đògat m. – konj bjelac

đòja m. orij. - neke vrste veterinar za prasad

đȏrati se gl. – mijenjati se za nešto, trampiti

đòzluci/đòzluke m. – naočale

đȕbre s. orij. – uglavnom stajsko gnojivo

Đula ž. - ime ženske osobe

đùla ž. orij. - ruža, cvijet

đȕture pril. orij. – paušalno, bez mjerenja ili brojenja, sve ujedno

đuvègija m. orij. – mladoženja, zaručnik

Ȅ, jest ja!, izraz – Ne vjerujem! Nije istina!

ège s. orij. – oštrač

èglen(ísati) gl. orij. – razgovor, razgovarati

èkser m. orij. – čavao, klin

èlać m. orij. – propast, nesreća, šteta

ȅlem uzv. orij. – bilo kako bilo!

ènekcija ž. lat. – inekcija

èrav prid. - grbav

erènde ž. orij. – strug, blanja, strugalica 2. ribež, trenica

èrget m. orij. – pomoćni fizički radnik

fȁjn uzv. ger. – dobro

fála ž. – hvala

fàličan prid. germ. – manjkav, povaren, iskvaren, lažljiv, neiskren

fàlično pril. germ. – lukavo, prijetvorno

fàlinka ž. tal. – manjak, nedostatak, mana

fȃlta ž. ger. – nabor, boranje

fàrbar m. ger. – laka jednostavna tkanina s, uglavnom, bijelim figuricama

fàrbara ž. ger. – mjesto gdje se boji platno

farbáruša ž. ger. - suknja od bojanog platna (platno često napravljeno sa “dva lica“, pa su naše posavske žene jednu stranu suknje nosile kao „svenosnu“ za svakodnevne poslove, a drugu za odlazak u goste, porodavaonicu i sl., ali ne i u crkvu. Za to je bila posebna „misna „ odjeća.

fȁsovati gl. ger. – dobiti svoj dio (obično kazne)

fàšina ž. tal. – snopovi pruća koji su rađeni za nasip uz rijeku Bosnu

fȁtati gl. – hvatati

fèla ž. mađ. - vrsta, pasmina, soj

fȅrmen m. orij. - vrsta prsluka (dio narodne nošnje)

fȅs m. orij. – crvena kapa (posebna kapa nazvana po gradu Fes-u u Maroku)

fȅsić m. orij. – mali ukrasni fes na glavi žena

fȉcmija ž. – osoba nepoćudnog ponašanja

fìldžan m. orij. – šalica za crnu kavu bez drške

firàun m. orij. – ciganin

firàunka ž. orij. – ciganka

fìrjanga ž. ger. – zavjesa, zastor

fȉrmajz m. ger. – sredstvo kojim se premazuje drvo

fȉstan m. orij. – haljina s naboranim dijelom

fȉšek m. orij. – papirnata vrećica šiljastog oblika, napravljena od novina u koju se u prodavaonicama stavljala manja količina soli, kave, riže, šećera

fitìljača ž. orij. – 1. bomba s fitiljem 2. vrsta ponjave istkane od ostataka starog rublja izrezanog u trake tzv. truljarka

flîjati gl. – imati prolijev

flìš m. – tkanina s mekim, gustim i tankim maljama; pliš

fràjla ž. ger. – pej. djevojka koja se pogospodila

fràndža ž. tal. – 1. resa, vrpca za ukrase 2. posebno češljana kosa

frìško prid. germ. – svježe

frìštik m. ger. – zajutrak, doručak

frùštuk m. ger. – zajutrak, doručak

frìštikati gl. germ. – doručkovati

frìštikovati gl. germ. -doručkovati

fȑljav prid. – škiljav

fȑljo m. – škiljo

fȑtalj m. – četvrt kile

frùštulja ž. – osoba ne previše radišna, neuredna i duga jezika

fukàra ž. orij. – 1. siromašni svijet, 2. nitko i ništa

fumíjara ž. - osoba koja je samosvojna, ide po svome, tjera vodu na svoj mlin,„poskakuša“

fùnjara ž. orij. – ništarija, gad, pokvarenjak

fȕracati gl. ger. – nogatati se kao konj

gàcati gl. – gaziti po mulju, blatu

gajdáriti – pogađati se, dogovarati, usklađivati

gàjtan m. orij. – vrpca

gàlon m. engl. – staklenka

gȁnjc ger. – u potpunosti (npr.„ganjc novo“)

gȁnjak m. – hodnik

Gàra, Garavulja, Garuljica – ženska osoba crnomanjaste puti

gȁriti gl. – čađiti

gáter m. ger. – stroj za pilenje trupaca

gâsara ž. – mjesto gdje se „gasio“ - pravio kreč

gédžo m. orij. – podrugljiv naziv za stanovnike preko rijeke Bosne u smislu neporosvijećenosti

gȅmati se gl. - gibati se, hodati

gépati gl. – krasti

gȅpiti gl. – ukrasti

gibíra ž. ger. – pripadajući dio nečega

gȉmi-gȉmi-gȉmgimi – refren u našim svatovskim i drugim pjesmama

gìvit m. - uteg

glàbati gl. - glodati

glȃncati gl. - sjajiti

glavìčati se gl.- razvijanje biljke u glavicu npr. kupus

gléđe gl. – gleda (prez.: gleđem, gleđeš, gleđe, gleđemo, gleđete, gleđu)

glòbura ž. – oglodana kost

glȍt m. ger. – glatka meka pamučna, najčešće tamnija tkanina

glȍtara ž. – suknja od glota

glȍtena prid. ger. – oprava od glota

gnjèč m. - grah gusto kuhan (gnjȅčani gra')

gnjȅčan(i)prid. - pritiskan da bude što mekši npr. kuhani grah

gȕba ž. – gljiva

golàćuša ž. – djevojka koja nema miraza, siromaš(n)ica, sirotinja

golòvratka ž. – kokoš na čijem vratu nema perja

golùbija prid. – sivkasta boja kao u goluba

gòljav pr. – 1. nedovoljno obučen 2. mršav

gòniti gl. – voziti bicikl, vlak, kola

Gòspin plač m. – tekst u obliku pjesme, dramskog karaktera, koji se pjevao u crkvi iza obreda Velikog petka. Izabrani pjevač ili pjevačica, interpretator sv. Ivana i interpretorica Gospe imali su posebnu čast u selu. Isusa je uvijek pjevao svećenik, a narod kor.

Gospòjina ž. – Velika Gospa

gòtoviti gl. - kuhati

gòžđe s. orij. - željezo

gožđèvit prid. - željezni

gožđùrija zb. orij. - 1. staro hrđavo željezo, 2. smeće

grâ m. - grah

Grád m. – Gradačac, grad i općina sjeverne Bosne

grànir m. lat. – usitno nabrano platno

gránirka ž. lat. - suknja šivana u dva dijela: prvi ravniji, drugi s usitnjenim naborima i tzv. granirom i spojnim dijelom koji se protezao duljinom suknje

granjíce ž. – sitno granje koje je služilo za potpaljivanje vatre

grȁorast prid. – boje pepela s točkicama

grȁorka ž. - kokoš pepeljasto - sivoga perja s bijelim točkicama

gȑdan prid. - ružan

grȅben m. – naprava sa željeznim šiljcima za grebanje, „češljanje“ lana, konoplje ili vune

grebènati gl. – raščešljavati lan, konoplju, vunu ili pamuk

grêblje s. – groblje

grêca ž. - strug

grȅcati gl. – strugati zagoreni dio hrane, osobito mlijeka

grêco m. – vrsta luka

gréljiti gl.- grebati

gŕgeč m. – riječna riba

gríje (zbirna imenica) m. - grijesi

grijòta ž. – grehota, šteta

grlíčanje s. – blagoslov na sv. Blaža koji štiti grlo od bolesti

grȕdica ž. – kocka šećera

grȕša ž. – smjesa brašna, jaja i prvog mlijeka poslije teljenja krave

grùšava – v. gruša

gȕbica ž. – usna

gúja ž. – zmija

gùjavica ž. – glista koju su djeca često imala u izmetu

gùjavina ž. – glista

gù(j)ica ž. – (deminutiv) mala guza

gùjina trava ž. – trava zelenocrvenih listića u kojoj su se, po narodnoj priči, krile zmije

gȕla ž. – grba

gùlast – v. gulav

gùlav pridj. – grbav, ispupčen

gulîčati gl. – plesti u obliku loptica raznih boja (guličane čarape npr.)

gùljačiti gl. – teško raditi

gȕmati gl. – dirati, drmati, gurkati

gùmiđonka ž. – cipele s gumenim đonom

gumiléza ž. germ. - ljepilo gume

gùrav prid. - grbav

gùrsuz m. orij. - obješenjak, vragolan, spadalo, nesretnik

gùša ž. – izraslina pod vratom, znak oboljene štitnjače

gùšav prid. – onaj koji imas gušu

gȕta ž.– izraslina na čovjeku ili životinji

guvèljati gl. - gužvati

gùzičar m.– čovjek koji misli samo na sebe i koji prispjeva na svako obilježavanje bilo tužnih (sprovodi-daće) bilo veselih događaja (prosidbe, svadbe, krštenja, krizme, vršidbe....) gdje se dobro jelo i pilo

gúzoriti se gl. – namještati se dugo da bi osoba sjela kako joj najbolje odgovara

gùžvara ž. – 1. pita 2. gužva nastala zbog tuče

hȑg m. – drvena vješalica za robu

Što se tiče riječi koje počimaju sa slovom H možemo samo konstatirati da se taj glas jednostavno nije izgovarao u riječima u kojima inače postoji u hrvatskome standardnom jeziku : (H)rvatska, (H)rvat, (h)rvatski, (H)asić, (h)rana, (h)raniti, (h)odati, (h)rast, (h)rvati se .... Nije se čuo ni u tuđicama: (h)abet, (h)alaliti, (h)arati, (h)ajduk, (h)armonika, (h)alva, (h)aber (h)ambar, (h)aljina, (h)lače, (h)ajvan, (h)iljada, (h)aps...

ìbrik m. orij. – najčešće bakrena posuda s poklopcem za kavu ili čaj

íći po nevenu izr. – iznevjeriti bračnog druga

íći po ru'o izr. – dovesti ruho mlade u kuću mladoženje dan prije svadbe

ìći u skaku izr. – ići u/na noćnu zabavu

ićìndija ž. orij. – vrijeme prije zalaska sunca

ȉđe pril.- igdje

ìksan m. orij. – čovjek

Ilíno s. – blagdan sv. Ilije zaštitnika Bosne

ilìnjača ž. – vrsta jabuke i kruške koja sazrijeva oko sv. Ilije

ȉlo s. grec. – blato od ilovače, ali i svako blato koje zatvori normalan protok vode ispod mostova ili propusnih cijevi

ìnoća ž. – suparnica koja voli istog muškarca

ìrget m. mađ. – pomoćni radnik

irófa ž. – zadnji sloj fasade

Irudi m. – Židovi

Is – Isus (Faljen Is!)

ìskamčiti gl. – jedva izmoliti

ìskati gl. – tražiti, moliti

iskèciti gl. – iskesiti zube

iskȑbati gl. – učiniti nešto neravnim

iskèfati gl.- izgrditi, ukoriti

iskúčiti se gl. – odmaknuti se, ali i izbjeći obavezu

isòditi se gl. – riješiti se

isòvati gl. – ispsovati, izgrditi

ispeksíniti gl. – isprljati

íspitana osoba ž. – osoba koja rado i lijepo pozdravlja i dometne još koju lijepu riječ uz pozdrav

ispítati se gl. – pozdraviti se s kime i upitati ga za zdravlje

ispljùskati gl. – proliti nešto

ispoìstija pril. – polako, lagano

istambúrati - istući

ìstrati gl. – istjerati

ìšćil m. orij. – 1. izvoljevati (išćiliti), 2. slutnja u igri prstena gdje se prsten sakriva

ìščinjati gl. – 1. izvoljevati 2. izmišljati

ítnja ž. – hitnja, žurba

ivérača ž. – vrsta šarene ponjave, tkaju se čunkom s raznobojnom pređom

ìzajde gl. – izaći, prezent: izajdem, izajdeš, izajde, izajdemo, izajdete, izajdu: imp. izajdi, neka izajde; izajdimo, izajdite, neka izajdu!

ȉzatrke pril. - u trku, sa zatrčavanjem

izbéljiti se gl. – isplaziti jezik i prevrtati očima

izbijéliti lan gl. - isprati već ukiseljeni lan i na travi ga osušiti

izdegènječiti gl. – istući, izmlatiti, izudarati

ìzdjeljati gl. – nožem izrezati koru drveta te tanjiti drvo do željenog oblika

izdràmiti gl. – izmoliti, ozdraviti

izdréljiti gl. – otvoriti usta i oči, napraviti čudnu grimasu

ȉzdrndati gl. – rasklimati

ȉzdrndano pril. – staro, neupotrebljivo

ízidem gl.– izići, prezent: izidem, izideš, izide; izidemo, izidete, izidu

izjaúkati se gl. – 1. obično se odnosi na naricanje na grobu 2. dugotrajno plakanje npr. djeteta

izlémati gl. – izudarati, jako istući

ȉzmuštrati gl. germ. – disciplinirati, strogo odgajati ili uvježbavati

ìzod m. – ishod, izlazak sunca

izdúšiti gl. – ispustiti zrak, ostati bez zraka ne moći disati

izràditi gl. – 1. napraviti nešto od nekoga materijala drveta, tkanine i sl. 2. prevariti nekoga, podvaliti

izràditi se gl. – istrošiti fizičku snagu teškim radom, potrošiti se

izručíčati gl. – napraviti ručice lana (ručica – mjera za lan)

izuvijèdati gl. – previše zahtjevati, izvoljevati

izvòditi gl. – glumiti i recitirati na školskim priredbama

izvrâtiti gl. – okrenuti robu na drugu stranu

jȁ šta je! – tako je! Istina je!

jȁ! uzv. – da!

jȁ, ba! uzv. – pojačani afirmativni oblik «da»

jabàndžija m. orij. – stranac

jàbučari m. – voćari iz, uglavnom, gradačačkog područja koji su prodavali voće po našim selima

jàbučnjača ž. – pita od jabuka

jàbuka ž. – običaj prebacivanja jabuke, u koju su utisnuti novčići, preko kuće kada mlada dođe s vjenčanja u kuću mladoženjinih roditelja

jàbukovača ž. – rakija od jabuka

jačménjak m. – izraslina na oku, mali čir

jàgluk m. orij. – posebni vezani ukras na djevojačkoj glavi

jàgma ž. orij. – otimanje oko nečega, gužva, navala, grabljenje

jàgmiti se gl.– otimati se oko nečeg, grabiti

jajara ž. – 1. osoba koja ogovara i prenosi intimne događaje iz drugih obitelji tzv. „kuja jajara“ 2. lopov koji krade sitne stvari

jâjce s. – jaje

Jajce s. – povijesni grad u Bosni

jȁjuša ž. – razljevanica od običnog i kiselog mlijeka s kajmakom i jajima te kukuruznim brašnom

jȁka ž. orij. – ovratnik, kragna

jȁkako pril.– svakako, dakako

jȁko pril. – sada, istom

jȁlovica ž. – životinja (uglavnom krava, kobila, ovca....) koja ne može imati mlado

jȁmi uzv. - Nemoj! Ne diraj!

jȁm' ba! uzv. – Ma nemoj! Doista!

japáner m. – građevinska kolica s gumenim točkovima

jȁpija ž. orij. – drvena građa za kuću

jȁpura – jama, kaljuža

járak m. orij. – prokop, kanal

jàran m. orij. – prijatelj

jarànica ž. orij. – prijateljica

jȁrina ž. – velika žega, vrućina

jârko prid. – žarko, vatreno

jàruga ž. orij. – udolina s vodom

Jasénik m. – jedan dio Luga

jàsle pl.tan. – pregrada u koju se stavlja hrana za stoku

jàstuk m. orij. – dio posteljine koji se koristi kao podloga za glavu, vanjkuš,blazina

jàšće - ja šta će ! uzv. – neće!

jàšt' radi – izraz- e da, ma baš će biti tako

jàtak m. orij. – osoba koja štiti ljude koje vlast progoni

jaùkati gl. – 1.glasan plač za pokojnikom u obliku naricaljke 2. Općenito glasno plakanje

jaùklija ž. – zaručnica, odabranica, vjerenica

jȁvo uzv. – jao

jȁvoj uzv. - jaoj

jàvorina m. – javorovina, drvo od javora pripremljeno za građu ili ogrijev

jazùk m. orij. – šteta, kvar, grijeh, žali Bože!

jazija ž. orij. - strana novca s grbom

ječerma ž. orij. – muški ukrašeni preklopni prsluk

jédar pr. – čvrst, stasit

jèdek m. orij. – uže, povodac za konje

jèdita prid. – jedina

jèdito pridj. – jedino

jèdnoč pril. – jedanput, jednom

jednožîca ž. – vrsta ponjave (dosta grubo tkana)

jèdoni prid. – jedan

jèdinjak m. – jedino muško dijete u obitelji

jèdrica ž. – bobuljica, akna na licu i tijelu

jèdžek m. – jelo (jela nizana po redu na jednom obroku)

Jelas – lokalitet, odvojak Donjeg Hasića između Tišine i Novog Sela

jelénjak m. – kukac sličan jelenovim rogovima

jèndek orij. – prokop, kanal

jèndisati gl. – nadvladati

jénga ž. orij. – djeveruša, udata žena koja se u svatovima brine za mledenku

jêr(a) – zašto

jètrva ž. – žena muževljeva brata

jogúnica ž. orij. – svojeglava beskompromisna osoba

jògunast prid. – svojevoljan, samovoljan, svojeglav

jȍk orij. – ne, neću, nema

jȍk vala! – pojačan izraz za neću, nema

jòrgan m. orij. – topliji pokrivač, najčešće ispunjen vatom ili vunom

jorgótin m. – cvijet , dalija

jòrgovan m. orij.- ukrsni grm grozdastih bijelih, ljubičastih i ružičastih mirisnih svibanjskih cvjetova

jòšika ž. – joha, stablo iz porodice breza

jûnka ž. – žensko tele koje prerasta u junicu

Jòzinka ž. – njiva iznad Budro(v)ke

kábl m. orij. – sposoban

kàblica ž. – drvena posuda za izvlačenje vode iz bunara

kàblić m. – vidi kablica

kàblar m. – kačar, bačvar

kabúliti gl. orij. – dati nekom nešto drago teška srca

kàcar m. – kačar, izrađivač kaca

kàčar m. – čovjek koji pravi kace

kaćúnak m. – cvijet, vrsta orhideje

kȁće pril. - kada će

kadífa ž. orij. – 1. baršun, vrsta platna; 2. vrsta cvijeta

kàjanje s. – vrijeme žalosti ili nošenja crnine za nekim od bliske rodbine

kàjasa ž. orij. – uzde, široki remen kojim se upravlja s konjem

kàjati gl. – nošenje crnine poslije smrti drage i bliske osobe, za mladom osobom, najbliža rodbina majka, sestre, supruga od godinu pa i do tri godine, a obično godinu dana. Dalja rodbina nosi crninu nešto kraće.

kàjdur m. orij. – red, raspored, uvijek isto

kȁkće pril.- kako će

kȃkoćati gl. – oglašavanje kokoši

kàlaj m.orij. – kositar

kalàjdžija m. orij. – osoba koja radi s kalajem

kalàjisan prid.orij. – zaštićen kositrom, pokositren

kalàuz m. orij. – ključ za prisilno otvaranje brava, otpirač

Kalàvrasi m. – izraz za ljude koji su dolazili iz Mačve i prodavali drvene predmete na prim. vretena, kuhače, naćve, oklagije

kalòper m. – vrsta cvijeta

kàluf m. grč. – predmet po kojem se prave figure ručnog rada, cipele ili kolači

kàljače ž. – gumena obuća za blato

kàljuga ž. - kaljuža, tj. masa blata i vode

kàmara ž. grč. – gomila

kàmčiti g. ger. – iznuđivati

kamènica ž. – komad kamena

kàmiš m. orij. – 1. lulina cijev 2.trstika

kȁna ž. – cvijet čija se crvena boja koristi u kozmetici

kànafa ž. tal. – konop

kànal m. lat. – vodeni prokop, korito

kànat m. orij. – krilo ograde, vrata ili prozora

kàngar m. ger. – vrsta štofa, vunena tkanina

kangàruša ž. ger. – svečana suknja načinjena od kangara

kàntar m. – vaga, željezna naprava za mjerenje težine, tezulja

kantaríja ž. – vrsta ljekovitog bilja

kànjura ž. – svitak vune, svile ili svilice

kànjuška ž. – vrsta kruške

kàpac prid. – sposoban

kàpija ž. orij. – vrata, ulaz

kàpljevina ž. – mast koja se cijedila ispod ražnja na topionicu

káran prid. – tužan, žalostan

kàrati gl. – prigovarati

karaféka ž. - šala

kàstile pril. orij. – namjerno, hotimice

kàstiti gl. -namjeravati

kȁš pril. i glag. - kada ćeš?

kâša ž. – mala žlica

kàšika ž. orij. - žlica

kavànuša ž. – žena koja nudi i poslužuje kavu

kavédžija m. orij. – onaj koji priprema kavu, ali i osoba koji uživa pijući kavu

kàvga ž. orij. – svađa

kàvgati se gl. orij. – svađati se

kàzan m. orij. – obično veliki kotao za pečenje rakije

kébati gl. – loviti, hvatati

kècelja ž. mađ. – školska kuta

kèčke ž. – pletenice

kèfa ž. orij. – četka

kèfati gl. – 1.četkati robu ili cipele 2. kritizirati nekoga

kénjati gl. žarg.- 1. vršiti veliku nuždu 2. govoriti besmislice

kèr m. lat. – pas

kèrma ž. ger. – kvas

kèrica ž. – vrsta čipke

kèsiga ž. – riječna riba

kèslačiti gl. – nositi nešto teško

kèseriti se gl. orij. - raskalašeno se smijati

kèvčija ž. orij. – zahitača za uzimanje hrane iz velike zdjele

kèvdžija ž. – v. kevčija

kèzme s. orij. – prase

kèzmica ž. – mlada svinja koja se još nije oprasila tj. dobila mlade

kibicírati gl. germ – 1. pogledati nekoga u želji da dođe do kontakta 2. gledati, a ne miješati se u igru

kíbiti gl. žarg.- gledati, pratiti pogledom

kìbla ž. ger. – kanta s poklopcem i drškom za nošenje mlijeka

kíblica ž. ger. – diminutiv od kibla

kičmàrati gl. - nositi težak teret na leđima

kìćenje djevojke izr. – čin kojim djevojka, oblačeći se u najbolju odjeću koju ima, testavljajući oko vrata dukate ako ih ima, uglavnom na dan blagoslova sela, potvrđuje da je punoljetna i spremna za udaju

kíćura ž. – kita, ures na narodnoj nošnji, npr. kapi

kidísati gl. orij. – navaljivati, nasrtati

kȉfeli! gl. mađ.- imp. – Odlazi! Izlazi! Bježi! Nestani! Van!

kîfla ž. ger. – pecivo u obliku roščića

kijámet m. orij. – nevrijeme

kȉka ž. – kosa

kȉla ž. – 1. kilogram 2. Hernia (bolest)

kìljer m. orij. – soba, prostorija

kinđúriti se – pretjerano se kititi i ukrašavati

kìrija ž. orij. – najam

kȉselica ž. – biljka dugih zelenih listova, kisela okusa, upotrebljava se kao salata

kȉskati gl. – pomalo, često i bez razloga plakati

kìšeljenje s. – kiseljenje

kȉta ž. – 1. muški spolni organ, 2. buket cvijeća

kȉtnjav pridj. – kitnjast, bogato ukrašen

klánfa ž. ger. – željezna kuka

klȁpiti gl. – udariti

klasovno brašno – kukuruzno žuto ili bijelo brašno

klèba ž. – nožina, veliki nož

klopàrati gl. – zvukovi kola koja nešto vuku po zemlji

klàšura ž. zb. – ostaci suhih stabljika od kukuruza koje, poslije skidanja klipa, u zimskim vremena služe za hranu stoci

klèberiti se gl. – smijati se raskalešeno

klèpati gl. – polaganim kuckanjem čekića izravnavati sječivo kose, srpa

klêto uzv. – jako, puno, mnogo

klìpača ž. – 1.otkinuta osušena grančica, 2.nesnalažljiva djevojčica

klípići m. – štapići s kojima su školska djeca učila brojiiti

klȉp-klȍp uzv. – čučni, ustani

kljȁkav prid. – osoba bez jednog od udova, sakat

kljȕčić m. – vrsta cvijeta, žuti jaglac

kljúč im. m.r. – 1.sprava za zatvaranje vrata; 2. voda ili druga tekućina u trenutku kada provrije 3. jak izbačaj tekućine pri povraćanju

kljȕsina m. - 1. star mršav konj 2. neobziran čovjek

kméčiti gl. – potiho plakati, ponekad i od bolova

kméziti gl. orij. – kmečati

kmȅzav pridj. – razmažen, umažen

Kninevi pl. tant. – lokalitet, groblje u G. Hasiću u kojem su ukopani žitelji Gornjeg i Donjeg Hasića (tako je i danas), a ranije i žitelji dijela Tišine i Novoga Sela

knȉti gl. – bojati kosu ili nokte (prezent: knijem, -eš, -e; knijemo, -te, -ju)

kȍ zamj. - tko

kobîva uzv. – kao što biva, tobože

kobèljati se gl. – izvlačiti se iz nevolje

kȏc m. – kolac

kòdom pril.– istom sada, tek

kolàčara ž. – 1.žena koja dobro peče kolače, osobito u obliku obojenih srca, lutke, konjića te ih prodaje na vašarima 2. vrsta dinje

kolàčići m. – uglavnom suhi kolači; («Na trnu kolačići». Običaj da kuma nosi na trnu kolačiće mladoženjinoj kući te da se i na taj način pokaže svadbeno obilje)

kȍlara ž. – mjesto za kola, uglavnom uz staju

kolésara ž. – ponjava u obliku kola, krugova

kolèso s. – otvor na peći sačinjen od okruglih dijelova

kòlija ž. – puno kola na jednom mjestu

kolijénčiti gl. – uputati, zavezati konopom kravu za nogu i rogove da ne pobjegne

kòliti gl. – kolčiti, stavljati kolčiće iz povrće kojem treba oslonac: rajčice, grah....

kólnica ž. – natkriveni prostor za zaprežna kola

kȍlo, kólce s. – isključivo kolo na peći

kolèsa z. im. – kola i otvori na gornjoj ploči na peći

kolòbar m. – natekli podočnjak

kòlomaz m. – crna mast za mazanje točkova na kolima

kȏlje s. – skup kolaca uz grahorice i vinovu lozu

kòljeba ž. – koliba, na pri. u bostanu za čuvanje dinja i lubenica

kòljebar m. – čuvar bostana

kòmač m. – napravica za krunjenje kukuruza

komàljika ž., otučak m. – unutrašnji dio kada se skine zrnje s kukuruza

kòmati gl. – kruniti zrnje s klipa kukuruza

kȏmpa ž. mađ. – plovilo niskog gaza za prijevoz preko rijeke

kòmpjer m.– krompir (Kompjer na tevsiju! krompir izrezan na okrugle ploške i pečen s mesom za nedjeljni ili svečani ručak)

kompjéruša ž. – savijača u koju se stavlja nadjev od krompira s lukom, vrhnjem, jajem i slaninom

kòmšija m. orij. – susjed

komšíluk m. orij. - susjedstvo

kòmšinica ž. orij. - susjeda

kóna ž. hipokor.– komšinica, prijateljica, susjeda

kònačiti gl. orij. – prenoćiti

konàdžija m.orij. – osoba koja prespava u prenošćištu tj. konaku; konagdžija

kȍnda – kao da

kòndže s. orij.– ružin pupoljak

kòntanje s. – razmišljanje, brojenje, računanje

kòntati gl. - misliti, računati, brojiti

konjúsina ž. – (m. i ž. spol) – konjina, vrlo snažan konj;2. klipan, neotesan i nezgrapan čovjek

kopílara ž. – djevojka ili udovica koja je rodila dijete izvan braka

kopílača ž. - isto

kopíluša ž. - isto

kȍpile s. – vanbračno dijete

kòpilinje s. – vanbračna djeca

kòpilad zb. - isto

kòpnik m. – snijeg koji kopni, topi se

kormániti gl. mađ. – upravljati lađom

kórpa ž. – 1. košara 2. nosač na biciklu

kȍrpara ž. – mjesto za izradu predmeta od šiblja na pr: korpe za odlaganje prljave robe i nošenje namirnica, stolovi stolice, lusteri, pletenke, kolijevke, krušare, podmetače za hranu, vaze za suho cvijeće, koferi

korpâri m. – ljudi koji izrađuju proizvode od šiblja

kórpica ž. – košarica, posebno ona u kojoj se nosilo cvijeće u preocesiji na blagdan Tijelova

kȍsibaša m. – prvi kosac

kosírice ž. mn. - zubne desni

kòsnica ž. – livada za košnju trave (Vučkovića njive zvane Kosnica)

kȍš m. – objekt napravljen prije od pruća, a kasnije od dasaka za spremanje kukuruza

kȍšćura ž. – kost malo veća („tuđa košćura“ – novopridošla snaha npr.)

kòtac m. - svinjac

kòtač m. – posebni unutarnji oblik žice koji oblikuje pocalicu izvana

kòštan m. – trava za goveda

kòtlac m. – očica u pletivu

kòto(v) m. - kotao, posuda za kuhanje na otvorenoj vatri

kȍva ž. – kanta

kȍvčalica ž. – metalna napravica za pričvršćivanje, kopča

kȍvčarica ž. – kao gore

kòvrča ž. – uvojak kose

kovṙčati gl. – navijati kosu da bude kovrčava

kovṙčiti se gl. – ljutiti se na nekoga bez razloga

kòvrdža ž. – v. kovrča

kvačalica ž. – kao gore

kožúšak m. – posebno ukrašen kožuh za ženske

kòžara ž. – 1. životinjska koža 2. tvornica za obradu kože

kòžnjak m. – kožna muška jakna

kòžnjara ž. – kožna lopta

kòžuv m. – gornji dio toplije odjeće, bez rukava

kračína ž. – kratkoća (na suženju njive za obradu i sijanje)

kràjak m. – okrajak kruha

kràjcara ž. germ. – krajcar, stoti dio forinte, austrougarskog novca

kràjčani m. – žitelji jednog sokaka (Čandžićani, Mikići, Matijaševići...)

krȁstavica ž. - krastavac

kȑ-bulj – birati pa loše odabrati

kȑcav prid. – slabunjav

Krco – nadimak, čovjek slabunjavog zdravlja ili slabe konstitucije

kȑdža ž. – 1. najlošiji duhan 2. savijeni dio solentara

krdžúmati gl. orij. – 1.boriti se; 2.grubo rezati

krèdenac m. tal. – drveni, s ostakljenim dijelovima ormar za kuhinjsko posuđe i pribor

krèdenca ž. – v. kredenac

krečàna ž. – isto što i gasara

krèja ž. – drvena igračka za djecu, koja je okrećući se puckeltala

kremènjača ž. – starinska puška koja se palila kresanjem kremen-kamena

krésa ž. – šibica

krȅsniti gl. – 1. upaliti šibicu 2. imati spolni čin

krȉzban m. ger. – božićno drvce

krljétak m. – ostatak pokvarenoga zuba

krìjes m. – 1. velika vatra u dvorištu ili njivi pred Blagovijest (25. ožujka) ili sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) 2. kremen kamen, vrlo tvrdi mineral ima ga uz rijekeBosnu i Savu

kȑkače pril. – nositi nekoga na leđima

kȑkati gl.– previše jesti

kȑmadati gl. – 1. ružno rezati npr. meso 2. psovati

kṙmelj m. – isušena sluz iz oka

krmèljko m. – muškarac koji se nije umio, pa ima krmelje

krmèljuša ž. – žena koja se nije umila, pa ima krmelje

kȑmez m. orij. – marama zagasito crvene boje

krmèščić m. orij. – manja marama zagasito crvene boje

krnjaúkati gl. – glasanje mačaka u veljači

krònfe ž. ger. – krafne, okrugli kolač od dizanog tijesta pečen na masti

krònfe ž. ger. – krafne, uštipci, slatko osobito pokladno i jelo uz mesare

kȑpa ž. – marama, rubac

kȑpara ž. – lopta od krpe

kȑpica ž. – maramica, rupčić

kùtlača ž. – velika drvena žlica, ili od drugog materijala, sa zaokruženim dijelom za uzimanje tekuće hrane; šefla, kutljača, zaimača..

kȑtožiti gl. – izguravati se iz tijesnog prostora

krù(v) m. – kruh

krùščić m. – okrugli mali kruh od dizanoga tijesta premazan žumanjkom, a pripravljen za uskrsno posvećenje hrane

krȕna ž. – kresta – 1. kod pijevca na glavi mesnata izraslina 2. kod djevojaka cvijeće umjesto jagluka

krùšara ž.– košarica za kruh

Kruščik m. – lokalitet u G. Hasiću

krúniti gl. – rukom ili komačem skidati zrnje kukuruza s otučka

krvènica ž. – krvavica, kobasica nadjevena smjesom krvi i svinjskih ekstremiteta

krzàmak m. orij. - ospice

kȕbanj m. – složeno snoplje klasure

kùbura ž. orij. – 1.patnja, muka; 2. vrsta crijepa, kanalica

kùburiti gl. orij. – patiti se, mučiti se

kȕcanja s. – terevenka, neobuzdano slavlje

kûcati se gl. - skitati okolo tražeći nekoga za seksualne potrebe

kûća ž. – 1. iskopana rupica u zemlji za sadnju 2. završni dio igre škuljaka

kȕća ž. – kuhinja

kùćar m. – kuća u kojoj stanuje župnik

kùća pònjavića ž. – krevet, „Idem kući ponjavića!“, šaljivo znači idem spavati

kȕćišće s. – mjesto gdje je nekad bila kuća u novije vrijeme i mjesto gdje će biti kuća

kućište s. – isto kao gore

kùdiljka ž. – loptasti oblik vlakna lana priređen za pređu

kȕdrav prid. – kovrčav s uvojcima

kúdro(nja) m. – nadimak za čovjeka kovrčave kose

kùdrov m. – pas kudrave dlake

kùfer m. – kofer, kovčeg

kukuríkati gl. – kukurijekati

kùlaš – riđan, konj crvenožućkaste dlake

kȕljen m. – kulen

kurdùpiti gl. – nespretno se dizati i sjedati, penjati se, pentrati se, ne imati mira (živahno dijete)

kȕsav prid. – kratak, bez repa ili skraćena repa

kutàrisati se gl. – riješiti se nečega ili nekoga

kvàrtir m. fran. – iznajmljeni stan

kvȉt gl. prid. – izmiren, podmiren

kvȉtati gl. – podmiriti i vratiti dugove (biti kvit! – biti razdužen, slobodan!)

kvòcati gl. - prigovarati

lȁbrnja ž. – usna, gubica (pogrdno za osobu)

lȁče pl. tant. – hlače

lâd m. – hlad

ladòvati gl. – odmarati se u hladovini, ne raditi ništa, ljenčariti

làditi se gl. - hladiti se

làdovina ž. – hladovina

làdno pril. – hladno

lâga ž. – dječja plastična duda (djetetu se njome laže da doji majku)

lȁgani safun m. – prvi mirisni bijeli sapuni četvrtastog oblika za higijenu obično mlađeg ženskog seoskog svijeta, koji su doista bili vrlo lagani

làjati gl. – 1. glasanje psa 2. prostačiti, psovati

làjator m. – prostak, osoba koja izgovara vulgarizme

làjavica ž. – prostakuša

làjbići pl.tant. – grudnjaci

Làjka ž. – nadimak

lâla ž. – cvijet tulipan raznih boja

Lala m. - nadimak

làloka ž. – gubica

làmpa ž. ger. – ptrolejka

landàrača ž. – žena koja bez okolo hoda i ništa ne radi

landàrati gl. – hodati okolo bez potrebe

lànik m. – niva posijana lanom

lànište s. – zemlja na kojoj je rastao pa počupan lan (lan se čupao, a ne žeo ili kosio)

làniti gl. – lanuti, reći nešto nepromišljeno i što je trebalo čuvati kao strogu tajnu

lȁor m. – vjetrić, povjetarac

lapàćati gl. - govoriti koješta

làpćati gl. – jesti pohlepno i glasno

lapȑdati gl. – govoriti gluposti

lârma ž. ger. – svađa, galama

lârmati gl. ger. – svađati se, galamiti

lȁta ž. ger.– limena posuda

lȁtiti se gl. – početi ozbiljno raditi (latiti se posla); uzeti

làvor m. fr. – umivaonik, široka posuda za umivanje

làzniti gl. – liznuti, okusiti

lêći gl. - izleći mlade

ledènica ž. – dugi, tanki dijelovi leda koji vise sa streha kuća, sige

lèdina ž. – neorano zemljište obično za ispašu (izraz „kada odem pod ledinu“ u značenju „kada umrem“)

lègenj m. orij. – lavor, umivaonik

lèđen m. orij.- isto kao gore

léja ž. – uređena gredica u vrtu određena za sjetvu određenog povrća, luka, češnjaka, mrkve, kupusa....

lèlek m. orij. – bogalj

lȅlek m. - jauk

lèmozina ž. lat. – milostinja

lènger m. germ. – rendgen za snimanje

lèn(j)ir m. germ. – ravnalo

lȅpeza ž. orij. – nakit na stražnjem dijelu pocalice u obliku lepeze kada se udata žena sprema «gologlava» tj. bez marame samo s ukrašenom pocalicom

lepúšika ž. – trava kojom su se liječili čirevi

lètiti gl. – trčati

lèžak m. – vrsta graha

lȉjevča ž. – poluga na kolima, spoj osovine i šaraga

lȉka ž. – žilavi tanki dijelovi kore drveta koji su služili za vezivanje u korparstvu ili na njivi snopova žitarica

lîlati gl. – ljuljati dijete u kolijevci ili krilu

lìnjak m. – riječna riba

lȉpsati gl. – iscrpljivanje životinje do uginuća, a u pejorativnom smilsu i čovjeka

lȉsterka ž. ger. – suknja od listera, laganog platna sjajnog prelijeva

lìtalica ž. – prolijev

lìtati gl. - imati proljev

litrènjak m. – boca u koju stane 1 litra tekućine

litrènjača ž. – v. litrenjak

lìza ž. – cvijet, ukrasna biljka s cvijetovima ptičjeg kljuna crvene, roza i bijele boja pelargonija)

lóga ž. – mjesto gdje krava iza teljenja leži

logìnjati gl. – piškiti

lȍkšica ž. – gibanica

lòkati gl. – pretjerano piti

lokmàja ž. - onaj koji loče rakiju, pijanac

lòkna ž. germ. – uvojak kose, kovrča

lòknica ž. – dem. od lokna – uvojčić, kovrčica

lokàtor m. – osoba koja previše pije, pijanica

lóla - 1. momak, 2. osoba koja ništa ne radi samo hoda okolo

lȏlati se gl. – ne raditi ništa, skitati se uokolo

lòncija ž. – osoba koja skita od kuće do kuće

loncíjati se gl. – skitati se

lòpar m. – okrugla ravna daska za kruh, drveni poklopac

lopȉndža m. – lopov

lȏzati se gl. – granati se,penjati se (na pr. vinova loza)

lòzavac m. – grah kojem se stabljika oslanja na kolac

lubèničari m. – prodavači lubenica i dinja koji prodaju po selima

lubèničarka ž. – vrsta kruške, iznutra ružičasto-crvena

lȕčevina ž. – hladetina, drhtalica, mrzletina, iskuhani svinjski ekstremiteti-noge, uši...

lȕčić m. – sitni luk za rasad

lùdara ž. – otrovna gljiva

lúdnja ž. – iskakanje iz uobičajenih normi

lúditi se gl. – iskakati iz uobičajenih normi, ponašati se drugačije od ostalih

lȕftati gl. germ- zračiti

lûg m. – gaj

lûg m. – pepeo

lùgara ž. – podložak za skupljanje luga odnosno pepela

lùkšija ž. – spoj pepela i vrele vode za pranje rublja

lùlica ž. – sitni cvjetići ružičasto-ljubičaste boje visine 15 cm

lȕštrati gl. – usjajivati, čistiti, laštriti

ljȁga ž. – klevetanje nedužne osobe

ljêljak m. – lješnjak

ljȅljen m. – ljiljan

ljènčuga ž. – lijena osoba

ljèpinja ž. – šuplja pogača, lepinja

ljèska ž. – lijeska, šiba od lješkanjakova grma

ljèskara ž. – mjesto s više lješnjaka

ljètnica ž. – kruh zamijesit na Tucindan na Badnjaka premjesit, odijeljen na 4 dijela koja simboliziraju godišnja doba pa ukrašen različitim motivima u svakome dijelu simbolima najprije: križem, pa klasjem pšenice, zvijezdom, suncem, različitim životinjama (od ptice do krave s teletom) te ružom na sredini

ljèvša prid. – ljepša

ljèvše pril. - prilog

ljòpaz m. orij. – mangup, pokvarenjak, skitnica, neradnik

ljòpavica ž. – tek otopljeni snijeg

ljȍsniti gl. - ružno pasti

ljòtati gl. – izbaciti veću količinu izmeta (npr. goveda)

ljúcki prid. – ljudski

ljudíkati gl. – ići među ljude i razgovarati s njima

ljȕpina ž. – kora od jajeta

ljúpiti gl. – skidati koru s jajeta, guliti

ljȕskati gl. – čistiti košticu (bundeva, suncokret) u zubima

ljúšćenje ž. – čišćenje ljuske s nečega

ljùtica m. – 1. osoba koja se često ljuti, 2. zmija otrovnica

Ljutić – nadimak

ljùtić m. – livadski cvijet

ljútost ž. – 1. karakteristika neke ljute hrane 2. osjećaj stvaranja ljutine u organizmu 3. svojstvo onog tko je ljut

ma jȁ! – pa da

mâca ž. – 1. mekana biljka koja se umjesto perja stavljala u jastuke 2. cvijet vrbe ive

màćanica ž. – tekućina koja se dobiva iz kajmaka kad se od njega istuče maslo, mlaćenica

mȁćija ž. – maćeha

madžàrica ž. – vrsta plave šljive

màdžun m. orij. – vrsta voćnog pekmeza

Màdžun - nadimak

mâja orij. ž. – ženska rodbine, susjede, prijateljice i poznanice koje se brinu o pripremi, kuhanju i serviranju hrane za vrijeme svadbenih i inih seoskih svečanosti

majíluk m. orij. – pojam za one koji se brinu da sve bude u redu za prehranu i posluživanje na seoskim svečanostima

màjkavićka ž. – osoba ista majka i u fizičkom i u duhovnom pogledu

màkasinke ž. engl. – vrsta cipela bez vezica

màkaze m. orij. – škare, nožica

màketi gl. - maknuti

màkljen m. - klen

màksum m. orij. – malo dijete, nejače

màljati gl. - mazati

màljati se gl. – mazati lice crvenim papirom koji pušta crvenkastu boju

mȁljav prid. – vrlo dlakav

mȁmen prid. – srdit, ljut, bijesan

màmlaz, mađ. – glupan, tikvan, budalaš, ljenčuga

màndala ž. – zasun, drvena letva za zatvaranje vrata iznutra

mànisati gl. – naći nekom manu, grešku

mànje pril. – znak u tablici brojenja za minus

mànjgura im. ž.r.– mjesto gdje se tovari pijesak i šoder

màntati gl. – motati si misli gavom, a nikako se sjetiti određenog pojma

mȁrisati gl. – tući, udarati, biti

Mar(i)jànovićka ž. – lokalitet, njiva

màrinska svijeća ž.– svijeća koja se blagoslivlja na Svjećnicu i služi isključivo za paljenje kod umirućih osoba

Màrkov dan m. – blagdan sv. Marka, zaštitnik Pruda, Balegovca, Tišine...

màrkovac m. – cvijet iris, perunika

mȁrniti gl. – udariti

màrvena rana ž. – stočna hrana

marvínče s. – domaća životinja

màsat m. orij. – brus, oštrilo, belegija

màslati gl. – previše lagati

màslenica ž. – pita s maslom

mȁšati se gl. – 1.dirati 2. uzimati

mȁše, ž. orij. – ožeg, hvataljka za žar

màšice ž. orij. – ožeg, hvataljka

màšice ž. – dem. od maše

mȁšiti gl. – 1.zaobići, 2. promašiti

mȁšiti se gl. – uzeti

mášna ž. germ. – 1. kravata 2. ukrasna tekstilna traka u kosi, na cipelama, odjeći

mâšne ž. mn. – ukrasno zavezane trake na cipelama

màšnjav prid. – odstajao, popaučen

mȁštrafiti gl. – tući, udarati, jesti halapljivo

màuna ž. – mahuna

màuna uzv. – neće od toga biti ništa

mèćati gl. – stavljati, metati, metnuti

medecína ž. lat. – medicina

mèdjed m. - medvjed

Mêdo, Medonja m. – nadimak

mèdvjeđe šape mn.- vrsta suhih kolača od brašna, masti, jaja,oraha, šećera pečena u posebnim kalupićima

mèduljica ž. – medaljica Majke Božje ili nekoga sveca

medžèdija, ž. orij. – turski zlatni novac, lira, prozvan po sultanu Medžidu polovicom 19. stoljeća

mèđed m. – medvjed

mèđedica ž. -medvjedica

me(h)àna ž. orij. – gostionica, krčma

mèjtef m. orij. – pučkoškolac, obješenjak

mèkinje pl. t. – ostaci brašna koji se dobiju nakon prosijavanja kroz sito

mèlez m. orij. – vrsta platna

mêlo s. – ostaci hrane koja se sprema za prasad

mèljac m. – pokretni dio mlina za ručno mljevenje kave

meljâja ž. – v. meljava

mȅljava ž. – žitarice pripremljene za mljevenje

mèmla ž. orij. – vlaga u kući, zidovima i robi

meràja, orij. – 1. javna livada ili pašnjak 2. kraj obasjan suncem

mèrmer m. - mramor

mèsara ž. – svinjokolja

mètilj m. – životinjska bolest, osobito u goveda

metíljav prid. – obolio od metilja

mètlina ž. ili sijerak m. – biljka visine kukuruza, ponekad i viša, koja se upotrebljavala za izradu metala

mȅtlište s. – držak metle

míca ž. – igra sa zrnima graha ili nečim sličnim po nacrtanoj shemi

mȉc(i)na ž. – veliki čir

mijèran prid. – miran

mi(j)ur m. - mjehur

milòduv(h) m. – biljka ugodna mirisa

mȉlost ž. – svaki dar koji se nosi u posjet, milošća

mȉlostivan prid. - milosrdan

mȉlošća ž. – 1. svaki dar koji se nosi u posjet 2. pokloni mladenki koje rodbina daje ispred crkve neposredno prije svadbe

mȉnda ž. – osoba niskog rasta

míriti gl. - mirisati

mȉruv m. – miris

mìsari m. – vjernici koji su prisustvovali sv. misi

mȉso sveto – uzrečica «U ime Isusovo sveto!»

mìstrija ž. orij. – metalna ploča s drvenim držačem kojom se izravnava žbuka

mjèridba ž. – pomirenje, izmirenje (osobito mirenje roditelja čija je kći „ukradena“ tj. samodošla)

mjèrkati gl. – pogledavati, odmjeravati nekoga (od glave do pete) ili nešto

mjèur m. – mjehur

mjèzimac m. – najmlađi sin

mjèzimica ž. – najmlađa kćer

mlȁdež m. - madež, biljeg

mlȁviti gl. – trti, tući, iscrpljivati, pojesti sve što je na stolu ponuđeno

mlíva ž. – samljevena žitarica, obično prvi godišnji urod

mlívo s. – v. meljava

mljèčika ž. – trava za stoku iz koje, pri branju, teče tekućina slična mlijeku

mȍca izr. – u ime Oca

mò(n)če prij. – pa

mȏča ž. – vrsta safta ili sličnog umaka u koji se umaču komadići kruha

mȍčaga ž. – motka, toljaga

mòčjenica ž. – snop lana koji se moči nekoliko dana u vodi

mòći gl. - prezent: mogu, moreš, more, moremo, morete, mogu; s negacijom ne mogu, ne moreš i ne mereš, ne mere i ne more, ne meremo i ne moremo, ne merete i ne morete, ne mogu

mòdati gl. - izmišljati

mòdrac m. – uložak za krevete

mòler m. ger. – ličilac, soboslikar

mòlovan prid. – dotjeran, namazan, lijep

mȏnta ž. – šuplja cigla dužine tridesetak i širine dvadesetak cm poredana po dužini oko 4 m. s provučenim željeznim šipkama kroz šupljine i zalivena žbukom

mȍre gl. – 3 l. prez. gl. moći, može

mȍremo gl. – 1.l. mn. prez. gl. moći, možemo

mȍreš gl. – 1.l. prez. gl. moći, možeš

mòrda pril.– možda, moguće je

mòrkinja, ž. – vrsta tikve, bundeve s narančastom unutrašnjošću, jestiva, podrijetlom iz Kurdistana

mòrlice ž. – kalupići za pravljenje kolača (medvjeđe šape)

mȍsur m. orij. – 1.cijev, tkalački čunak s namotanim koncem, 2. mršava osoba

mràziti gl. - mrziti

mŕcina ž. – naziv za lijenčinu, bezobraznik

mrȅna ž. – riječna riba iz porodice šarana

mrȅža ž. – vrećica sapletena od tankih plastičnih ili lanenih (konopljinih) niti za nošenje namirnica

mrȅžica ž. – 1. zaštitni dio na zadnjem kolu bicikla 2. mala mreža od spletenih plastičnih niti koja je služila za nošenjenamirnica

Mṙka ž. – imena mnogih svinja

Mȑka ž. - nadimak

mrkáljica ž. – vrsta duge ženske rubine vezena mrkom, crnom svilicom na obrubima, rukavima i prsima

Mȑkica – nadimak poznatog franjevca iz našega sela

mȑljav prid. – bezvoljan, polagan, «krepan»

mrnjaúkati gl. - mjaukati

mrtàvac m. – pokojnik

mrtòuzice pril. – neodvezivo, teško raspletivo

Mṙtvo spomenútje s. – Mrtvo spomenuće, Dušni dan

mȑš uzv. – marš, uzv. tjeranja životinje i čovjeka

muàdžer m. orij. – izbjeglica, doseljenik, emigrant

mùćak m. – 1. pokvareno jaje 2. dječja igra

mùgati gl. - izvlačiti materijalnu korist

mukàjet m. orij. – nezainteresiran, nepažljiv, ni da pisne, baš ga briga

mùket m. franc. – voštani stijenj, savijen u klupko ili spiralu, gori za pokojne

múklo pridj. - tamno

múklije prid. – tamnije

mùmljati g. – govoriti nerazgovjetno

mȕniti gl. – ukrasti

mùntati gl. – prevrćati po tuđim džepovima i uopće tuđim stvarima

mûr m. orij. - pečat, štambilj

mušèma ž. orij. - plastični stolnjak

mùškatla ž. – cvijet pelargonija

mȕšmulje ž. orij. - smeđa voćka, oskoruša

mȕštra ž. germ. – uzorak

mȕštrati gl. germ. – tjerati u red, vježbati

mȕštrika ž. germ. – cigarluk, usnik, cijev za cigaretu

muštulúgdžija m. orij. – donositelj radosne vijesti

muštúluk m. orij. - radosna vijest

mȕtav prid. – nesnalažljiv, nekomunikativan

nȁbaciti čine – vračati, htjeti nekome tom radnjom, obično, nanijeti time zlo

nabàsati gl. – naletjeti na nekoga sasvim slučajno

nȁbaška pril. orij. – za svakoga posebno

nȁpobaška pril. orij. - posebno, individualno

na pòvatu pril. – na dohvat ruke

nabelàjiti gl. – nastradati, proći loše, nadrljati

nabiríkati se gl. – urediti se, dotjerati se

nàboj m. – natučeni dio stopala od obuće, koji može postati gnojan

nabórati gl. - praviti nabore na ženskoj rubini, pa ju staviti pod kamen da se nabori učvrste

nabràjati gl. – jaučući za pokojnikom, iznositi, gotovo u stihovima, sav njegov život i tugu onih koji za njime ostaju

nabrȍjiti se gl. – izgovoriti nekome dosta ružnih riječi

nȁcvrckati se gl. – opiti se

na čètri vode izr. – krov na četiri nagiba tj. bez čeonih zidova

nȁcigovati gl. germ. – praviti nabore na tkanini

nȁcurovati se gl. – dugo i lijepo djevovati, biti djevojka

načínjati gl. – posebnim kalupima utkivati ili praviti, dio po dio, svečanog pokrivača a zatim spajati dijelove u cjelinu

nàćerati gl. – natjerati

nȁćve pl.tant. – drvena izdubena dugačka zdjela s drškama u kojoj se mijesio kruh

nadàniti gl. - nadahnuti

nadanúće s. – nadahnuće, inspiracija

nȁdesiti gl. - namjestiti

nàditi gl. – nadjenuti nekome ime

nadòmetniti gl. – dodati, nadodati

nàdoći gl. – dignuti se (na pr. tijesto, doći s vremenom)

nàdrndan pridj. – biti preko volje, ljut

nadoštúkljati gl. – nadodati

nadùrati se gl. – natrpjeti se

nȁdžak-baba ž. orij. – vrlo jezičava žena, tračara

nadžídžati gl. – okititi se prekomjerno

naériti se gl. – ukositi se

nafàka ž. orij. - ono što sudbinski doživljava svaki čovjek, sudbina

nàgeti se gl. – nagnuti se

nagràjisati gl. – nadrljati

nagrabúsiti gl. – proći loše, nastradati

nagajdàriti gl. – navući koji sat rada više za plaću

nȁgariti gl. – natjerati na učinkovitiji rad

nagàraviti gl. – obojiti npr. lice (obrve) crnom bojom

nagṙniti gl. – 1. staviti zemlju oko biljke 2. kada puno svijeta požuri na neki iznimni događaj: kupovinu, svadbu, utakmicu...

nàgonjen pridj. – natjeravan na nešto

nàići i nàdoći gl. – dizanje tijesta s kvascem do određene količine

naìskole pril. – posebno

najáriti gl. – rasplamsati

nàjmenica im. ž.r. - najamnica

nàjmenik im. m.r.– najamnik

nakanjívati gl. – odlučivati, namjeravati

nàkaret pridj. – ružan

nakàstiti gl. orij. – naumiti, namjeravati nešto

nakàstile prid.– namjerno

nakàlemiti gl. orij. – nacijepiti voćku

nakèlešiti gl. – ružno izrezati na komade mesa, kruha...

nakíljati gl. – dosađivati

nàkiseliti gl. – namočiti npr. robu za pranje, lan...

nakinđúriti gl. orij. - pretjerano se namazati, nakititi, nađinđati, ukrasiti se preko svake mjere i neukusno

nàki zamj. - onakav

nàkititi se gl. – 1. ukrasiti cvijećem 2.napiti se, ali ne previše, biti u veselom stanju

naklépati se gl. – najesti se prekomjerno, nažderati se

nàko pril. - onako

nàkocati gl.– nakvocati 1. sjedenje kokoši na jajima dok ne izleže piliće 2. predugo bivanje osobe na jednom mjestu

nakòmati gl. – odvojiti dosta zrnja od klipa kukuruza

nakṙtiti gl. – izmrviti, iskidati na komadiće

nakùvjesiti gl. – nagnuti se

nalàditi se gl. – prehladiti se

nàlećke pril. – plivati leđno

nalèmati gl. – jako nekoga istući

nàlet m. orij. - ružna osoba, ali i đavo, prokletnik

nalétan prid. orij. – ružan

nàletnik m. orij. – ružan i zločet čovjek

nȁljoskati se gl. – jako se napiti

naljévati gl. - nalijevati

nȁma' – odmah, namah

namàketi gl. – namaknuti, pribaviti

namàljati se gl. – našminkati se

nàmjeriti gl. – 1. namiriti komu dug ili štetu; 2. nahraniti goveda, prasad, perad...

namàsatiti gl. – naoštriti

namundíriti se gl. – naljutiti se

namusúriti se gl. – razljutiti se

nàna ž. – 1. majka 2. ljekovita mediteranska biljka, majčina dušica

nánati gl. – ljuljati dijete na grudima

nànula ž. orij. – drvena papuča s kožnim remenom

naȍroziti se gl. – nakostriješiti se kao pijetao, ponašati se napuhano, naljutiti se

naopòsum pril. – na pravu stranu, ispravno, zdravo

napenàliti se gl. – biti na smetnji, pojaviti se iznenada kvareći potrebni red

napériti gl. – ugoditi, urediti, podesiti, udesiti

nàpeti se gl. – (raz)ljutiti se

nàpiljkati gl. – sakupiti sitne stvari

nàpletak m. – ukrasnim motivima i posebnom vrstom pletenja pleteni pojedini dijelovi ili rubovi na odjeći i priglavcima

nàpoj m. - ostaci hrane ili posebno pravljena hrana za stoku

nàpolica ž. – rad, u kojem se prihod na zemlji, vlasnika i njenog obrađivača dijeli na pola

nàprošnjak m. – ječmenjak

na prìodu pril.– na zalasku (sunce)

nàravan prid. – dobar

naréditi se gl. – dogovoriti se

narȉktati gl. germ. – namjestiti, podesiti

naròzati gl. – praviti nabore na košulji, rubini, pregači...

narúžiti gl. – izgrditi, prigovoriti

nasàditi gl. – staviti na jaja (kokoš, patku, gusku...) da izlegu mlade

nasaràčiti gl. – staviti nešto da jedva stoji i da će brzo pasti

nasíjecati gl. – podsjećati na što

nàspa ž. – nasip uz rijeku

naskràdati gl. - nastradati

nàtačak m. – priglavak

natȁndrčiti gl. – ružno i neuredno nešto staviti

natandŕljiti gl. – nauredno stavljati stvari ili se neuredno odjevati

nátežovati gl. – biti nekome skloniji

nàtjerat prid. – natjeran, primoran, prisiljen

nàtkasl m. ger. – noćni ormarić

natocíljati gl. – 1. naoštriti na brusnom kamenu 2. napraviti nešto čisto, oštro, precizno u kućanskim poslovima

nàtrackati se gl. – neukusno se našminkati

natràgače pl. tant.- nosila na kojima se prenosi cigla, kamen, šljunak i ostali građevinski materijal. Uglavnom su ih ljudi sami sebi pravili od dvije letve dužine 2 m na koje se „prišila“ drvena ploča 1 x 1 metar

natrésati se gl. – otresito prigovarati, nekomu s visoka zapovijedati, pa i prijetiti

natúriti se gl. – krenuti na malo komplicaraniji put

nàtrunit prid. – pomiješan s trunjem

náučan pr. – vičan, obiknut

naúnjiti se gl. – smrknuti se 1. nebo pred oluju 2. zabrinut čovjek

nȁuznuk pril. – nauznak, na bok, ni na leđima ni na trbuhu

navijéniti gl. – 1.staviti na vrpcu dukate ili neki drugi nakit 2. staviti na uzicu paprike, češnjak ili luk da se suše

navješćíivanje s. - tronedjeljno oglašavanje djevojke i momka u crkvi prije vjenčanja u svrhu sprečavanja nedozvoljenog braka

nàviljak m. – količina sijena, slame ili trave koja može stati na vile

nàvr' pril. – navrh

nàzdravo pril. – 1. bolest kože ili kostiju koja se pojavi bez pravo razloga 2. zaboljeti naglo i jako „iz čista mira“

nàzor m. pril. – na silu, jedva

nȅbo s.. – baldahin, ukrašeni natkrov koji se nosi iznad svećenika s pokaznicom, na četiri držača za vrijeme procesije na Tijelovo, odnosno Brašančevo

nȅboplavno prid. – boja vedrog neba

nèbore – uzr.: je, da, ovaj, onaj....

nȅcati gl. germ.– plesti u obliku mreže

néčšnjak m. – vrag, sotona

nèdilja ž. – nedjelja

nedòkazan prid. - tvrdoglav, (koji tjera po svome)

nèdotupan prid. – nerazman

nȅfaljeno (bilo) pril. – ne daj Bože da tako bude!

nèforma ž. – siromašan, neugledan rod („Bijeli konji a šarena orma, sastala se forma i neforma“.)

nèja – nema

nȅ meš gl. – ne možeš

nȅ moš gl. - ne možeš

nèna ž. – majka, maćeha

nèote pril. - nehotice

ne prìmi Bože - izraz u prepričavanju nečega lošeg i zazivanje Božje pomoći da se ponovno takvo što ne dogodi

néš gl. - nećeš

neúglavljen prid. – prozor ili vrata koja nisu dobro ugrađeni; neprecizan ugovor

nèulovno pril. – nauhvatljivo, neumorno

nȅzafalan prid. – nezahvalan

nȅzafalnik m. – nezahvalnik

nezafàlnost ž. – nezahvalnost

nȉđe pril. - nigdje

nímet m. orij. – kruh, dar ili blagoslov Božji

nì mi je žao – nije mi žao

ní mi je izr. – nije mi

nínati gl. – ljuljati djetešce

nȉodakle pril.- niotkuda

niotkàle pril. – niotkuda

nìotkle pril.- niotkuda

niparášta – ni za što

nȉte zb. – ispredene niti od konoplje, lana, vune, pamuka...

nȉzarašta pril. – ni za što, bezvrijedan

nòbet m. – prilozi, koji se prikupljaju od vjernika, za uzdržavanje crkve, župnog dvora i župnika

noćùrak s. – cvijet koji počne sa sumrakom cvjetati

nògar m. - potopranj na kojem stoji stol

nòl(i)ko pril. – onoliko

nolícno pril. – malo

nóme zamj. – onome

nóseća žena ž. – trudnica, gravidna žena

nòsiti čašicu – u svatovima mladenka nosi čašicu rakije od osobe do osobe poljubivši starije u ruku, žene u lice, s mlađim muškarcima se na pladanj stavljaju novac kao dar mladenki.

nóša ž. – tuta, noćna posuda

nóšati gl. – nositi nekog ili nešto neprestano (npr. bolesno dijete)

nòška ž. – igra s orasima za božićne blagdane, bacanje oraha uz zabodeni nož u tlo

nȕ pril. – ma vidi, pogledaj

nȕde pril. - ondje

nȕla ž. – najbolja vrsta brašna za kolače

nú(n)de pril. – ondje

nùz pril. – uz, niz

nȕžden prid. – nužan

njàvez m. – natkriveni prostor slamom ili sijenom za stoku

njȅđe pril. – negdje

njȅkada pril. – nekada

njȅkadašnji pril. – prijašnji, raniji, odavna

njȅkaki, a, o zam. neodr. - nekakav, a, o

njȅkako, pril. – nekako, na neki način

njèkcija ž. - inekcija

njȅki, njȅka, njȅko zamj. neodr. – neki, neka, neko

njeko, zam. neodr. - netko

njȅkidan pril. – nekidan

njȅkih, pril. – otprilike, oko nekih...

njȅkoji, a, e zam. neodr. – neki, a, o

njȅkoliko pril. – nekoliko, neodređena mjera

njèmak m. – nijem čovjek

njèmica ž. – nijema ženska osoba

njemòća ž. - nijemost

Njèvica ž. – lolaklitet u Donjem Hasiću, Njivica

njȅšto i njȅšta zam. neodr. – nešto

njîa zam. – njih

njíalka ž. – njihaljka

njíati gl. – njihati

njìov zam. – njihov

njîvka ž. – mala njiva

njû m. - njuh

njùpati gl.- jesti

òbaći gl. – obići : prez. obajdem, obajdeš, obajde; obajdemo, obajdete, obajdu; imp.: obajdi, obajdimo, neka obajdu!

òbad m. – kukac, velika muha koja napada konje i goveda

Obad – nadimak

obàmrti gl. – obamrijeti, ne davati znakove života; ne osjećati dio tijela

obàtalit prid. – pokvaren, uglavnom se misli na tehničke (i drvene) stvari

obatàliti gl.- pokvariti 

obàtaljen prid.- isto kao obatalit

obasijècati gl. – obrezivati

obasjȅčen pridj. – 1.obrezan; 2. okružen vodom od kopna

obàsjeći gl. – obrezati

ȍbaška pril.– napose

òbavijesti ž. mn. - poziv župljanima da, ako netko zna za kakvu zapreku zbog koje momak ili djevojka ne bi mogli stupiti u brak, obavijeste župni ured

obàzjerati gl. – okretati se lijevo-desno

òbdan pril. – za vrijeme dana

obenđìjati gl.orij. – omamiti koga, začarati

òbići gl. – pohoditi obično bolesnika, ali i rodbinu

ȍbići se gl. – naviknuti se, obiknuti se

òbika ž. – navika, kolotečina, rutina

òbiknut prid. – naviknut, priviknut na nešto

ȍbikniti se gl. - obiknuti se

ȍbilježje s. – dar koji djevojka daje mladiću u zalog da ga neće prevariti i raskinuti zaruke (najčešće dukati)

ȍblaguzan prid. – osoba koja voli dobro jesti

òblatna ž. lat. – hrskavi biskvit koji se dobiva pečenjem između vrelih ploča

òblazak m. – posjet porodilji dan dva nakon poroda

òblaziti gl. – obilaziti

òblovina ž. – oblo drvo bez bridova; drvena građa

òblić m. – drvena stolarska alatka s ugrađenim nožem za izravnavanje drvene građe i lijepo zaoblivanje

oblòkati se - napiti se alkohola do besvijesti

oblízalo s. – lizalica na štapiću

òbojci m. mn. – topla tkanina za noge umjesto čarapa

òbor m. – svinjac ili ovčinjak u koji se smješta stoka

obrèmača ž. – motka, komad drva koji služi za nošenje hrane na ramenu

obréušiti gl. – istrošiti se (neki metalni materijal koji se istrošio, npr.očica na lančiću, narukvici i sl.)

obrlàtiti gl. – okrenuti, preokrenuti

òb(a)šiv m. - porub

ocàpariti gl. – 1.grubo odrezati 2. postaviti visoku cijenu

òčale ž. pl. tant.– naočale

očali pl.tant. - naočale

očenàši m. – krunica

očèniti gl. – otkinuti dio nečega

Očínaš m. – Očenaš, molitva Gospodnja koja počinje riječima „Oče naš“

očòrapit prid. – blesav, šašav

òčuv m. - očuh

ȍćan prid. – vrijedan, marljiv, radišan

òćerati gl. - otjerati

òću, òćeš, òće, òćemo, òćete, òće gl. – prez- glagola htjeti: hoću, hoćeš, hoće; hoćemo, hoćete, hoće

oćutiti gl. – osjetiti

odȁniti gl. – odahnuti

ȍdar m. – postolje na koji se stavlja lijes

odati gl. (odam, odaš, oda....) - hodati

odalàmiti gl. – udariti nekoga što jače, svom snagom

òdalica ž. – hodalica, hodaljka, drvena naprava u kojoj se mala djeca uče hodati

odàljati gl. – odliti

òdaljka ž. – v. odalica

ódati gl. - hodati

odjàko pril. – od sada

odjȁukati gl. – 1. glasno se isplakati, osobito naricati na grobu dragog pokojnika 2. dugotrajano plakanje djeteta

odjàziti gl. – širom otvoriti vrata

ȍdlaga ž. – sitna drva za potpalu vatre

odlàgati gl. - naložiti vatru

odlàniti gl. - olakšati

òdlegnuti gl. – početi, započeti radnju koja će trajati, na pr. odlegla se smijati

odlepùtati gl. – odletjeti, odlepršati

odlòžiti gl. – naložiti vatru

odpòčiniti gl. – otpočinuti, odmoriti

odràniti gl. – odhraniti

ȍdrljine ž. mn.– već nošene stvari, već jedeno jelo

ȍdžak m. orij. - dimnjak

odževápiti gl. orij. – 1. izdržati, 2. riješiti se

ofàjdisati se gl.orij. – okoristiti se

ȍfrlje pril. – neplanirano, odoka, otprilike

oglábati gl. – pojesti sve meso s kosti

ògledati gl. – oprobati hranu

oglòbiti gl. – naplatiti nekomu kaznu

oglócati gl.– pojesti temeljito meso do kosti

ogrizòtak m. - odgrizak

ȍis-stȕ – povik zaprežnoj stoci

òitra pril. – jutros

ȏj uzv. – odziv na zov

òka ž. – mjera za količinu tekućine (1 litra i pol) i težinu (1,3 kg)

oklàgija ž. orij. – valjak za razvlačenje tijesta

okòbjesiti se gl. – objesiti se nekome oko vrata

okomòtati gl. – omotati, uviti, obaviti trakom ili papirom npr oko pojasa ili ruke

okopíliti se gl.– roditi dijete u izvan bračnoj vezi

ȍkoprčan pridj. – spretan, snalažljiv

òkoran prid. – čvrst, otvrdnuo, grub

olàdio pridj. – 1. ohladnio 2. umro

òladit pridj. – ohladit

olàdniti gl. – 1. ohladiti, postati hladan 2. umiriti se iza velike ljutnje 3. iz prijašnjeg stanja „topline“ postati ravnodušan prema komu ili čemu

òlađen prid. - ohlađen

òlba ž. – stara mjera za tekućinu (oko 7 dcl)

omađìjati gl. orij. - začarati

òmaja ž. – mana kod neke osobe, nedostatak

omàketi gl. - omaknuti

omášiti gl. – promašiti

òmaške pril. – bez stroge kontrole, omašice, iz zamaha rukom

òmorina ž. – sparina

òmora ž. - sparina, velika žega pred kišu

òndale pril. – odande

òndak pril. – onda

ònde pril. – ondje

onemíliti gl. – nemati volje ni za čim

opàučen prid. – osoba kojoj manjka inteligencije

opàučiti gl. - udariti

opajdàriti gl. – udariti

opȁndrčiti gl. - udariti

opàriti se gl. –steći dosta novaca

ȍpariti se gl. – opeći se, doživjeti nešto neugodno

òpane (3. lice prez. gl. òtpasti) – otpadne

opàsač m. – pojas

ȍpe pril. – opet, ponovno

opijélo s. - uoči i na Dan mrtvih svećenikova molitva za pokojnika na njegovom grobu

opijúniti gl. - ošamutiti

òplećak m. – bluza, dio odjeće koji pokriva pleća

oplèzniti gl.- udariti šibom,štrikom,bičem, remenom

òpraviti gl. – popraviti

opríčati gl. – ispričati

opúriti gl. - opržiti

òputravci m. – opanci ispleteni od tankih niti (remenova) kože

óran prid. – dobre volje za poduzimanje aktivnosti; raspoložen, čio

òrašnica ž. – slastica od prženog šećera i izrezanih oraha

òrav, òra(v) m. – orah

Ȏrka – žensko ime

ȏrma ž. orij. – konjska oprema

òrman m. franc. – ormar

òrnalija ž. orij.– ukosnica

òroz m. – pijetao, kokot

òrukvica ž. – dio košulje oko ruke

òsnova ž. – pređa za tkanje, niti koje se namotavaju na vratilo tkalačkog stana

osàkatiti gl. - ozlijediti

òstal m. mađ. – stol

osevápiti gl. orij.- pomoći čovjeku u nevolji i tako steći milost u/kod Boga

òsoljaj m. – pomiješana hrana za stoku sa solju, obično za veće blagdane

òšiniti gl. – udariti

ȍšnut pridj. – glup, blesav, „udaren u glavu“

ȍstruga ž. – 1. divlja kupina, bodljikavo grmlje, 2. metalni dodatak na čizmi kojom se konj podbada

ošúkati gl. - obrisati

osubítati se gl. – usuditi se

ȍš nȅš gl.– hoćeš nećeš

ȍš li? gl. - hoćeš li?

òšap m. orij. – sušeno voće

òšo, òšla, òšlo; òšli, òšle, òšla gl. prid. – otišao, otišla, otišlo; otišli, otišle, otišla

ošùljati gl. – ošišati „na golo“, na nulu

òtale pril. – odatle

otàljati gl. – odraditi neki posao da se odradi, riješiti se

òtar m. - oltar

otandȑljiti gl. – uraditi nešto preko volje i s lošim ishodom

ȍtarak m. – ručnik

otégniti gl. – 1. otegnuti; 2. umrijeti pej.

otȅrasiti se gl. – ukloniti, riješiti se

oteslíniti gl. – nekoga se riješiti

otkàniti gl. – okaniti, odustati

ȍtkat gl. prid. - otkan

òtkiniti gl. – odvojiti se od nečega

òtkle pril. - odakle

òtle pril. - odatle

ȍto zamj. – to

otòboljen prid. – obješen (na pr. trbuh)

otobóljiti gl. – opustiti ružno pojedini dio tijela

òtoič pril.– malo prije

òtoman m. orij. – počivaljka bez naslona, neke vrste krevet

òtpadan prid. – neuredan

òtračiti gl. – obaviti nešto dobro, na pr. proslaviti blagoslov sela ili svadbu pa čak i daću tj. karmine

òtrag pril. – otraga, straga

òtučak m. – komaljika, ostatak kukuruza kada se skine zrnje

otúriti gl. – odgurnuti

ovàrisati se gl. orij. – okoristiti se

ovčìluk m. – divlji luk

ovdále pril. – odavde

òvršaj m. – godišnji prihod žitarica ovršen kombajnom ili vršilicom

ovṙšiti gl. – od žitarica: pšenice, ječma, raži, zobi vršidbom dobiti zrno

òzimac m. – luk posađen u jesen

òzimče s. - jesenski stočni okot

ožàriti se gl. – opeći se koprivom

òžvaliti gl. – prenijeti nekom poljupcem ili nečistom čašom „žvale“ tj. bolest sluzokože u kutovima usana koja je izražena osobitim crvenilom

pàdavica ž. – neurološka bolest, epilepsija

pȁče s. – hladetina

pa jȁ! – pa da, izraz odobravanja

pȁjdovati gl. – poseban proces mljevenja brašna

paljdovati gl. – isto značenje kao gore

pàklić m. – mali paket npr. cigareta

pàklo s. ger. – paketić, zamotuljak

pàla ž. – duži štap preko 50 cm., u igri pale i piriza kojim se odbacuje kraći štap zvani piriz do označenog mjesta; na pr. rupice u zemlji, ograde i sl.

pàlanka ž. orij. - balkanski zaostali gradić

pàlčiti gl. – mjeriti palcem

pàlija ž. – komad tankog izrađenog drveta poput štapa

pȁljetkovanje ž. – poslije požnjevenog ječma ili pšenice slobodno skupljanje njihovih ostataka, kao i ostalih usjeva na svim njivama

pȁljetkovati gl. – sabirati ostatke usjeva

pànda pril. – pa onda

pànta ž. ger. – metalni komad koji nosi vrata

pàntljiv prid. – pamtljiv, koji dobro pamti

pȁntole ž. mn. franc.– pantalone, duge hlače

pȁntolice ž. dem. franc. – pantalonice, kratke hlače

pȁntljika ž. ger. – vrpca, traka

pànjkati gl. – klevetati, olajavati

pȁpjer m. grč. - papir

pȁra prij. - po

pàra ž. orij. – novac

parabèla ž. lat. – pištolj velike jačine

paráda ž. franc. – generacija osoba rođenih iste ili vrlo blize godine

paràjlija m. orij. – osoba koja ima mnogo novca

pàrčati gl. orij.- komadati

pȁrica ž. – vrsnica u godinama

pàrjenica ž. – drvena naprava za pranje rublja s pepelom

paròčić m. – 1. ministrant 2. sjemeništarac

parokíja ž. – svećenička škola

pàrosnica ž. – vrsnica tj. vršnjakinja, ženska osoba rođena iste godine u odnosu na drugu, žensku osobu

pàrosnik m. – vrsnik ili vršnjak, muškarac iste dobi s drugom muškom osobom

pàsmić m. – pređa, osnova za tkanje odjevnih predmeta

pàsovati gl. ger. – pristajati, odgovarati

pȁš' izr. – pa ćeš

pàtenat m. lat. - zatvarač

patíšpanja ž. (pan di Spagna) tal.– poseban kruh, vrsta mekog kolača od šećera, brašna i jaja

patlìdžan m. orij. – 1. crvena rajčica 2. tamnoplavi ili ljubičasti mesnati povrtni plod duguljasta oblika

pàtoka ž. – prvi otok kod pečenja rakije; ne naročito kvalitetna rakija

pàtrice ž. lat. – krunica

patŕljak m. – preostali dio odsječenog drveta ili ljudskog ekstremiteta

patŕljica ž. - peteljka, vezica između ploda i stabla, te lista i stabla

pàzar m. orij. - mjesto gdje se vrši prodaja razne robe

pazáriti gl. orij. – kupiti, trgovati

pècara ž. – mjesto gdje se peče rakija

pečènica ž. – odojak, uglavnom pečen na ražnju za Božić

pečénjak, m. – mladi kukuruz, kuhan ili pečen

pèćar m. – zanatlija koji pravi peći

pedàlja m. lat. – poluga koja se pokreće nogom

pedèruša ž. – žarg. - vrsta torbice

péglanica ž. – posebno, „na nabore“ glačana, peglana suknja

pêka ž. – čisto meso, obično svinjetina (davalo se za svinjokolju, djetetu na dar, prema veličini ručice)

pè(k)sinav prid. orij.– prljav

pe(k)sínluk m. orij. – prljavština zbog nemara i nebrige

pèlcer m. ger. – odrezani komad biljke koji se koristi za razmnažanje biljaka, cijep

pèmzija ž. lat. – mirovina, penzija

pȅndžer m. orij. – prozor

pènjač m. – vrsta graha koji se penje uz pritku

pèrač m. – krpa kojom se pere suđe

perùšanje s. – 1. čišćenje perja s peradi; 2.čišćenje klipa kukuruza od suhog lišća

perùšati gl. – 1.čistiti perad od perja 2. skidati suho lišće s klipa kukuruza

pèruška ž. – veće pero od guske, patke ili purana

pèrut ž. – ljuskice koje se stvaraju na koži vlasišta

pèškir m. – ubrus, ručnik, otarak, ličnik

pètak m. – novac, petača

pètica ž. – vrsta brašna

pȅtlja ž. – čvor napravljen od niti konca, podvezica ili kože

pètljati gl. – teško živjeti, satavljati kraj s krajem, životariti

pètrovka ž. – jabuka žuto zelene boje, kiselkastog okusa, sazrijeva oko blagdana sv. Petra i Pavla, koncem lipnja

pìjaca ž. tal. – tržnica

pijàndžija m. – pijanac

píjer m. orij. – svadba, pir

pijúkati gl. – 1. glasati se kao pile 2. isisivati sadržaj iz kosti ili slatkoću iz bomobone

pȉk m. germ. – baciti oko na što; uzeti nekoga „na zub“

pìlav m. orij. – 1. gusto kuhana riža s ovčijim ili pilećim mesom 2. svadba

píljiti gl. – buljiti u jednu točku

pȉljkati gl. – tražiti nešto sitno, rasuto naokolo

pìljotina ž. – sitni ostaci piljenja drva

pìnđiriš m. orij. – prženo jelo spravljeno od luka, češnjaka, paprike, rajčice i patlidžana

píniti gl. - malo popiti i tada biti veseliji

pinkàlo s. – pisalo, sredstvo za pisanje

pìpa ž. – gumena cijev za izvlačenje rakije

pi pi! uzvik. – poziv peradi, vabljenje pilića i kokoši

pirgav prid. mađ. – pjegav

Pirga ž. i Pirgo m. - nadimci

pìrika ž. – korov, ali i ljekovita biljka

pìrinač m. orij.- riža

pìriz m. – kraći štap (oko10 cm dug) koji se odbacivao palom u igri pale i piriza

pìrjan m.orij. – vrsta kuhanog jela s rižom, mesom i povrćem

pìrmič m. orij. – riža

pìsaljka ž. – sredstvo za pisanje od škriljevca, kojim se nekada pisalo na tablici koju su nosila djeca u školu budući nisu imala bilježnica

pìšaka ž. – mokraća, urin

pìšćaljka ž. – zviždaljka

pìšćati gl. – pištati, zviždati

pȉtati gl. – hraniti dijete ili bolesnika

pȉzma ž. grč. – mržnja, neprijateljstvo, omraza

pjàno m. – pijanac

Pjeskara – lokalitet

plȁc m. ger. – mjesto za izgradnju kuće

plàcar(i)na ž. ger. – taksa za upotrebu prodajnog mjesta na tržnici, ali i plaćanja svatovskih uzvanika pri prolazu kroz djevojačku kapiju

plàćka ž. - pljačka

plàćkati gl. – pljačkati

plàjvajz m. ger. – zidarska olovka

plânjka ž. ger. – fino obrađena daska

plào pril. – puno

plâst m. – sijeno složeno u obliku stošca

plástiti gl. – pravljenje plasta, sakupljanje sijena u plast

plàtina ž. – daska za prelaženje preko potoka

plàton m. franc. – kola s gumenim točkovima koja voze konji

plȁviti gl. – loviti ribu

plȁziti gl. – puzati, osobito izraz za gmazove

plȅj m. ger. – lim

plȅskati se gl. – tući se po stražnjici i pokazivati to rukom stranci s kojom se osoba svađa

pléštiti gl. - pljuštiti

plètara ž. – šibljem opletena boca

plètenka ž. – boca opletena šibom

plijèndžija m. – poreznik koji je, zbog neplaćenog poreza, plijenio imovinu

plijèviti gl. – odstranjivati korov

plȉk m. – natučen i gnojni dio kože s mjehurićem

plìsirka ž. – suknja ušivenih i uglačanih gustih nabora

plîtka ž. – vidi pritka

pljèšnjav prid. - pljesniv

pljèvač m. – sprava za čupanje korova iz pšenice

plòča ž.r. – uz ostala značenja ovdje spominjemo ono najčešće značenje u posavskome govoru: nadsvođena betonska ravnina u gradnji objekata

plòska ž. – plosnata bočica, staklena, opletena ili presvučena kožnom navlakom, a upotrebljava se osobito u svatovima za nošenje rakije šljivovice

pljèva ž. – sitni otpad od žitarica koji se odvaja u vršidbi od zrna

pljȗnka ž. - pljuvačka

pljȕniti gl. – 1. pljunuti, izbacivati pljuvačku ili što drugo iz usta 2. klevetati i vrijeđati nekoga

pljùniti pridj. – pljunuti, isti

pȏ pril. – pola

poâsiti se gl. – uzoholiti se, osiliti se

pobàrdati gl. – popamtiti, zapamtiti, upamtiti

pòbaška pril. - posebno

pobòraviti gl. – pozaboravljati

poboràvljati gl. – pomalo zaboravljati

pòbro m. – pobratim, prijatelj

pòcalica ž. – odjevni dio posebno izrađen, tkan ili vezen s ukrasima, na glavi udatih žena

pòcik m. – kratki, veseli vrisak u narodnim pjesmama i igranju kola (Ijuju!)

pocrljèniti gl. – pocrveniti

počápaliti se gl. – potući se

pòčekićana màrama ž. – pliš na kojem su šare već bile izbrisane opet je postao kao nov za to predviđenim radnjama. Otud izraz za nešto novo „kao ispod čekića“, osobito marama, rubac

počekìćati gl. – šumarskim čekićem označiti drva za sječu

pòč(i)ne ž. mn. – crna lagana ženska obuća od valjane vune s gumenim potplatom

počòpati gl. – ružno pokidati dio po dio na pr. kruha

poćùtiti gl. - poslušati

pòđani m. – sudionici svečanosti tzv. poda, dijela svadbenih običaja

podbráditi gl. – staviti umrlome povez ispd brade da ne budu otvorena usta

pòdbuo prid. – naduo, otekao

pòde ž. – svečanost prvog posjeta rodbine tek udatoj ženi, obično prvu nedjelju poslije svadbe, u novije doba i ranije

pòdjara ž. – sitna suha drva za potpalu vatre

podjàriti gl. – rasplamsati vatru

pȍdkiće s. – rubni ukrasi na ponjavama, torbicama, tkanicama, rubinama

podkićívati gl. – ukrasima ručnoga rada uresiti ponjave, tkanice, torbice

pódložnici m. množ. – duge motke za sijeno

podmazìvati gl. – mazati ilovačom zemljani pod u kući

podmjèriti se gl. – kupiti potrebne namirnice

podmjerívati se gl. – ići u kupovinu pred blagdane

podnímiti se gl. – nasloniti glavu na dlan ruke oslonjene na lakat

pòdropit prid. – zgnječen

podròpiti gl. – zgnječiti, satrati

pòdturiti gl. – podvaliti nekom nešto, podmetnuti

pòdšprajcati gl. – poduprijeti

podùfatiti se gl. – poduzeti

podùplati gl. – udvostručiti

podvèzač m. – uzica kojom su se vezale čarape dokoljenke

podvézača, ž. – bijela krpa s dugim vezicama u kojima se, na obremači, nosila hrana radnicima na njivu ili gradilište

podvṙniti gl. - podvrnuti

pòdvori m. – dvije suhe motke koje su se podvlačile pod baglić (nosile su ga dvije osobe do mjesta gdje se sadjevao plast sijena)

pȍđamiti gl. – ostakliti prozore

pȍfajn pril. – podosta

pȍfala ž. – pohvala

pògeto pril. – pognuto

poíluk, pojíluk m. – mjesto gdje stoka ide piti vodu, pojilo

poinàditi se gl. – posvađati se

pȍistija pril. – polagano

pòitati gl. - pobacati

póititi gl. – brzo doći

pòjata ž. – štala

pokàrati gl. - kazniti

pokljùkuša ž. – rijetko tijesto od brašna, vode ili mlijeka te jaja, topla, tek ispečena, premazana kajmakom; velika deblja palačinka

pokípiti gl. – izlijevanje vrele vode ili kave na peć

pokòdlačiti se gl. – pretvaranje zle duše u spodobu koja plaši ljude noću

pòkr'ati gl. – potući, uništiti

pokrìvača ž. – 1. tkani ili vezeni komad tkanine na kojem se kleči u crkvi (okolica Bos. Šamca); 2. pokrivalo za novorođenče

pòkrov m. – posebno izrađen bijeli prekrivač kojim se prekriva pokojnik

pòkvarit prid.- pokvaren

pòkućnice ž. mn. – papuče koje se nose samo u kući

pȏla ž. – okrugla drvena zdjela kojom se prenosio kukuruz ili pšenica

polàganje s. – davanje hrane stoci

pòlaksiti se gl. – poželjeti nešto nedostižno

poletàri m. mn. – u izrazu „bit će poletara“ – biti će prigovora i batina

polétuša ž. – osoba koja ima sklonost raznositi vijesti po selu koja se žuri „ugrabiti muštuluk“)

polòkati gl. – popiti, ispiti sve do dna

pònijeti se gl. – praviti se važan, uzoholiti se

polòsija ž. – osoba koja hoda okolo, skitalica

polòžiti gl. – dati stoci hranu

poluòka ž. – pola litre

pòlka – vrsta igre bacanjem sitnih novčića uvis

Pòloj – lokalitet

pòložaj m. – dijete koje dolazi u određenu kuću na Badnjak i zatiče pod strehu iznad praga šušanj, hrani živad i biva posebno darovano

polòžiti gl. – dati stoci hranu

polùtan m. – muško dijeta iz mješanoga braka

polùtanka ž. – žensko dijete iz miješanih brakova

Pòljar - nadimak

pòljar m. – čuvar polja

poljevànica ž. – pita, obično polijevana vrućim uljem i vodom

poljèvati gl. – polijevati

poljévuša ž. – pita od vrlo tankog tijesta, obično polijevana vrelim maslom

pomàda ž. – svaka krema za lice

pòmama ž. – bijes, požuda

pomàmiti se gl. – 1. pobjesniti, 2. osjetiti neizdrživu želju za nečim

pomíljati se gl. – pojavljivati se

pòmjerba ž. – čin mirenja zavađenih strana osobito u predsvadbenom vremenu ako je djevojka „utekla“ ili „ukradena“ tzv. samodošla

pomjèriti gl. – pomiriti zavađene strane

ponèdiljak m. – ponedjeljak

pònoćka ž. – polnoćka, božićna misa u pola noći

pònjava ž. – prostirač ili pokrivač domaćeg tkanja

pònjavac m. – donja plahtica za dječji ležaj

pònjavica ž. – prostirka za novorođenče

pòp m. – isključiv pojam za svećenika pravoslavne vjere

pòpara ž. – jelo od starog kruha preliveno vrelom mašću

popišmàniti se gl. - uzdići se nad ostale, uzoholiti se, posiliti se, praviti se važan

po prečíni pril. – po rodbinskoj bliskosti

porađìvati gl. – pospremati po kući

poràditi gl. – pospremiti kuću

pòrket ž. ger. – pamučno platno s dlačicama s jedne strane

porkètuša ž. – suknja za svagdanju uporabu

pòrketan prid. – od porketne tkanine

pòsan pridj. – postan, nemrsan

pòsiliti se gl. – izdizati se ohološću i bahatošću iznad drugih

pòslendan m. – svagdan, radni dan

pòstelja ž. – krevet bez uzglavlja

pòša ž. orij. – ovratnik, vrsta kravate na staroj narodnoj nošnji

poškròpiti gl. - poprskati

poštòpati gl.ger. - zakrpati

pȍštucati gl. - potkratiti kosu, brkove, bradu

pȍštucovati gl. – isto značenje kao gore

posvećénje s. – jelo koje se nosi na veliku subotu na posvećenje u crkvu i blaguje se za vrijeme uskrsnog doručka

pošprícati gl. ger. - poprskati

Poštac – ime „čandžićkog“ mačka

pošténje s. – zaustavljanje svadbene povorke i nuđenje čašice rakije tzv. poštenja“ vođi svatova u kolima najčešće vozaču, ali i ostalim svatovima. To čine prijatelji i rodbina mladoženje na svadbenom putu od momkove do djevojčine kuće te do crkve.

pòštrapati gl. – politi, poprskati

potambúrati gl. orij. – istući, izudarati

potkàsati - rubinu ili suknju zadići i zakačiti za tkanicu

potàvniti gl. – potamnjeti, potamniti

pȍteći gl. – potrčati, poteci, de!

pòteći gl. – poteći (voda)

póteći gl. - potegnuti

pȍtega ž. – metalna papučica za penjanje u zaprežna kola

potégniti gl. – 1. poći na dalek put 2. popiti dio npr.rakije

pȍtkititi gl. – ukrasiti porube ponjava, torbica, rubine, tkanina

potkoljènača ž. – tkani ili vezeni komad tkanine za klečanje u crkvi (okolica Odžaka)

pȍtkriža ž. – suhi kruh, izrezan i poliven vrućom vodom ili mlijekom i jajima a potom zapečen

potkusúriti gl. orij. – podmiriti račun, izravnati račune

pȍtlja pril. - kasnije, poslije

pȍtlje pril. - kasnije

potpòcalica ž. – odjevni dio ispod pocalice, obično od platna tzv. beza

potpètak m. – đon, potplat, donji dio obuće

pȍtpračiti se gl. – nabosti se pod nokat iverjem

pòtrefiti gl. - pogoditi

pòtrzala gl. pridj. rad. – potrgala

pòtrzao gl. pridj. rad. - potrgao

pòtrzati gl. – potrgati

potvàranje s. – lažna optužba

pòutka ž. – poprečne niti na tkalačkom stanu, razboju

povàzdan pril. – stalno, po cijeli dan

povèzača ž. – bijelo platno s trakama na koje se stavljala hrana, koja se nosila na obremači radnicima na njivu

pòvjesmo s. – posebno obrađen svežanj lana čija se pređa upotrebljavala za finija i tanja tkanja

povràtiti se gl. – buđenje iz nesvijesti

pòzno pril. – kasno (pozni pilići npr.)

prâcjep m. – sprava za guljenje kuhane šibe

prȁčice ž. – trijeske, iverje

práćak m. – prakljača, plosnata drvena naprava kojom se tuklo rublje pri pranju na potoku

prȁćka ž. – dječja igračka od rašalja i gume. Guma se zateže i izbacuje predmet iz praćke u željenom pravcu.

prakàtur m. – crkvenjak (općenito) osobito onaj koji skuplja milostinju

prȁma prij. – prema

pràšak m. – 1. tableta, medikament 2. deterdžent za pranje robe

pràžnica ž. – daska od koje je napravljen prag; gazište

prȅče (komparativ od prijek) prid. – ono što ima prednost, važnije; kraće

prečimice pril.- 1. po rodbinskoj bliskosti se npr. poredati ili sjesti na svadbi, sprovodu i sl. 2. ići poprijeko, kraćim putem

prèčina ž. – rodbinska bliskost

prègača ž. – odjevni predmet 1. bogato ukrašen u narodnoj nošnji 2. zaštitni odjevni predmet pri radu u kuhinji

prèla ž. – cvijet sličan gladioli ali sitniji, obično plave i ljubičaste boje

prèlac m. – sudionik prela (sijela)

prêliti gl. – biti na prelu, sudjelovati u večernjoj zabavi

prèlo s. (sijelo) – u početku zajednički večernji sastanci žena poradi prediva i ručnoga rada, a kasnije naziv za bilo kakve večernje poslove i razgovore

prȅslica ž. – drvena naprava (štap na vrhu proširen) za predenje, vrlo često lijepo ukrašen i izrezbaren

prȅsličak m. – gornji dio preslice na koju se stavlja kudjelja

presumítiti gl. – premotati

prȅzati gl. – biti u strahu od nečega, biti nemiran

pribàcuša ž. - marama koje nosile žene "priko Bosne"

pricvŕljiti gl. – staviti meso na vrelu peć

príći razred izr. – dobiti prolaznu ocjenu na završetku školske godine i moći pohađati slijedeći razred

pričéstalo s. – hostija, pričest

prìd prij. - ispred

pridàniti gl. – predahnuti

príde pril. – dati više nego je propisano; dobre ruke; dobre mjere

pridèveriti gl. orij. – izdržati

prȉdika ž. lat. - propovijed

prídječiti gl. lat. – propovijedati u crkvi

prȉdjeka ž. lat. – propovijed u crkvi, tumačenje kršćanskog nauka

prȉdugo pril. - predugo

prìferica ž. germ. – provjeravač, ispitivač za struju

príglavak m. - vrsta pletene vunene, lanene ili od konoplje čarape do gležnja u raznim bojama

prigòniti se gl. – svađati se

prìgrćati gl. - nagrnuti zemlju na posađenu papriku, rajčicu, krompir

prìgristi gl. – prizalogajiti, nešto malo pojesti da se utaži glad

prigòriti gl. – 1. prejako nešto ispeći 2. zagorjeti 3. zaboraviti ili se odreći teška srca nekoga ili nečega

príja ž. – ženski član obitelji povezan udajom ili ženidbom

prìjak m. – muški član obitelji povezan udajom ili ženidbom

prijàčić m. – mali ili mladi član obitelji povezan udajom ili ženidbom

Prijèčani m. mn. – stanovnici Slavonije

Prijèčanin m. – stanovnik Slavonije

Prijèčanka ž. – stanovnica Slavonije

Prijèko s. – Slavonija

prìjek prid. – ljutit

prijétka ž. – v. pritka

príjošnji pril. – prvotni, prijašnji

prȉka m. – prijak, muški član obitelji povezan udajom ili ženidbom

prìkanjkati se gl. – plakati do iznemoglosti

prikazìvanje s. – čin darivanja mladenke i mladića javno pokazan i izrečen kao i darivanje rodbine od mlade

prikìpiti gl. – uzrujati se, naljutiti

prȉko pril. – preko

prikobàciti gl. – preskočiti

prikúčiti se – 1. približiti se 2.nepozvan se častiti s nečijeg stola

prìkuvati gl. – prekuhati

prikṙstiti se gl. – prijeći na drugu vjeru

prìlaz m. – drveni prijelaz između dva dvorišta ili dvije njive

prìlaz m. – posebna daska, povišena stepenica između dvaju dvorišta bliže rodbine

prìmenčiti se gl. – nazivati nekoga nadimkom s primjesom ruganja

prìmenka ž. – nadimak

prìnos m. – poklon u naturi prigodom svadbi ili daća (meso, kruh, riža, kava, šećer, živad,...)

prȉpinjati gl. – vezati stoku

pripjevàvanje s. – 1. ponavljanje istih stihova u pjesmi, refren 2. odgovarenje na prethodne stihove izazivanja, uglavnom, na svadbama

pripòznati gl. – darovati na svadbi

pripoznàvanje s. – darivanje mlade i mladoženje na svadbi

pripoznàvati gl. – darivati na svadbi

prirúčiti gl. – staviti npr. ostatke hrane iz veće zdjele u manju

prisnâpiti gl. – upregnuti svu snagu da se nešto postigne, dodijavati, stalno tražiti

prìspiti gl. – stići napraviti sve što treba

prìstao, prid. – 1. lijepa, stasita osoba, 2. biti u nevolji, nedoumici – «Gdje sam sad pristala?»

prìstaviti gl. - staviti kuhati jelo ili kavu

prȉs(v)laka ž. - presvlaka

prìsvući se gl. – skinuti seljačku i obući gradsku nošnju

prȉšć m. – prišt

prȉšipetlja ž. – osoba koja se svakom približava zbog interesa

priterézniti gl. – prevagnuti

pritésati gl. - preurediti

pritjerívati se gl. – svađati se

prîtka ž. – kolac ili štap za biljke penjačice (grahorice, paradajz)

pritùmbati gl. – preokrenuti, izokrenuti, prevrnuti, izvrnuti

prìušak m. – e da ne bi, ma da

prìuza ž. – konop kojim se privezuje i vodi stoka, povodac

prìvariti gl. – 1. prevarati 2. ne izvršti obećanje dato zaručniku i udati se za drugoga

prívrat m. – dolazak nove vlasti (iza II svjetskog rata), stariji ljudi nisu govorili oslobođenje

prìvrata ž. - palačinka

pŕkati gl. – izazivati

prkéljati gl. - 1. početak djetetova govora 2. govoriti koješta

prndècanje s. - radosno skakutanje

prnjàvor m. grč. – nered, smeće, zabačenost

probìjača ž. – 1. lopta koja se, kada je bila probijena, mogla zakrpati 2. igla koja je bila u vatri i kojom su se problijale dječje dude

procíjepak m. – plavi proljetni cvijet, vjesnik proljeća

pròcvasti gl. – procvjetati

pròkisniti gl. – ukiseliti se, pokvariti se (neko jelo)

prolòpoviti se gl. – pokvariti se, ne biti dobar kao prije (nema veze s lopovlukom)

pròljevati gl. – prolijevati

pròljati gl. - proliti

propèće s. - križ

propélo s. – raspelo

pròpuva ž. – propuh

pròrondati gl. – napraviti nered sve ispremećući, ispremetati

prȍst prid. – jednostavan

prȍsto ti! izraz – slobodno ti!

pròsto tkànje s. – jednostavno tkanje

pròšenica ž. – djevojka koja se prosi

pròšnja ž. – prosidba

pròtrkana ž. – dječje „trkalište“ kroz kuću

protŕkuša ž. – osoba koja selom raznosi, obično loše vijesti; tračara

prȏva ž. – kukuruzni, žuti ili bijeli, kruh

pȑsten m. - stara igra Bosanske posavine, glavni rekvizit je prsten i kapice

prstèndžija m. – igrač igre prstena

pȑstenovanje s. – čin momka i djevojke prije navješćivanja u crkvi, kada se momak i djevojka zaručuju i kada mladić djevojci daruje prsten u prisutnosti najbliže rodbine

pŕstenovati se gl. – zaručiti se

pȑten prid. – lanen ili od konoplje

pȑtljati se gl. – petljati se u nešto nepotrebno

prȗd m. – tlo od pijeska uz rijeku, otud ime selu Prud: sprud

pṙva čàšica ž. izr. – čašica rakije koju mlada „služi“ svatovima, počevši od svekra, kuma, staroga svata..., ljubeći starije u ruku, mlađi ženski svijet u lice, a s muškarcima se rukuje, nakon čega joj na tacu stavljaju novčani dar

pȑznica m. – osoba koja se stalno ljuti

pȑzniti gl. – praviti nered i smeće u kući

púcanj m. – sprava za obradu kudjelje

pùcavice ž. – kukuruzne kokice

pȕcpula ž. – vrsta dvodjelnog dugmeta koje se spaja uz onomatopejsko «puc», a za razliku od običnog dugmeta nema rupe na odjeći

pȕjć uzv. – poziv svinjama

pȕla ž. – dugme

púljkati gl. – pomalo uzimati vodu

pùmpa ž. – česma, mehanički bunar

púniti gl. – puhnuti

pùpo m. - pupak

Pùpo m. – nadimak

pùra ž. - žganci

pùrati gl. – peći kokice

pùrka ž. – kokica od kukuruza

pȕšćati gl. – pustiti

pȕsola ž. – papirić na kojem je napisana neka poruka

pùstara ž. – majur, salaš (lokalitet u Gronjoj Dubici)

pûsto pridj. – mnogo, puno

pȕšćat pridj. – pušten

pùškarica - očišćena cijev od zove u koju se stavljala vlažna kuglica kučine, a onda se izrađenim tiskom od šibe nabijalo i tako bi nastajao pucanj

pútar m. – cestar

pùtruša ž. - kuja

pùvača ž. - žaba

púvati gl. – puhati

púvati se gl. – izdizati se iznad drugih, oholiti se, praviti se važan

púzavac m. – sitno cvijeće malih, plavih cvjetova, brzo se razmnožava i «puže» uokolo

púzder – tvrdi otpaci tučenog lana

rábar prid. – hrabar

ràbota ž. rus. – teški rad

ràbrost m. - hrabrost

rȁda pril. - rado

râdijon m. – radio

râdo m. – pauk („bijeli rado“- radost)

rȁga ž. – stari istrošeni konj

Rȁga - nadimak

rȁf m. ger. – stalaža

râja ž. zb. – 1. povij. sultanovi podanici nemuslimani 2.običan siromašni svijet

râjet m. orij. – mir, spokoj

ráj(nd)lika ž. germ. – zdjela, posuda, šerpa

ràjf m. ger. – ukrasni obruč na ženskoj kosi koji sprečava njeno padanje

rànjgla ž. – v. rajlika.

raskṙati gl. – pokvariti, uništiti

ràskriti gl. – otkriti

ràjsnegla ž. ger. – okrugli čavlići manje jačine npr. za prišvršćivanje papira na neku plohu

rȁka ž. – mjesto u zemlji iskopano za lijes

rákati gl. – izbacivati sluz iz grla dosta bučno

ràkita ž. – iva, vrsta vrbe

râkoljiti se gl. – 1. veselo kokodakati poslije (ili prije!) snesenog jaja ili kada kokoš vodi piliće; 2. veseliti se; 3. praviti se važan

rám(a) m. – okvir

ramètli prid. orij. - pokojni

ràmpa ž. – drvena, metalna ili plastična pregrada, branik

râna ž. – hrana

râniti gl. - hraniti

rànka ž. – prvo sezonsko voće i povrće

rànitelj m. – hrànitelj, sin, obično najmlađi, koji se brine za roditelje u starosti i koji, u vrijeme austrougarske vladavine, nije išao u vojsku ili rat

ránjenik m. - svinja koja se posebno hrani za svinjokolju, (mesaru), tovljenik

ràpav prid. – neravne površine, hrapav

rasàniti se gl. – razbuditi se

rascópati gl. - rasjeći

rasčȅrečiti gl. orij. – rastrgati na komadiće

ràsćerati gl. – rastjerati

raskȁmužiti se gl. – prekuhati se

raskàstiti gl. orij. - promijeniti namjeru ili plan

raskéciti gl. – 1. pokazati sve zube; 2. nesastaviti šivanjem djelić odjeće

Ràskršće s. – lokalitet izmđu Gornjeg i Donjeg Hasića

raskrvàčiti gl. - raskrvariti

raskusúriti se gl. – raščistiti sve račune materijalne i druge priode

raskusùrati se gl. – isto kao gore

ràsoda ž. – povrće i cvijeće za presađivanje

rásodnjak m. – uzgajalište mladih biljaka iz sjemena za daljnju sadnju

raspériti gl. – promijeniti plan

rasprinđériti gl. – napraviti nered

ràsplet m. – ručni rad u kojem se vrlo pažljivo izvlače i sijeku niti iz platna

ràspravljati gl. – razdvajati meso svinje po kvaliteti i namjeni

ráspust m. – školski ljetni i zimski praznici

raspušćénac m. – razvedena muška osoba

raspušténac m. - isto kao gore

raspušćènica ž. – razvedena, rastavljena žena

raspuštènica ž. - isto kao gore

râst m. - hrast

rastabíriti gl. orij. – rastumačiti, objasniti

ràstaviti (rastavljati) lan gl. – odvajati koristan proizvod lana od otpada

ràst(ić) m. – mali hrast, hrastić

ràstik m. – hrastova šumica

Ràstik – lokalitet u G. Hasiću

ràstovina m. – drvena građa od hrastova stabla

ràstova prid. – od stabla hrasta npr. daska

rȁšak m. – drvena naprava za namatanje ispredene vune, konoplje ili lana

raščàpaliti gl. – razgrabiti na grub način

raščéniti gl. – raskinuti, rascijepiti

raščínjati gl. – odvajati

ràšetka ž. – 1. rubac od tila, laganog prozirnog platna s motivima grančice, srca, ptice...koju mladenka stavlja na pocalicu, iza skidanja duvaka tj. šlajera 2. pregrada od tankih metalnih ili drvenih štapića na vratima peći, ograde, prozora

rát(i)njak m. – radni dan

rȁtiti se gl. – svađati se

razábrati gl. – razumjeti

razbáljati se gl. – razbolijevati, obolijevati

razbiríkati gl. - promijeniti

rȁzbit prid. – razbijen

rȁzdrndati gl. – pokvariti neku alatku, stroj ili namještaj

razdȑljiti gl. – biti neuredan, raskopčane košulje

ràzgalica ž. - kava koja razgaljuje dušu

ràzgala ž. – olakšica u bolesti, uopće poboljšanje

razgâliti se gl. – biti boljeg raspoloženja, poboljšati si fizičko i psihičko stanje

ràzgaziti gl.- 1. prilagoditi nogama novu obuću 2. utabati zemlju, snijeg

razgoropàditi gl. – razjariti, razljutiti, biti sumanut

razgovóruša ž. – kava koja potiče razgovor

razgùliti gl. – poderati, rastjerati, potrošiti sve

razlàdniti gl. - rashladiti

ràzlokan prid. – neodržavan,vrlo istrošen i od nevremena uništen (ceste i putevi)

ràzgovoran prid. – osoba koja rado pozdravlja, odzdravlja i dometne koju uljudnu riječ više u toj komunikaciji

razljevànica ž. – vrsta pite od brašna (pšeničnog ili klasovnog) s jajima, kajmakom i sirom

razljévuša ž. – isto kao gore

razmundúriti gl. – skinuti jednu, a obući drugu odjeću

rázor m. – srednja brazda na njivi koja njivu dijeli na dva dijela, svaki od tih dijelova se zvao odorak

razrájtati gl. – potrošiti uludo materijalna dobra

razròzati gl. – poravnati nabore na rubini

razùmiti gl.- shvatiti, uskladiti

rauzúzlati gl. – razvezati u čvor

razvàšeriti gl. – napraviti u kući nered

razvézat se gl. – raspričati se bez kraja i konca

razvígor m. – ugodni proljetni vjetrić

ràzvikan prid. – poznat

rȁžeći gl. - rasplamsati (vatru, svađu)

rȅda ž. – red, vrijeme za određeni posao; naizmjenično smjenjivanje

regìljati gl. – uređivati sebe ili drugog, dotjerivati se

rȅko' gl. – rekoh, čest u našem govoru u smislu mislio/la sam

réklja ž. ger. – posebno izrađen i šiven gornji dio ženske nošnje, dugih rukava s ovratnikom, na prsima nabran; neka vrsta kaputića. Oblači se na bluzu, a sa suknjom istog materijala čini komplet

réna ž. ger. – pećnica, zatvoreni dio štednjaka

rèndati gl. orij. – ribati, strugati

rènde m.orij.– ribež, trenica

rèngle m. ger. – rengen-aparat; aparat za snimanje pomoću rendgentskih zraka

rèpać m. – izduženi dio šargije

rèponja m. - vrag, sotona

rèšma ž. – ogrlica od bobaka, sitnog zrnja ili duguljastih ukrasnih plastificiranih komadića kojim su se kitile žene

rȅšt m. – uglavnom zatvor, ali i u značenju produžene nastave za djecu koja su slabije učila. To je bila sramota jer su išli iz škole kasnije od drugih, pa su svi znali da su bili kažnjeni.

révati gl. - plakati

rèvanje s. – plač

réza ž. – metalna pravokutna pločica za zaključavanje vrata

rìbača ž. – drvena naprava s rezačem za ribanje kupusa

ríbaljka ž. – četka za ribanje poda

ríčati gl. - rikati

rídati gl. - jako i glasno plakati

ríkavac m. – jaki i teški kašalj osobito kod djece

rȉktati gl. ger. – sređivati, stavljati u red, dotjerivati

ríljati gl. – raditi teško i neprekidno

rȉtniti gl. - udariti nogom iznenada

rješàvati gl. – rješavati, prezent: rješajem, rješaješ, rješaje, rješajemo, rješajete,rješaju; imperativ: rješaji, neka rješaje, rješajmo, rješajte, neka rješaju

ȑka stoji izr. – glama, gužva

ŕkati gl. - hrkati

ȑndati gl. – ljutito nešto raditi praveći veći nered nego red

ròbica ž. – komplet odjeće za novorođenče

ròdica ž. - rođakinja

rònac m. - crna liska, ptica močvarica

rògoz m. – šaš, materijal za pravljenje rogozine

rògulje ž. pl.tant. – drvena naprava za prevrtanje i skupljanje sijena

rȏkati gl. – jesti previše i halapljivo

ròkćati gl. – roktati, glasati se poput svinje

ròletina ž. – oluk

rȍljan m. – debela muška osoba

róljati gl. – 1. previše jesti; 2. padanje snijega u velikim količinama

rȍljka ž. – debela ženska osoba

ròndati gl. – prigovarati i lupom po kući pokazivati ljutnju

ròpac m. – teško disanje osobito pred smrt

rȍptati gl. – hroptati, vrlo teško disati

rosénjača ž. – vrsta jabuke

rosénjak m. – nezreli klip kukuruza

ròspija ž. orij. – prostitutka, žena lakog morala

rosúljak m. – 1. nedozreo plod; 2. tek propupao cvijet; 3.mlada osoba

ròškati se gl. – svađati se, bosti se kao rogovi

rȍta ž. – dragost, veselje, milina

rȍtka ž. – rotkva

ròvanj m. - veća rupa nastala na prostoru gdje se kopa šljunak

rȏza ž. – pod kamenom nabrana rubina ili suknja sitnih nabora

rózanje ž. – proces nabiranja duge ženske tkane oprave, polijevanje vodom i stavljanje pod kamen na duže vrijeme da se dobiju čvrsti nabori

ròzanica ž. – vrsta nabrane košulje od ručno tkanoga platna

ròzikasto prid.germ. – svjetloružičasto

ròzikavo prid. - blijedoružisato

ròzno pridj. germ. - ružičasto

rȍžac m. – rožnati češalj

ròžati gl. – skupljati vanjsku prozrosku plastičnu ili drvenu zaštitu od sunca

rȍžnica ž. – krovne drvene konstrukcije koje se urezuju u grede

ȑpa ž. – veća količina nabacanog materijala (ali i problema) ili stvari na jednommjestu

ȑskati gl. – proizvoditi zvukove slične lomljavi

ȑskavica ž. – vezivno tkivo oko kostiju

ȑsuz m. – vidi ugursuz

ȑšum m. – galama, nered, vika

rùbina ž. – 1.košulja muška i ženska; 2. duga ženska oprava nabrana,na rubovima vezena, šlingana ili ukrašena čipkom

rȕčati gl. – najglasnije jaukati

rùčica ž. – svežnjić, istučeni stučak lana

ručìčanje s. – odvajanje vlakana iz rukohvati, tj.ručica lana

ručkònoša ž. – lijepo obučena žena koja poslenicima nosi ručak na njivu

rudìca ž. – materijal za pletenje čarapa, kapa, rukavica, rudičanki

rudíčanka ž. – topli, crni, četvrtasti ili trokutasti vuneni rubac

rugáset m. – ruglo, sramota

rukàv(i) m. – odjevni gornji dio, posebno izrađen, šlingan i vezen na rubovima

rukàvići m. mn. – ženska košulja kratkih rukava od posebnoga platna

rȕkata prid. – odnosi se, prije svega, na žensku osobu koja je vrijedna, a osobito vješta u ručnom radu

rúniti gl. – mrviti, odvajati zrno od klipa

rȕnjast prid. - dlakav

rȕ'o s. – namještaj i odjeća mladenke koji se vozi dan prije vjenčanja momkovoj kući

rùpiti gl. – nahrupiti, doći iznenada

Rȕs – nadimak

rȕs m. – insekt koji živi u starijim i zapuštenim kućama

rûs prid. – crvenkast

rûsa pridj. – obično izraz za boju kose

rȕšiti se gl. – nositi crninu, žaliti za pokojnikom

rȕtonja m. – 1.muško dijete koje prelazi u dječačku dob 2. osoba koja postaje odgovorna za svoje čine

rȕtvica ž. – ljekovita mirisna biljka

rȕžica ž. – sitna ruža penjačica

rùžice ž. mn. – vrsta kolača, od dizanog tijesta s pekmezom, u obliku cvijeta ruže

rùžiti gl. – grditi, vikati, karati

rùžmarin m. - ruzmarin

Ṙvat m. – Hrvat

Rvàtica ž. – Hrvatica

ṙvati se gl. – hrvati se

Ṙvatska ž. – Hrvatska

ŕvaski prid. - hrvatski

sàbah m. orij. – zora, rano jutro

sabúrli prid. orij. – normalno, pristojno ponašanje, strpljiv, staložen

sàčiboja ž. - tamnožuta boja

sȁć m. orij. – sač, peka

sȁ'će pril. – sad' će

sâd m. – sađenje

sadàka ž. - milostinja

sàdžak m. orij. – postolje za oraniju, tronog

sȁfatiti gl. – obuzeti („safatali me bolovi u leđima“)

sàfun m. orij. – sapun, staro mu je ime midlo, to danas imaju svi slavenski jezici, od glagola miti, umiti

safùnica ž. - sapunica

sȁga ž. – para

sàgeti se gl. – sagnuti se

saíbija m. orij. – gospodar, vlasnik, domaćin

sájdžija m. orij. - urar

sàkreska ž. orij - vrsta tikve, bundeve, duguljastoga oblika zelene ili žute boje od koje se prave pite savijače, zvane bundevare

sàksija ž. orij. – glinena posuda za uzgoj cvijeća

salàmet m. orij. – sreća, korist, zadovoljstvo

salàuka ž. orij. - bura, oluja, vihor, nevrijeme, mećava, nepogoda

saljèvati stràvine gl. – čin kojim su neke osobe, uz svojevrsnu molitvu, kuhanu vodu s određenim biljem i voskom, pojedincima, koji su se nečega bojali ili imali snoviđenja, „istjerivale strah“ i košmar

samodóšla ž. – djevojka, koja je, prije zaruka, otišla s momkom iz roditeljske kuće (tobože «ukradena»). Crkva na to nije gledala s blagoslovom, čak su te kuće mimoilažene za božićnih blagoslivljanja kuća

sàndžija ž. orij. - probadanje u tijelu, grčevi u trbuhu

sàntrač m. orij.- drvena ograda oko bunara

sàpeti gl. – zakopčati

sapínjača ž. – povezica na košuljama umjesto dugmeta

sàpinjati gl. - privezivati

sàra ž. mađ. – gornji dio čizme

sȁrana ž. – sahrana, pogreb

sàstav m. – opis nekoga događaja ili subjektivnog doživljaja

sàstaviti gl. – 1. opisati neki događaj ili subjektivni doživljaj 2. od istkanih dijelova sašiti kompetan komad, npr. ponjavu

sàstvljati gl. – 1.opisivati neki događaj ili subjektivni doživalj; 2. od dijelova činiti cjelinu

sàtaraš m. orij. – vrsta jela od svježeg povrća: luka, rajčice, patlidžana i paprike

sàtljik m. ger. - stara mjera, četvrt vrča, čokanj

sàtrap m. orij. - okrutan čovjek, despot

sàtrca ž. - satrica, staro slavensko jelo koje se spravljalo posebno u proljeće i ljeti; svježe jelo od mladoga luka, sira i kajmaka, vrlo dobro uz roštilj i kulen

sȁvt m. – umak koji nastaje, uz začine, pri iskuhavanju mesa

sàvulja ž. – pjeskovita zemlja

Sàvulje - lokalitet, njive uz rijeku Savu

sèćija ž. orij. - klupa za sjedenje i ležanje smještena uza zid i prkrivena ćilimom ili ponjavom

sedàmnest br. - sedamnaest

sekèndati gl. – glasnije prigovarati

sèkser m. ger. – sitni austrougarski novac

sèlam m.orij. – pozdrav

sèlišće s. – mjesto gdje je bilo naselje

sèlište s. – mjesto gdje je nekad bilo naselje

sèpet m. orij. – veći koš, košara, pleten od posebnih drvenih traka i štapova

sèrbez prid. orij. - biti u miru, miran, bezbrižan

sèstrić m. – sestrin sin

sèvdah m. orij. - ljubavna čežnja, sklonost nekome, muka zbog ljubavi, čeznutljivo nagnuće, zanos....

sevdàlija m. orij. – 1. onaj koji voli i zna pjevati sevdalinke 2. osoba vrlo zaljubljena u drugu, voljenu osobu

sevdàlinka ž. – vrsta ljubavne pjesme u kojoj se ističe tuga, čežnja, žudnja za voljenom, često, iz mnogih razloga, udaljenom osobom. Pjesme su prepoznatljive i po istočnjačkim glazbenim karakteristikama.

sèvkonja ž. – glupan, budala, volina

sȉc m. ger. – sjedalo na biciklu

sȉć m. lat. – vjedro ili posuda za vodu

Síćo m. - čovjek sitnije građe, nadimak

síćo m. – vrsta sitnijega graha

sijèrak m. – sirak metlaš, biljka za pravljenje metala te sirak čije je zrno dobro za ishranu stoke pa i ljudi

sìkera ž. – sjekira za sječu drva, nekada hladno oružje

sikìrati se gl. – jako se brinuti, uzrujavati se

siktéruša ž. orij. – crna kava, za koju se, u šali, veli da je znak gostu za odlazak iza kave tzv. dobrodošle i razgovoruše). Dolazi od orijentalizma „Sikter!“ što znači: „Odlazi! Gubi se! Nestani“

silésija ž. orij. – ogromna snaga, moć

Sìljevac m. - lokalitet između Gornjeg Hasića, Aginog imanja i Šinkovih kuća, blizu pruge

sìnija ž. orij. - mali okrugli niski stol na kojem se razvijala pita i objedovalo

sìnica ž. orij. – dem. od im. sinija u značenju male sinije pri kojoj su blagovala djeca. U svatovima je bio poseban izraz „dječja sinica“ . Djeca su obilno čašćena, po nekoliko puta, tog svadbenoga dana u svrhu blagoslovljenoga braka mladenaca brojnom djecom.

sìnošnji pril. – sinoćnji

sípnja ž. – zaduha, astma

sìrće m. orij. – ocat, kvasina

sìrenje s. – kiselo mlijeko

sìrica ž. – sitno cvijeće na stabljici visine 25 cm. (raslo u Barici ispod Stanića kuća)

sìr(i)lȕk m. - satrica, mladi luk narezan nasitno s kajmakom i solju

sìrenica ž. – pita sa sirom

sìrnjača, ž. – pita sa sirom od dizanog tijesta

siròma m. - siromah

sȉrutka ž. - tekućina koja se prije sirenja odvaja od mlijeka

sîta ž. – barska biljka

sìtarka ž. - ponjava od tzv. sitastog, šupljikavog načina tkanja

sjȅčke pril. – sječimice, po strani

sjèdalo s. – naziv za drvenu konstrukciju na Žendragu, izgrađenu dvadesetak centimetara iznad površine vode, koja je služila za sjedenje tijekom pecanja (ribe)

sjemènjača ž. – povrtna biljka namijenjena da se, od njenog sjemena, pravi rasad, za nove biljke: salate, dinje, lubenice, paprike, kupus....

sjèročad ž. zb. – siročad

sjeróče s. – siroče

sjeróma m. – siromah

sjerómašan prid. - siromašan

sjerótinja ž. mn. – sirotinja

sjȅrutka ž. – isto što i sirutka

sjȅt m. - savjet

sjètovati gl. - svjetovati, savjetovati; prez. je sjetujem, sjetuješ, sjetuje....

skakùćati gl. – skakutati

skalàmušiti gl. – napraviti nešto na brzinu, obično s lošim rezltatom

skàstiti gl. – odlučiti

skèmlija ž. orij. - mala prenosiva klupa za sjedenje, uglavnom namijenjena djeci

skìsniti gl. - 1.pokisnuti do kože 2. ukiseliti se

sklànjati gl. - pospremati

sklìza ž. – led za skijanje, spust na snježnom nanosu

sklònišće s. – sklonište

sklòpica ž. – narukvica

sknàbditi se gl. - osigurati se, snabdjeti se

skòbiti gl. – susresti

skolèsati gl. – maksimalno uvjeravati nekoga u nešto

skòntati gl. – shvatiti, razumjeti

skréniti s pameti gl. - poludjeti

skrížaljka ž. – križaljka

skût m. – donji dio ženske suknje

slabìna ž. – slabost

slatkòran prid. – koji rado jede

slàtkovina ž. - vrsta biljke puzavice koju vole goveda i prasad

slètiti gl. – sletjeti

slízati se gl. – uspostaviti vrlo blizak kontakt, prijateljstvo iz interesa

slùškinja ž. – služavka

smandȑljati gl. – pripraviti, obično jelo, na brzinu i bezvrijedne kakvoće

smȅt m. – veliki nanos snijega

smètara ž.– smetiljka

smjèran prid. – jednostavan, dobrodušan, smiren, samozatajan

smlàta ž. - osoba koja se ne snalazi u vremenu i prostoru

smȏk m. – mliječni proizvodi, osobito kajmak i sir

smràdara ž. – osoba koja, od jedne do druge kuće, prenosi ružne stvari i tako zameće svađe

smŕda ž. – 1. biljka jakog smrdljivog mirisa, 2. od dragosti nazvana curica u pelenama

smŕdulja ž. – osoba koja smrdi

snòvača ž. – motka za snovanje pređe

snòvanje s. – pripremanje pređe za tkanje

snòvati gl. – pripremati pređu za tkanje

sòbica ž. - mala, obično djevojačka soba

sȍc m. – talog od kave i umak

sȍfra ž. orij. – postavljeni stol za jelo, ručak ili večeru, nije isključivo vezano za vrijeme

sȍfrica ž. – stolnjak na kojem se na njivi jelo

sȏj m. orij. - rod, pleme, narod, koljeno ili bagra, pasmina, sorta

sojísati gl. orij. – činiti nad nekim enorman pritisak da nešto učini

sȍkak m. orij. - manja cesta koja se odvaja od glavne seoske ceste, sa žiteljima, uglavnom jednoga prezimena od 10-15 domaćinstava (bilo je i onih koji su se priženili i donijeli novo prezime npr. u Sarića ili Čandžića sokak, odakle potječem, ušlo je tako prezime Andrić iz Garevca i Dragičević iz Donjeg Hasića)

sȏla ž. – padalina u obliku sitnijega grada

sòlenica ž. – posudica iz koje se uzima sol pri jelu

sòl(j)enka ž. - zdjelica za sol

soléntar (sulentar) m. - metalni produžetak dimnjaka

sòmet m. ger. - tkanina (samt, baršun, pliš)

sòmun m. orij. - kruščić od pšeničnog brašna s kvascem

sȍšica ž. – račvasto drvo koje nešto pridržava

sótim – s tim, s time

sȏve ž. mn.– sošica, račvasta naprava, drveno postolje na koje se stavlja daska za rad, npr. za krečenje

sòvura ž. – sova

sòz m. – kavin talog

spȁndžati gl. – združiti se s nekim u nemoralne svrhe

spàriti gl. – upariti, spojiti

sparívati gl. – uparivati, spajati

spàtljičav prid. – izbirljiv, osobito kada je o hrani riječ

spjȅrine ž. mn. - ostaci od obroka pripremljeni za životinje, napoj, splačine

splàviti gl. - pokupiti s vrha ono najbolje (kajmak s kiselog mlijeka npr.)

sprȁ pril. – nasuprot, spram

sprȁsna prid. – izraz za krmaču koja će oprasiti mlade svinje

sprljúšiti gl. – napraviti na brzinu nešto za jelo

spòred prij. - pored

spòšljo m. – nezgrapan čovjek, nespretan, mlakonja

spùriti se gl. – opržiti se vrelom tekućinom

spùšćati gl. – spustiti

spúšćati gl. – spuštati

Sȑb m. – Srbin

Sȑbovi m. mn. - Srbi

sȑbski prid. - srpski

sȑča ž. orij. – staklo

sréda ž. – sredina

Srédelj m. – lokalitet, polja Balegovčana preko rijeke Bosne, prema Zasavici

sŕljati gl. – nepromišljeno juriti, vozilom npr., ali i u prenesenom smislu npr. bez razmišljanja se upuštati u neki posao

sŕma ž. orij. – srebrene i zlatne niti za ukrašavanje bogato vezene odjeće

sȑvati se gl. – pasti s velike visine ili s nekog visokog položaja npr. u politici

sròzati gl. – izglačati, naborati, isplisirati, nabrati

stàlak m. - drvena naprava u kojoj su bebe počimale svoje prvo osovljivanje na noge

stân m. - razboj, drvena naprava za tkanje

stârka ž. – stražnjica

starȍsvat m. - stari svat, uz kuma jedan od svjedoka na vjenčanju i bitna osoba u svatovskoj hijerarhiji

starȍsvatica ž. - supruga starog svata

starovínski prid. – starinski

stȁviti se gl. – usredotočiti se na nešto

Stàžija - Anastazija

stèona prid. – stelna

stèškati se gl. – doći u loše stanje npr. pred smrt; rastužiti se

stíniti se gl. – stisnuti se, prijeći iz tekućeg u tvrdo stanje (mast)

stìjati gl. – stišati

stìjalo gl.pr.r. - stišalo

stòčić m. – mali stolac s tri noge

stȍćke pril. - stojeći

stȏg m. – plast sijena ili slame složen oko drvenoga stupa

stója ž. – novčanica od 100 dinara

stóra ž. fr. – zavjese od prozirnog materijala

stràšilo s. – na njivama napravljen na drvu ljudski lik kojim se plaše ptice da ne jedu usjeve; plašilo

strèa ž. – streha

strȅfiti gl. - pogoditi

stȑniti se gl. – smiriti se; ostati na jednom mjestu miran

stȑnjak m. – strnište, njiva poslije pokošenih žitarica

stròžac m. ger.– madrac, slamarica za ležanje, slamnjača

stròžak m. – isto kao gore

strùgač m. – naprava pred ulazom u kuću od dva drvena stupića spojena sa željezom na kojoj se s obuće skidalo, „strugalo“ blato

strȕgniti gl. – potajice pobjeći

strȕka ž. - nanizani dukati na platnenu ogrlicu

strȕka ž. - odvojak rijeke koji se stvara za proljetnih ili jesenskih velikih kiša, a ljeti nestaje

Struke – selo kod Pruda

stȕ – izraz kojim se upregnutu životinju potiče na pokret

stúbla ž. - drvena duboka duguljasta zdjela u kojoj se čuvao grah, brašno i sl.

stȕblika ž. – isto kao gore

stùčak m. – rukohvat lana

stȕga ž. – depresija, neraspoloženje

stȕpa ž. - drvena sprava za tuču lana i konoplje

sûd m. – 1. posuda; 2. sudište

sùdžuk m. orij.– kobasica napravljena od goveđeg ili ovčijeg mesa

su(h)òvina ž. – suho meso

súkati gl. – upredati vrteći vunu ili kudjelju, te namatati pređu

sùknen prid. – od sukna, vunen, izrađen od grebenanog lana, vune ili konoplje

súkniti gl. - pobjeći

sȕknjara ž. – vrsta donje suknene ponjava

súmlja ž. – sumnja

súmljati gl. – sumnjati

sùmljiv prid. – sumnjiv

sȕniti gl. – uzrujati se i iznenada napraviti nešto loše i nepredvidljivo

sùrlača ž. - osoba koja radi sve po svom bez obzira na savjete

sùrlati gl. – raditi sve po svojoj volji

surúntíja ž. orij. – loše, otrcano; ružno vrijeme

sùšica ž. - tuberkuloza

sùtlijaš m. orij. – riža kuhana u zaslađenom mlijeku

sùšnica ž. – prostorija, uglavnom za sušenje mesa

sùvad m. – suhomesnati proizvodi

suvárak m. – suha grančica, sitna suha drva, grančice za potpalu vatre

svàbiti gl. – domamiti kokoši

svȁđe pril. – svagdje, na svakome mjestu

svája ž. - svastika, ženina sestra, sestra prema sestrinome mužu

svàk m. – sestrin suprug

svèdno pril. – svejedno

svȅnosan, a, o – odjeća koja se nosi pri svakodnevnim poslovima za razliku od misne koja se nosi u crkvu i u svečanim prigodama

svètac m. – blagdan, neradni dan

svezàčići m. mn. – dio narodne nošnje, široka dupla, svilena ili od boljeg platna traka sa završecima na trokut, vezena ili /i šlingana, omotana oko pocalice i na dnu prekrižena i pričvršćena ornalijama ili drugim vrstama ukosnica

svíjati gl. – lunjati od kuće do kuće, tratiti vrijeme

svinjàluk m. – prljav posao, bezobrazluk

svȉsniti gl. – pretjerano se umoriti ili rastužiti

svȉtnjak m. – vrpca oko struka u gaćama, gaćnik

svjećica ž. - svijetla prikaza, vjerovanje da se javila duša pokojnika

svjètlac m. – buba koja noću svijetli

svjètlica ž. – munja

svlàk m. – omot, ovojnica koju zmija skida u proljeće sa svojeg tijela

svràčica ž. – drveni dio stana koji služi za zatezanje vratila u tkalačkom stanu

svȑniti gl. – zaustaviti poznanika i pozvati k sebi u kuću, svratiti, navratiti, posjetiti

svùći se gl. – skinuti vojnu ili svećeničku odoru, tj. ne biti više u toj službi

šàjdarane, šàngarane prid. – šarene

šakètati se gl. – tući se šakama

šalapŕdnja ž. – šala, zafrkavanje

šalabàzati gl. – hodati okolo često bez cilja

šàlovati gl. ger. – praviti drvenu ili metalnu opremu za betoniranje u gradnji

šàlter m. ger. – 1. sklopka, prekidač elektirčne energije 2. prozorčić u ustanovama za plaćanje računa, predaje pismenih pošiljki i sl.

šàlung m. ger. – drvena oplata za izvođenje betonskih radova u građevinarstvu

šàljdek m. – posuda slična tavi

Šàmac m. – gradić u BiH u Posavini s desne strane ušća Bosne uz Savu

Šàmčanin m. – stanovnik Šamca

Šàmčanka ž. - stanovnica Šamca

šàmački prid. – koji je iz Šamca ili pripada Šamcu

šàmar m. orij. – pljuska, zaušnica

šàmčiti gl. orij. – kopati kanale

šampìonka ž. franc. - plastična lopta bijele boje s crnim šesterokutnim poljima

šànjati gl. - šepati

šàpan m. - koji ima ruke u obliku šapa

Šàpan – nadimak

šápe ž. – vrsta kolača tzv. „medvjeđe šape“, pečene u metalnim posudicama -(kalupima ili morljicama)

šàporiti gl. – šaptati, potiho ogovarati

šàrac m. – konj različite dlake s osnovnom bijelom bojom

šàrac m. – šareni pas

šàrage ž. ger. – zadnji dio zaprežnih kola

šâraljka ž. – kalupić za kolače

šàrati gl. – 1. ukrašavati, iscrtavati motive na materijalu, tijestu... 2. varati muža ili ženu

šarènica ž. – 1. šarena ponjava; 2. dio oka

šarénika ž. – vrsta jabuke s izuzetnim šarama

šàrenka ž. – krava s bojama različite dlake

šarentíja ž. – šareni odjevni i ukrasni predmeti

šàrgija ž. orij. - glazbeni instrument, vrsta tambure s dvije žice

Šàrgo m. – ime psa

šȁrka ž. – metalni ili željezni okovi kojim se pričvršćuju vrata i prozori za okvir

šârka ž. - 1. kokoš sa šarenim perjem 2. zmija otrovnica

šàrov m. – pas dlake različitih boja

šaròvit prid. - višebojan

šàronja im. – vol različite dlake

šàrulja ž. – šarena krava ili koza

šćáp m. – štap

šćȁpiti gl. – na brzinu nešto ugrabiti, ukrasti

šćipiti gl. –1. stisnuti nešto čvsto u ruku; 2. usuditi se nešto ozbiljnije napraviti

ščèniti gl. - razdrobiti

šèblav, šeblast prid. – koji neravno hoda

šèboj m. orij. – sredozemna biljka žutih cvjetova

šećérac m. – vrsta kukuruza za pečenje i kuhanje

šećerlàma ž. orij. – dugački,obično šareni, bonbon

šéset br. - šezdeset

šéga ž. – šala, ruganje

šegáčiti gl. – šaliti se, rugati se

šéjtan m. orij. – vrag, đavao

šènica ž. – pšenica

šènični pr. – pšenični

šéniti gl. – biti poremećena uma

šèper m. ger.– pruće upleteno oko jačih drvenih stupića koje je uz posavske kuće služilo kao ograda ili, kao natkriveni dio, za uspremanje kukuruza

šèrbe m. orij. – osvježavajuće slatko piće

šérpa ger. ž. – niska okrugla i široka metalna posuda za kuhanje s drškama sa strane

šèstak m. – novčić

šešírić m. – cvijet u obliku obrnutog šešira

šibàna ž. – naredba djeci, da, ukoliko se ne smire prijeti im šiba

šićàriti gl. orij. – okoristiti se, zaraditi

šifúnjer m. fran. – ormar za robu

šìfun m. fran. – tanje pamučno platno tvorničke proizvodnje

šigícati gl. – ponašati se prekoketno

šíkati gl. – udarati, gurati nogom pločicu, crepić u dječjoj igri zvanoj „škola“, iz razreda u razred (razredi su bili kvadrati nacrtani na zemlji)

šiljèže s. – mlado janje

šȉljoguz m. – osoba koja uvrće guzovima kad hoda i pravi se važna

šímike ž. – cipele s izrazito zašiljenim prednjim dijelom

šìnter m. ger. – veterinar koji uspavljuje pse lutalice

šîra ž. – slatkasti sok od provrelih šljiva, loša rakija

šìrit m. orij. – ukrasna traka na obrubima odjeće

šìš i gòliš izr. – zvan i nezvan, svatko, bogat i siromah

šȉš m. orij. – metalna napravica s dugom drškom i okruglim vratašcima u kojoj se pržila kava na otvorenoj vatri

šìšulja ž. – pšenica koja nema osja (na vrhu klasa tanke niti)

škàtulja ž. tal. – kutija

škèvtiti gl. – glasanje psa, lajanje

škípati gl. – namigivati

šklòjo m. – vrsta noža

šklopòcija ž. – istrošeni aparat ili kola

Škòlište s. – mjesto gdje je bila škola u Donjem Hasiću

škȑbav pridj. – otkinut, oštećen

škŕbo m. – oštećen zub ali i osoba koja ima takav zub (škrbavac)

škríljka ž. – komad, režanj

škrȉnja ž. lat. – isključivo lijes

škrîpan prid. – koji škripi, cipele ili sandale izrađivane kod obućara za posebne prigode na pr. kada bi se djevojka «nakitila» tj. postala punoljetna, obula bi tzv. „škripane sandale“

škúbiti gl. - osjećati u dubini zuba bol

škúljak m. – okrugli mali kamen za tzv. igru škuljaka

šlàfruk m. ger. – kućna haljina

šlàjbok m. ger. – novčanik, lisnica

šlàjbuk m. ger. – novčanik

šlâg, šlȏg m. germ. – 1. moždani udar, kap, paraliza 2. tučeno vrhnje

šlàjer m. ger. – ukrasni veo na glavi mladenke prigodom vjenčanja

šlȁjfati gl. ger. – oštriti, brusiti

šlàmpav prid. ger. – neuredan, nemaran

šlȁuf m. ger. – gumeno crijevo, unutarnja guma za bicikle i za ostale gume koje služe za prijevoz, šlauh

šlìfer m. ger. – platnena navlaka za jorgan ili deku

šlìngati gl. – posebna tehnika veza i izrada crteža na tkanini

šlìperi m. mn. – drveni ili željezni pragovi kao podloge za željezničke tračnice

šlópiti gl. – staviti nešto tek tako, zatvoriti

šlòser m. ger. - bravar

šljàga ž. – vrsta kartaške igre

šljàka ž.– štap

šljòka ž. – sitni svjetlucavi ukrasi na odjeći

šljȍkanica ž. – košulja ukrašena sitnim okruglim svijetlim metalićima ili stakalcima koji se prišivaju na košulju

šmȁgati gl. ger.– željeti

šnàla ž. ger. – ukosnica

šnjíra ž. ger.– vezica za cipele

šnjìta ž. ger. – komad kruha

šnjúra ž. ger. – električni izolirni vodič

šòder m. ger. – sitni kamen uz rijeku, šljunak

šòlja ž. ger. – šalica za kavu s ručkom

šȍlja ž. ger. – iznošena, stara obuća koja se ostavljala na pragu kuće („Kad se šolja pocipeli ništa gore nema“)

šòpa ž. – 1. obliji dio jajeta, 2. istureni dio kose ispod ženske marame svezane na zatiljak

šòrvan m. tal.– dukat, zlatnik

šȍteš m. ger. – tanko lagano platno, bez

špága ž. tal. – konop, uzica

špàjza ž. ger. - smočnica

špàrtati gl. ger.– iscrtati ravne i okomite crte; na njivi posebnom napravom povući crte za sijanje

špènagla ž. ger. – igla s glavom za pričvršćivanje lakših materijala na podlogu

špȉca ž. – koštice reznih plodova posebno bundeve za ljuskanje

špìgla ž. ger. – ogledalo

špìtalj ž. ger. – bolnica

špòret m. ger. – peć za loženje i kuhanje

šprȁjc – drvena greda (ili „motka“) kojom se podupiralo npr. montu prilikom izgradnje kuće

šprȕlja ž. ger. – jači štap, prut

špȕla ž. ger. – svitak na koji se namata konac

štà ga je, izraz – koliko je toga, mnogo nečega

štàgalj m. – zgrada gdje se drži hrana za stoku

štàš izr. – šta ćeš

štèker m. germ. – utičnica za struju

štèlati gl. germ. – podešavati, namještati

štèmati gl. ger. – razbijati zid ili beton

štènder m. ger. – metalni stupići, potpornji na kućama za prijenos električne energije

šérpa ž. ger. – posuda za kuhanje

štîlo m. – držalo za pero

štîrka ž. ger. – krutilo za robu, škrob

štȍ rèko njàki uzreč. – izraz, poštapalica «što bi netko rekao»

štòfić m. – lagana tkanina za izradu svečanije ženske narodne nošnje

štòkrlja ž. ger. – stolac bez naslona

štòpati gl. germ. – 1. zaustavljati vrijeme 2. krpati na poseban način

štrànjga ž. ger.– debelo uže kojim se vodila stoka (konji i goveda)

štrȅcniti gl. – lecnuti se, trgnuti se od nečeg naglo viđenog, ili od neke riječi koja je iznenada potakla na razmišljanje

štrèka ž. ger. – brava

štrȅna ž. ger. – svitak vune ili sličnog materijala za pletenje

štrȉk m. ger. – uže, jači konopac za sušenje robe

štȕcati gl. ger. – sjeći, kratiti npr. kosu, brkove, ogradu

štȕcati gl. – bez vlastite volje i utjecaja proizvoditi zvukove trzaja ošita zbog pritiska u trbušnoj šupljini

šȕćmurasto prid. – neodređene boje ili oblika

šùjav prid. – ošišan „na nulu“

šùnjav prid. - znatiželjan

šúnjo m. - znatiželjno dijete

šùkunbaba ž. lat. – prababa

šùkundjed m. lat. - pradjed

šùma-še – blesav čovjek

šupírati gl. ger. – protjerati (i policijski), istjerati

šùpljika ž. – 1. šupljina, 2. rupičasto platno, vez, pletivo ili čipka

šùpljikast prid. – pun šupljika tj. rupa, rupičast

šùrjak m. – suprugin brat

šȕriti gl. – vrelom vodom polijevati i skidati dlaku sa svinje

šȕster m. ger. – cipelar, obućar

šùšanj m. – suho lišće i grane hrasta ili drugog drveća sa suhim lišćem

šúšak m. – buba, insekt

šùška ž. – kukuruzovina, omot s klipa kukuruza

šùška ž. - papirnate novčanice

šùškara ž. - isto što i slamarica, samo se, umjesto slame, u navlaku stavljala šuška

šùškavac m. - ogrtač (mantil) od vodootpornoga materijala za jesen i proljeće

Šúpljenovci m. – stari naziv za Novo Selo

Šúpljenčan m. – Šupljenovčanin

Šúpljenčanka ž. – Šupljenovčanka

Šúpljenčani m. – Šupljenovčani

šuvéljiv prid. – uveo, prazan plod neke voćke

švàjsati gl. ger. – zavarivati

Švàbo m. – Nijemac

Švàbica ž. – Nijemica

švàbski prid. – njemački

švàler m. ger. – ljubavnik

tȁbak m. orij.– tanki sloj papira u koji se stavlja duhan i pravi cigareta

tabakijéra m. orij. – kutija za cigarete

tàban prid. – tučen, istučen

tȁbati gl . – tući

tabíriti gl. orij. – razumjeti, tumačiti, razglabati

tábla ž. – dio peći na kojoj se kuha

táblić m. – vrsta kartaške igre s 2 ili 4 igrača, tablanet

tàbljica ž. – 1.stari školski pribor, pisaljka 2.čin u svatovima kada se na tacu (pladanj) stavlja novac kao dar mladoj iza popijene čašice rakije

tàčke ž. mn. – drvena kolica, pomagalo za prijenos materijala

tàki prid. – takav

tàka prid. – takva

tàketi gl. – taknuti

Tȁkoti!, Tako ti (mi, vam) svega! – izraz koji se rabi kao zakletva

tâl m. ger. – miraz, nasljedstvo

tàlir m. ger. – austrougarski novac

talambàsati gl. orij.- bubnjati, pren. mlatiti praznu slamu

talàšika ž. orij. – strugotina drva

tálijer m. tal. – vrsta kovanog autrijskog novca, talir

tàmam pril. orij. – upravo, baš tako, sasvim tako; odgovra nešto nečemu

tàmbura ž. orij.– žičano glazbalo

tàmburati gl. orij.– 1. svirati tamburu 2. skitati okolo, ne raditi ništa 3. ponavljati uvijek isto dosadnim govorenjem

tanjírača ž. – vrsta oruđa za usitnjavanje i izravnanje uzorane zemlje

tanjírati gl. – obrađivati zemlju tanjuračom

tàpati gl. – polagano i tiho hodati

tàraba ž. orij. – ograda najčešće od dasaka oko imanja

tàrabnica ž. orij. – vertikalna letva na ogradi

tàrabnjača ž. orij.- v. gore

taràna ž. orij. – 1. suho tijesto zrnasta oblika i 2. juha s ukuhanom taranom

tarapána ž. orij. – neprimjerena zabava; tučnjava

tàšna ž. ger.– školska torba

tàvno prid. – tamno

távoriti gl. – teško živjeti, životariti

táze prid. orij. – novo, svježe

tȅferič m. orij. – zabava, izlet u prirodi

tefèričiti gl. orij.– ugodno razgovarati, opustiti se, odmarati se

tè(r)luci m. orij. – natačci, odjevni predmet od vune za donji dio noge za zimsko vrijeme

tȅget – tamno plava, mornarska, boja

tégla ž. lat. – zemljana posuda za kiseljenje mlijeka i cvijeće

téka ž. grč. – bilježnica, pisanka

tȅke prik. – malo

têla ž. - tele

tèlal m. orij. – glasnik, objavljivač vijesti

tèljig m. – drveni okovratik volovima za vuču kola

teméljnice ž. – jake tesane hrastove grede za gradnju kuće

téne ž. mn. – tenisice, obuća

tèniske ž. mn. – tenisice

tèpalja ž. – drvena alatka za obradu lana s klinovima

tèpanica ž. – vrsta pređe

teòčak m. i telèćak m.– odvojen dio štale za telad

tȅr (papir) m. ger. – ljepenka s katranom koja se upotrebljava kao dobar izolator od vlage

terezína ž. fr. – željezničko prometalo s metalnim ili željeznim točkovima (kolima) koje prometuje prugom, na motorni ili ručni pogon

tèrgalka ž. – vrsta suknje od poliesterskog platna tj. tergala

tèrzijan m. orij. – trzalica za sviranje na nekim instrumentima

teslímiti gl. orij. – osloboditi se nečega, riješiti

tèsta ž. – cesta

testèra ž. orij. – pila

tèstija ž. orij. – glineni vrč za vodu posebne izrade

tèstir m. orij. – dozvola, diploma šegrta

tȅta pàrokova ž. – domaćica u župnom uredu

tètošiti gl. – nježno se brinuti o nekome mazeći ga i ugađajući mu

tevàbija ž. mn. orij. – 1. svojta, rodbina 2. podanici

tèvsija ž. orij.– tepsija, plitka zdjela za pečenje kruha, kolača...

tȅzga ž. orij. – dućanski stol ili klupe na tržnici

tìjo pril. – tiho

Tìndir m. – nadimak

tȉpa ž. – gruda snijega

tȉpati se gl. – grudati se snijegom

tìritnjača ž. orij. – pita s nadjevom, najčešće sa sirom

Tiš(i)na – lokaliteti kod Bos. Šamca

tìšljer m. ger. – stolar

tišljèraj m. ger. – stolarstvo, stolarija

tìšljerski prid. ger. - stolarski

Tìšnjan m.– Tišinjanin, stanovnik sela Tišina

Tìšnjani m. mn. – Tišinjani, stanovnici sela Tišina

Tìšnjanka ž. – Tišinjanka, stanovnica sela Tišina

tìšnjanski prid.- tišinski

títoljiti gl. – raditi nešto sitno i potrebno, ali bez velikog efekta

tjȅmenica ž. – osip na glavi djeteta

tjemènjača ž. – bolest na glavi male djece, ljuštenje kože

tjȅti gl. - htjeti - gl. pridj. rad. glasi : tjeo, tjela, tjelo; tjeli, tjele, tjela

tkâlo s. – tkanje

tkȁnica ž. – otkan pojas u raznim bojama

tkùnja ž. – dunja

tmȍra ž. – mora: čovjekovo duševno stanje ispunjeno teškim mislima

tóbati gl. – gomilati blato na obući

tocìljati – dobro ulaštiti, učiniti nešto sjajnim, blještavim

tòčak m.– bicikl

tȍič pril. – malo prije

tòja ž. zamj.– ta

tòje s. zamj. - to

tòji m. zamj.– taj

tòlki pril. – toliki

tòlke prid. - tolike

tòlko pril.- toliko

tòlišni prid. – vrlo mali, malen ( u uspor. s nečim)

tòlišno pril. – vrlo malo

tònja ž. – vlaga, zadah truleži

topiónica ž. – dugi pleh koji se stavlja ispod odojka na ražnju

tòpljenica ž. – mast koja se dobivala od pečenog odojka s ražnja

tòpovi m. – igra s ilovačom u kojoj se čulo i pucanje tobožnjih topova, tj. ilovače

tòra ž. – dijelići prljavštine s čovjeka koju je nakupio u radu na zemlji

tòrav prid. – prljav

tòrba ž. – tkana, kožna ili od drugog materijala muška torba

tòrbar m. – čovjek koji ide od kuće do kuće i nešto prodaje npr. češljeve, marame, ogledalca, ukosnice..., galanteriju

tòrbica m. – vrsta tkane ukrašene ženske torbe, ali i uopće ženska torba

tórgulja ž. – vrsta šljive

torókati gl. - brbljati

toròkuša ž. – brbljava osoba, koja govori svašta o svemu

tòronja m. – prljav čovjek, prljavac

tòruša ž. – prljava ženska osoba, prljavica

tòta ž. – vrsta peradi posebno lijepog perja (crno perje s bijelim točkicama)

tȍz m. orij.– talog

trabùljika ž. – biljka koja se stavljala maloj djeci protiv ojedina između nogu

trabùnjati gl. – govoriti nepovezano

trȁčiti gl. – 1. slaviti neko slavlje npr. svadbu, krstitke... 2. organizirati daću, tj. karmine za pokojnika

tràgače s. mn. – drveni nosač koji nose dvije osobe

tràjvan m. - tramvaj

trȁlja ž. – krpa za pranje podova

tràljke ž. – krpice za igru lutaka u curica

tràljkica ž. – igra djevojčica s krpicima u kojima su „slale“ paketiće jedna drugoj

tràmpiti gl. – mijenjati

trȁp m. – iskop u zemlji u kojem se, preko zime, da ne smrzne, čuvao krumpir, rotkva, cikla...pa i dinja, lubenica, morkinja...

tràvnik m. – pašnjak, travnjak

tȑblast prid. – obješen trbuh u debljih osoba

tŕblo m. – debeo trbušast čovjek

trèfiti gl. ger. – dogoditi se, slučajno se susresti

tréger m. ger. – naramenice za pridržavanje hlača

trèmpe mn. orij. – mali ručni glazbeni instrument, okrugla udaraljka s metalnom pločicama

trènica ž. – ribež

trèšnjar m. – prodavač trešanja iz brdskih krajeva

tréšnjo m. – vrsta graha

tȑgač m. – berač kukuruza

tȑganje s. – branje kukuruza

trijêm m. – natkriven prostor kojem jednu uzdužnu stranu čini zatvoren zid a drugu stranu niz stupova koji drže krovnu konstrukciju

trijébiti (se) gl. – čistiti (se)

trijêska ž. – iver

trìketrȁke ž. fran. – jednostavne plastične sandale

trínčiti gl. – 1.sitniti, usitnjavati 2. oštetećivati neku robu ružno režući ili kidajući

tŕkat(i) gl. – hodati besposleno okolo

tṙmka ž. – ispletena kupasta košnica od pruća, spojena s glinom, u kojoj su boravile pčele

tṙnka ž. – v. trmka

tŕn s kolačićima izr. – običaj da se na svadbi na trn nataknu kolačići koje kuma nosi u momkovu kuću, a time se htjelo reći da taj svadbeni dan toliko bogat svim blagodatima pa da ima i „na trnu kolačića“

tȑlica ž. – naprava od drveta i metala u kojoj se odvajao lan od puzdera

tȑličarka ž. – žena koja tare lan na trlici

tròfrtalj rukavi m. – rukavi, za razliku od kratkih, dužine do ispod lakta

trȍfrtaljka ž. – vrsta haljine, suknje ili zavjese

trȍca ž. – pokvarenjakinja

tròja ž. – odstajala svinjska mast s dna posude

tròka ž. - grana voćke ili općenito stabla

trȗd m. – vrsta gljive koja gori, palila se u povratku s posvećenja hrane na Veliku subotu

trùkati gl. ger.– pisati strojem, štampati

trukerica ž. germ. - strojopisačica, tajnica, daktilografkinja, tipkačica

trùljarka ž. – ponjava načinjena od starih komadića platna i služila osobito kao prostirka (tepih) na podovima ili kao podmetač za sjedenje u kolima

trȕntati gl. – teško hodati

trȕntav prid. – nespretan u hodu

trȕntonja m. – pretila osoba koja teško hoda

tùbav prid. – tup

tubéran m. – čovjek bolestan na pluća, grudobolnik

tȕcak m. – lutalica, siromah, jadnik

tucàkluk m. – bijeda, sirotinja

tȕcati gl. – tući, udarati tučkove, šarena uskrsna jaja

tùcet m. – tuce, skup od 12 jaja

Tȕcindan m. – dan prije Badnjaka kada su se pečenice (odojci) pripremali za pečenje koje je bilo na Badnjak

tȕč m. orij.– bronza, mjed

tùčak m. tùčci mn. – uskrsna šarena jaja

tùda pril. – tim putem

túde pril. – tu

tȕd pril. – tu, ovdje

tùdam pril. – ovuda, tuda, tim putem

túde pril. – tu

tùfna – točkice na haljini

tuléncati gl. – stalno prigovarati

tùlumbe orij. – kolači s posebnim prelivom

tȕmbas m. – lažni dukat

tȕmbati gl. orij. – neoprezno premiještati, prevrtati

tùntav prid. - nesnalažljiv

tȕnjkati gl.– govoriti kroz nos

tȕp uz. – eto, na, upravo dođe

tùra ž. orij. – kovani novac s monogramom sultanova imena

tùriti gl. – staviti, ali i gurnuti

Tùrko m. – pej. muslimančić

Turkèsina m. – pej. Turčin

tùršija ž. orij.– salata raznih ukiseljenih vrtnih proizvoda

tùšiti gl. – gušiti

túštati gl. – jako šumjeti, hučiti npr. voda

tùvati gl. – ići u tami jedva se snalazeći

tùzgav prid. – prljav, osobito oko usta od hrane

ȕbaciti se gl. – naslijediti karekteristike od roditelja ili bliže rodbine

ubégiti se gl. – dotjerati se, ulickati se

ùboj m. – povreda nastala od nekog udarca

ùbiti gl. - udariti (Ubit ću te! – Istući ću te!)

ucvijéliti gl. – ucviliti, rastužiti, rasplakati nekoga

ucvíjeljen prid. – rastužen, ražalošćen, ožalošćen

ȕcvrljiti gl. – pripeći, peći

učépiti gl.- 1.stati nekome na nogu 1. reći nešto ružno

ùči pril. - uoči

ùčkur m. orij. – konop, umjesto gume, u gaćama

ùdati se gl. – pej. oženiti se pa otići živjeti u ženinoj kući

udávka ž. – ići na udavke, ići na ispraćaj mlade s darom. Mladenka je prije osobno došla u svaku kuću i pozvala na udavku.

ùd(i)lo s. – udište

ùdište s. ili ùdišće s. – štap za hvatanje ribe

ùditi gl. – šteti, nanositi nekome štetu ili sramotu

udûnjiti gl. - splasnuti (izraz za probušenu loptu)

udùrisati gl. – usuglasiti, dogovoriti, urediti

ȕdžera ž. orij. – zasebna drvena prostorija postavljena na kamenje i ciglu, uglavnom rađena za mladence, a mogla se, po potrebi, prenositi

ùfatiti gl. - uhvatiti

ùferčiti gl. – razumjeti nešto, shvatiti, uočiti

ufitíljiti se gl. – 1.dotjerati se, 2. smršavjeti

ugâcati gl. – utabati, ugaziti

ùgacan prid.- ugažen, utaban

ùgaditi gl. – isprljati se pri vršenju nužde

ugàniti gl. – uganuti ruku ili nogu previše istezajući zglobove

ȕgara ž. – odmaranje pooranih oranica da bi bile plodnije

ȕgarak m. – gotovo izgorjeli komad drveta

úgasit prid. – 1.utrnut, ugašena vatra ili svijetlo 2. prestanak rada motora 3. polagani završetak života naravnom smrću

ùgašen prid. – tamniji, tamnija boja

ȕgur m. orij. – sreća, blagoslov

ugùrsuz m. orij. – ništarija, lopov, nevaljalac, gad

ȕjak/ȕjaci m. – 1. majčin otac; 2.u Bosni izraz, najprije isključivo vezan za oce franjevce, kasnije i za ostale redovnike

újam m. – naknada za mljevenje žitarica

ȕja ž. orij. – ljutnja, srditost, bijes

ujàrmiti gl. – 1. upregnuti u jaram volove, 2. nekoga zaposliti, dati mu određenu obavezu, obavezati

újati se gl. – postati vrlo neposlušan i nepodnošljiv

ùjititi gl. – uhvatiti

ujdùrma ž. orij. – smicalica, podvala

ukàlufiti gl. – složiti robu

ukébati gl. – uhvatiti nekoga u zabranjenom činu

ùkipiti se gl. – stajati nepomično poput kipa, ukočiti se

ùkipljen prid. – ukočen, nepomičan

ùkisiniti se gl. – dići se tijesto

ukolijènčiti gl. – zavezati govedo ispod koljena uzicom da ne bježi

ukŕvačen prid. – s tragovima krvi, poprskan krvlju

ùkopnici m. – ljudi iz susjedstva koji kopaju grob i ukopavaju pokojnika

ùkrala se gl. – djevojka koja je pobjegla iz roditeljske u momkovu kuću prije vjenčanja

ùlar m. orij. – povodac za konje

ulíndisati se gl. – ukakati se (dijete)

ulítati se gl. – prolijevom se uprljati

ulékniti gl. – uleknuti, ugnuti, ulegnuti

ulogìnjati se gl. – upišati se

uljévati gl. - ulijevati

umàketi gl. – krišom nestati, uteći, pobjeći, umaknuti

ùmakla cura ž. – izraz se upotrebljava za djevojku koja je ili iz opravdanih razloga (velike strogosti roditelja) ili da bude drugačija od drugih pobjegla s mladićem u njegovu kuću prije vjenčanja; samodošla

ùmakla se gl. – v. ukrala se

ùmetniti se gl. – v. ubaciti se

umŕlo s. – smrt, preminuće

umŕtavljen prid. – umrtvljen

ùncut m. ger., mađ. – obješenjak

Ȕndragovica ž. - potok ili kanal u Donjem Hasiću

ùnter m. ger. – podsuknja

uortàčiti se gl. orij. – udružiti se

ùpantiti gl. – upamtiti, zapamtiti

ȕpasti gl. – 1. pasti 2. namjestiti, staviti npr. prozor ili vrata, uglaviti

ùpenčiti se gl. – praviti se važan i izdizati se nad drugima

ùpeti se gl. – oholiti se, praviti se važan

upicániti se gl. – dotjerati se

upṙtač m. – uprta; traka koje je veza između torbe i tereta koji se nosi na ramenu

ȕpušćan pridj. – svojeglav, neposlušan

upúšćati gl. – pustiti nekog da radi što hoće

ȕpušćan prid. – svojeglav, radi što hoće, ne sluša savjete

úred pril. - skoro

Ùrija ž. orij. – 1 .pašnjak, livada, ledina 2. dio Gornjeg Hasića oko kapele sv. Ante Padovanskog

Urijàši mn.- stanovnici Urije (Urija lok.))

uríjaški prid. – koji se odnosi na Urije i njima pripada

usàniti gl. – 1.uvenuti, usahnuti, osušiti se cvijet, bilo koja biljka 2. prirodno tiho umrijeti, dogorjeti kao svijećica

usékniti se gl. – glasno brisati nos

ȕsfaliti gl. – ponestati, uzmanjkati

ùsiriti se gl. – 1. zgrušati krv 2. ukiseliti se mlijeko

ȕskisniti gl.- 1.ukiseliti se mlijeko 2.pokvariti se hrana

usprémiti gl. – staviti stvari na sigurno mjesto, skloniti

ustráviti se gl. – jako se prestrašiti, prestraviti

ušćàviti se gl. – usmrdjeti se

ȕšila ga! izraz – stavila u red, npr. žena muža

ȕšiti gl. – 1. zašiti dva komada platna, npr. džep ili porub; 2. staviti u red, pobijediti nekoga

ȕšlag m. – krpa namočena u hladnu vodu za skidanje temperature ili kod uganuća radi hlađenja rane

ùšnjak m. – naušnica

uštékati gl. ger. – uključiti neki aparat u utičnicu za električnu energiju

uštíniti gl.- 1. jako stisnuti kožu 2. reći nekome ružnu riječ „uštiniti ga za srce“

ùštipak m. – domaći vrlo jednostavan kolač, pržen u vrelom ulju a dolazi od glagola uštipnuti što znači pomalo kidati tijesto i stavljati u vrelo ulje

ùšur m. orij. – kao i ujam

ùtaban prid. – utrt put

ùtekla gl. prid. – otišla mladoženji u kuću prije vjenčanja, pobjegla od roditelja

utésati gl. – smršavjeti, postati tanak kao „tesana daska“

utítoljiti se gl. – uplašiti se

ȕtrapiti gl. – 1. staviti povrće i voće u trap - zemlju 2. nekome nešto uvaliti; riješiti se nepoželjne stvari ili posla 3. podvaliti nekome nešto loše kao dobro

utŕniti g. – ugasiti

ùtrnjen prid.– ugašen

ùtrnut prid. - ugašen

utròšiti gl. – abortirati

utrúniti gl. – upasti u nešto, npr. trun u oko, nešto u hranu

ùturiti gl. – uvući, strpati

utùšiti se gl. – utopiti se

utúviti gl. – objašnjavati nekome nastojeći da maksimalno zapamti

ȕtvaj m. – livada, općinski javni pašnjak, širi prostor ispred slavonskih kuća (od kuće do ceste)

ùvraćati se gl. – navraćati se

ùvrgniti se gl. – imati karakteristike oca ili majke, djeda ili bake...

uvàrisati gl. orij. – okoristiti se

ȕvratine ž. – gornji dio njive uz susjedovu među, gdje su redovi kukuruza sijani, ne po dužini nego po kračini

uzàjimati gl. – dati ili uzeti nešto u zajam, posuditi

uzínat i uzinad pril.- iz prkosa, prkoseći

ùzići gl. – dignuti se (tijesto s kvascem)

uzmanjícati se gl. – usplahirati se, ushodati se

úzočas pril. – u zao čas

ùzovnici m. – uzvanici

ùzovke ž. – čin kojim djevojka ide u kuće rodbine i prijatelja s ukrašenom „ploskom“ rakije pozivajući ih na svoju svadbu

uzvȉšćati gl. – ukiseliti se

užížiti gl. – pokvariti se (grah); 2. intenzivno misliti na neugodnu stvar

vàgir m. – dio kola u koji se upreže vučna marva

vàjda ž. orij. – korist, dobitak

vàkat m. orij. – vrijeme

vàki, a, o prid. – ovakav, a, o

vàko pril. - ovako

vála riječ. - doista, zaista

válov m. – drvena naprava iz koje su jele svinje i ostale domaće životinje

vȁlja! uzreč. – treba, mora

vȁmo pril. – ovamo

vàngla ž. ger.– zidarski alat za uzimanje maltera

vȁnj pril. – osim

vànjgla ž. germ. – velika i široka posuda u kojoj se mjesi kruh ili pere suđe

vànjkoš m. mađ. – jastuk, perina

vȁralica ž. – 1. kolo uz tamburu 2. dječja duda

vàren prid. – kuhan

vàrica ž. – kuhano zasoljeno zrnje kukuruza, najčešće tzv. bjelića, posluživalo se na prelima u dugim zimskim večerima

vàtrenka ž. – mlin kojeg pokrće električna energija

vȁs prid. i zamj. – sav

vȁservaga ž. ger. – vodena vaga, libela

vȁstati se gl. – hvastati se, previše se hvaliti

vášer m. mađ. – 1. sajam, pazar 2. nered u kući

vášeriti gl. – 1. biti na vašaru kupujući i prodajući 2. praviti nered postavljajući stvari tamo gdje im nije mjesto

vàtati gl. – hvatati

vȁtrenka ž. – mlin koji se pokretao na „vatru“ tj. električnu energiju, a ne na vodu

vèliki čivíjaš – politički ili financijski moćan i utjecajan čovjek

vèkna ž. ger. – duguljasti pšenični kruh

vèkerica ž. ger. – sat, budilica

Velika èvta ž. – Veliki tjedan; tjedan prije Uskrsa

vèlika soba ž. – obično roditeljska soba, kasnije dnevni boravak

vèniti gl. – venuti

vèntilj m. lat. – ventil, zatvarač, provjetrivač

vèranda ž. sanskrt – natkriveni dio prostora uz kuću, sjenica, balkon

vèrem m. orij. – tuga, žalost, sušica

vèremiti gl. orij.- venuti od tuge,kopniti, čeznuti

verèsija ž. orij. – kreditiranje, davanje na povjerenje

vetrína ž. franc. – vitrina, ostakljeni ormar u kojem su se držali (i još drže) ukrasni stakleni, porculanski, drveni, pleteni i drugi predmeti, slike i sl.

vȅš m. ger.– isključivo muška košulja

vȅšić ž. ger. – ženska bluza

vȅštet m. ger. – stolarska radnja

vȅto prid. – staro, iznošeno

vèzara ž. – vrsta košulje od ravnog narodnog tkanja s vezom na rubovima: ako je bilo vezeno crnomm, mrkom svilicom zvala se „mrkaljica“, ako crvenom „crvenka“ i sl.

vèzioc m. – osoba koja za kosicima veže snopove užetom napravljenim od istih žitarica; pšenice, ječma, raži...

vèžen prid. – vezen (od glagola vesti)

vìdati gl. – liječiti

vȉđati gl. – vidjeti

vìđen pril. – ugledan

vìjača ž. – drvena naprava u kojoj se odstranjuje pljeva od čistog zrnja žitarica, suncokreta ili graha

víjer (vi'er) m. - vir, izvor, mjesto na kojem izvire voda

vȉjor m. – vihor

vȉksa ž. – krema za cipele

vȉksati gl. – mazati cipele

vìlovati gl. – provoditi se do kasnih noćnih sati

vȉndjaka ž. ger. – vjetrovka

vìnkl m. ger. – kutnik, mjerilo za kutove u graditeljstvu

vìnjaga ž. - divlja loza

vìsoki dečki m. – cvijet vodenjak ili vodarka, žabogriz

vȉš pril. – povrh, ponad

vȉžlast prid. – spretan, okretan, žustar, vitak

vȉžle s. mađ. – mlado tele ili prase

vȉžljast – v. vižlast

vjénčić m. – vijenac od cvijeća koji je djevojka, ako je do vjenčanja bila nevina, na dan vjenčanja skidala s glave i ostavljala na oltaru, što je bio znak velike časti

vjèsiti gl. – biti predugo u nečijoj kući, smetati

vjȅštura ž. – vještica

vjèšturin prid. - vještičin

vlâčiti se gl. – ići koje kuda i noću bilo s kime

vlâs ž. – lanena nit

vlíko pril. – ovoliko

vòda(m) pril. – ovuda

vȏde(k) pril. – ovdje

vodénica ž. – mlin i za kavu

vòdica ž. – blagoslovljena voda

vòdičari m. mn. – ljudi koji su išli sa svećenikom za vrijeme božićnog blagoslivljanja kuća

vòditi se gl. – tjerati se, spolni čin goveda, pasa...

vòjnica ž. – vojska, vojna

vȏlo m. – junčić ili mlado muško tele

vòliko pril. – ovoliko

vòlko pril. – ovoliko

vòlje s. – organ u životinja za gutanje hrane

volíšno pril. - malo

vȏz m. - kola napunjena sijenom do dva metara visine

vòžan prid. – vozan

vòžati gl. – vozati, voziti

vragètati gl. – stalno spominjati riječ vrag

vrân prid. – crn, taman, mrk

vrànac m. – konj crne dlake

Vrànjo – Frano

vrȁtilo s. – dio tkalačkog stana

vṙbak m. – vrbište, nasad vrba

vȑcav prid. – vrckav, živahan, vrlo okretan, vižlast

vȑcaljka ž. – sprava za vrcanje tj. vađenje meda iz košnice

vṙcati gl. – 1. snažno izbijati nešto iz nečega, npr. plamen; 2. prskati 3. posebnom spravom odvajati maslo ili čisti med od ostatka

vrèbac m. – vrabac

vȑgnuti se gl. – biti isti npr. kao otac ili majka

vrijêd m. – prišt, čir, gnoj

vrijéme s. – mjesečnica, mensis, menstruacija

vȑkati gl. – poticati nekoga na nešto , „podjarivati“ da nešto učini

vȑljati gl. – besciljno hodati

vȑpoljiti se gl. – biti nemiran, meškoljiti se

vȑpati gl.– pretraživati, raditi ne previše «napredan» posao

vȑšaj m. – žito složeno na gumnu (ili guvnu), dobro nabijenom ili betoniranom prostoru na kojem se vršio proces vršidbe žitarica, odnosno oslobađanja zrna od slame. Na gumnu je u sredini bila stožina za koju je bio vezan konop pričvršćen na dva povezana konja koji su, kasom, gazili posloženo žito. Nakon toga se drvenim vilama odvajala slama, a vijanjem, drvenom lopatom, vijalo žito da se oslobodi od pljeve.

vȑšilica ž. – stroj za vršenje pšenice

vršìkanje ž. – vrijeme izbijanja mladica

vršíkati gl. – rasti na vrhu biljke (kukuruza) cvijet; cvjetati

vȑšljati gl. – motati se; premještati stvari i praviti nered

vȑtiguz m. – vrckasta, koketna djevojka

vȑtlačić m. - mali vrt za cvijeće

vȑtlak m. – vrt za povrće

vȗde pril. – ovdje

vȗcati se gl. – lunjati, lutati po sumnjivim mjestima

vucàrati se gl. – povlačiti se okolo i živjeti nemoralnim životom

vùlača ž. – vrsta pamučne košulje

vuníca ž. – obojena vuna pripremljena za pletenje

vùzlast prid. – mlad, neiskusan

zabàsati gl. – pogriješiti put, izgubiti se

zabegénisati gl. – svidjeti se

zabezékniti se gl. – zaprepastiti se, iznenaditi se

zàbleniti gl. – zagledati

zabrémzati gl. – zakočiti

zacàpariti gl. – 1. ružno odrezati; 2. reći previsoku cijenu

zacrljéniti se gl. – zacrvenjeti se, dobiti crvenu boju; zacrveniti

zȁcuriti se gl. – postati djevojka

zaćàušiti gl. – pljusnuti, ošamariti

zâći gl. – zalutati, ići krivim putem

začìnila gl. pridj. – ukrasila („djevojka je kolo začinila“)

začìniti gl. – 1. staviti začin u hranu; 2.ukrasiti 3. dodati koju riječ, na već lošu situaciju, da bude još lošije (ne gasiti već razjarivati vatru)

zadevétiti – začuditi

zadíjati se gl. – zadihati se od napora ili umora

zadréljiti se gl. – gledati u nekoga bez treptaja

zàdruga ž. – seoska trgovina osnovnih namirnica

zàdu(v)a ž. – zaduha, astma

zađériti se gl. – naći se slučajno na nekom mjestu u određenom trenutku

zȁfala ž. - zahvala

zafáliti gl. - zahvaliti

zafijàriti gl. – baciti nešto daleko

záfrig m. ger. – zaprška

zagalàsiti (se) gl. – podići suknju ili hlače da se vide i intimniji dijelovi tijela

zàglavak m. – 1.mjesto na prozoru,vratima....gdje se spajaju dvije sastavnice 2. alatka (najčešće klin) kojom se to radi

zaíliti gl. - zaglibiti, napraviti veliki blato, ublatiti

zaíra ž. orij. – obrok, živežne namirnice

zȁititi gl. – zahvatiti

zaȉšćiliti gl. orij. – označiti tj. izabrati određenu kapu u igri prstena

zàjde gl .prez. – zađe

zàjdem gl. prez. - zàđem

zakapíjati gl. – dobro zatvoriti vrata

zàkavgati gl. orij. – započeti svađu

zȁkititi se gl. – staviti cvijet iza uha

zàkivak m. – metalna spojnica na vratima ili prozorima

zȁ(k)jučer pril. – prije tri dana

zakocéniti gl. – prejako plakati ili smijati se, zagrcnuti se

zakȑkati gl. – ružno zabiti

zakrvàčiti gl. – uprljati krvlju

zȁ(k)sutra pril. – za tri dana

zalàufati se gl. – početi žurno neku akciju

zalèmiti gl. – spojiti metalnom smjesom (lemom) dva metalna dijela

zalitati gl. – isprljati izmetom

zȁlupat prid. – zalupan, zatucan, zadrt,

zàljati gl. - zaliti

zaljèvača ž. - posebna posuda za zalijevanje cvijeća

zaljévati gl. – zalijevati

zamàndaliti gl. – zatvoriti

zameràčiti gl. – zaželjeti, poželjeti

zámet m. – veliki nanos snijega

zamétak m. – tek započet plod voćki i biljaka

zàmetiti gl. – 1.zametnuti nešto i ne moći naći; 2. započeti svađu

zamèzetiti gl. – poslužiti se narezanim suhomesnatim proizvodima: kobasica, slanina, kulen ....sir, kuhana jaja, kruh koji se jedu uz polagano pijuckanje rakije

zanebésiti se gl. - zagledati se u neku točku duže vrijeme

zanòćati se gl. – početak sutona ili sumraka, prlaženje dana u noć

zaobádati se gl. - 1. kad obad ugrize konja ili govedo i oni počnu bjesomučno trčati 2. naljutiti se i brzo planuti reagirajući neprimjereno te se ushodati amo tamo

záod m. – 1. nužnik, zahod, 2. zalazak sunca

zaòrati gl. – 1. započeti oranje 2. zatrpati zemljom neku biljku 3. prijeći oranjem u tuđi posjed

zaoràvati gl. – pokrivati zemljom, zatrpavati

zàpara ž. – velika vrućina

zápećak m. – kutak iza peći ili podignuti dio zidane peći 2. nebitno, zapostavljeno mjesto

zapèksiniti gl. orij. – zaprljati, zagaditi, zamazati

zàpetljaj m. - zapletaj

zapíljiti se – uporno netremice u nekoga ili nešto gledati

zapízmiti gl. – zavaditi se

zapljùvača ž. – dječja igra

zapomàga(isa)ti gl. – jaukati moleći pomoć

zȁpreg m. – kecelja, pregača

zàpreg m. – konji i volovi upregnuti u kola

zȁprimenčiti se – nazvati nekoga nadimkom 1. u smislu iskazivanja bliskosti 2. izrugivanja

zaprndécati se gl. – potrčati (iz mirnog stanja u trk)

zapȑzniti gl. – isprljati

zȁpt m. orij. – zatvor, strogi red i disciplina

zàptija m. orij. – policajac, žandar

zâr ž. orij. – veo kod muslimanskih žena, pokrivalo za lice

zàrasti gl. – imati predugu kosu, bradu ili brkove

zȁroždaviti gl. – prekomjerno isprljati ili zabacati stvari

zarùditi gl. – zarudjeti npr.zora

Zàsjeka ž. – lokalitet između Grebnica i Novog Sela

zàstrug m. – zagorjela hrana na dnu posude

zatàketi gl. - zataknuti

zatàpiti gl. – zagledati se u nešto vrlo se čudeći

zȁtefteriti gl. – zapisati, ubilježiti

zàtjerati gl. - potjerati

zatkàsati se (potkasati) gl. – zataknuti za pas

zȁtoraviti gl. orij. – isprljati toliko da je jedva moguće oprati i očistiti

zȁtravnito prid. – zaraslo travom

zȁturiti gl. – staviti na nepregledno mjesto

zatúšiti gl. – 1. zagušiti 2. dobro pokriti meso ili osjetljjive namirnice

zaȕjati gl. – biti principijelan u svom naumu i izvršiti planirano

zaù(l)jati se gl. – potrčati svom snagom; zatrčati se

zaùjesti gl. – biti u vrlo neugodnoj situaciji

zàva ž. – muževljeva sestra

zȁvidila pril. – dok se dobro vidi, zavidjela

zavitlàvati gl. – varati, zavaravati, lagati

zàviti gl. – umotati ili omotati

zàzor m. – sramota pred starijim svijetom

zažìviti gl. – zaživjeti, uhodati se

zbàriti gl. žarg. – isto što i bariti

zbȁbna prid. – trudna, noseća

zbȍbniti gl. – uzeti nešto i pobjeći

zêc m. – 1. kajmak na kuhanom mlijeku 2. vrsta svinjskoga mesa

zéjtin m. orij. – ulje

zdȉpiti gl. – ukrasti pa pobjeći

Zèkan m. – ime konja

zȅlenkada ž. orij. – cvijet sunovrat ili narcis

Zèlenko m. – ime konja

Zèlenka ž. – ime krave

zèljanica ž. – savijača u koju se kao nadjev, stavlja sjeckano zeleno povrće s kajmakom i jajima

zêlje s. – 1. mekana samonikla biljka za prehranu ljudi, koja se zove bijelo zelje

-------------2. niža samonikla biljka za prehranu stoke, koja se zove crno zelje

zêljo m. – grah zelenkasto žute boje

zȅmljišće s. – zemljište

zȅpe ž. orij. – platnena obuća

zȅra ž. – trunak, trunčica, mrvica

zȅrdelija ž. – vrsta divlje šljive

zglàvak m. - zglob

zglȁjzati gl. – propasti, pogriješiti, stradati

zgòtoviti gl. – skuhati hranu za obrok

zgràditi gl. – 1. napraviti općenito nešto ali s naglaskom napraviti nešto loše

zguvéljati gl. - zgužvati

zíjan m. orij. – šteta

zijánćer m. orij. – štetočina

zìjev m. – mjesto za čunak na tkalačkom stanu

zimnjàča ž. – jabuka ili kruška koja dozrijeva početkom zime ili krajem jeseni

zȉniti gl. – jako otvoriti usta, zinuti

zjȁlav prid. – osoba koja glasno priča i koja priča koješta

zjȁliti gl. – glasno govoriti o bilo čemu samo da vrijeme prođe

zjȁlov m. – osoba koja o nebitnom raspravlja glasno govoreći

zlàtica ž. – štetočina koja se hrani lišćem krumpira

znân prid. - pametan

znamenovàvanje s. – čin kojim osoba u nuždi (u slučaju smrti) nekoga krsti, osobito novorođenče

zlàmenovanje s. – v. znamenovaje

znàmenovati gl. – krstiti nekoga u slučaju opasnosti po život

zȍlufi m. – produženi dio kose između lica i ušiju

zȏr m. orij. – moć, sila, žestina

zȍrli pril. orij. – puca od zdravlja

zȍrt m. orij. – nevolja, nužda, prisila, respekt, strah, pritisak

zȕbača ž. – oruđe za zadnje usitnjavanje zemlje iza oranja

zȕjara ž. – muha što oblijeće oko glave proizvodeći onomatopejski zvuk zzz...

zùvar pril. orij. – isplati se, korisno je

zùvele (zauvele) pril. – korisno, isplativo

zvêka ž. – sitni metalni novac

zvìzak m. – zvižduk

zvȉzga ž. – pljuska, šamar

zvìzgan m. – glup čovjek, glupan

zvìzgonja m. – v. zvizgan

zvȉzniti gl. – udariti, pljusnuti

zvjèrlati gl. – okretati se sa strahom gledajući uokolo

zvȑčati gl. – zvoniti npr. budilice

zvȑk m. – dječja igrica s istesanim drvetom u obliku zvrka

zvȑkavac m. – neozbiljan dečko

zvȑkulja ž. – šaljiva, neozbiljna djevojka

zvȑndati gl. – ljutito nešto govoriti, predbacivati, lupati preturajući stvari

žȁbica ž. – 1. mala žaba 2. bacanje ravnog kamena na površinu vode na kojoj on nekoliko puta odskoči

žȁbice ž. mn.– nabrani dijelovi suknje

žȁbljak m. – žuti proljetni močvarni cvijet, ljutić

žȁbnjak m. – v. žabljak

žàlostivno prid. – žalostivo

žalòvito prid. - žalostivo

žápati se gl. – truditi se

žàra ž. – kopriva

žàrač m. – metalni predmet koji se koristi za razgaranje vatre, ožeg

žđȁpiti gl. – na brzinu uzeti; ukrasti

žèldac m. – žaludac, stomak

žèljkovan prid. – željen, poželjan

žèmička ž. ger. – okruglo pecivo

žèna ž. – supruga

Žȅndrag m. – rječica koja protiče kroz Hasić

Žendràguša ž. – njive ispod Sarića i Vučkovića kuća preko Žendraga

žéninstvo s. – ženino imanje koje je mirazom dobila i na koje, poslije vjenčanja, seli i suprug živjeti

žènskara ž. – žena, žensko

žènskinje s. – ženska čeljad

žénskonja m. – osoba koja se ponaša kao žensko

žèra ž. – žeravica, komad žara

žêst ž. – žestina

žètelica ž. – sudionica žetvenih radova

žetvènjača ž. – vrsta jabuke

žežéno prid. – izašlo iz jake vatre, sjajuće

žglȁjzati gl. - v. zglajzati

žȉca ž. – 1. tanka nit kovine ili metala 2.dar, talent koji ima pojedinac za određenu vještinu

žȉga ž. – komadić žeravice

žígati gl. – probadati (u prsima)

žȉlje ž. – iskrčene žile drveća ispoda panjeva stabala

žȉška ž. – iskra od vatre

žȉto s. – kukuruz

žȉvad m. zb. – perad

žívijo gl. pridj. – živio

žívila gl. pridj. – živjela

žívilo gl.prid. - živjelo

žìvika ž. – ograda, najviše od trnja i visoke trave te od grmlja, šiblja

živínče s. – misli se prije svega na perad

žì(v)oka ž. – duže obrađeno drvo na koje se zakiva drvena ograda

žìžak m. – štetni kukac u grahu i žitu

žjèr m. – žir

žlíja ž. – žličica za med

žmȁre mn. – ostaci od čvaraka

žmárci m. mn. – trnci

žmȁriti gl. – puno pušiti

žmàrenje s. – pušenje

žmijériti gl. – žmiriti

žmȉrka ž. – igra skrivača

žnjȕt m. – koljenica, buncek

žùćica ž. – mala ukrsna igla

žùćka ž. – ukrasna igla, sa starim srebrenim novcem koji je posebno zveckao, stavljala se straga na pocalice ili «prebačene krpe» na glavama

žućka ž. – kokoš svjetlije žutobijele boje

Žùćko m. – pas žutobijele boje

Žúja ž. – nadimak za blondinku

žùjara ž. – vreća od jute

Žújan m. – pas svijetle boje

Žújo s. – v. gore

žutànjce s. – žutanjak

žȕtak m. – novčić žute boje

žȕtka ž. – kokoš žutog perja

žut(é)njača ž. – vrsta jabuke

žvȁjzniti gl. - udariti

žvȁlje ž. mn. – žvale

žvȁljiti gl. – 1. ljubiti se nespretno 2. jesti i piti nepažljivo da se hrana i piće prelijevaju preko usnice