Autor: dr. Ružica Sarić-Šušnjara
Uvod za Mali posavski rječnik
Prije desetak godina, za vrijeme službovanja u Braziliji, shvativši da je povratak ratnih izbjeglica u naše selo „tek želja pusta“ pomislila sam da bi bilo dobro, a to sam sebi nametnula i kao dužnost, popisati neke riječi, koje će vremenom iščeznuti.
I drugi ljudi iz Bosanske Posavine su, svatko na svoj način, našli shodnim otimati te riječi zaboravu i tako, silom prilika, obogaćivati našu leksikografiju. Puno bolje bih se osjećala pišući ovaj rječnik ponukana drugim motivima. No, to je već druga tema.
Tada je taj, nazovimo tako, u povojima rječnik postavljen na net str. hasić dk.
Nedostataka je bilo više, a najviše mi je smetala nekompletnost dijakritičkih znakova, pa su se mogla iščitavati druga, ponekad smiješna, značenja. Primjerice „cer“ bez dijakritičkog znaka označava vrstu hrasta, a ne „ćer“, tj. ženskog potomka; ili cik m. bez dijakritičkog znaka je vezan uz imenicu „cik zore“ (u osvit zore). S dijakritičkim znakom je na pr. „čik“ m. u značenju vrste riječne ribe ili opušak ili „čik“ uzvik u značenju izazivanja npr. „Čik ti bilo pa skoči!“
Ipak ovaj, kako rekosmo, Mali posavski rječnik sada je dopunjeniji i dorađeniji, bez velikih pretenzija. Šteta bi bilo da propadne i da ne bude na ovim stranicama gdje mu je prirodno mjesto.
Rječnik se ponajprije odnosi na govor dvaju Hasića, ali i šire na tišinsku župu i općinu. No, kako je moja majka Balegovčanka, a baka Pruđanka, ima pokoja riječ i iz sela „priko Bosne“.
Uglavnom su obrađene riječi koje se u hrvatskome standardnome jeziku (a neupitno je da jezik ovoga kraja spada u korpus hrvatskoga jezika) pojavljuju rjeđe. Kao i u svakome jeziku, česte su tuđice, poglavito iz turskoga jezika što je razumljivo s obzirom na polstoljetnu otomansku vlast, pa germanizmi (manje mađarizmi) s obzirom na austrougarsku vlast.
Riječnik je koncipiran na sljedeći način:
1. riječ koja se objašnjava
2. vrsta riječi
3. ako je tuđica, njezino porijeklo
4. objašnjenje riječi; obično jedno, a može biti dva ili više značenja
Kratice su sljedeće za vrste riječi:
m. - muški rod
s. - srednji rod
ž. – ženski rod
zb. – zbirna imenica
pl. tant.- pluralia tantum, imenica koja ima samo množinu npr. rogulje, vile, vrata, gusle, hlače, Grebnice ..., za razliku od singularie tantum koja ima samo jedninu npr. Domaljevac, Prud
g. – glagol
prid. –pridjev
pril. – prilog
prij.- prijedlog
vezn. – veznik
uzvik. – uzvik
Kratice za tuđice su:
ger. – riječi iz njemačkoga jezika
grec. – riječi iz grčkoga jezika
fr. – riječi iz francuskoga jezika
tal. – riječi iz talijanskoga jezika
mađ. – riječi iz mađarskoga jezika
orij. – riječi z orjentalnih jezika : turskog, perzijskog, arapskoga jezika
lat. – riječi iz latinskog jezika
rom. – riječi iz rumunjskog ezika
v. – vidi
Važno je na kraju reći da se ovaj rad ne smatra završenim i da će biti otvoren za dodavanja riječi kojih su budu čitatelji sjetili, a odnose se na naš kraj. Ukoliko ne budu obrađene rado ću ih obraditi.
Hvala unaprijed svakome tko se uključi u ovaj rad, a do sada su najviše doprinijeli bračni par Ljubica i Iljo Božić, Kata Sarić-Kvesić i moj otac Marko Sarić. Hvala im!
A
ȁber m. orij. – vijest, novost
àbit m. lat. – svećeničko i redovničko odijelo; duga oprava s širokim rukavima
ȁbriktovati gl. ger. – utjerati u red, „izmuštrati“, dresirati
ȁca! uzv. – zapovijed psu da nekoga potjera s određenoga mjesta
ȁca(ca)ti gl. – huškati psa da nekoga napadne
àcija ž. orij.– vrijeme 2 sata po zalasku sunca tj. vrijeme lijeganja i odmora od poslova 2. vrijeme pete dnevne molitve u muslimana
ádet m. orij. – običaj koji se prenosi s koljena na koljeno, tradicija
ȁdžija m. orij. – islamski vjernik koji je hodočastio u Meku
Ȁdžija m. - nadimak
afèrim uzv. orij. - bravo
ȁjcati gl. ger. – razgorjeti vatru
àjde gl. – 2.l. imp. od gl. ići, hajde, idi
ȁjdemo gl. – 3.l. imp. od glagola ići, hajdemo, idemo
ȁjte gl. – 2.l. mn.imp. gl. ići, hajdete, idite
àkastile pril. – namjerno, samo zato, baš zato
ȁkoš izr. – ako hoćeš
aknéš izr. – ako nećeš
àkrap m. orij. - člankonožac odbojna izgleda, škorpion, štipavac; 2. čovjek vrlo ružan i odbojan
àkšam m. orij. – suton, zalazak sunca, predvečerje
akšàmluk m. orij. – večernji razgovor uz piće
alàbuka ž. orij. – galama dreka, vika, kaos
àlajbegova slȁma ž. orij. - ono što je ničije, o čemu se nitko ne stara
aláliti gl. orij. – oprostiti se, osobito se misli na času smrti
alàpača ž. orij. - naziv za ženu koja se nepristojno ponaša (viče, dere se), prostakuša
ȁlat m. orij. – konj riđe dlake
alàša ž. orij. – 1. krdo konja 2. grupa veselih mladića
àlčak m. orij. - 1. prepredenjak, vragolan, lakrdijaš, sklon šali; 2. jak čovjek
âlka ž. orij. – obruč od kovine, naušnice, metalna naprava kojom se kuca na vrata
ȁlisati - jesti
alùga ž. orij. – travurina
âlva ž. orij. - poslastica pravljena od brašna, meda ili šećera masnih ili drugih sastojaka
alvàdžija, alvèdžija m. orij. – čovjek koji proizvodi i prodaje halvu
àljinka ž. orij. – odjevni ženski predmet, ne samo haljina
âm m.orij. – glavni dio konjske opreme za prezanje kola
amánet m. orij. – stvari koje se, kao uspomene, čuvaju; zavjet, svetinja
ȁmbar m. orij. – spremište za kukuruz, uopće ostava za hranu
ambréla ž. tal. – kišobran
àmidža m. orij. – stric
àmper m. germ. - kabao, vedro, kova
ànamo pril.- tamo, onamo
anlàjisati gl. orij. – razmjeti, shvatiti
antìlopke ž. – zimske cipele
ȁntraga ž. orij. – 1. travurina 2. nesreća
anùma ž. orij. - bračna družica, supruga, žena
ȁnjc m. ger. - jedinica, vrsta kartaške igre
ȁnjcug m. germ. – muško odijelo
àpaš m. franc. - ološ, propalica
apatéka ž. grec. – ljekarna
apatékar m. grec. – ljekarnik, farmaceut, apotekar
ȁpcigovati gl. germ. – uskratiti, odrezati, otkinuti
ȁpoštol m. grec.- apostol, poslanik
ȁps m. grec. - zatvor
ȁp-tȁk m. germ. - pozor, komanda u austrijskoj vojsci
ȁrač m. orij.- porez, izdatak, trošak
aráčiti gl. orij. - 1. ubirati porez 2. pljačkati, uništavati, pustošiti
arȁčlija m. orij. - poreznik
arànija (oranija) ž. orij.- velika bakrena posuda za kuhanje vani veće količine jela prigodom svadbi, pogreba i sl., a i za prehranu svinja
ȁrati gl. orij.- pljačkati, pustošiti, satirati
àrenda (arendija) ž. lat. - zakup, zakupnina ('uzeti zemlju pod arendiju'), prihod od iznajmljenog zemljišta
arlaùkati gl. orij. – zavijati, urlati, vikati
àršin m. orij. – naziv mjere za dužinu
artérac m. franc. – bunar koji se buši do vode između dva ili više nepropusnih slojeva zemlje, nazvan po francuskoj pokrajini Artios
àrtija ž. orij. – papir
Asićan, Asićanka – stanovnik/ca Hasića
àsna ž. orij. - korist
àsniti gl. orij. – koristiti
àstal m. mađ. – stol
ȁsura ž. orij. – prostirka, koja se uz truljarke (ponjave pravljene od ostataka stare robe) stavljala na pod u posavskim kućama; rogožina
àsvalt m. grec. – mješavina bitumena i drobljenoga kamena kojom se pokrivaju ceste i prometne površine
àšik, ašìklija m.orij. – momak koji se udvara djevojci
àšikovanje s. orij. – udvaranje, zabavljanje momka i djevojke
àšikovati gl. orij. – voditi ljubavne razgovore
ȁt (ati, atovi) m. orij. – konji
atrèsa ž. fr. – mjesto prebivališta, adresa
atresírati gl. – nasloviti, staviti adresu na pismo
ȁvet m. orij. – utvara, strašilo, priviđenje; krilati zmaj iz bajki
avétinja ž. orij. - sablast, ljudski oblik strašila
ȁvaz m. orij. - glas, zvuk, povik
àvdika ž. - vrsta trave intenzivnog mirisa što raste uglavnom uz međe i kanale
àvli(ji)ca ž. orij. – malo dvorište ili preddvorište
àvlija ž. orij. – dvorište
B
bàbače zb. – kudjeljin otpad s puno puzdera (lanenog otpada)
bȃbak m. – ojačani stupić u drvenoj ogradi
bȁbica ž. – metalni predmet u obliku velikog klina koji služi za klepanje kose
bȁbica ž. – primalja, babica
bȁb(i)je priče ž. – bablje priče
bȁbine ž. - svečanost kada rodbina i prijatelji dolaze porodilji i novorođenčetu s darovima
babìnjare ž. - žene koje s darovima dolaze posjetiti porodilju i prvi puta vidjeti dijete
bábo m. orij. – otac
bàbura ž. – vrsta paprike
bàcati ili prosipati cvijeće – običaj da djevojčice na blagdan Brašančeva nose u procesiji ružine latice i putem za vrijeme procesije posipaju cvijeće
bȁčka ž. – sjemeni dio luka
badàva pril. orij. - u bescijenje, besplatno
bádem m. orij. – bagrem, akacija
bádžo m. – ženine sestre muž
bȁf m. – zalizak kose
bága ž. orij. - insekt, kukac
bagatèla ž. – sitnica
baglàma ž. orij. - željezni pričvršćivač za vrata
bàglić m. mađ. – naviljak, stožić, hrpa, snopić
bȁgra ž. orij. - soj loših ljudi
bȁja ili bȃjo m. – brat, djever ili rođak
bajàgi pril. orij. - tobože
bàjat pr. orij. - star, pokvaren od dugog stajanja, npr. kruh, ustajao
bàjbok m. ger. – zatvor
bàjer m. orij. - brijeg, obala, nizbrdica, strmina
bȁk m. – bik
bàkandže ž. mađ. – teške okovane cipele, cokula
bàkcil m. – bacil, bakterija, mikrob štapićastog oblika koji često izaziva zarazne teške bolesti
bakòvit ili bikòvit pridj. – u metaforičkiom smislu jak, snažan, odvažan čovjek
bàksuz m. orij. – nesretan čovjek, nesreća
bàksuzan prid. – nesretan
bàkšiš m. orij. – dodatak na plaću za učinjenu uslugu, napojnica
bȁla ž. rom. - smotak, svežanj, mjera za količinu sukna, pamuka ili slame i sijena, ovdje isključivo povezana uz vršidbu s kombajnom
bálac m. – sluz iz nosa
bálo, balonja m. – pejorativan naziv za momčića
Bȁlegovac m. – selo u odžačkoj općini, sada preimenovano u Novo Selo
bàlija m. - pogrdan naziv za muslimana
balìnkuša ž. – pogrdan naziv za muslimanku
bálonja m. – žutokljunac, nedorasla osoba koja se nameće kao najpametnija pred starijima
bȁljega ž. – goveđi izmet, stajsko gnojivo
baljèzgati gl. – govoriti bez smisla, lupetati
bàndar m. – riječna riba
bandéra ž. fr. – električni stup
bȃniti gl. – praviti se važan, biti kao ban
bȁniti gl. orij. – iznenada doći
bánka ž. – novčanica od 10 dinara u bivšoj Jugoslaviji
bâr prij. orij. – makar, u najmanju ruku
baràba m. orij. – mangup
barabírati gl. – ponašati se kao baraba
bàrdak m. – posebna glinena posuda za vodu, vrč, krčag
bàrdati gl. – pamtiti, zapamtiti, upamtiti
bâriti gl. žarg. - osvajati (osvojiti) djevojku
barjàktar, barjektar m. orij. – stjegonoša, nositelj zastave
bȁrkati gl. – izazivati
bàsma ž. orij. – namotana pamučna tkanina (u trgovini)
bášča ž. – vrt
bàška pril. orij. - posebno, napose, odvojeno, po strani
baškárenje s. orij. – izležavanje, besposličenje
bàšluk m. – gornji dio preslice
Bȁta m. - poznate prodavaonice obuće
bȃta ž. - biljka s čahurama u kojima je sadržaj sličan vati, stavlja se u jastuke (raste u Savuljama - području uz Savu)
bȁtak m. orij. – krak, bedro npr. peradi
batáliti gl. – pokvariti, zanemariti, okaniti se čega
bècati se gl. – trzati se od straha
bȅcnuti se gl. - lecnuti se, trgnuti se
bèćar m. orij. – lola, mangup
bećárac m. – 1 pjesma prožeta dvosmislenostima 2. kolo
bećàruša ž. orij. – ženska osoba koja svojim ponašanjem odudara od standarda ponašanja
bèfel m. germ. – naredba, zapovijed (najprije samo careva i to «cara Franje Joz(i)pa», a zatim svaka odredba koja je dolazila iz Bečkog dvora, a u novije vrijeme svaka općinska ili druga državna obavijest
begènisati gl. – orij. sviđati se komu ili zagledati se, simpatizirati nekoga ili nešto, zavoljeti, zaljubiti se
bȅginica ž. orij. - begovica
bèhar m. orij. – miris, proljeće, cvijet
bèkrija m. orij. – obješenjak, lola, pijanica
bèlaj m. orij. - nevolja, nesreća, rusvaj, patnja, bijeda; vrag
bȇla ž. - kolijevka
bȇlati gl.- ljuljati dijete u kolijevci
bȇlati se gl. – ljuljati se
bèlćem pril. orij. - možda
belègija ž. orij. - brno, brus, gladilica
bȅli pril. orij. – doista, zaista, sigurno
béljiti se gl. – kreveljiti se
bȅna ž. orij. – budala, luda
benáviti gl. orij. – praviti se lud, govoriti gluposti
bèndati gl. – uvažavati, mariti
bȅnt m. - malo povišena zemlja od svega nekoliko kvadrata, posebno iznad bare,potoka i rijeke u sklopu nasipa
berìćet m. orij. - dobra godina, sreća, blagoslov
berìćetan pr. – blagoslovljen, sretan, plodonosan, obilan, koristan
bèsjediti gl.- pripovijedati
bêša ž.orij. – hipokoristik za bešiku, kolijevku
bèšika ž. orij. – kolijevka, zipka
bȅštija ž. tal. - pokvarena osoba, osobito žena nećudorednoga ponašanja
bȅz m. orij.- bijelo tanko platno, laneno ili pamučno
bèzbel(i) pril. orij. - naravno, dakako, dabome, doista, zaista
bèzecovati ger. gl. - označiti
bezobràšćina ž. - bezobrazluk
bȉba ž. – pura, purica, tuka
bíbac m. – puran, tukac
bìbinjak m. – vrsta biljke kojom je hranjena perad, osobito pačići
bicìklo s. lat.-grec.– bicikl
bijêla pêka - osušeno svinjsko meso
bijêle čele mn. – djeca djedu i baki od praunuka
bȉkelji m. – pramen kose koji ide u oči
bìlmez m. orij.- lijenčina, neradnik
bìljeg m. – urođeni znak na čovjeku na pr. madež
bína ž. ger. – pozornica
bȉnjati gl. – tući, udarati, biti
bírik m. - momak, „simpatija“
birìkati gl. - dotjerati se, urediti se
biti nekom mani – ne sviđati se (momak djevojci i obrnuto)
bȉva (kobiva) - kao što to biva, to jest
bjȅlica ž. – vrsta žuto bijele posavske sitne šljive za pečenje poznate rakije šljivovice
bjȅlić m. – vrsta kukuruza bijele boje
bjeljánce s. – bjeljanjak jaja
bjȅn, a, o pr. – tučen, a, o; bijen, a, o
blȁgoslov m. - u značenju jednodnevnog slavlja za pojedino selo, dan posvećen patronu sela, svecu zaštitniku sela npr.: Sv. Anto Padovanski (ljetnji 13. lipnja ) zaštitnik sela Gornji Hasić i sela Osječka u dubičkoj župi, te u Slavonskom Šamcu; sv. Anto (Antun) Pustinjski (zimski, 17. siječnja) zaštitnik Donjeg Hasića i sela Prud; sv, Marko (Markov dan) 25. travnja blagoslov sela Tišine i Balegovca Novo Selo u dubičkoj župi); Duhovi (2. dan Doova-Du(h)ova blagoslov u selu Šupljenovci (sada se zove Novo Selo) i Zasavici u šamačkoj župi; Sv. Ilija u Grebnicama i zaštitnik cijele Bosne; sv. Ana u najvećem bosanskom selu Domaljevcu; sv. Alojzije u Gornjoj Dubici; Sv. Filip i Jakov u Mrkoj Adi; sv. Rok u Prudu; Majka Božja žalosna u Čardaku; Spasovo u Garevcu; sv, Ivan Krstitelj u Zoricama; Gospa od Anđela (Porcijunkula) u Tramošnici; Srce Isusovo u Bos. Šamcu; Velika Gospa u Odžaku.
blèčati gl. - plakati, derati se bez razloga
bléjiti gl. – oglašavati se poput ovce
blȅkav prid. – blesav
blènto m. – čovjek sklon neuravnoteženim postupcima
blȅntavac m. – isto kao gore
blíška ž. – igra, uglavnom dječaka koji su, na postavljeni cilj s određene udaljenosti, bacali sitni novac; tko pogodi najbliže pokupio bi sve novčiće
blíznac, blíznica m/ž. – blizanac, blizanka
blíznačad zb. – brat i sestra blizanci
bljèzgariti gl. – govoriti nesmisleno
bljȕcati gl. – bebino vraćanje hrane poslije dojenja ili hranjenja
bljùvati gl. – povraćati
bljúz m. – jači izbačaj u procesu povraćanja
bljȕzgati gl. - pljuštati
bȍca ž. – 1. korov koji ima oštre iglice; 2. staklenka
bȍč(i)na ž. – dio tijela u goveda između kuka i stomaka, slabina
bogájstvo s. - bogatstvo
bogàrati gl. – zaklinjati i psovati ime Božje
Bȍgarami! (...ti; ...vam) uzv. – zaklinjanje Bogom
bȍgaza ž. orij. – uzak prolaz
bogóroditi gl. – prigovarati
bogòvati gl. - biti bogat, imati veliku moć, umišljati se bogom
bògovetni dan m. - u značenju čitav dan, sav dan,
bȏj m. – kat, etaža (npr. kuća na 2 boja )
bȍkor m. mađ. – kita, buket
bȍlan - uzvik (Bolan ne bio!)
bȏna prid. – izraz obraćanja ženskoj osobi
bóra ž. – bijela kvadratna tkanina na kojoj se veze tzv. tehnika veza s križićima
bórana artija ž.- krep papir osobito crveni, koji je služio djevojkama i mladim snahama da njime rumene lice i usta
boremi! uzv. – bogme!
bòrija ž. - instrument koji su izrađivala djeca od kore mlade vrbe u proljeće ili ljeto ( sgrane mlade vrbe se izrezivala kora koja se motala u oblik jednostavne trubeu koji bi se stavljao pisak izrađen od drva ili metala i koji bi davao zvuk roga)
bòrjana ž. – v. borija
boròsan(k)e ž. – posebna ortopedska poluotvorena obuća, koristi se za rad u trgovinama, bolnicama i sl.
bòsiok m. – bosiljak, biljka ugodnog mirisa, služi kao začin
bòstan m. – voćnjak, vrt za dinje i lubenice
bòžjak m. – siromah
Bȍžje davanje (uzrečica) – sve što Bog daje čovjeku
bȍžur(ak) m. arap. – bosur, biljka iz porodice žabnjača s velikim lijepim crveno višnjevim cvjetovima
Brašánčevo s. – Tijelovo
brȁšnara ž. – gusto tkane vreće za brašno
brȁšno s. – prosto, narodno, ječmeno, pšenično, raženo, kukuruzno, crno, bijelo, zobeno
brȃšnja ž. – krvavica spravljena od brašna i svinjske krvi
brȁtić m. – bratov sin
brȃv m. – prasac, krmak
bȑdo s. – naprava za provlačenje niti osnove ili potke
bȑđo, brđanin m. – ljudi koji nastavaju brda i planine
brȅcati gl. – isprekidano zvoniti, isprekidani zvukovi zvona ili nečega poput zvona
brȅcnuti se gl. – uplašiti se, burljati, prevrtati stvari neuredno, praviti nered
brȅmza ž. – kočnica
brȅmzati gl. – kočiti, zaustavljati
brȅnovati gl. ger. - kovrčati kosu
brȅz – bez
brezobrázluk m. – bezobraština, nepristojnost
brezobràšćina ž. – bezobraznost, bezobrazluk
brezòbrazan prid. – bezobrazan, neodgojen, nepristojan, „nema obraza“
brezòbraznica ž. – neodgojena ženska osoba
brezòbraznik m. – neodgojena muška osoba
brèzovača ž. – vrsta metle načinjena od grana brezova drveta za metenje dvorišta
brȅzruka prid. – koji nema ruke; sakat, kljast
brîčiti se gl. – brijati se
bȑkulja ž. - vrsta pšenice slična ječmu s dugim ovršcima tzv.brkovima
bŕljav pr. – prljav
Bŕljko m. – nadimak
bȑnjica ž. – žica koja se svinji provlači kroz njušku da ne ruje zemlju
bȑnjo m. – konj s bijelim točkicama oko njuške
bròjiti gl. – 1. prigovarati, 2. neprestano i uporno govoriti nešto negativno
bṙšćan m. – bršljan
bṙšljen m. - bršljan
brúditi gl. buditi
brùnjav prid. – nepočešljan
bŕvno s. – zid, drvo preko potoka
bŕzac m. - osobito brzi tok vode na rijeci ili potoku
bȑzgav prid. – zamazan oko usta od ostataka namaza
brzgònja m. – musav, zamazan čovjek
bûba svinjeća ž. – svinjski želudac punjen brašnom ili mesom
búbati gl. – učiti napamet
bȕblav prid. – 1. bucmast 2. trbušast, velikog trbuha 3. bublast
bùbnjić m. - okrugla peć za grijanje bez pećnice
bùbrežna ž. - bolest bubrega koja je vrlo česta u Posavini s izrazito bolesno žutom bojom bolesnika, nefritis
bȕc m. – riječna riba
bućkára ž. – ona koja se bućka u vodi, pravi oko sebe nered, proliva, razbacuje
bućkùriš m. - neukusno jelo
bućûrlasta prid. – osoba okruglog, debeljuškastog lica
bȕdak m. orij. - kramp, trnokop, pijuk
budbogsnama – Budi Bog s nama! – česta razgovorna poštapalica
budpòšto pril. – po povoljnoj cijeni, jeftino, skoro besplatno
Bȕdro(v)ka ž. – lokalitet, polje u Gornjem Hasiću u blizini rječice Žandraga i bare Čandžićke
búdža ž. orij. - rupa, osoba na visokom političkom položaju
bùdžak m. orij. - kut, ćošak
bȕđav prid. – ustajao, zastario npr. kruh
bȕgarka ž. - vrsta ponjave koju su kao ručni rad radile posavske tkalje
bùgija ž. orij. – prašina, vijavica
bùjrum orij. - izvolite
bùkal m. – vrč
Búkalo m. – nadimak
bȕkvica ž. – vrsta ljekovite trave
bȕla ž. orij. - muslimanka (općenito)
bûlka ž. – lutka od krpa, za igranje djevojčicama
bûlkica ž. dem. - lutkica
bûlovčići m. - mali, malo zaslađeni kruščići, (veličine krafne), od brašna jaja, šećera, mlijeka i malo masti, pečeni u peći. Nosili su se kao milošća” bolesniku. Kaže priča da je jedan bulovčić “ obišao cijelo selo”. Netko bi ga dobio na dar, pa odnio drugome i tako redom, baš kao u priči o zlatnoj jabuci.
bȕnar m. (metatezom buran) - orij.zdenac, studenac, kladenac
bùndeva ž. – tikva, tikva
bùndevara ž. – savijača u koju se stavlja nadjev od ribane bundeve tzv. sakreske sa šećerom i kajmakom
bùnjište s. – smetlište
buranija ž. orij. – zeleni grah, mahune
burázor/burázer m. orij. – brat, prijatelj
Bùrgija m. – česti nadimak (primenjak) u posavskom kraju
bùrgija ž. orij. – svrdlo, bušilica ili budalaština i besmislica
burgìjati gl. orij. – komedijašiti, govoriti besmisleno, spletkariti
bùrljati gl. – 1.tražiti nešto praveći nered 2. krčati u želucu
bùrljanje s. – prevrtanje, traženje
bûrma ž. – vjenčani prsten, vitica
bûs m. – povišen komad zemlje s travom („Pazi da te netko ne vidi iza busa!“)
bȕsa ž. – gruda zemlje
bȕsen m. – gruda zemlje (buseni, busenje- mn.)
bȕsija ž. orij. – zasjeda, zaklon
bȕša ž - naše domaće kratkonožno govedo
bȕšnjak m. – letimična kiša, kiša varalica
bȕtka ž. - sušeni svinjeći but
bùva ž. – buha
bùvara ž. - zatvor
C
càpati gl. - prigovarati
cèba ž. – cebaljka, ljuljačka, njihalica
cèbati se gl. – ljuljati se, njihati se
Cȅbura - nadimak
cebúrati gl. – livati previše tekućine
cèd(u)l(j)a ž. – potvrda koju je vjernik dobivao za obavljenu uskrsnu ispovijed i tako ispoštivao 4. crkvenu zapovijed; inače svaka potvrda administrativnog karaktera
céger m. germ. - torba s ručkom za nošenje živežnih namirnica, najčešće u Posavini napravljen od kukuruznoga omota (šuške), a posebni su rađeni i od šibe
cȅndriti gl. – cendrati, cmizdriti, pomalo i bez razloga plakati
cèniti gl. - maknuti
cèrpić m. orij. - sirova, nepečena cigla
cȉc m. ger. – 1. jeftina tkanina s tiskanim šarama; 2. sic-pojastučeno sjedište na biciklu, automobilu, motoru
cìcati gl. – namakati komadiće kruha u tekućinu (tekuću mast)
cìcija ž. orij. – tvrdica, škrtac
cìcvara ž. - jelo, kukuruzno brašno sa sirutkom (ili kajmakom) i jajem
cȉfrati se gl. - dotjeravati se
cȉfronja m. – onaj koji se pretjerano dotjeruje i uređuje
cigàniti gl. – kamčiti, tražiti više nego ti pripada
cijêtka ž. – cjedilo, cjediljka, posuda rupičasta dna
cìkorija ž. – biljka vodopija, žućenica čiji samljeveni korijen služi kao dodatak i nadomjestak kavi
cȉmati gl. - drmati, treskati, mrdati
cȉncar m. rum. – trgovac na malo, sitničar
cìpelica ž. – gumena ženska obuća na vezanje
cmȉgati gl. - vući se, nevoljko ići
cmȍk m. – zvonki poljubac
cmȍkniti gl. – zvonko poljubiti
cȏl m. ger. – mjera za dužinu od 2,60 cm
cṙkajem prez. od gl. crkavati - crkavam...crkaješ, crkaje, crkajemo, crkajete, crkaju
crkáji imp. od gl. crkavati – crkavaj, crkavajte
cṙljen prid. – crven
crljènica ž. – crvena zemlja
crljèniti se gl. – crveniti se
crljènkast prid. – crvenkast
crvèljiv prid. - crvljiv
cȍkula ž. tal. – vojnička, ali i obična cipela
cȕcati gl. – dudliti dudu, piti dječju hranu iz bočice s dudom
cȕclja ž. – duda, anatomski oblikovan gumeni predmet preko kojeg dijete siše hranu iz bočice
cȕf m. – čuperak kose
cugàtor m. ger. – pijanica
cȕnjati gl. – 1. ljuljati 2. tražiti uokolo nešto da drugi ne vide
cȕnjav prid. – poderan
cúrak ž. i m. – 1. djevojčica, curica 2. tanki vodeni mlaz
curètak ž. - djevojčica
curìčak ž. – djevojčica
cùrik! – povik konju da se vrati unatrag
cùrikati gl. – vraćati se natrag
cȕrovati gl. – period života mlade žene, od djevojčice do udaje
cursko ru'o s. izr. – cursko ruho, djevojačka oprema koja se, dan prije, svečanoodvozila momkovoj kući
cvàncik m. ger. – austrijski novac
cváriti se gl. – peći se
cvât m. - ukras u obliku palminog lista na stražnjoj strani pocalice načinjen od svile i žice
cvokòćati gl. – cvokotati
cvȑcniti gl. – popiti previše
cvȑljak m. – ispečeni komadić mesa lošeg oblika
cvȑljati gl. – šarati olovkom
cvȑljiti gl. – peći (se) na vatri ili suncu
Č
čàbar m. – drveno bure
čájo m. orij. – vođa u svatovima, čauš
čákara ž. orij. – krava
čákarast prid. orij. – prešaren, različitih boja koje se ne slažu, raznobojan
čàkija ž. orij. – sklopivi džepni nožić
čáklja ž. mađ. – drvena motka s kukom na vrhu s kojom su se vadili predmeti pali u bunar
ćȁknit pridj. – glup, blesav, nenormalan
čàkšire ž. orij. - dio muške nošnje, kasnije se u govoru odnosilo samo na hlače
čalabŕknitigl. orij. – prizalogajiti
čȁmati se gl. - češati se
čȃmiti gl. – samovati, biti u zatvoru
čámpati gl. - razgrabiti
čȁnak m. orij. – drvena zdjela u kojoj se, kao i u naćvama, mijesio kruh
čànčar m. orij. - čavao, klin, pa i zubar
čandṙkati gl. – nesuvislo govoriti
čandṙkalo s. - onaj koji priča tek da nešto govori
Čândžićka ž. – lokalitet u Gornjem Hasiću prije početka njiva Siljevca, Budro(v)ke, Jozinke..., a iza Sarića sokaka. Prije bara s ribama i idealni «bazen» za kupanje svinja u ljetnim vrućinama te kupalište“ gusaka i pataka. Kroz nju prolazi potok, rječica Žendrag.
Čândžićke ž. – žene čije su kuće blizu Čandžićke, stanovnice u Čandžića sokaku
Čandžića sokak – put od raskršća do Čandžićke između Gornjeg i Donjeg Hasića, na jednoj strani Sarića i Andrića kuće, a na drugoj kuće Evića
čàpaliti gl. – otimati se, grabiti se
čȁpljast prid. – izduženih nogu poput čaplje
Čȁrdak m. – selo između Garevca i Kornice, župa Žalosne Gospe
čȁrdak m. orij.– 1. koš za kukuruz, 2. prostorija na katu s dijelom izbočenim na ulicu
čàrka ž. orij. – svađa, okršaj, pripucavanje
čȁrkati gl. – izazivati, zadirkivati
čà(r)šaf m. orij. – plahta
čà(r)šija ž. orij. - grad, varoš, dio gradova i gradića i to centralni, središnji gdje se odvija društveni život
čà(r)šijski prid. – javni, nametnuti, neprincipjelni interesi, čaršijsko mišljenje, priča čaršija».....)
čȁͬšica ž. – 1. čašica rakije koju mlada daje svatovima oni je ispijaju pa onda daruju mladu 2. čašica rakije tzv.„čašica poštenja“ koju pred svatove iznose rodbina i prijatelji domaćina pred svatove od momačke i djevojačke kuće do crkve i natrag
čàtiti gl. – čitati općenito, a posebno čitati tj. moliti molitve u pravoslavnoj liturgiji
čátma ž. orij. - posebno slavlje pri završnim radovima pokrivanja kuće. Na rogove» kuće stavljaju se darovi za glavnog majstora kao: ukrasni peškiri, košulja, te(r)luci....., a svakako se stavlja i državna zastava
čàtmara ž. orij. – kuća od pletera, gusto ispletenog granja i šiblja
čȁtrnja ž. mađ. – nakapnica, bunar
čavàlduz m. orij. – velika igla za debeli konac
čàvorak m. – nerazvijeni klip kukuruza
čegṙtuša ž. – 1. zmija otrovnica 2. osoba koja puno govori
čekètalo s. – okretalo za mljevenje kave
čèkrk m. orij. – kolotur, točak, naprava za sukanje prediva ili vađenje vode iz bunara
čèla ž. - pčela
čèlac m. – košnica za pčele
čèlo s. – dio kreveta iznad glave, uzglavnik
čélić m. – drveni dio kreveta, uzglavlje
čélinjak m. - pčelinjak
čèrečiti gl. orij. - razrezati meso na četvorine (čerek=1/4 kg.)
čérek m. orij. – četvrtina kilograma
čèsma ž. – prvotno ograđen i ozidan izvor s vodom u mlazu slobodnog pada, kasnije se izraz prenio za vodene pumpe koje su u Posavini postavljane umjesto bunara
čèsmin m. tal.- jasmin
čȇst ž. – blagoslov, Božje davanje
čèstit prid. – neporočan i častan, ali i marljiv, vrijedan i radišan čovjek
čéša ž. - svrbež
češàgija ž. orij. – metalna četka kojom se njeguje i čisti dlaka konja ili goveda
četvérac m. - 1. posebno tkanje 2. posavsko kolo
čètvorka ž. – 1. posebno tkanje za ponjave 2. posavsko kolo
čibuk m. orij. – šuplji drveni štap na koji se stavlja lula za pušenje, za pušače u sjedećem stavu
Čìčoran m. - ime pjevca
číčkova boja ž. - narandžasta boja
Čìfut m. orij. – pogrdan izraz za Židove
Čìfutkinja ž. orij. – Židovka
čîjati gl. – čistiti očerupano perje s peradi i pripravljati ga za jastuke
čȉk m. - opušak
čîk m. – vrsta ribe, jegulja
čȉk - uzvik za izazov (Dođi ako smiješ, čik ti bilo!)
čȉkati gl. - izazivati koga čime
čȉkvîna ž. - igra i mjesto koje su osobito mrzile hasićke žene i žene iz okolice, gdje su muškarci, a i neke žene, provodili dane i noći u kartanju
čìlaš m. orij. – konj s raznobojnim pjegama
čìmbur m. orij. - jelo spravljeno od jaja, sira-kajmaka i luka
čȉmburiš m. - isto kao gore
čîni, (čini) m. – vradžbine
čìnija ž. orij. – zdjela, posuda za jelo
čìsta vaga ž.– težina životinja bez utrobe i kože
čìstilišće s. – čistilište
číšanica ž. – mjera za pređu
čȉšćenje s. – odlazak žena nakon 40 dana po porodu u crkvu
čìvija ž. orij. - drveni ili željezni klin
čìvija ž. orij. – regulator za zatezanje i otpuštanje žice na violini
čivìjaš m. orij. – činovnik koji dobro zarađuje
čivíluk m. orij.– vješalica
čȉvit m. orij. – modrilo, plavilo, indigo
čȉvka ž. – čipka
čȉvkalica ž. – igla za izradu čipke
čȉvkara ž. – vrsta ženske košulje s čipkom
čìvoljić m. – akna, prištić, jedrica
čó(e)k m. – 1. čovjek 2. muž, suprug
čȏko m. – čovjek strašilo
čòrapa ž. orij. - čarapa
čòrapić m. orij.– kratka čarapa
čórba ž. orij. – jušno jelo, a u krajenjem slučaju se i za svaku juhu govorilo čorba
čúčiti gl . – čučati; osloniti se tabanima na čvrsto tlo savijenih koljena
čùčavac m. – 1. vrsta graha 2. vrsta nužnika, zahoda
čȕlav prid. – oštećenost uha
čȕlkan, čulo, čule m. – čovjek bez uha ili s nekom fizičkom manom na uhu
čȕnak m. – drveni pokretni čunasti dio tkalačkog stana u koji se umeću niti za tkanje
čûnčati gl. – posebno tkanje i izrada ukrasnih prekrivača, vjerojatno dolazi od riječi čunak, drvene sprave na koju su namotane raznobojne niti koje se provlače kroz potku/osnovu na tkalačkome stanu
čȕti se gl. – smrdjeti
čùtura ž. orij. (rum.) – ploska (plosnata boca) lijepo ručno izrađena od drveta, posebno ukrašena, nosi se u svatovima s natočenom rakijom
čùvadar m. – 1. čovjek koji zna čuvati materijalna dobra, 2. cvijet čuvarkuća
čuvàlduz m. - velika igla
čvàknit prid. - neozbiljan, šašav
čvóka ž. – lagani udarac, najšeće u glavu, a čini se tako da jedan prst „sklizne“ s palca,to je značilo kao neki prijateljski pozdrav
čvókanje s. - pretjerano davanje čvoka
Ć
ćába ž. – mirisna trava dugih listova
ćȁća m. – otac, tata
ćȁćkonja m. – sin sličan ocu
ćȁge s. orij. – papir, te sve što je na papiru napisano, dokument
ćalabȑkniti gl. – nešto na brzinu pojesti
ćàlovina m. – nespretnjaković, budalaš
ćása ž. orij. - duboka zemljana, porculanska ili bakrena zdjela iz koje se, uglavnom, zajednički jelo
ćáto m. orij. - pisar
ćáuška ž. – ćuška, šamar, pljuska
ćèif m. orij. - dobro raspoloženje, prohtjev s nasladom
ćèifiti gl. – uživati
ćèo gl. prid. m. (od gl. htjeti) - htio
ćȅla gl. prid. ž. – 1. htjela 2. ćelava glava
ćeli g. prid. m. - htjeli
ćelo gl. prid. s. - htio
ćenífa ž. orij. - zahod, nužnik, WC
ćȇr ž. – kći
ćȅti gl. - htjeti
ćevajítalo s. – neodgovorna osoba
ćéza ž. fran. – dvopreg, lagana kola s dva točka, uz kočijaša može sjesti samo jedna osoba
ćȉlim m. orij. - sag, tepih, prostirač
ćíro m.– uskotračni spori vlak
ćitába ž. orij. - bilo koja pisana isprava, dokument
ćítati gl. – planirati
ćȉverica ž. – kapa ili glava
ćȍpav prid. orij. – šepav, hrom
Ćȏpo - nadimak - čovjek koji hramlje ili ima neke probleme s nogama
ćȍrav prid. – slijep na jedno oko, (Ćoro – poznati slastičar u Bos. Šamcu)
ćórka ž. – obično kokoš koja ne pogađa zrno kukuruza
ćûćoriti gl. – ogovarati potiho
ćȕk(i)ca m. – demin. psić, mali pas
ćûko m. – pas
ćùlap m.- francuska kapa, beretka
ćúmez m. orij. - neugledan stan, soba, potleušica
ćúmur m. – ugljen
ćùprija ž. orij. – most
ćûriti gl. – čučati
ćȕrniti gl. - čučnuti
ćùtak m. – dio odrezanog drveta; panj
ćúza ž. orij. – zatvor
D
dâća ž. orij. – ručak ili večera poslije pokopa pokojnika, karmine
dȁda, dȃdo m. orij. – otac, gospodar, djed, svekar
dàmar m. orij. - živac, nerv, bilo, puls, žila arterija
dȁmčik m. - završni dio cigarete
dàrmar m. orij. - zbrka, metež, vreva, gužva, kaos
dȁrniti gl. – dirnuti
dárnuti gl. – 1. dirnuti u bolno mjesto; 2. biti dirnut nečijom pažnjom
dȃso ili dása m. – netko tko se pravi nečim višim od onog što jest, kicoš, zgodan i snalažljiv čovjek, gizdelin
de ba! - Ma daj!
déder uzv. – imperativni poziv nekomu da dođe
degȅnječiti gl. – tući, batinati
dȅl (i) pril. – a kamo li
dèmbel m.orij. - lijenčina
dembèliti/ isati gl. – ljenčariti
dȅme s. orij. - naramak, smotak, breme svežanj
drndólije ž. mn.– nepotrebne stvari
der – deder (vidi gore)
dèver m. orij. – poteškoća, tegoba, muka, bijeda, neprilika
devèrati gl. – tavoriti, životariti
devèriti gl. – teško živjeti, spajati kraj s krajem
díjati gl. – disati
Dína ti! uzv. tur. - Vjere ti!
dìrek m. orij. - stup, greda oslonac
dìrektor m. – grožđe od necijepljene loze posebnog mirisa od kojeg se u Posavini nije radilo vino već je loza, uz plod, bila često važna za hladovinu ispred kuće
dȉvica ž. – časna sestra, redovnica
dìv(l)jaka ž. – 1. samonikla voćka ili povrtnica 2. neodgojena osoba
dìvljačan prid. – neodgojen, ponaša se kao divljak
dìzgin m. orij. - konjske uzde
djédina prid. - djedova
dječànjak m.- dječak
djèč(i)nja ž. - bolest male djece, grčevi, kolike
djèčinje prid. - djetetovo
djèčja sìnijica izr. – obrok kojim su posebno čašćena djeca za sinijom na dan svadbe (na malim niskim stolovima zvanim sinije)
dlàkara ž. – lopta od životinjske dlake
dòbaviti gl. - dohvatiti
dòdijati gl. – biti vrlo lošeg zdravstvenog stanja, gotovo pred smrt; dotužiti
dȏdio gl. prid. rad. – dolazio
dòdio gl. prid. rad. dotaknuo
dȏditi gl. - dolaziti
dòditi gl. – dotaknuti
dój' gl. imp. – dođi!
dòjako pril.– do sada, dosad
Dȏke Bjelotorbe – Posavke uz rijeku Savu i malo dalje od Save (Grebničanke, Bazičanke, Boćanke, Lučanke, Krepšićanke,Tolišanke.....pa sve do Orašja)
dokùndisati gl. – dodijati, „doći voda do grla“
dȏla ž. – udolina/udolica
dolètiti gl. – brzo doći, stići
dòlma ž. orij. - punjena paprika ili neko drugo povrće, čak i voće
dólmiti gl. - puniti, nadjevati nadjevom (papriku, rajčice, patlidžane i dr.)
domèćati gl. – nadopunjavati, dodavati
domećávati gl. - v. domećati
domunđávati se gl. - dogovarati se nešto protiv nekoga
Dònjani, Doljnjani – stanovnici Donjeg Hasića
Dȏnje Polje – lokalitet, njive Donjana između Škarića i Bos.Šamca
dòvidova! – doviđenja
drȁmiti se gl. - liječiti se
dréčati gl. – vrištati, derati se
drȅš m. ger. - vršilica s pogonom na naftu u kojoj se zrnje žitarica odvaja od slame i pljeve
drȅtva ž. ger. – vrlo jak, uglavnom, obućarski konac
drȅžđati gl. - isto što i drežditi, stajati i čekati nekoga dugo na hladnoći s neizvjesnošću
drìncati gl. – spavati
dŕkljačiti gl. – nositi nešto teško a često nepotrebno
dȑlo s. – nered, zabacanost
dŕljača ž. - oruđe za ravnanje zemlje nakon oranja
dŕljačiti gl. - vući nekoga ili nešto za sobom
dŕljati gl. – drljačom ravnati zemlju
dŕljiti gl. – isto
dȑmniti gl. – 1. jako udariti 2. popiti žesticu s nogu 3. ukrasti 4. biti šašav („udaren u glavu“) 5. drmnuti
drȏba ž. – kukuruzni kruh (prova) udrobljen u mlijeko
drȍpulja ž. – deblja osoba, općenito osoba koja puno jede
drúga ž. – vršnjakinja, drugarica, prijateljica
Dȑventa – Derventa
drvènjak m. – obuća od drveta
drvóslan m. - veći panj ili drvo na kojem su se sjekla drva za ogrijev
držálje s. - drška, ručka biča ili pluga
dȕcati gl. – sisati
dȕconja m. – dijete koje je dugo dojilo majku
Dȕconja m.- nadimak
dȕdati gl. – piti mlijeko ili dječju hranu iz bočice s posebnim gumenim dodatkom
dúditi gl. – umiriti se zbog bolesti (osobito se odnosi na kokoši)
dȕdovača ž. – rakija od bijelog ilii mrkog duda
dùkat m. tal. – duka-ducas, naziv bizantinskih careva pa po njima zlatni novac – zlatnik, cekin
dukàtarka ž. – djevojka s brojnim dukatima na prsima, bogatašica
dúlum m. orij. - mjera za površinu, 100 m kvadratnih
dùme s., dumènjak m. - čeoni dio vanjskog zida potkrovlja
Dúmonja m. – nadimak, čovjek ne previše inteligentan
dùndara ž. - nesnalažljiva osoba
dȕniti gl. – udariti, grunuti
dúniti gl. - puhnuti
dunjàluk m. orij. - svijet, okolica, materijalna dobra
Dùovi m. ili Dovi – blagdan Duhovi, zaštitnik sela Zasavice i Novog Sela (Du-h-ovi), drugi dan blagdana Duhova
dùplje s. - rupa u trulom drvetu, ali i nekom u glavi, šupljoglav(ac)
dȕrati gl. - (ili od tal. durare ili od tur. durmak) trajati, ne prestajati, trpjeti, podnositi, ustrajati
dúrećan pridj. tal. – dugotrajan
dùšek m. orij. - jastuk, uzglavlje, madrac
dȕševan prid. – dobar, plemenit čvojek
dùšica ž. - svijećica koja izgara za pokojne
dùšica ž. – unutarnji gumeni dio kožne lopte koji se puni zrakom
dùšman m.orij.- neprijatelj
dùvak m. orij. - veo, koprena mlade na vjenčanju
dȕvar m. orij. - zid
dvȁest br. - dvadeset
dvȉca ž. – vrsta brašna
dvòzet m. – čovjek koji je oženio sestru pokojne žene
Dž
džabàluk m. orij. – život bez rada, jeftinoća, isto džabalija
džȁbe orj. – besplatno, poklonjeno, badava, uzalud, uzaman
džáda ž. orij.– bijeg
džák m. mađ. – vreća; vrsta haljine, kasnije haljina za trudnice
džàltara ž. orij. – djevojka koja se ne ponaša pristojno
džamòriti gl. – žamoriti, slijevanje nekoliko glasova u jedan šum
džàrati gl. – razgarati vatru
Džebićka – njiva, lokalitet
džèvap m. orij. – 1. otresti se, riješiti se, otarasiti se 2. polagati račun za ne)učinjena djela
džȅzva ž. orij. – posuda za kuhanje kave s dužom drškom
džídža ž. orij. – 1. igračka za djecu, 2. bale
džìgera, džigerica ž. – jetra, jetrica: bijela-pluća, crna-jetra
džilìtati se g. orij. – 1.igrati se, baca(ka)ti se 2. bacati se kopljem (džilitom) bez gvozdenoga šiljka
džȏnjati gl. – sijedeći drijemati, spav(uc)ati
džȕdža m. orij. – mali pijetao
džùlup m. orij. – neposlušnik, zločest čovjek
džùmbus m. orij. – galama, vika, nered
Ð
đàur m. orij. – čovjek loših namjera, zloban čovjek
đavlȅkati gl. – često spominjati ime sotone, đavla
đàvlija prid. – đavolska, vražija
đȅ – gdje
đȅ si ba? - uzv. veselja i susreta nakon dugo vremena
đȅ đȅ pril. – gdje gdje
đegȍd pril. – gdjegod, ponekad
đȅ s' pril. – gdje si?
đȅš pril. – gdje ćeš
đèndar m. orij. - ukras oko vrata, ogrlica
đèrđef m. orij. – kalup za šlingu (vez)
đérma ž. orij. - poluga za izvlačenje vode iz bunara
đìdija m. orij. – 1.junak 2. obješenjak, nevaljao čovjek
đȉja! uzv. – uzvik konju da krene i brže ide
đinđúve ž. mađ. – 1.ženski nakit općenito; 2. naušnice
đȉpiti gl. – skočiti
đȍgaš m. – vrsta konja i prezime u Posavini
đògat m. – konj bjelac
đòja m. orij. - neke vrste veterinar za prasad
đȏrati se gl. – mijenjati se za nešto, trampiti
đòzluci/đòzluke m. – naočale
đȕbre s. orij. – uglavnom stajsko gnojivo
Đula ž. - ime ženske osobe
đùla ž. orij. - ruža, cvijet
đȕture pril. orij. – paušalno, bez mjerenja ili brojenja, sve ujedno
đuvègija m. orij. – mladoženja, zaručnik
E
Ȅ, jest ja!, izraz – Ne vjerujem! Nije istina!
ège s. orij. – oštrač
èglen(ísati) gl. orij. – razgovor, razgovarati
èkser m. orij. – čavao, klin
èlać m. orij. – propast, nesreća, šteta
ȅlem uzv. orij. – bilo kako bilo!
ènekcija ž. lat. – inekcija
èrav prid. - grbav
erènde ž. orij. – strug, blanja, strugalica 2. ribež, trenica
èrget m. orij. – pomoćni fizički radnik
F
fȁjn uzv. ger. – dobro
fála ž. – hvala
fàličan prid. germ. – manjkav, povaren, iskvaren, lažljiv, neiskren
fàlično pril. germ. – lukavo, prijetvorno
fàlinka ž. tal. – manjak, nedostatak, mana
fȃlta ž. ger. – nabor, boranje
fàrbar m. ger. – laka jednostavna tkanina s, uglavnom, bijelim figuricama
fàrbara ž. ger. – mjesto gdje se boji platno
farbáruša ž. ger. - suknja od bojanog platna (platno često napravljeno sa “dva lica“, pa su naše posavske žene jednu stranu suknje nosile kao „svenosnu“ za svakodnevne poslove, a drugu za odlazak u goste, porodavaonicu i sl., ali ne i u crkvu. Za to je bila posebna „misna „ odjeća.
fȁsovati gl. ger. – dobiti svoj dio (obično kazne)
fàšina ž. tal. – snopovi pruća koji su rađeni za nasip uz rijeku Bosnu
fȁtati gl. – hvatati
fèla ž. mađ. - vrsta, pasmina, soj
fȅrmen m. orij. - vrsta prsluka (dio narodne nošnje)
fȅs m. orij. – crvena kapa (posebna kapa nazvana po gradu Fes-u u Maroku)
fȅsić m. orij. – mali ukrasni fes na glavi žena
fȉcmija ž. – osoba nepoćudnog ponašanja
fìldžan m. orij. – šalica za crnu kavu bez drške
firàun m. orij. – ciganin
firàunka ž. orij. – ciganka
fìrjanga ž. ger. – zavjesa, zastor
fȉrmajz m. ger. – sredstvo kojim se premazuje drvo
fȉstan m. orij. – haljina s naboranim dijelom
fȉšek m. orij. – papirnata vrećica šiljastog oblika, napravljena od novina u koju se u prodavaonicama stavljala manja količina soli, kave, riže, šećera
fitìljača ž. orij. – 1. bomba s fitiljem 2. vrsta ponjave istkane od ostataka starog rublja izrezanog u trake tzv. truljarka
flîjati gl. – imati prolijev
flìš m. – tkanina s mekim, gustim i tankim maljama; pliš
fràjla ž. ger. – pej. djevojka koja se pogospodila
fràndža ž. tal. – 1. resa, vrpca za ukrase 2. posebno češljana kosa
frìško prid. germ. – svježe
frìštik m. ger. – zajutrak, doručak
frùštuk m. ger. – zajutrak, doručak
frìštikati gl. germ. – doručkovati
frìštikovati gl. germ. -doručkovati
fȑljav prid. – škiljav
fȑljo m. – škiljo
fȑtalj m. – četvrt kile
frùštulja ž. – osoba ne previše radišna, neuredna i duga jezika
fukàra ž. orij. – 1. siromašni svijet, 2. nitko i ništa
fumíjara ž. - osoba koja je samosvojna, ide po svome, tjera vodu na svoj mlin,„poskakuša“
fùnjara ž. orij. – ništarija, gad, pokvarenjak
fȕracati gl. ger. – nogatati se kao konj
G
gàcati gl. – gaziti po mulju, blatu
gajdáriti – pogađati se, dogovarati, usklađivati
gàjtan m. orij. – vrpca
gàlon m. engl. – staklenka
gȁnjc ger. – u potpunosti (npr.„ganjc novo“)
gȁnjak m. – hodnik
Gàra, Garavulja, Garuljica – ženska osoba crnomanjaste puti
gȁriti gl. – čađiti
gáter m. ger. – stroj za pilenje trupaca
gâsara ž. – mjesto gdje se „gasio“ - pravio kreč
gédžo m. orij. – podrugljiv naziv za stanovnike preko rijeke Bosne u smislu neporosvijećenosti
gȅmati se gl. - gibati se, hodati
gépati gl. – krasti
gȅpiti gl. – ukrasti
gibíra ž. ger. – pripadajući dio nečega
gȉmi-gȉmi-gȉmgimi – refren u našim svatovskim i drugim pjesmama
gìvit m. - uteg
glàbati gl. - glodati
glȃncati gl. - sjajiti
glavìčati se gl.- razvijanje biljke u glavicu npr. kupus
gléđe gl. – gleda (prez.: gleđem, gleđeš, gleđe, gleđemo, gleđete, gleđu)
glòbura ž. – oglodana kost
glȍt m. ger. – glatka meka pamučna, najčešće tamnija tkanina
glȍtara ž. – suknja od glota
glȍtena prid. ger. – oprava od glota
gnjèč m. - grah gusto kuhan (gnjȅčani gra')
gnjȅčan(i)prid. - pritiskan da bude što mekši npr. kuhani grah
gȕba ž. – gljiva
golàćuša ž. – djevojka koja nema miraza, siromaš(n)ica, sirotinja
golòvratka ž. – kokoš na čijem vratu nema perja
golùbija prid. – sivkasta boja kao u goluba
gòljav pr. – 1. nedovoljno obučen 2. mršav
gòniti gl. – voziti bicikl, vlak, kola
Gòspin plač m. – tekst u obliku pjesme, dramskog karaktera, koji se pjevao u crkvi iza obreda Velikog petka. Izabrani pjevač ili pjevačica, interpretator sv. Ivana i interpretorica Gospe imali su posebnu čast u selu. Isusa je uvijek pjevao svećenik, a narod kor.
Gospòjina ž. – Velika Gospa
gòtoviti gl. - kuhati
gòžđe s. orij. - željezo
gožđèvit prid. - željezni
gožđùrija zb. orij. - 1. staro hrđavo željezo, 2. smeće
grâ m. - grah
Grád m. – Gradačac, grad i općina sjeverne Bosne
grànir m. lat. – usitno nabrano platno
gránirka ž. lat. - suknja šivana u dva dijela: prvi ravniji, drugi s usitnjenim naborima i tzv. granirom i spojnim dijelom koji se protezao duljinom suknje
granjíce ž. – sitno granje koje je služilo za potpaljivanje vatre
grȁorast prid. – boje pepela s točkicama
grȁorka ž. - kokoš pepeljasto - sivoga perja s bijelim točkicama
gȑdan prid. - ružan
grȅben m. – naprava sa željeznim šiljcima za grebanje, „češljanje“ lana, konoplje ili vune
grebènati gl. – raščešljavati lan, konoplju, vunu ili pamuk
grêblje s. – groblje
grêca ž. - strug
grȅcati gl. – strugati zagoreni dio hrane, osobito mlijeka
grêco m. – vrsta luka
gréljiti gl.- grebati
gŕgeč m. – riječna riba
gríje (zbirna imenica) m. - grijesi
grijòta ž. – grehota, šteta
grlíčanje s. – blagoslov na sv. Blaža koji štiti grlo od bolesti
grȕdica ž. – kocka šećera
grȕša ž. – smjesa brašna, jaja i prvog mlijeka poslije teljenja krave
grùšava – v. gruša
gȕbica ž. – usna
gúja ž. – zmija
gùjavica ž. – glista koju su djeca često imala u izmetu
gùjavina ž. – glista
gù(j)ica ž. – (deminutiv) mala guza
gùjina trava ž. – trava zelenocrvenih listića u kojoj su se, po narodnoj priči, krile zmije
gȕla ž. – grba
gùlast – v. gulav
gùlav pridj. – grbav, ispupčen
gulîčati gl. – plesti u obliku loptica raznih boja (guličane čarape npr.)
gùljačiti gl. – teško raditi
gȕmati gl. – dirati, drmati, gurkati
gùmiđonka ž. – cipele s gumenim đonom
gumiléza ž. germ. - ljepilo gume
gùrav prid. - grbav
gùrsuz m. orij. - obješenjak, vragolan, spadalo, nesretnik
gùša ž. – izraslina pod vratom, znak oboljene štitnjače
gùšav prid. – onaj koji imas gušu
gȕta ž.– izraslina na čovjeku ili životinji
guvèljati gl. - gužvati
gùzičar m.– čovjek koji misli samo na sebe i koji prispjeva na svako obilježavanje bilo tužnih (sprovodi-daće) bilo veselih događaja (prosidbe, svadbe, krštenja, krizme, vršidbe....) gdje se dobro jelo i pilo
gúzoriti se gl. – namještati se dugo da bi osoba sjela kako joj najbolje odgovara
gùžvara ž. – 1. pita 2. gužva nastala zbog tuče
H
hȑg m. – drvena vješalica za robu
Što se tiče riječi koje počimaju sa slovom H možemo samo konstatirati da se taj glas jednostavno nije izgovarao u riječima u kojima inače postoji u hrvatskome standardnom jeziku : (H)rvatska, (H)rvat, (h)rvatski, (H)asić, (h)rana, (h)raniti, (h)odati, (h)rast, (h)rvati se .... Nije se čuo ni u tuđicama: (h)abet, (h)alaliti, (h)arati, (h)ajduk, (h)armonika, (h)alva, (h)aber (h)ambar, (h)aljina, (h)lače, (h)ajvan, (h)iljada, (h)aps...
I
ìbrik m. orij. – najčešće bakrena posuda s poklopcem za kavu ili čaj
íći po nevenu izr. – iznevjeriti bračnog druga
íći po ru'o izr. – dovesti ruho mlade u kuću mladoženje dan prije svadbe
ìći u skaku izr. – ići u/na noćnu zabavu
ićìndija ž. orij. – vrijeme prije zalaska sunca
ȉđe pril.- igdje
ìksan m. orij. – čovjek
Ilíno s. – blagdan sv. Ilije zaštitnika Bosne
ilìnjača ž. – vrsta jabuke i kruške koja sazrijeva oko sv. Ilije
ȉlo s. grec. – blato od ilovače, ali i svako blato koje zatvori normalan protok vode ispod mostova ili propusnih cijevi
ìnoća ž. – suparnica koja voli istog muškarca
ìrget m. mađ. – pomoćni radnik
irófa ž. – zadnji sloj fasade
Irudi m. – Židovi
Is – Isus (Faljen Is!)
ìskamčiti gl. – jedva izmoliti
ìskati gl. – tražiti, moliti
iskèciti gl. – iskesiti zube
iskȑbati gl. – učiniti nešto neravnim
iskèfati gl.- izgrditi, ukoriti
iskúčiti se gl. – odmaknuti se, ali i izbjeći obavezu
isòditi se gl. – riješiti se
isòvati gl. – ispsovati, izgrditi
ispeksíniti gl. – isprljati
íspitana osoba ž. – osoba koja rado i lijepo pozdravlja i dometne još koju lijepu riječ uz pozdrav
ispítati se gl. – pozdraviti se s kime i upitati ga za zdravlje
ispljùskati gl. – proliti nešto
ispoìstija pril. – polako, lagano
istambúrati - istući
ìstrati gl. – istjerati
ìšćil m. orij. – 1. izvoljevati (išćiliti), 2. slutnja u igri prstena gdje se prsten sakriva
ìščinjati gl. – 1. izvoljevati 2. izmišljati
ítnja ž. – hitnja, žurba
ivérača ž. – vrsta šarene ponjave, tkaju se čunkom s raznobojnom pređom
ìzajde gl. – izaći, prezent: izajdem, izajdeš, izajde, izajdemo, izajdete, izajdu: imp. izajdi, neka izajde; izajdimo, izajdite, neka izajdu!
ȉzatrke pril. - u trku, sa zatrčavanjem
izbéljiti se gl. – isplaziti jezik i prevrtati očima
izbijéliti lan gl. - isprati već ukiseljeni lan i na travi ga osušiti
izdegènječiti gl. – istući, izmlatiti, izudarati
ìzdjeljati gl. – nožem izrezati koru drveta te tanjiti drvo do željenog oblika
izdràmiti gl. – izmoliti, ozdraviti
izdréljiti gl. – otvoriti usta i oči, napraviti čudnu grimasu
ȉzdrndati gl. – rasklimati
ȉzdrndano pril. – staro, neupotrebljivo
ízidem gl.– izići, prezent: izidem, izideš, izide; izidemo, izidete, izidu
izjaúkati se gl. – 1. obično se odnosi na naricanje na grobu 2. dugotrajno plakanje npr. djeteta
izlémati gl. – izudarati, jako istući
ȉzmuštrati gl. germ. – disciplinirati, strogo odgajati ili uvježbavati
ìzod m. – ishod, izlazak sunca
izdúšiti gl. – ispustiti zrak, ostati bez zraka ne moći disati
izràditi gl. – 1. napraviti nešto od nekoga materijala drveta, tkanine i sl. 2. prevariti nekoga, podvaliti
izràditi se gl. – istrošiti fizičku snagu teškim radom, potrošiti se
izručíčati gl. – napraviti ručice lana (ručica – mjera za lan)
izuvijèdati gl. – previše zahtjevati, izvoljevati
izvòditi gl. – glumiti i recitirati na školskim priredbama
izvrâtiti gl. – okrenuti robu na drugu stranu
J
jȁ šta je! – tako je! Istina je!
jȁ! uzv. – da!
jȁ, ba! uzv. – pojačani afirmativni oblik «da»
jabàndžija m. orij. – stranac
jàbučari m. – voćari iz, uglavnom, gradačačkog područja koji su prodavali voće po našim selima
jàbučnjača ž. – pita od jabuka
jàbuka ž. – običaj prebacivanja jabuke, u koju su utisnuti novčići, preko kuće kada mlada dođe s vjenčanja u kuću mladoženjinih roditelja
jàbukovača ž. – rakija od jabuka
jačménjak m. – izraslina na oku, mali čir
jàgluk m. orij. – posebni vezani ukras na djevojačkoj glavi
jàgma ž. orij. – otimanje oko nečega, gužva, navala, grabljenje
jàgmiti se gl.– otimati se oko nečeg, grabiti
jajara ž. – 1. osoba koja ogovara i prenosi intimne događaje iz drugih obitelji tzv. „kuja jajara“ 2. lopov koji krade sitne stvari
jâjce s. – jaje
Jajce s. – povijesni grad u Bosni
jȁjuša ž. – razljevanica od običnog i kiselog mlijeka s kajmakom i jajima te kukuruznim brašnom
jȁka ž. orij. – ovratnik, kragna
jȁkako pril.– svakako, dakako
jȁko pril. – sada, istom
jȁlovica ž. – životinja (uglavnom krava, kobila, ovca....) koja ne može imati mlado
jȁmi uzv. - Nemoj! Ne diraj!
jȁm' ba! uzv. – Ma nemoj! Doista!
japáner m. – građevinska kolica s gumenim točkovima
jȁpija ž. orij. – drvena građa za kuću
jȁpura – jama, kaljuža
járak m. orij. – prokop, kanal
jàran m. orij. – prijatelj
jarànica ž. orij. – prijateljica
jȁrina ž. – velika žega, vrućina
jârko prid. – žarko, vatreno
jàruga ž. orij. – udolina s vodom
Jasénik m. – jedan dio Luga
jàsle pl.tan. – pregrada u koju se stavlja hrana za stoku
jàstuk m. orij. – dio posteljine koji se koristi kao podloga za glavu, vanjkuš,blazina
jàšće - ja šta će ! uzv. – neće!
jàšt' radi – izraz- e da, ma baš će biti tako
jàtak m. orij. – osoba koja štiti ljude koje vlast progoni
jaùkati gl. – 1.glasan plač za pokojnikom u obliku naricaljke 2. Općenito glasno plakanje
jaùklija ž. – zaručnica, odabranica, vjerenica
jȁvo uzv. – jao
jȁvoj uzv. - jaoj
jàvorina m. – javorovina, drvo od javora pripremljeno za građu ili ogrijev
jazùk m. orij. – šteta, kvar, grijeh, žali Bože!
jazija ž. orij. - strana novca s grbom
ječerma ž. orij. – muški ukrašeni preklopni prsluk
jédar pr. – čvrst, stasit
jèdek m. orij. – uže, povodac za konje
jèdita prid. – jedina
jèdito pridj. – jedino
jèdnoč pril. – jedanput, jednom
jednožîca ž. – vrsta ponjave (dosta grubo tkana)
jèdoni prid. – jedan
jèdinjak m. – jedino muško dijete u obitelji
jèdrica ž. – bobuljica, akna na licu i tijelu
jèdžek m. – jelo (jela nizana po redu na jednom obroku)
Jelas – lokalitet, odvojak Donjeg Hasića između Tišine i Novog Sela
jelénjak m. – kukac sličan jelenovim rogovima
jèndek orij. – prokop, kanal
jèndisati gl. – nadvladati
jénga ž. orij. – djeveruša, udata žena koja se u svatovima brine za mledenku
jêr(a) – zašto
jètrva ž. – žena muževljeva brata
jogúnica ž. orij. – svojeglava beskompromisna osoba
jògunast prid. – svojevoljan, samovoljan, svojeglav
jȍk orij. – ne, neću, nema
jȍk vala! – pojačan izraz za neću, nema
jòrgan m. orij. – topliji pokrivač, najčešće ispunjen vatom ili vunom
jorgótin m. – cvijet , dalija
jòrgovan m. orij.- ukrsni grm grozdastih bijelih, ljubičastih i ružičastih mirisnih svibanjskih cvjetova
jòšika ž. – joha, stablo iz porodice breza
jûnka ž. – žensko tele koje prerasta u junicu
Jòzinka ž. – njiva iznad Budro(v)ke
K
kábl m. orij. – sposoban
kàblica ž. – drvena posuda za izvlačenje vode iz bunara
kàblić m. – vidi kablica
kàblar m. – kačar, bačvar
kabúliti gl. orij. – dati nekom nešto drago teška srca
kàcar m. – kačar, izrađivač kaca
kàčar m. – čovjek koji pravi kace
kaćúnak m. – cvijet, vrsta orhideje
kȁće pril. - kada će
kadífa ž. orij. – 1. baršun, vrsta platna; 2. vrsta cvijeta
kàjanje s. – vrijeme žalosti ili nošenja crnine za nekim od bliske rodbine
kàjasa ž. orij. – uzde, široki remen kojim se upravlja s konjem
kàjati gl. – nošenje crnine poslije smrti drage i bliske osobe, za mladom osobom, najbliža rodbina majka, sestre, supruga od godinu pa i do tri godine, a obično godinu dana. Dalja rodbina nosi crninu nešto kraće.
kàjdur m. orij. – red, raspored, uvijek isto
kȁkće pril.- kako će
kȃkoćati gl. – oglašavanje kokoši
kàlaj m.orij. – kositar
kalàjdžija m. orij. – osoba koja radi s kalajem
kalàjisan prid.orij. – zaštićen kositrom, pokositren
kalàuz m. orij. – ključ za prisilno otvaranje brava, otpirač
Kalàvrasi m. – izraz za ljude koji su dolazili iz Mačve i prodavali drvene predmete na prim. vretena, kuhače, naćve, oklagije
kalòper m. – vrsta cvijeta
kàluf m. grč. – predmet po kojem se prave figure ručnog rada, cipele ili kolači
kàljače ž. – gumena obuća za blato
kàljuga ž. - kaljuža, tj. masa blata i vode
kàmara ž. grč. – gomila
kàmčiti g. ger. – iznuđivati
kamènica ž. – komad kamena
kàmiš m. orij. – 1. lulina cijev 2.trstika
kȁna ž. – cvijet čija se crvena boja koristi u kozmetici
kànafa ž. tal. – konop
kànal m. lat. – vodeni prokop, korito
kànat m. orij. – krilo ograde, vrata ili prozora
kàngar m. ger. – vrsta štofa, vunena tkanina
kangàruša ž. ger. – svečana suknja načinjena od kangara
kàntar m. – vaga, željezna naprava za mjerenje težine, tezulja
kantaríja ž. – vrsta ljekovitog bilja
kànjura ž. – svitak vune, svile ili svilice
kànjuška ž. – vrsta kruške
kàpac prid. – sposoban
kàpija ž. orij. – vrata, ulaz
kàpljevina ž. – mast koja se cijedila ispod ražnja na topionicu
káran prid. – tužan, žalostan
kàrati gl. – prigovarati
karaféka ž. - šala
kàstile pril. orij. – namjerno, hotimice
kàstiti gl. -namjeravati
kȁš pril. i glag. - kada ćeš?
kâša ž. – mala žlica
kàšika ž. orij. - žlica
kavànuša ž. – žena koja nudi i poslužuje kavu
kavédžija m. orij. – onaj koji priprema kavu, ali i osoba koji uživa pijući kavu
kàvga ž. orij. – svađa
kàvgati se gl. orij. – svađati se
kàzan m. orij. – obično veliki kotao za pečenje rakije
kébati gl. – loviti, hvatati
kècelja ž. mađ. – školska kuta
kèčke ž. – pletenice
kèfa ž. orij. – četka
kèfati gl. – 1.četkati robu ili cipele 2. kritizirati nekoga
kénjati gl. žarg.- 1. vršiti veliku nuždu 2. govoriti besmislice
kèr m. lat. – pas
kèrma ž. ger. – kvas
kèrica ž. – vrsta čipke
kèsiga ž. – riječna riba
kèslačiti gl. – nositi nešto teško
kèseriti se gl. orij. - raskalašeno se smijati
kèvčija ž. orij. – zahitača za uzimanje hrane iz velike zdjele
kèvdžija ž. – v. kevčija
kèzme s. orij. – prase
kèzmica ž. – mlada svinja koja se još nije oprasila tj. dobila mlade
kibicírati gl. germ – 1. pogledati nekoga u želji da dođe do kontakta 2. gledati, a ne miješati se u igru
kíbiti gl. žarg.- gledati, pratiti pogledom
kìbla ž. ger. – kanta s poklopcem i drškom za nošenje mlijeka
kíblica ž. ger. – diminutiv od kibla
kičmàrati gl. - nositi težak teret na leđima
kìćenje djevojke izr. – čin kojim djevojka, oblačeći se u najbolju odjeću koju ima, testavljajući oko vrata dukate ako ih ima, uglavnom na dan blagoslova sela, potvrđuje da je punoljetna i spremna za udaju
kíćura ž. – kita, ures na narodnoj nošnji, npr. kapi
kidísati gl. orij. – navaljivati, nasrtati
kȉfeli! gl. mađ.- imp. – Odlazi! Izlazi! Bježi! Nestani! Van!
kîfla ž. ger. – pecivo u obliku roščića
kijámet m. orij. – nevrijeme
kȉka ž. – kosa
kȉla ž. – 1. kilogram 2. Hernia (bolest)
kìljer m. orij. – soba, prostorija
kinđúriti se – pretjerano se kititi i ukrašavati
kìrija ž. orij. – najam
kȉselica ž. – biljka dugih zelenih listova, kisela okusa, upotrebljava se kao salata
kȉskati gl. – pomalo, često i bez razloga plakati
kìšeljenje s. – kiseljenje
kȉta ž. – 1. muški spolni organ, 2. buket cvijeća
kȉtnjav pridj. – kitnjast, bogato ukrašen
klánfa ž. ger. – željezna kuka
klȁpiti gl. – udariti
klasovno brašno – kukuruzno žuto ili bijelo brašno
klèba ž. – nožina, veliki nož
klopàrati gl. – zvukovi kola koja nešto vuku po zemlji
klàšura ž. zb. – ostaci suhih stabljika od kukuruza koje, poslije skidanja klipa, u zimskim vremena služe za hranu stoci
klèberiti se gl. – smijati se raskalešeno
klèpati gl. – polaganim kuckanjem čekića izravnavati sječivo kose, srpa
klêto uzv. – jako, puno, mnogo
klìpača ž. – 1.otkinuta osušena grančica, 2.nesnalažljiva djevojčica
klípići m. – štapići s kojima su školska djeca učila brojiiti
klȉp-klȍp uzv. – čučni, ustani
kljȁkav prid. – osoba bez jednog od udova, sakat
kljȕčić m. – vrsta cvijeta, žuti jaglac
kljúč im. m.r. – 1.sprava za zatvaranje vrata; 2. voda ili druga tekućina u trenutku kada provrije 3. jak izbačaj tekućine pri povraćanju
kljȕsina m. - 1. star mršav konj 2. neobziran čovjek
kméčiti gl. – potiho plakati, ponekad i od bolova
kméziti gl. orij. – kmečati
kmȅzav pridj. – razmažen, umažen
Kninevi pl. tant. – lokalitet, groblje u G. Hasiću u kojem su ukopani žitelji Gornjeg i Donjeg Hasića (tako je i danas), a ranije i žitelji dijela Tišine i Novoga Sela
knȉti gl. – bojati kosu ili nokte (prezent: knijem, -eš, -e; knijemo, -te, -ju)
kȍ zamj. - tko
kobîva uzv. – kao što biva, tobože
kobèljati se gl. – izvlačiti se iz nevolje
kȏc m. – kolac
kòdom pril.– istom sada, tek
kolàčara ž. – 1.žena koja dobro peče kolače, osobito u obliku obojenih srca, lutke, konjića te ih prodaje na vašarima 2. vrsta dinje
kolàčići m. – uglavnom suhi kolači; («Na trnu kolačići». Običaj da kuma nosi na trnu kolačiće mladoženjinoj kući te da se i na taj način pokaže svadbeno obilje)
kȍlara ž. – mjesto za kola, uglavnom uz staju
kolésara ž. – ponjava u obliku kola, krugova
kolèso s. – otvor na peći sačinjen od okruglih dijelova
kòlija ž. – puno kola na jednom mjestu
kolijénčiti gl. – uputati, zavezati konopom kravu za nogu i rogove da ne pobjegne
kòliti gl. – kolčiti, stavljati kolčiće iz povrće kojem treba oslonac: rajčice, grah....
kólnica ž. – natkriveni prostor za zaprežna kola
kȍlo, kólce s. – isključivo kolo na peći
kolèsa z. im. – kola i otvori na gornjoj ploči na peći
kolòbar m. – natekli podočnjak
kòlomaz m. – crna mast za mazanje točkova na kolima
kȏlje s. – skup kolaca uz grahorice i vinovu lozu
kòljeba ž. – koliba, na pri. u bostanu za čuvanje dinja i lubenica
kòljebar m. – čuvar bostana
kòmač m. – napravica za krunjenje kukuruza
komàljika ž., otučak m. – unutrašnji dio kada se skine zrnje s kukuruza
kòmati gl. – kruniti zrnje s klipa kukuruza
kȏmpa ž. mađ. – plovilo niskog gaza za prijevoz preko rijeke
kòmpjer m.– krompir (Kompjer na tevsiju! krompir izrezan na okrugle ploške i pečen s mesom za nedjeljni ili svečani ručak)
kompjéruša ž. – savijača u koju se stavlja nadjev od krompira s lukom, vrhnjem, jajem i slaninom
kòmšija m. orij. – susjed
komšíluk m. orij. - susjedstvo
kòmšinica ž. orij. - susjeda
kóna ž. hipokor.– komšinica, prijateljica, susjeda
kònačiti gl. orij. – prenoćiti
konàdžija m.orij. – osoba koja prespava u prenošćištu tj. konaku; konagdžija
kȍnda – kao da
kòndže s. orij.– ružin pupoljak
kòntanje s. – razmišljanje, brojenje, računanje
kòntati gl. - misliti, računati, brojiti
konjúsina ž. – (m. i ž. spol) – konjina, vrlo snažan konj;2. klipan, neotesan i nezgrapan čovjek
kopílara ž. – djevojka ili udovica koja je rodila dijete izvan braka
kopílača ž. - isto
kopíluša ž. - isto
kȍpile s. – vanbračno dijete
kòpilinje s. – vanbračna djeca
kòpilad zb. - isto
kòpnik m. – snijeg koji kopni, topi se
kormániti gl. mađ. – upravljati lađom
kórpa ž. – 1. košara 2. nosač na biciklu
kȍrpara ž. – mjesto za izradu predmeta od šiblja na pr: korpe za odlaganje prljave robe i nošenje namirnica, stolovi stolice, lusteri, pletenke, kolijevke, krušare, podmetače za hranu, vaze za suho cvijeće, koferi
korpâri m. – ljudi koji izrađuju proizvode od šiblja
kórpica ž. – košarica, posebno ona u kojoj se nosilo cvijeće u preocesiji na blagdan Tijelova
kȍsibaša m. – prvi kosac
kosírice ž. mn. - zubne desni
kòsnica ž. – livada za košnju trave (Vučkovića njive zvane Kosnica)
kȍš m. – objekt napravljen prije od pruća, a kasnije od dasaka za spremanje kukuruza
kȍšćura ž. – kost malo veća („tuđa košćura“ – novopridošla snaha npr.)
kòtac m. - svinjac
kòtač m. – posebni unutarnji oblik žice koji oblikuje pocalicu izvana
kòštan m. – trava za goveda
kòtlac m. – očica u pletivu
kòto(v) m. - kotao, posuda za kuhanje na otvorenoj vatri
kȍva ž. – kanta
kȍvčalica ž. – metalna napravica za pričvršćivanje, kopča
kȍvčarica ž. – kao gore
kòvrča ž. – uvojak kose
kovṙčati gl. – navijati kosu da bude kovrčava
kovṙčiti se gl. – ljutiti se na nekoga bez razloga
kòvrdža ž. – v. kovrča
kvačalica ž. – kao gore
kožúšak m. – posebno ukrašen kožuh za ženske
kòžara ž. – 1. životinjska koža 2. tvornica za obradu kože
kòžnjak m. – kožna muška jakna
kòžnjara ž. – kožna lopta
kòžuv m. – gornji dio toplije odjeće, bez rukava
kračína ž. – kratkoća (na suženju njive za obradu i sijanje)
kràjak m. – okrajak kruha
kràjcara ž. germ. – krajcar, stoti dio forinte, austrougarskog novca
kràjčani m. – žitelji jednog sokaka (Čandžićani, Mikići, Matijaševići...)
krȁstavica ž. - krastavac
kȑ-bulj – birati pa loše odabrati
kȑcav prid. – slabunjav
Krco – nadimak, čovjek slabunjavog zdravlja ili slabe konstitucije
kȑdža ž. – 1. najlošiji duhan 2. savijeni dio solentara
krdžúmati gl. orij. – 1.boriti se; 2.grubo rezati
krèdenac m. tal. – drveni, s ostakljenim dijelovima ormar za kuhinjsko posuđe i pribor
krèdenca ž. – v. kredenac
krečàna ž. – isto što i gasara
krèja ž. – drvena igračka za djecu, koja je okrećući se puckeltala
kremènjača ž. – starinska puška koja se palila kresanjem kremen-kamena
krésa ž. – šibica
krȅsniti gl. – 1. upaliti šibicu 2. imati spolni čin
krȉzban m. ger. – božićno drvce
krljétak m. – ostatak pokvarenoga zuba
krìjes m. – 1. velika vatra u dvorištu ili njivi pred Blagovijest (25. ožujka) ili sv. Ivana Krstitelja (24. lipnja) 2. kremen kamen, vrlo tvrdi mineral ima ga uz rijekeBosnu i Savu
kȑkače pril. – nositi nekoga na leđima
kȑkati gl.– previše jesti
kȑmadati gl. – 1. ružno rezati npr. meso 2. psovati
kṙmelj m. – isušena sluz iz oka
krmèljko m. – muškarac koji se nije umio, pa ima krmelje
krmèljuša ž. – žena koja se nije umila, pa ima krmelje
kȑmez m. orij. – marama zagasito crvene boje
krmèščić m. orij. – manja marama zagasito crvene boje
krnjaúkati gl. – glasanje mačaka u veljači
krònfe ž. ger. – krafne, okrugli kolač od dizanog tijesta pečen na masti
krònfe ž. ger. – krafne, uštipci, slatko osobito pokladno i jelo uz mesare
kȑpa ž. – marama, rubac
kȑpara ž. – lopta od krpe
kȑpica ž. – maramica, rupčić
kùtlača ž. – velika drvena žlica, ili od drugog materijala, sa zaokruženim dijelom za uzimanje tekuće hrane; šefla, kutljača, zaimača..
kȑtožiti gl. – izguravati se iz tijesnog prostora
krù(v) m. – kruh
krùščić m. – okrugli mali kruh od dizanoga tijesta premazan žumanjkom, a pripravljen za uskrsno posvećenje hrane
krȕna ž. – kresta – 1. kod pijevca na glavi mesnata izraslina 2. kod djevojaka cvijeće umjesto jagluka
krùšara ž.– košarica za kruh
Kruščik m. – lokalitet u G. Hasiću
krúniti gl. – rukom ili komačem skidati zrnje kukuruza s otučka
krvènica ž. – krvavica, kobasica nadjevena smjesom krvi i svinjskih ekstremiteta
krzàmak m. orij. - ospice
kȕbanj m. – složeno snoplje klasure
kùbura ž. orij. – 1.patnja, muka; 2. vrsta crijepa, kanalica
kùburiti gl. orij. – patiti se, mučiti se
kȕcanja s. – terevenka, neobuzdano slavlje
kûcati se gl. - skitati okolo tražeći nekoga za seksualne potrebe
kûća ž. – 1. iskopana rupica u zemlji za sadnju 2. završni dio igre škuljaka
kȕća ž. – kuhinja
kùćar m. – kuća u kojoj stanuje župnik
kùća pònjavića ž. – krevet, „Idem kući ponjavića!“, šaljivo znači idem spavati
kȕćišće s. – mjesto gdje je nekad bila kuća u novije vrijeme i mjesto gdje će biti kuća
kućište s. – isto kao gore
kùdiljka ž. – loptasti oblik vlakna lana priređen za pređu
kȕdrav prid. – kovrčav s uvojcima
kúdro(nja) m. – nadimak za čovjeka kovrčave kose
kùdrov m. – pas kudrave dlake
kùfer m. – kofer, kovčeg
kukuríkati gl. – kukurijekati
kùlaš – riđan, konj crvenožućkaste dlake
kȕljen m. – kulen
kurdùpiti gl. – nespretno se dizati i sjedati, penjati se, pentrati se, ne imati mira (živahno dijete)
kȕsav prid. – kratak, bez repa ili skraćena repa
kutàrisati se gl. – riješiti se nečega ili nekoga
kvàrtir m. fran. – iznajmljeni stan
kvȉt gl. prid. – izmiren, podmiren
kvȉtati gl. – podmiriti i vratiti dugove (biti kvit! – biti razdužen, slobodan!)
kvòcati gl. - prigovarati
L
lȁbrnja ž. – usna, gubica (pogrdno za osobu)
lȁče pl. tant. – hlače
lâd m. – hlad
ladòvati gl. – odmarati se u hladovini, ne raditi ništa, ljenčariti
làditi se gl. - hladiti se
làdovina ž. – hladovina
làdno pril. – hladno
lâga ž. – dječja plastična duda (djetetu se njome laže da doji majku)
lȁgani safun m. – prvi mirisni bijeli sapuni četvrtastog oblika za higijenu obično mlađeg ženskog seoskog svijeta, koji su doista bili vrlo lagani
làjati gl. – 1. glasanje psa 2. prostačiti, psovati
làjator m. – prostak, osoba koja izgovara vulgarizme
làjavica ž. – prostakuša
làjbići pl.tant. – grudnjaci
Làjka ž. – nadimak
lâla ž. – cvijet tulipan raznih boja
Lala m. - nadimak
làloka ž. – gubica
làmpa ž. ger. – ptrolejka
landàrača ž. – žena koja bez okolo hoda i ništa ne radi
landàrati gl. – hodati okolo bez potrebe
lànik m. – niva posijana lanom
lànište s. – zemlja na kojoj je rastao pa počupan lan (lan se čupao, a ne žeo ili kosio)
làniti gl. – lanuti, reći nešto nepromišljeno i što je trebalo čuvati kao strogu tajnu
lȁor m. – vjetrić, povjetarac
lapàćati gl. - govoriti koješta
làpćati gl. – jesti pohlepno i glasno
lapȑdati gl. – govoriti gluposti
lârma ž. ger. – svađa, galama
lârmati gl. ger. – svađati se, galamiti
lȁta ž. ger.– limena posuda
lȁtiti se gl. – početi ozbiljno raditi (latiti se posla); uzeti
làvor m. fr. – umivaonik, široka posuda za umivanje
làzniti gl. – liznuti, okusiti
lêći gl. - izleći mlade
ledènica ž. – dugi, tanki dijelovi leda koji vise sa streha kuća, sige
lèdina ž. – neorano zemljište obično za ispašu (izraz „kada odem pod ledinu“ u značenju „kada umrem“)
lègenj m. orij. – lavor, umivaonik
lèđen m. orij.- isto kao gore
léja ž. – uređena gredica u vrtu određena za sjetvu određenog povrća, luka, češnjaka, mrkve, kupusa....
lèlek m. orij. – bogalj
lȅlek m. - jauk
lèmozina ž. lat. – milostinja
lènger m. germ. – rendgen za snimanje
lèn(j)ir m. germ. – ravnalo
lȅpeza ž. orij. – nakit na stražnjem dijelu pocalice u obliku lepeze kada se udata žena sprema «gologlava» tj. bez marame samo s ukrašenom pocalicom
lepúšika ž. – trava kojom su se liječili čirevi
lètiti gl. – trčati
lèžak m. – vrsta graha
lȉjevča ž. – poluga na kolima, spoj osovine i šaraga
lȉka ž. – žilavi tanki dijelovi kore drveta koji su služili za vezivanje u korparstvu ili na njivi snopova žitarica
lîlati gl. – ljuljati dijete u kolijevci ili krilu
lìnjak m. – riječna riba
lȉpsati gl. – iscrpljivanje životinje do uginuća, a u pejorativnom smilsu i čovjeka
lȉsterka ž. ger. – suknja od listera, laganog platna sjajnog prelijeva
lìtalica ž. – prolijev
lìtati gl. - imati proljev
litrènjak m. – boca u koju stane 1 litra tekućine
litrènjača ž. – v. litrenjak
lìza ž. – cvijet, ukrasna biljka s cvijetovima ptičjeg kljuna crvene, roza i bijele boja pelargonija)
lóga ž. – mjesto gdje krava iza teljenja leži
logìnjati gl. – piškiti
lȍkšica ž. – gibanica
lòkati gl. – pretjerano piti
lokmàja ž. - onaj koji loče rakiju, pijanac
lòkna ž. germ. – uvojak kose, kovrča
lòknica ž. – dem. od lokna – uvojčić, kovrčica
lokàtor m. – osoba koja previše pije, pijanica
lóla - 1. momak, 2. osoba koja ništa ne radi samo hoda okolo
lȏlati se gl. – ne raditi ništa, skitati se uokolo
lòncija ž. – osoba koja skita od kuće do kuće
loncíjati se gl. – skitati se
lòpar m. – okrugla ravna daska za kruh, drveni poklopac
lopȉndža m. – lopov
lȏzati se gl. – granati se,penjati se (na pr. vinova loza)
lòzavac m. – grah kojem se stabljika oslanja na kolac
lubèničari m. – prodavači lubenica i dinja koji prodaju po selima
lubèničarka ž. – vrsta kruške, iznutra ružičasto-crvena
lȕčevina ž. – hladetina, drhtalica, mrzletina, iskuhani svinjski ekstremiteti-noge, uši...
lȕčić m. – sitni luk za rasad
lùdara ž. – otrovna gljiva
lúdnja ž. – iskakanje iz uobičajenih normi
lúditi se gl. – iskakati iz uobičajenih normi, ponašati se drugačije od ostalih
lȕftati gl. germ- zračiti
lûg m. – gaj
lûg m. – pepeo
lùgara ž. – podložak za skupljanje luga odnosno pepela
lùkšija ž. – spoj pepela i vrele vode za pranje rublja
lùlica ž. – sitni cvjetići ružičasto-ljubičaste boje visine 15 cm
lȕštrati gl. – usjajivati, čistiti, laštriti
Lj
ljȁga ž. – klevetanje nedužne osobe
ljêljak m. – lješnjak
ljȅljen m. – ljiljan
ljènčuga ž. – lijena osoba
ljèpinja ž. – šuplja pogača, lepinja
ljèska ž. – lijeska, šiba od lješkanjakova grma
ljèskara ž. – mjesto s više lješnjaka
ljètnica ž. – kruh zamijesit na Tucindan na Badnjaka premjesit, odijeljen na 4 dijela koja simboliziraju godišnja doba pa ukrašen različitim motivima u svakome dijelu simbolima najprije: križem, pa klasjem pšenice, zvijezdom, suncem, različitim životinjama (od ptice do krave s teletom) te ružom na sredini
ljèvša prid. – ljepša
ljèvše pril. - prilog
ljòpaz m. orij. – mangup, pokvarenjak, skitnica, neradnik
ljòpavica ž. – tek otopljeni snijeg
ljȍsniti gl. - ružno pasti
ljòtati gl. – izbaciti veću količinu izmeta (npr. goveda)
ljúcki prid. – ljudski
ljudíkati gl. – ići među ljude i razgovarati s njima
ljȕpina ž. – kora od jajeta
ljúpiti gl. – skidati koru s jajeta, guliti
ljȕskati gl. – čistiti košticu (bundeva, suncokret) u zubima
ljúšćenje ž. – čišćenje ljuske s nečega
ljùtica m. – 1. osoba koja se često ljuti, 2. zmija otrovnica
Ljutić – nadimak
ljùtić m. – livadski cvijet
ljútost ž. – 1. karakteristika neke ljute hrane 2. osjećaj stvaranja ljutine u organizmu 3. svojstvo onog tko je ljut
M
ma jȁ! – pa da
mâca ž. – 1. mekana biljka koja se umjesto perja stavljala u jastuke 2. cvijet vrbe ive
màćanica ž. – tekućina koja se dobiva iz kajmaka kad se od njega istuče maslo, mlaćenica
mȁćija ž. – maćeha
madžàrica ž. – vrsta plave šljive
màdžun m. orij. – vrsta voćnog pekmeza
Màdžun - nadimak
mâja orij. ž. – ženska rodbine, susjede, prijateljice i poznanice koje se brinu o pripremi, kuhanju i serviranju hrane za vrijeme svadbenih i inih seoskih svečanosti
majíluk m. orij. – pojam za one koji se brinu da sve bude u redu za prehranu i posluživanje na seoskim svečanostima
màjkavićka ž. – osoba ista majka i u fizičkom i u duhovnom pogledu
màkasinke ž. engl. – vrsta cipela bez vezica
màkaze m. orij. – škare, nožica
màketi gl. - maknuti
màkljen m. - klen
màksum m. orij. – malo dijete, nejače
màljati gl. - mazati
màljati se gl. – mazati lice crvenim papirom koji pušta crvenkastu boju
mȁljav prid. – vrlo dlakav
mȁmen prid. – srdit, ljut, bijesan
màmlaz, mađ. – glupan, tikvan, budalaš, ljenčuga
màndala ž. – zasun, drvena letva za zatvaranje vrata iznutra
mànisati gl. – naći nekom manu, grešku
mànje pril. – znak u tablici brojenja za minus
mànjgura im. ž.r.– mjesto gdje se tovari pijesak i šoder
màntati gl. – motati si misli gavom, a nikako se sjetiti određenog pojma
mȁrisati gl. – tući, udarati, biti
Mar(i)jànovićka ž. – lokalitet, njiva
màrinska svijeća ž.– svijeća koja se blagoslivlja na Svjećnicu i služi isključivo za paljenje kod umirućih osoba
Màrkov dan m. – blagdan sv. Marka, zaštitnik Pruda, Balegovca, Tišine...
màrkovac m. – cvijet iris, perunika
mȁrniti gl. – udariti
màrvena rana ž. – stočna hrana
marvínče s. – domaća životinja
màsat m. orij. – brus, oštrilo, belegija
màslati gl. – previše lagati
màslenica ž. – pita s maslom
mȁšati se gl. – 1.dirati 2. uzimati
mȁše, ž. orij. – ožeg, hvataljka za žar
màšice ž. orij. – ožeg, hvataljka
màšice ž. – dem. od maše
mȁšiti gl. – 1.zaobići, 2. promašiti
mȁšiti se gl. – uzeti
mášna ž. germ. – 1. kravata 2. ukrasna tekstilna traka u kosi, na cipelama, odjeći
mâšne ž. mn. – ukrasno zavezane trake na cipelama
màšnjav prid. – odstajao, popaučen
mȁštrafiti gl. – tući, udarati, jesti halapljivo
màuna ž. – mahuna
màuna uzv. – neće od toga biti ništa
mèćati gl. – stavljati, metati, metnuti
medecína ž. lat. – medicina
mèdjed m. - medvjed
Mêdo, Medonja m. – nadimak
mèdvjeđe šape mn.- vrsta suhih kolača od brašna, masti, jaja,oraha, šećera pečena u posebnim kalupićima
mèduljica ž. – medaljica Majke Božje ili nekoga sveca
medžèdija, ž. orij. – turski zlatni novac, lira, prozvan po sultanu Medžidu polovicom 19. stoljeća
mèđed m. – medvjed
mèđedica ž. -medvjedica
me(h)àna ž. orij. – gostionica, krčma
mèjtef m. orij. – pučkoškolac, obješenjak
mèkinje pl. t. – ostaci brašna koji se dobiju nakon prosijavanja kroz sito
mèlez m. orij. – vrsta platna
mêlo s. – ostaci hrane koja se sprema za prasad
mèljac m. – pokretni dio mlina za ručno mljevenje kave
meljâja ž. – v. meljava
mȅljava ž. – žitarice pripremljene za mljevenje
mèmla ž. orij. – vlaga u kući, zidovima i robi
meràja, orij. – 1. javna livada ili pašnjak 2. kraj obasjan suncem
mèrmer m. - mramor
mèsara ž. – svinjokolja
mètilj m. – životinjska bolest, osobito u goveda
metíljav prid. – obolio od metilja
mètlina ž. ili sijerak m. – biljka visine kukuruza, ponekad i viša, koja se upotrebljavala za izradu metala
mȅtlište s. – držak metle
míca ž. – igra sa zrnima graha ili nečim sličnim po nacrtanoj shemi
mȉc(i)na ž. – veliki čir
mijèran prid. – miran
mi(j)ur m. - mjehur
milòduv(h) m. – biljka ugodna mirisa
mȉlost ž. – svaki dar koji se nosi u posjet, milošća
mȉlostivan prid. - milosrdan
mȉlošća ž. – 1. svaki dar koji se nosi u posjet 2. pokloni mladenki koje rodbina daje ispred crkve neposredno prije svadbe
mȉnda ž. – osoba niskog rasta
míriti gl. - mirisati
mȉruv m. – miris
mìsari m. – vjernici koji su prisustvovali sv. misi
mȉso sveto – uzrečica «U ime Isusovo sveto!»
mìstrija ž. orij. – metalna ploča s drvenim držačem kojom se izravnava žbuka
mjèridba ž. – pomirenje, izmirenje (osobito mirenje roditelja čija je kći „ukradena“ tj. samodošla)
mjèrkati gl. – pogledavati, odmjeravati nekoga (od glave do pete) ili nešto
mjèur m. – mjehur
mjèzimac m. – najmlađi sin
mjèzimica ž. – najmlađa kćer
mlȁdež m. - madež, biljeg
mlȁviti gl. – trti, tući, iscrpljivati, pojesti sve što je na stolu ponuđeno
mlíva ž. – samljevena žitarica, obično prvi godišnji urod
mlívo s. – v. meljava
mljèčika ž. – trava za stoku iz koje, pri branju, teče tekućina slična mlijeku
mȍca izr. – u ime Oca
mò(n)če prij. – pa
mȏča ž. – vrsta safta ili sličnog umaka u koji se umaču komadići kruha
mȍčaga ž. – motka, toljaga
mòčjenica ž. – snop lana koji se moči nekoliko dana u vodi
mòći gl. - prezent: mogu, moreš, more, moremo, morete, mogu; s negacijom ne mogu, ne moreš i ne mereš, ne mere i ne more, ne meremo i ne moremo, ne merete i ne morete, ne mogu
mòdati gl. - izmišljati
mòdrac m. – uložak za krevete
mòler m. ger. – ličilac, soboslikar
mòlovan prid. – dotjeran, namazan, lijep
mȏnta ž. – šuplja cigla dužine tridesetak i širine dvadesetak cm poredana po dužini oko 4 m. s provučenim željeznim šipkama kroz šupljine i zalivena žbukom
mȍre gl. – 3 l. prez. gl. moći, može
mȍremo gl. – 1.l. mn. prez. gl. moći, možemo
mȍreš gl. – 1.l. prez. gl. moći, možeš
mòrda pril.– možda, moguće je
mòrkinja, ž. – vrsta tikve, bundeve s narančastom unutrašnjošću, jestiva, podrijetlom iz Kurdistana
mòrlice ž. – kalupići za pravljenje kolača (medvjeđe šape)
mȍsur m. orij. – 1.cijev, tkalački čunak s namotanim koncem, 2. mršava osoba
mràziti gl. - mrziti
mŕcina ž. – naziv za lijenčinu, bezobraznik
mrȅna ž. – riječna riba iz porodice šarana
mrȅža ž. – vrećica sapletena od tankih plastičnih ili lanenih (konopljinih) niti za nošenje namirnica
mrȅžica ž. – 1. zaštitni dio na zadnjem kolu bicikla 2. mala mreža od spletenih plastičnih niti koja je služila za nošenjenamirnica
Mṙka ž. – imena mnogih svinja
Mȑka ž. - nadimak
mrkáljica ž. – vrsta duge ženske rubine vezena mrkom, crnom svilicom na obrubima, rukavima i prsima
Mȑkica – nadimak poznatog franjevca iz našega sela
mȑljav prid. – bezvoljan, polagan, «krepan»
mrnjaúkati gl. - mjaukati
mrtàvac m. – pokojnik
mrtòuzice pril. – neodvezivo, teško raspletivo
Mṙtvo spomenútje s. – Mrtvo spomenuće, Dušni dan
mȑš uzv. – marš, uzv. tjeranja životinje i čovjeka
muàdžer m. orij. – izbjeglica, doseljenik, emigrant
mùćak m. – 1. pokvareno jaje 2. dječja igra
mùgati gl. - izvlačiti materijalnu korist
mukàjet m. orij. – nezainteresiran, nepažljiv, ni da pisne, baš ga briga
mùket m. franc. – voštani stijenj, savijen u klupko ili spiralu, gori za pokojne
múklo pridj. - tamno
múklije prid. – tamnije
mùmljati g. – govoriti nerazgovjetno
mȕniti gl. – ukrasti
mùntati gl. – prevrćati po tuđim džepovima i uopće tuđim stvarima
mûr m. orij. - pečat, štambilj
mušèma ž. orij. - plastični stolnjak
mùškatla ž. – cvijet pelargonija
mȕšmulje ž. orij. - smeđa voćka, oskoruša
mȕštra ž. germ. – uzorak
mȕštrati gl. germ. – tjerati u red, vježbati
mȕštrika ž. germ. – cigarluk, usnik, cijev za cigaretu
muštulúgdžija m. orij. – donositelj radosne vijesti
muštúluk m. orij. - radosna vijest
mȕtav prid. – nesnalažljiv, nekomunikativan
N
nȁbaciti čine – vračati, htjeti nekome tom radnjom, obično, nanijeti time zlo
nabàsati gl. – naletjeti na nekoga sasvim slučajno
nȁbaška pril. orij. – za svakoga posebno
nȁpobaška pril. orij. - posebno, individualno
na pòvatu pril. – na dohvat ruke
nabelàjiti gl. – nastradati, proći loše, nadrljati
nabiríkati se gl. – urediti se, dotjerati se
nàboj m. – natučeni dio stopala od obuće, koji može postati gnojan
nabórati gl. - praviti nabore na ženskoj rubini, pa ju staviti pod kamen da se nabori učvrste
nabràjati gl. – jaučući za pokojnikom, iznositi, gotovo u stihovima, sav njegov život i tugu onih koji za njime ostaju
nabrȍjiti se gl. – izgovoriti nekome dosta ružnih riječi
nȁcvrckati se gl. – opiti se
na čètri vode izr. – krov na četiri nagiba tj. bez čeonih zidova
nȁcigovati gl. germ. – praviti nabore na tkanini
nȁcurovati se gl. – dugo i lijepo djevovati, biti djevojka
načínjati gl. – posebnim kalupima utkivati ili praviti, dio po dio, svečanog pokrivača a zatim spajati dijelove u cjelinu
nàćerati gl. – natjerati
nȁćve pl.tant. – drvena izdubena dugačka zdjela s drškama u kojoj se mijesio kruh
nadàniti gl. - nadahnuti
nadanúće s. – nadahnuće, inspiracija
nȁdesiti gl. - namjestiti
nàditi gl. – nadjenuti nekome ime
nadòmetniti gl. – dodati, nadodati
nàdoći gl. – dignuti se (na pr. tijesto, doći s vremenom)
nàdrndan pridj. – biti preko volje, ljut
nadoštúkljati gl. – nadodati
nadùrati se gl. – natrpjeti se
nȁdžak-baba ž. orij. – vrlo jezičava žena, tračara
nadžídžati gl. – okititi se prekomjerno
naériti se gl. – ukositi se
nafàka ž. orij. - ono što sudbinski doživljava svaki čovjek, sudbina
nàgeti se gl. – nagnuti se
nagràjisati gl. – nadrljati
nagrabúsiti gl. – proći loše, nastradati
nagajdàriti gl. – navući koji sat rada više za plaću
nȁgariti gl. – natjerati na učinkovitiji rad
nagàraviti gl. – obojiti npr. lice (obrve) crnom bojom
nagṙniti gl. – 1. staviti zemlju oko biljke 2. kada puno svijeta požuri na neki iznimni događaj: kupovinu, svadbu, utakmicu...
nàgonjen pridj. – natjeravan na nešto
nàići i nàdoći gl. – dizanje tijesta s kvascem do određene količine
naìskole pril. – posebno
najáriti gl. – rasplamsati
nàjmenica im. ž.r. - najamnica
nàjmenik im. m.r.– najamnik
nakanjívati gl. – odlučivati, namjeravati
nàkaret pridj. – ružan
nakàstiti gl. orij. – naumiti, namjeravati nešto
nakàstile prid.– namjerno
nakàlemiti gl. orij. – nacijepiti voćku
nakèlešiti gl. – ružno izrezati na komade mesa, kruha...
nakíljati gl. – dosađivati
nàkiseliti gl. – namočiti npr. robu za pranje, lan...
nakinđúriti gl. orij. - pretjerano se namazati, nakititi, nađinđati, ukrasiti se preko svake mjere i neukusno
nàki zamj. - onakav
nàkititi se gl. – 1. ukrasiti cvijećem 2.napiti se, ali ne previše, biti u veselom stanju
naklépati se gl. – najesti se prekomjerno, nažderati se
nàko pril. - onako
nàkocati gl.– nakvocati 1. sjedenje kokoši na jajima dok ne izleže piliće 2. predugo bivanje osobe na jednom mjestu
nakòmati gl. – odvojiti dosta zrnja od klipa kukuruza
nakṙtiti gl. – izmrviti, iskidati na komadiće
nakùvjesiti gl. – nagnuti se
nalàditi se gl. – prehladiti se
nàlećke pril. – plivati leđno
nalèmati gl. – jako nekoga istući
nàlet m. orij. - ružna osoba, ali i đavo, prokletnik
nalétan prid. orij. – ružan
nàletnik m. orij. – ružan i zločet čovjek
nȁljoskati se gl. – jako se napiti
naljévati gl. - nalijevati
nȁma' – odmah, namah
namàketi gl. – namaknuti, pribaviti
namàljati se gl. – našminkati se
nàmjeriti gl. – 1. namiriti komu dug ili štetu; 2. nahraniti goveda, prasad, perad...
namàsatiti gl. – naoštriti
namundíriti se gl. – naljutiti se
namusúriti se gl. – razljutiti se
nàna ž. – 1. majka 2. ljekovita mediteranska biljka, majčina dušica
nánati gl. – ljuljati dijete na grudima
nànula ž. orij. – drvena papuča s kožnim remenom
naȍroziti se gl. – nakostriješiti se kao pijetao, ponašati se napuhano, naljutiti se
naopòsum pril. – na pravu stranu, ispravno, zdravo
napenàliti se gl. – biti na smetnji, pojaviti se iznenada kvareći potrebni red
napériti gl. – ugoditi, urediti, podesiti, udesiti
nàpeti se gl. – (raz)ljutiti se
nàpiljkati gl. – sakupiti sitne stvari
nàpletak m. – ukrasnim motivima i posebnom vrstom pletenja pleteni pojedini dijelovi ili rubovi na odjeći i priglavcima
nàpoj m. - ostaci hrane ili posebno pravljena hrana za stoku
nàpolica ž. – rad, u kojem se prihod na zemlji, vlasnika i njenog obrađivača dijeli na pola
nàprošnjak m. – ječmenjak
na prìodu pril.– na zalasku (sunce)
nàravan prid. – dobar
naréditi se gl. – dogovoriti se
narȉktati gl. germ. – namjestiti, podesiti
naròzati gl. – praviti nabore na košulji, rubini, pregači...
narúžiti gl. – izgrditi, prigovoriti
nasàditi gl. – staviti na jaja (kokoš, patku, gusku...) da izlegu mlade
nasaràčiti gl. – staviti nešto da jedva stoji i da će brzo pasti
nasíjecati gl. – podsjećati na što
nàspa ž. – nasip uz rijeku
naskràdati gl. - nastradati
nàtačak m. – priglavak
natȁndrčiti gl. – ružno i neuredno nešto staviti
natandŕljiti gl. – nauredno stavljati stvari ili se neuredno odjevati
nátežovati gl. – biti nekome skloniji
nàtjerat prid. – natjeran, primoran, prisiljen
nàtkasl m. ger. – noćni ormarić
natocíljati gl. – 1. naoštriti na brusnom kamenu 2. napraviti nešto čisto, oštro, precizno u kućanskim poslovima
nàtrackati se gl. – neukusno se našminkati
natràgače pl. tant.- nosila na kojima se prenosi cigla, kamen, šljunak i ostali građevinski materijal. Uglavnom su ih ljudi sami sebi pravili od dvije letve dužine 2 m na koje se „prišila“ drvena ploča 1 x 1 metar
natrésati se gl. – otresito prigovarati, nekomu s visoka zapovijedati, pa i prijetiti
natúriti se gl. – krenuti na malo komplicaraniji put
nàtrunit prid. – pomiješan s trunjem
náučan pr. – vičan, obiknut
naúnjiti se gl. – smrknuti se 1. nebo pred oluju 2. zabrinut čovjek
nȁuznuk pril. – nauznak, na bok, ni na leđima ni na trbuhu
navijéniti gl. – 1.staviti na vrpcu dukate ili neki drugi nakit 2. staviti na uzicu paprike, češnjak ili luk da se suše
navješćíivanje s. - tronedjeljno oglašavanje djevojke i momka u crkvi prije vjenčanja u svrhu sprečavanja nedozvoljenog braka
nàviljak m. – količina sijena, slame ili trave koja može stati na vile
nàvr' pril. – navrh
nàzdravo pril. – 1. bolest kože ili kostiju koja se pojavi bez pravo razloga 2. zaboljeti naglo i jako „iz čista mira“
nàzor m. pril. – na silu, jedva
nȅbo s.. – baldahin, ukrašeni natkrov koji se nosi iznad svećenika s pokaznicom, na četiri držača za vrijeme procesije na Tijelovo, odnosno Brašančevo
nȅboplavno prid. – boja vedrog neba
nèbore – uzr.: je, da, ovaj, onaj....
nȅcati gl. germ.– plesti u obliku mreže
néčšnjak m. – vrag, sotona
nèdilja ž. – nedjelja
nedòkazan prid. - tvrdoglav, (koji tjera po svome)
nèdotupan prid. – nerazman
nȅfaljeno (bilo) pril. – ne daj Bože da tako bude!
nèforma ž. – siromašan, neugledan rod („Bijeli konji a šarena orma, sastala se forma i neforma“.)
nèja – nema
nȅ meš gl. – ne možeš
nȅ moš gl. - ne možeš
nèna ž. – majka, maćeha
nèote pril. - nehotice
ne prìmi Bože - izraz u prepričavanju nečega lošeg i zazivanje Božje pomoći da se ponovno takvo što ne dogodi
néš gl. - nećeš
neúglavljen prid. – prozor ili vrata koja nisu dobro ugrađeni; neprecizan ugovor
nèulovno pril. – nauhvatljivo, neumorno
nȅzafalan prid. – nezahvalan
nȅzafalnik m. – nezahvalnik
nezafàlnost ž. – nezahvalnost
nȉđe pril. - nigdje
nímet m. orij. – kruh, dar ili blagoslov Božji
nì mi je žao – nije mi žao
ní mi je izr. – nije mi
nínati gl. – ljuljati djetešce
nȉodakle pril.- niotkuda
niotkàle pril. – niotkuda
nìotkle pril.- niotkuda
niparášta – ni za što
nȉte zb. – ispredene niti od konoplje, lana, vune, pamuka...
nȉzarašta pril. – ni za što, bezvrijedan
nòbet m. – prilozi, koji se prikupljaju od vjernika, za uzdržavanje crkve, župnog dvora i župnika
noćùrak s. – cvijet koji počne sa sumrakom cvjetati
nògar m. - potopranj na kojem stoji stol
nòl(i)ko pril. – onoliko
nolícno pril. – malo
nóme zamj. – onome
nóseća žena ž. – trudnica, gravidna žena
nòsiti čašicu – u svatovima mladenka nosi čašicu rakije od osobe do osobe poljubivši starije u ruku, žene u lice, s mlađim muškarcima se na pladanj stavljaju novac kao dar mladenki.
nóša ž. – tuta, noćna posuda
nóšati gl. – nositi nekog ili nešto neprestano (npr. bolesno dijete)
nòška ž. – igra s orasima za božićne blagdane, bacanje oraha uz zabodeni nož u tlo
nȕ pril. – ma vidi, pogledaj
nȕde pril. - ondje
nȕla ž. – najbolja vrsta brašna za kolače
nú(n)de pril. – ondje
nùz pril. – uz, niz
nȕžden prid. – nužan
Nj
njàvez m. – natkriveni prostor slamom ili sijenom za stoku
njȅđe pril. – negdje
njȅkada pril. – nekada
njȅkadašnji pril. – prijašnji, raniji, odavna
njȅkaki, a, o zam. neodr. - nekakav, a, o
njȅkako, pril. – nekako, na neki način
njèkcija ž. - inekcija
njȅki, njȅka, njȅko zamj. neodr. – neki, neka, neko
njeko, zam. neodr. - netko
njȅkidan pril. – nekidan
njȅkih, pril. – otprilike, oko nekih...
njȅkoji, a, e zam. neodr. – neki, a, o
njȅkoliko pril. – nekoliko, neodređena mjera
njèmak m. – nijem čovjek
njèmica ž. – nijema ženska osoba
njemòća ž. - nijemost
Njèvica ž. – lolaklitet u Donjem Hasiću, Njivica
njȅšto i njȅšta zam. neodr. – nešto
njîa zam. – njih
njíalka ž. – njihaljka
njíati gl. – njihati
njìov zam. – njihov
njîvka ž. – mala njiva
njû m. - njuh
njùpati gl.- jesti
O
òbaći gl. – obići : prez. obajdem, obajdeš, obajde; obajdemo, obajdete, obajdu; imp.: obajdi, obajdimo, neka obajdu!
òbad m. – kukac, velika muha koja napada konje i goveda
Obad – nadimak
obàmrti gl. – obamrijeti, ne davati znakove života; ne osjećati dio tijela
obàtalit prid. – pokvaren, uglavnom se misli na tehničke (i drvene) stvari
obatàliti gl.- pokvariti
obàtaljen prid.- isto kao obatalit
obasijècati gl. – obrezivati
obasjȅčen pridj. – 1.obrezan; 2. okružen vodom od kopna
obàsjeći gl. – obrezati
ȍbaška pril.– napose
òbavijesti ž. mn. - poziv župljanima da, ako netko zna za kakvu zapreku zbog koje momak ili djevojka ne bi mogli stupiti u brak, obavijeste župni ured
obàzjerati gl. – okretati se lijevo-desno
òbdan pril. – za vrijeme dana
obenđìjati gl.orij. – omamiti koga, začarati
òbići gl. – pohoditi obično bolesnika, ali i rodbinu
ȍbići se gl. – naviknuti se, obiknuti se
òbika ž. – navika, kolotečina, rutina
òbiknut prid. – naviknut, priviknut na nešto
ȍbikniti se gl. - obiknuti se
ȍbilježje s. – dar koji djevojka daje mladiću u zalog da ga neće prevariti i raskinuti zaruke (najčešće dukati)
ȍblaguzan prid. – osoba koja voli dobro jesti
òblatna ž. lat. – hrskavi biskvit koji se dobiva pečenjem između vrelih ploča
òblazak m. – posjet porodilji dan dva nakon poroda
òblaziti gl. – obilaziti
òblovina ž. – oblo drvo bez bridova; drvena građa
òblić m. – drvena stolarska alatka s ugrađenim nožem za izravnavanje drvene građe i lijepo zaoblivanje
oblòkati se - napiti se alkohola do besvijesti
oblízalo s. – lizalica na štapiću
òbojci m. mn. – topla tkanina za noge umjesto čarapa
òbor m. – svinjac ili ovčinjak u koji se smješta stoka
obrèmača ž. – motka, komad drva koji služi za nošenje hrane na ramenu
obréušiti gl. – istrošiti se (neki metalni materijal koji se istrošio, npr.očica na lančiću, narukvici i sl.)
obrlàtiti gl. – okrenuti, preokrenuti
òb(a)šiv m. - porub
ocàpariti gl. – 1.grubo odrezati 2. postaviti visoku cijenu
òčale ž. pl. tant.– naočale
očali pl.tant. - naočale
očenàši m. – krunica
očèniti gl. – otkinuti dio nečega
Očínaš m. – Očenaš, molitva Gospodnja koja počinje riječima „Oče naš“
očòrapit prid. – blesav, šašav
òčuv m. - očuh
ȍćan prid. – vrijedan, marljiv, radišan
òćerati gl. - otjerati
òću, òćeš, òće, òćemo, òćete, òće gl. – prez- glagola htjeti: hoću, hoćeš, hoće; hoćemo, hoćete, hoće
oćutiti gl. – osjetiti
odȁniti gl. – odahnuti
ȍdar m. – postolje na koji se stavlja lijes
odati gl. (odam, odaš, oda....) - hodati
odalàmiti gl. – udariti nekoga što jače, svom snagom
òdalica ž. – hodalica, hodaljka, drvena naprava u kojoj se mala djeca uče hodati
odàljati gl. – odliti
òdaljka ž. – v. odalica
ódati gl. - hodati
odjàko pril. – od sada
odjȁukati gl. – 1. glasno se isplakati, osobito naricati na grobu dragog pokojnika 2. dugotrajano plakanje djeteta
odjàziti gl. – širom otvoriti vrata
ȍdlaga ž. – sitna drva za potpalu vatre
odlàgati gl. - naložiti vatru
odlàniti gl. - olakšati
òdlegnuti gl. – početi, započeti radnju koja će trajati, na pr. odlegla se smijati
odlepùtati gl. – odletjeti, odlepršati
odlòžiti gl. – naložiti vatru
odpòčiniti gl. – otpočinuti, odmoriti
odràniti gl. – odhraniti
ȍdrljine ž. mn.– već nošene stvari, već jedeno jelo
ȍdžak m. orij. - dimnjak
odževápiti gl. orij. – 1. izdržati, 2. riješiti se
ofàjdisati se gl.orij. – okoristiti se
ȍfrlje pril. – neplanirano, odoka, otprilike
oglábati gl. – pojesti sve meso s kosti
ògledati gl. – oprobati hranu
oglòbiti gl. – naplatiti nekomu kaznu
oglócati gl.– pojesti temeljito meso do kosti
ogrizòtak m. - odgrizak
ȍis-stȕ – povik zaprežnoj stoci
òitra pril. – jutros
ȏj uzv. – odziv na zov
òka ž. – mjera za količinu tekućine (1 litra i pol) i težinu (1,3 kg)
oklàgija ž. orij. – valjak za razvlačenje tijesta
okòbjesiti se gl. – objesiti se nekome oko vrata
okomòtati gl. – omotati, uviti, obaviti trakom ili papirom npr oko pojasa ili ruke
okopíliti se gl.– roditi dijete u izvan bračnoj vezi
ȍkoprčan pridj. – spretan, snalažljiv
òkoran prid. – čvrst, otvrdnuo, grub
olàdio pridj. – 1. ohladnio 2. umro
òladit pridj. – ohladit
olàdniti gl. – 1. ohladiti, postati hladan 2. umiriti se iza velike ljutnje 3. iz prijašnjeg stanja „topline“ postati ravnodušan prema komu ili čemu
òlađen prid. - ohlađen
òlba ž. – stara mjera za tekućinu (oko 7 dcl)
omađìjati gl. orij. - začarati
òmaja ž. – mana kod neke osobe, nedostatak
omàketi gl. - omaknuti
omášiti gl. – promašiti
òmaške pril. – bez stroge kontrole, omašice, iz zamaha rukom
òmorina ž. – sparina
òmora ž. - sparina, velika žega pred kišu
òndale pril. – odande
òndak pril. – onda
ònde pril. – ondje
onemíliti gl. – nemati volje ni za čim
opàučen prid. – osoba kojoj manjka inteligencije
opàučiti gl. - udariti
opajdàriti gl. – udariti
opȁndrčiti gl. - udariti
opàriti se gl. –steći dosta novaca
ȍpariti se gl. – opeći se, doživjeti nešto neugodno
òpane (3. lice prez. gl. òtpasti) – otpadne
opàsač m. – pojas
ȍpe pril. – opet, ponovno
opijélo s. - uoči i na Dan mrtvih svećenikova molitva za pokojnika na njegovom grobu
opijúniti gl. - ošamutiti
òplećak m. – bluza, dio odjeće koji pokriva pleća
oplèzniti gl.- udariti šibom,štrikom,bičem, remenom
òpraviti gl. – popraviti
opríčati gl. – ispričati
opúriti gl. - opržiti
òputravci m. – opanci ispleteni od tankih niti (remenova) kože
óran prid. – dobre volje za poduzimanje aktivnosti; raspoložen, čio
òrašnica ž. – slastica od prženog šećera i izrezanih oraha
òrav, òra(v) m. – orah
Ȏrka – žensko ime
ȏrma ž. orij. – konjska oprema
òrman m. franc. – ormar
òrnalija ž. orij.– ukosnica
òroz m. – pijetao, kokot
òrukvica ž. – dio košulje oko ruke
òsnova ž. – pređa za tkanje, niti koje se namotavaju na vratilo tkalačkog stana
osàkatiti gl. - ozlijediti
òstal m. mađ. – stol
osevápiti gl. orij.- pomoći čovjeku u nevolji i tako steći milost u/kod Boga
òsoljaj m. – pomiješana hrana za stoku sa solju, obično za veće blagdane
òšiniti gl. – udariti
ȍšnut pridj. – glup, blesav, „udaren u glavu“
ȍstruga ž. – 1. divlja kupina, bodljikavo grmlje, 2. metalni dodatak na čizmi kojom se konj podbada
ošúkati gl. - obrisati
osubítati se gl. – usuditi se
ȍš nȅš gl.– hoćeš nećeš
ȍš li? gl. - hoćeš li?
òšap m. orij. – sušeno voće
òšo, òšla, òšlo; òšli, òšle, òšla gl. prid. – otišao, otišla, otišlo; otišli, otišle, otišla
ošùljati gl. – ošišati „na golo“, na nulu
òtale pril. – odatle
otàljati gl. – odraditi neki posao da se odradi, riješiti se
òtar m. - oltar
otandȑljiti gl. – uraditi nešto preko volje i s lošim ishodom
ȍtarak m. – ručnik
otégniti gl. – 1. otegnuti; 2. umrijeti pej.
otȅrasiti se gl. – ukloniti, riješiti se
oteslíniti gl. – nekoga se riješiti
otkàniti gl. – okaniti, odustati
ȍtkat gl. prid. - otkan
òtkiniti gl. – odvojiti se od nečega
òtkle pril. - odakle
òtle pril. - odatle
ȍto zamj. – to
otòboljen prid. – obješen (na pr. trbuh)
otobóljiti gl. – opustiti ružno pojedini dio tijela
òtoič pril.– malo prije
òtoman m. orij. – počivaljka bez naslona, neke vrste krevet
òtpadan prid. – neuredan
òtračiti gl. – obaviti nešto dobro, na pr. proslaviti blagoslov sela ili svadbu pa čak i daću tj. karmine
òtrag pril. – otraga, straga
òtučak m. – komaljika, ostatak kukuruza kada se skine zrnje
otúriti gl. – odgurnuti
ovàrisati se gl. orij. – okoristiti se
ovčìluk m. – divlji luk
ovdále pril. – odavde
òvršaj m. – godišnji prihod žitarica ovršen kombajnom ili vršilicom
ovṙšiti gl. – od žitarica: pšenice, ječma, raži, zobi vršidbom dobiti zrno
òzimac m. – luk posađen u jesen
òzimče s. - jesenski stočni okot
ožàriti se gl. – opeći se koprivom
òžvaliti gl. – prenijeti nekom poljupcem ili nečistom čašom „žvale“ tj. bolest sluzokože u kutovima usana koja je izražena osobitim crvenilom
P
pàdavica ž. – neurološka bolest, epilepsija
pȁče s. – hladetina
pa jȁ! – pa da, izraz odobravanja
pȁjdovati gl. – poseban proces mljevenja brašna
paljdovati gl. – isto značenje kao gore
pàklić m. – mali paket npr. cigareta
pàklo s. ger. – paketić, zamotuljak
pàla ž. – duži štap preko 50 cm., u igri pale i piriza kojim se odbacuje kraći štap zvani piriz do označenog mjesta; na pr. rupice u zemlji, ograde i sl.
pàlanka ž. orij. - balkanski zaostali gradić
pàlčiti gl. – mjeriti palcem
pàlija ž. – komad tankog izrađenog drveta poput štapa
pȁljetkovanje ž. – poslije požnjevenog ječma ili pšenice slobodno skupljanje njihovih ostataka, kao i ostalih usjeva na svim njivama
pȁljetkovati gl. – sabirati ostatke usjeva
pànda pril. – pa onda
pànta ž. ger. – metalni komad koji nosi vrata
pàntljiv prid. – pamtljiv, koji dobro pamti
pȁntole ž. mn. franc.– pantalone, duge hlače
pȁntolice ž. dem. franc. – pantalonice, kratke hlače
pȁntljika ž. ger. – vrpca, traka
pànjkati gl. – klevetati, olajavati
pȁpjer m. grč. - papir
pȁra prij. - po
pàra ž. orij. – novac
parabèla ž. lat. – pištolj velike jačine
paráda ž. franc. – generacija osoba rođenih iste ili vrlo blize godine
paràjlija m. orij. – osoba koja ima mnogo novca
pàrčati gl. orij.- komadati
pȁrica ž. – vrsnica u godinama
pàrjenica ž. – drvena naprava za pranje rublja s pepelom
paròčić m. – 1. ministrant 2. sjemeništarac
parokíja ž. – svećenička škola
pàrosnica ž. – vrsnica tj. vršnjakinja, ženska osoba rođena iste godine u odnosu na drugu, žensku osobu
pàrosnik m. – vrsnik ili vršnjak, muškarac iste dobi s drugom muškom osobom
pàsmić m. – pređa, osnova za tkanje odjevnih predmeta
pàsovati gl. ger. – pristajati, odgovarati
pȁš' izr. – pa ćeš
pàtenat m. lat. - zatvarač
patíšpanja ž. (pan di Spagna) tal.– poseban kruh, vrsta mekog kolača od šećera, brašna i jaja
patlìdžan m. orij. – 1. crvena rajčica 2. tamnoplavi ili ljubičasti mesnati povrtni plod duguljasta oblika
pàtoka ž. – prvi otok kod pečenja rakije; ne naročito kvalitetna rakija
pàtrice ž. lat. – krunica
patŕljak m. – preostali dio odsječenog drveta ili ljudskog ekstremiteta
patŕljica ž. - peteljka, vezica između ploda i stabla, te lista i stabla
pàzar m. orij. - mjesto gdje se vrši prodaja razne robe
pazáriti gl. orij. – kupiti, trgovati
pècara ž. – mjesto gdje se peče rakija
pečènica ž. – odojak, uglavnom pečen na ražnju za Božić
pečénjak, m. – mladi kukuruz, kuhan ili pečen
pèćar m. – zanatlija koji pravi peći
pedàlja m. lat. – poluga koja se pokreće nogom
pedèruša ž. – žarg. - vrsta torbice
péglanica ž. – posebno, „na nabore“ glačana, peglana suknja
pêka ž. – čisto meso, obično svinjetina (davalo se za svinjokolju, djetetu na dar, prema veličini ručice)
pè(k)sinav prid. orij.– prljav
pe(k)sínluk m. orij. – prljavština zbog nemara i nebrige
pèlcer m. ger. – odrezani komad biljke koji se koristi za razmnažanje biljaka, cijep
pèmzija ž. lat. – mirovina, penzija
pȅndžer m. orij. – prozor
pènjač m. – vrsta graha koji se penje uz pritku
pèrač m. – krpa kojom se pere suđe
perùšanje s. – 1. čišćenje perja s peradi; 2.čišćenje klipa kukuruza od suhog lišća
perùšati gl. – 1.čistiti perad od perja 2. skidati suho lišće s klipa kukuruza
pèruška ž. – veće pero od guske, patke ili purana
pèrut ž. – ljuskice koje se stvaraju na koži vlasišta
pèškir m. – ubrus, ručnik, otarak, ličnik
pètak m. – novac, petača
pètica ž. – vrsta brašna
pȅtlja ž. – čvor napravljen od niti konca, podvezica ili kože
pètljati gl. – teško živjeti, satavljati kraj s krajem, životariti
pètrovka ž. – jabuka žuto zelene boje, kiselkastog okusa, sazrijeva oko blagdana sv. Petra i Pavla, koncem lipnja
pìjaca ž. tal. – tržnica
pijàndžija m. – pijanac
píjer m. orij. – svadba, pir
pijúkati gl. – 1. glasati se kao pile 2. isisivati sadržaj iz kosti ili slatkoću iz bomobone
pȉk m. germ. – baciti oko na što; uzeti nekoga „na zub“
pìlav m. orij. – 1. gusto kuhana riža s ovčijim ili pilećim mesom 2. svadba
píljiti gl. – buljiti u jednu točku
pȉljkati gl. – tražiti nešto sitno, rasuto naokolo
pìljotina ž. – sitni ostaci piljenja drva
pìnđiriš m. orij. – prženo jelo spravljeno od luka, češnjaka, paprike, rajčice i patlidžana
píniti gl. - malo popiti i tada biti veseliji
pinkàlo s. – pisalo, sredstvo za pisanje
pìpa ž. – gumena cijev za izvlačenje rakije
pi pi! uzvik. – poziv peradi, vabljenje pilića i kokoši
pirgav prid. mađ. – pjegav
Pirga ž. i Pirgo m. - nadimci
pìrika ž. – korov, ali i ljekovita biljka
pìrinač m. orij.- riža
pìriz m. – kraći štap (oko10 cm dug) koji se odbacivao palom u igri pale i piriza
pìrjan m.orij. – vrsta kuhanog jela s rižom, mesom i povrćem
pìrmič m. orij. – riža
pìsaljka ž. – sredstvo za pisanje od škriljevca, kojim se nekada pisalo na tablici koju su nosila djeca u školu budući nisu imala bilježnica
pìšaka ž. – mokraća, urin
pìšćaljka ž. – zviždaljka
pìšćati gl. – pištati, zviždati
pȉtati gl. – hraniti dijete ili bolesnika
pȉzma ž. grč. – mržnja, neprijateljstvo, omraza
pjàno m. – pijanac
Pjeskara – lokalitet
plȁc m. ger. – mjesto za izgradnju kuće
plàcar(i)na ž. ger. – taksa za upotrebu prodajnog mjesta na tržnici, ali i plaćanja svatovskih uzvanika pri prolazu kroz djevojačku kapiju
plàćka ž. - pljačka
plàćkati gl. – pljačkati
plàjvajz m. ger. – zidarska olovka
plânjka ž. ger. – fino obrađena daska
plào pril. – puno
plâst m. – sijeno složeno u obliku stošca
plástiti gl. – pravljenje plasta, sakupljanje sijena u plast
plàtina ž. – daska za prelaženje preko potoka
plàton m. franc. – kola s gumenim točkovima koja voze konji
plȁviti gl. – loviti ribu
plȁziti gl. – puzati, osobito izraz za gmazove
plȅj m. ger. – lim
plȅskati se gl. – tući se po stražnjici i pokazivati to rukom stranci s kojom se osoba svađa
pléštiti gl. - pljuštiti
plètara ž. – šibljem opletena boca
plètenka ž. – boca opletena šibom
plijèndžija m. – poreznik koji je, zbog neplaćenog poreza, plijenio imovinu
plijèviti gl. – odstranjivati korov
plȉk m. – natučen i gnojni dio kože s mjehurićem
plìsirka ž. – suknja ušivenih i uglačanih gustih nabora
plîtka ž. – vidi pritka
pljèšnjav prid. - pljesniv
pljèvač m. – sprava za čupanje korova iz pšenice
plòča ž.r. – uz ostala značenja ovdje spominjemo ono najčešće značenje u posavskome govoru: nadsvođena betonska ravnina u gradnji objekata
plòska ž. – plosnata bočica, staklena, opletena ili presvučena kožnom navlakom, a upotrebljava se osobito u svatovima za nošenje rakije šljivovice
pljèva ž. – sitni otpad od žitarica koji se odvaja u vršidbi od zrna
pljȗnka ž. - pljuvačka
pljȕniti gl. – 1. pljunuti, izbacivati pljuvačku ili što drugo iz usta 2. klevetati i vrijeđati nekoga
pljùniti pridj. – pljunuti, isti
pȏ pril. – pola
poâsiti se gl. – uzoholiti se, osiliti se
pobàrdati gl. – popamtiti, zapamtiti, upamtiti
pòbaška pril. - posebno
pobòraviti gl. – pozaboravljati
poboràvljati gl. – pomalo zaboravljati
pòbro m. – pobratim, prijatelj
pòcalica ž. – odjevni dio posebno izrađen, tkan ili vezen s ukrasima, na glavi udatih žena
pòcik m. – kratki, veseli vrisak u narodnim pjesmama i igranju kola (Ijuju!)
pocrljèniti gl. – pocrveniti
počápaliti se gl. – potući se
pòčekićana màrama ž. – pliš na kojem su šare već bile izbrisane opet je postao kao nov za to predviđenim radnjama. Otud izraz za nešto novo „kao ispod čekića“, osobito marama, rubac
počekìćati gl. – šumarskim čekićem označiti drva za sječu
pòč(i)ne ž. mn. – crna lagana ženska obuća od valjane vune s gumenim potplatom
počòpati gl. – ružno pokidati dio po dio na pr. kruha
poćùtiti gl. - poslušati
pòđani m. – sudionici svečanosti tzv. poda, dijela svadbenih običaja
podbráditi gl. – staviti umrlome povez ispd brade da ne budu otvorena usta
pòdbuo prid. – naduo, otekao
pòde ž. – svečanost prvog posjeta rodbine tek udatoj ženi, obično prvu nedjelju poslije svadbe, u novije doba i ranije
pòdjara ž. – sitna suha drva za potpalu vatre
podjàriti gl. – rasplamsati vatru
pȍdkiće s. – rubni ukrasi na ponjavama, torbicama, tkanicama, rubinama
podkićívati gl. – ukrasima ručnoga rada uresiti ponjave, tkanice, torbice
pódložnici m. množ. – duge motke za sijeno
podmazìvati gl. – mazati ilovačom zemljani pod u kući
podmjèriti se gl. – kupiti potrebne namirnice
podmjerívati se gl. – ići u kupovinu pred blagdane
podnímiti se gl. – nasloniti glavu na dlan ruke oslonjene na lakat
pòdropit prid. – zgnječen
podròpiti gl. – zgnječiti, satrati
pòdturiti gl. – podvaliti nekom nešto, podmetnuti
pòdšprajcati gl. – poduprijeti
podùfatiti se gl. – poduzeti
podùplati gl. – udvostručiti
podvèzač m. – uzica kojom su se vezale čarape dokoljenke
podvézača, ž. – bijela krpa s dugim vezicama u kojima se, na obremači, nosila hrana radnicima na njivu ili gradilište
podvṙniti gl. - podvrnuti
pòdvori m. – dvije suhe motke koje su se podvlačile pod baglić (nosile su ga dvije osobe do mjesta gdje se sadjevao plast sijena)
pȍđamiti gl. – ostakliti prozore
pȍfajn pril. – podosta
pȍfala ž. – pohvala
pògeto pril. – pognuto
poíluk, pojíluk m. – mjesto gdje stoka ide piti vodu, pojilo
poinàditi se gl. – posvađati se
pȍistija pril. – polagano
pòitati gl. - pobacati
póititi gl. – brzo doći
pòjata ž. – štala
pokàrati gl. - kazniti
pokljùkuša ž. – rijetko tijesto od brašna, vode ili mlijeka te jaja, topla, tek ispečena, premazana kajmakom; velika deblja palačinka
pokípiti gl. – izlijevanje vrele vode ili kave na peć
pokòdlačiti se gl. – pretvaranje zle duše u spodobu koja plaši ljude noću
pòkr'ati gl. – potući, uništiti
pokrìvača ž. – 1. tkani ili vezeni komad tkanine na kojem se kleči u crkvi (okolica Bos. Šamca); 2. pokrivalo za novorođenče
pòkrov m. – posebno izrađen bijeli prekrivač kojim se prekriva pokojnik
pòkvarit prid.- pokvaren
pòkućnice ž. mn. – papuče koje se nose samo u kući
pȏla ž. – okrugla drvena zdjela kojom se prenosio kukuruz ili pšenica
polàganje s. – davanje hrane stoci
pòlaksiti se gl. – poželjeti nešto nedostižno
poletàri m. mn. – u izrazu „bit će poletara“ – biti će prigovora i batina
polétuša ž. – osoba koja ima sklonost raznositi vijesti po selu koja se žuri „ugrabiti muštuluk“)
polòkati gl. – popiti, ispiti sve do dna
pònijeti se gl. – praviti se važan, uzoholiti se
polòsija ž. – osoba koja hoda okolo, skitalica
polòžiti gl. – dati stoci hranu
poluòka ž. – pola litre
pòlka – vrsta igre bacanjem sitnih novčića uvis
Pòloj – lokalitet
pòložaj m. – dijete koje dolazi u određenu kuću na Badnjak i zatiče pod strehu iznad praga šušanj, hrani živad i biva posebno darovano
polòžiti gl. – dati stoci hranu
polùtan m. – muško dijeta iz mješanoga braka
polùtanka ž. – žensko dijete iz miješanih brakova
Pòljar - nadimak
pòljar m. – čuvar polja
poljevànica ž. – pita, obično polijevana vrućim uljem i vodom
poljèvati gl. – polijevati
poljévuša ž. – pita od vrlo tankog tijesta, obično polijevana vrelim maslom
pomàda ž. – svaka krema za lice
pòmama ž. – bijes, požuda
pomàmiti se gl. – 1. pobjesniti, 2. osjetiti neizdrživu želju za nečim
pomíljati se gl. – pojavljivati se
pòmjerba ž. – čin mirenja zavađenih strana osobito u predsvadbenom vremenu ako je djevojka „utekla“ ili „ukradena“ tzv. samodošla
pomjèriti gl. – pomiriti zavađene strane
ponèdiljak m. – ponedjeljak
pònoćka ž. – polnoćka, božićna misa u pola noći
pònjava ž. – prostirač ili pokrivač domaćeg tkanja
pònjavac m. – donja plahtica za dječji ležaj
pònjavica ž. – prostirka za novorođenče
pòp m. – isključiv pojam za svećenika pravoslavne vjere
pòpara ž. – jelo od starog kruha preliveno vrelom mašću
popišmàniti se gl. - uzdići se nad ostale, uzoholiti se, posiliti se, praviti se važan
po prečíni pril. – po rodbinskoj bliskosti
porađìvati gl. – pospremati po kući
poràditi gl. – pospremiti kuću
pòrket ž. ger. – pamučno platno s dlačicama s jedne strane
porkètuša ž. – suknja za svagdanju uporabu
pòrketan prid. – od porketne tkanine
pòsan pridj. – postan, nemrsan
pòsiliti se gl. – izdizati se ohološću i bahatošću iznad drugih
pòslendan m. – svagdan, radni dan
pòstelja ž. – krevet bez uzglavlja
pòša ž. orij. – ovratnik, vrsta kravate na staroj narodnoj nošnji
poškròpiti gl. - poprskati
poštòpati gl.ger. - zakrpati
pȍštucati gl. - potkratiti kosu, brkove, bradu
pȍštucovati gl. – isto značenje kao gore
posvećénje s. – jelo koje se nosi na veliku subotu na posvećenje u crkvu i blaguje se za vrijeme uskrsnog doručka
pošprícati gl. ger. - poprskati
Poštac – ime „čandžićkog“ mačka
pošténje s. – zaustavljanje svadbene povorke i nuđenje čašice rakije tzv. poštenja“ vođi svatova u kolima najčešće vozaču, ali i ostalim svatovima. To čine prijatelji i rodbina mladoženje na svadbenom putu od momkove do djevojčine kuće te do crkve.
pòštrapati gl. – politi, poprskati
potambúrati gl. orij. – istući, izudarati
potkàsati - rubinu ili suknju zadići i zakačiti za tkanicu
potàvniti gl. – potamnjeti, potamniti
pȍteći gl. – potrčati, poteci, de!
pòteći gl. – poteći (voda)
póteći gl. - potegnuti
pȍtega ž. – metalna papučica za penjanje u zaprežna kola
potégniti gl. – 1. poći na dalek put 2. popiti dio npr.rakije
pȍtkititi gl. – ukrasiti porube ponjava, torbica, rubine, tkanina
potkoljènača ž. – tkani ili vezeni komad tkanine za klečanje u crkvi (okolica Odžaka)
pȍtkriža ž. – suhi kruh, izrezan i poliven vrućom vodom ili mlijekom i jajima a potom zapečen
potkusúriti gl. orij. – podmiriti račun, izravnati račune
pȍtlja pril. - kasnije, poslije
pȍtlje pril. - kasnije
potpòcalica ž. – odjevni dio ispod pocalice, obično od platna tzv. beza
potpètak m. – đon, potplat, donji dio obuće
pȍtpračiti se gl. – nabosti se pod nokat iverjem
pòtrefiti gl. - pogoditi
pòtrzala gl. pridj. rad. – potrgala
pòtrzao gl. pridj. rad. - potrgao
pòtrzati gl. – potrgati
potvàranje s. – lažna optužba
pòutka ž. – poprečne niti na tkalačkom stanu, razboju
povàzdan pril. – stalno, po cijeli dan
povèzača ž. – bijelo platno s trakama na koje se stavljala hrana, koja se nosila na obremači radnicima na njivu
pòvjesmo s. – posebno obrađen svežanj lana čija se pređa upotrebljavala za finija i tanja tkanja
povràtiti se gl. – buđenje iz nesvijesti
pòzno pril. – kasno (pozni pilići npr.)
prâcjep m. – sprava za guljenje kuhane šibe
prȁčice ž. – trijeske, iverje
práćak m. – prakljača, plosnata drvena naprava kojom se tuklo rublje pri pranju na potoku
prȁćka ž. – dječja igračka od rašalja i gume. Guma se zateže i izbacuje predmet iz praćke u željenom pravcu.
prakàtur m. – crkvenjak (općenito) osobito onaj koji skuplja milostinju
prȁma prij. – prema
pràšak m. – 1. tableta, medikament 2. deterdžent za pranje robe
pràžnica ž. – daska od koje je napravljen prag; gazište
prȅče (komparativ od prijek) prid. – ono što ima prednost, važnije; kraće
prečimice pril.- 1. po rodbinskoj bliskosti se npr. poredati ili sjesti na svadbi, sprovodu i sl. 2. ići poprijeko, kraćim putem
prèčina ž. – rodbinska bliskost
prègača ž. – odjevni predmet 1. bogato ukrašen u narodnoj nošnji 2. zaštitni odjevni predmet pri radu u kuhinji
prèla ž. – cvijet sličan gladioli ali sitniji, obično plave i ljubičaste boje
prèlac m. – sudionik prela (sijela)
prêliti gl. – biti na prelu, sudjelovati u večernjoj zabavi
prèlo s. (sijelo) – u početku zajednički večernji sastanci žena poradi prediva i ručnoga rada, a kasnije naziv za bilo kakve večernje poslove i razgovore
prȅslica ž. – drvena naprava (štap na vrhu proširen) za predenje, vrlo često lijepo ukrašen i izrezbaren
prȅsličak m. – gornji dio preslice na koju se stavlja kudjelja
presumítiti gl. – premotati
prȅzati gl. – biti u strahu od nečega, biti nemiran
pribàcuša ž. - marama koje nosile žene "priko Bosne"
pricvŕljiti gl. – staviti meso na vrelu peć
príći razred izr. – dobiti prolaznu ocjenu na završetku školske godine i moći pohađati slijedeći razred
pričéstalo s. – hostija, pričest
prìd prij. - ispred
pridàniti gl. – predahnuti
príde pril. – dati više nego je propisano; dobre ruke; dobre mjere
pridèveriti gl. orij. – izdržati
prȉdika ž. lat. - propovijed
prídječiti gl. lat. – propovijedati u crkvi
prȉdjeka ž. lat. – propovijed u crkvi, tumačenje kršćanskog nauka
prȉdugo pril. - predugo
prìferica ž. germ. – provjeravač, ispitivač za struju
príglavak m. - vrsta pletene vunene, lanene ili od konoplje čarape do gležnja u raznim bojama
prigòniti se gl. – svađati se
prìgrćati gl. - nagrnuti zemlju na posađenu papriku, rajčicu, krompir
prìgristi gl. – prizalogajiti, nešto malo pojesti da se utaži glad
prigòriti gl. – 1. prejako nešto ispeći 2. zagorjeti 3. zaboraviti ili se odreći teška srca nekoga ili nečega
príja ž. – ženski član obitelji povezan udajom ili ženidbom
prìjak m. – muški član obitelji povezan udajom ili ženidbom
prijàčić m. – mali ili mladi član obitelji povezan udajom ili ženidbom
Prijèčani m. mn. – stanovnici Slavonije
Prijèčanin m. – stanovnik Slavonije
Prijèčanka ž. – stanovnica Slavonije
Prijèko s. – Slavonija
prìjek prid. – ljutit
prijétka ž. – v. pritka
príjošnji pril. – prvotni, prijašnji
prȉka m. – prijak, muški član obitelji povezan udajom ili ženidbom
prìkanjkati se gl. – plakati do iznemoglosti
prikazìvanje s. – čin darivanja mladenke i mladića javno pokazan i izrečen kao i darivanje rodbine od mlade
prikìpiti gl. – uzrujati se, naljutiti
prȉko pril. – preko
prikobàciti gl. – preskočiti
prikúčiti se – 1. približiti se 2.nepozvan se častiti s nečijeg stola
prìkuvati gl. – prekuhati
prikṙstiti se gl. – prijeći na drugu vjeru
prìlaz m. – drveni prijelaz između dva dvorišta ili dvije njive
prìlaz m. – posebna daska, povišena stepenica između dvaju dvorišta bliže rodbine
prìmenčiti se gl. – nazivati nekoga nadimkom s primjesom ruganja
prìmenka ž. – nadimak
prìnos m. – poklon u naturi prigodom svadbi ili daća (meso, kruh, riža, kava, šećer, živad,...)
prȉpinjati gl. – vezati stoku
pripjevàvanje s. – 1. ponavljanje istih stihova u pjesmi, refren 2. odgovarenje na prethodne stihove izazivanja, uglavnom, na svadbama
pripòznati gl. – darovati na svadbi
pripoznàvanje s. – darivanje mlade i mladoženje na svadbi
pripoznàvati gl. – darivati na svadbi
prirúčiti gl. – staviti npr. ostatke hrane iz veće zdjele u manju
prisnâpiti gl. – upregnuti svu snagu da se nešto postigne, dodijavati, stalno tražiti
prìspiti gl. – stići napraviti sve što treba
prìstao, prid. – 1. lijepa, stasita osoba, 2. biti u nevolji, nedoumici – «Gdje sam sad pristala?»
prìstaviti gl. - staviti kuhati jelo ili kavu
prȉs(v)laka ž. - presvlaka
prìsvući se gl. – skinuti seljačku i obući gradsku nošnju
prȉšć m. – prišt
prȉšipetlja ž. – osoba koja se svakom približava zbog interesa
priterézniti gl. – prevagnuti
pritésati gl. - preurediti
pritjerívati se gl. – svađati se
prîtka ž. – kolac ili štap za biljke penjačice (grahorice, paradajz)
pritùmbati gl. – preokrenuti, izokrenuti, prevrnuti, izvrnuti
prìušak m. – e da ne bi, ma da
prìuza ž. – konop kojim se privezuje i vodi stoka, povodac
prìvariti gl. – 1. prevarati 2. ne izvršti obećanje dato zaručniku i udati se za drugoga
prívrat m. – dolazak nove vlasti (iza II svjetskog rata), stariji ljudi nisu govorili oslobođenje
prìvrata ž. - palačinka
pŕkati gl. – izazivati
prkéljati gl. - 1. početak djetetova govora 2. govoriti koješta
prndècanje s. - radosno skakutanje
prnjàvor m. grč. – nered, smeće, zabačenost
probìjača ž. – 1. lopta koja se, kada je bila probijena, mogla zakrpati 2. igla koja je bila u vatri i kojom su se problijale dječje dude
procíjepak m. – plavi proljetni cvijet, vjesnik proljeća
pròcvasti gl. – procvjetati
pròkisniti gl. – ukiseliti se, pokvariti se (neko jelo)
prolòpoviti se gl. – pokvariti se, ne biti dobar kao prije (nema veze s lopovlukom)
pròljevati gl. – prolijevati
pròljati gl. - proliti
propèće s. - križ
propélo s. – raspelo
pròpuva ž. – propuh
pròrondati gl. – napraviti nered sve ispremećući, ispremetati
prȍst prid. – jednostavan
prȍsto ti! izraz – slobodno ti!
pròsto tkànje s. – jednostavno tkanje
pròšenica ž. – djevojka koja se prosi
pròšnja ž. – prosidba
pròtrkana ž. – dječje „trkalište“ kroz kuću
protŕkuša ž. – osoba koja selom raznosi, obično loše vijesti; tračara
prȏva ž. – kukuruzni, žuti ili bijeli, kruh
pȑsten m. - stara igra Bosanske posavine, glavni rekvizit je prsten i kapice
prstèndžija m. – igrač igre prstena
pȑstenovanje s. – čin momka i djevojke prije navješćivanja u crkvi, kada se momak i djevojka zaručuju i kada mladić djevojci daruje prsten u prisutnosti najbliže rodbine
pŕstenovati se gl. – zaručiti se
pȑten prid. – lanen ili od konoplje
pȑtljati se gl. – petljati se u nešto nepotrebno
prȗd m. – tlo od pijeska uz rijeku, otud ime selu Prud: sprud
pṙva čàšica ž. izr. – čašica rakije koju mlada „služi“ svatovima, počevši od svekra, kuma, staroga svata..., ljubeći starije u ruku, mlađi ženski svijet u lice, a s muškarcima se rukuje, nakon čega joj na tacu stavljaju novčani dar
pȑznica m. – osoba koja se stalno ljuti
pȑzniti gl. – praviti nered i smeće u kući
púcanj m. – sprava za obradu kudjelje
pùcavice ž. – kukuruzne kokice
pȕcpula ž. – vrsta dvodjelnog dugmeta koje se spaja uz onomatopejsko «puc», a za razliku od običnog dugmeta nema rupe na odjeći
pȕjć uzv. – poziv svinjama
pȕla ž. – dugme
púljkati gl. – pomalo uzimati vodu
pùmpa ž. – česma, mehanički bunar
púniti gl. – puhnuti
pùpo m. - pupak
Pùpo m. – nadimak
pùra ž. - žganci
pùrati gl. – peći kokice
pùrka ž. – kokica od kukuruza
pȕšćati gl. – pustiti
pȕsola ž. – papirić na kojem je napisana neka poruka
pùstara ž. – majur, salaš (lokalitet u Gronjoj Dubici)
pûsto pridj. – mnogo, puno
pȕšćat pridj. – pušten
pùškarica - očišćena cijev od zove u koju se stavljala vlažna kuglica kučine, a onda se izrađenim tiskom od šibe nabijalo i tako bi nastajao pucanj
pútar m. – cestar
pùtruša ž. - kuja
pùvača ž. - žaba
púvati gl. – puhati
púvati se gl. – izdizati se iznad drugih, oholiti se, praviti se važan
púzavac m. – sitno cvijeće malih, plavih cvjetova, brzo se razmnožava i «puže» uokolo
púzder – tvrdi otpaci tučenog lana
R
rábar prid. – hrabar
ràbota ž. rus. – teški rad
ràbrost m. - hrabrost
rȁda pril. - rado
râdijon m. – radio
râdo m. – pauk („bijeli rado“- radost)
rȁga ž. – stari istrošeni konj
Rȁga - nadimak
rȁf m. ger. – stalaža
râja ž. zb. – 1. povij. sultanovi podanici nemuslimani 2.običan siromašni svijet
râjet m. orij. – mir, spokoj
ráj(nd)lika ž. germ. – zdjela, posuda, šerpa
ràjf m. ger. – ukrasni obruč na ženskoj kosi koji sprečava njeno padanje
rànjgla ž. – v. rajlika.
raskṙati gl. – pokvariti, uništiti
ràskriti gl. – otkriti
ràjsnegla ž. ger. – okrugli čavlići manje jačine npr. za prišvršćivanje papira na neku plohu
rȁka ž. – mjesto u zemlji iskopano za lijes
rákati gl. – izbacivati sluz iz grla dosta bučno
ràkita ž. – iva, vrsta vrbe
râkoljiti se gl. – 1. veselo kokodakati poslije (ili prije!) snesenog jaja ili kada kokoš vodi piliće; 2. veseliti se; 3. praviti se važan
rám(a) m. – okvir
ramètli prid. orij. - pokojni
ràmpa ž. – drvena, metalna ili plastična pregrada, branik
râna ž. – hrana
râniti gl. - hraniti
rànka ž. – prvo sezonsko voće i povrće
rànitelj m. – hrànitelj, sin, obično najmlađi, koji se brine za roditelje u starosti i koji, u vrijeme austrougarske vladavine, nije išao u vojsku ili rat
ránjenik m. - svinja koja se posebno hrani za svinjokolju, (mesaru), tovljenik
ràpav prid. – neravne površine, hrapav
rasàniti se gl. – razbuditi se
rascópati gl. - rasjeći
rasčȅrečiti gl. orij. – rastrgati na komadiće
ràsćerati gl. – rastjerati
raskȁmužiti se gl. – prekuhati se
raskàstiti gl. orij. - promijeniti namjeru ili plan
raskéciti gl. – 1. pokazati sve zube; 2. nesastaviti šivanjem djelić odjeće
Ràskršće s. – lokalitet izmđu Gornjeg i Donjeg Hasića
raskrvàčiti gl. - raskrvariti
raskusúriti se gl. – raščistiti sve račune materijalne i druge priode
raskusùrati se gl. – isto kao gore
ràsoda ž. – povrće i cvijeće za presađivanje
rásodnjak m. – uzgajalište mladih biljaka iz sjemena za daljnju sadnju
raspériti gl. – promijeniti plan
rasprinđériti gl. – napraviti nered
ràsplet m. – ručni rad u kojem se vrlo pažljivo izvlače i sijeku niti iz platna
ràspravljati gl. – razdvajati meso svinje po kvaliteti i namjeni
ráspust m. – školski ljetni i zimski praznici
raspušćénac m. – razvedena muška osoba
raspušténac m. - isto kao gore
raspušćènica ž. – razvedena, rastavljena žena
raspuštènica ž. - isto kao gore
râst m. - hrast
rastabíriti gl. orij. – rastumačiti, objasniti
ràstaviti (rastavljati) lan gl. – odvajati koristan proizvod lana od otpada
ràst(ić) m. – mali hrast, hrastić
ràstik m. – hrastova šumica
Ràstik – lokalitet u G. Hasiću
ràstovina m. – drvena građa od hrastova stabla
ràstova prid. – od stabla hrasta npr. daska
rȁšak m. – drvena naprava za namatanje ispredene vune, konoplje ili lana
raščàpaliti gl. – razgrabiti na grub način
raščéniti gl. – raskinuti, rascijepiti
raščínjati gl. – odvajati
ràšetka ž. – 1. rubac od tila, laganog prozirnog platna s motivima grančice, srca, ptice...koju mladenka stavlja na pocalicu, iza skidanja duvaka tj. šlajera 2. pregrada od tankih metalnih ili drvenih štapića na vratima peći, ograde, prozora
rát(i)njak m. – radni dan
rȁtiti se gl. – svađati se
razábrati gl. – razumjeti
razbáljati se gl. – razbolijevati, obolijevati
razbiríkati gl. - promijeniti
rȁzbit prid. – razbijen
rȁzdrndati gl. – pokvariti neku alatku, stroj ili namještaj
razdȑljiti gl. – biti neuredan, raskopčane košulje
ràzgalica ž. - kava koja razgaljuje dušu
ràzgala ž. – olakšica u bolesti, uopće poboljšanje
razgâliti se gl. – biti boljeg raspoloženja, poboljšati si fizičko i psihičko stanje
ràzgaziti gl.- 1. prilagoditi nogama novu obuću 2. utabati zemlju, snijeg
razgoropàditi gl. – razjariti, razljutiti, biti sumanut
razgovóruša ž. – kava koja potiče razgovor
razgùliti gl. – poderati, rastjerati, potrošiti sve
razlàdniti gl. - rashladiti
ràzlokan prid. – neodržavan,vrlo istrošen i od nevremena uništen (ceste i putevi)
ràzgovoran prid. – osoba koja rado pozdravlja, odzdravlja i dometne koju uljudnu riječ više u toj komunikaciji
razljevànica ž. – vrsta pite od brašna (pšeničnog ili klasovnog) s jajima, kajmakom i sirom
razljévuša ž. – isto kao gore
razmundúriti gl. – skinuti jednu, a obući drugu odjeću
rázor m. – srednja brazda na njivi koja njivu dijeli na dva dijela, svaki od tih dijelova se zvao odorak
razrájtati gl. – potrošiti uludo materijalna dobra
razròzati gl. – poravnati nabore na rubini
razùmiti gl.- shvatiti, uskladiti
rauzúzlati gl. – razvezati u čvor
razvàšeriti gl. – napraviti u kući nered
razvézat se gl. – raspričati se bez kraja i konca
razvígor m. – ugodni proljetni vjetrić
ràzvikan prid. – poznat
rȁžeći gl. - rasplamsati (vatru, svađu)
rȅda ž. – red, vrijeme za određeni posao; naizmjenično smjenjivanje
regìljati gl. – uređivati sebe ili drugog, dotjerivati se
rȅko' gl. – rekoh, čest u našem govoru u smislu mislio/la sam
réklja ž. ger. – posebno izrađen i šiven gornji dio ženske nošnje, dugih rukava s ovratnikom, na prsima nabran; neka vrsta kaputića. Oblači se na bluzu, a sa suknjom istog materijala čini komplet
réna ž. ger. – pećnica, zatvoreni dio štednjaka
rèndati gl. orij. – ribati, strugati
rènde m.orij.– ribež, trenica
rèngle m. ger. – rengen-aparat; aparat za snimanje pomoću rendgentskih zraka
rèpać m. – izduženi dio šargije
rèponja m. - vrag, sotona
rèšma ž. – ogrlica od bobaka, sitnog zrnja ili duguljastih ukrasnih plastificiranih komadića kojim su se kitile žene
rȅšt m. – uglavnom zatvor, ali i u značenju produžene nastave za djecu koja su slabije učila. To je bila sramota jer su išli iz škole kasnije od drugih, pa su svi znali da su bili kažnjeni.
révati gl. - plakati
rèvanje s. – plač
réza ž. – metalna pravokutna pločica za zaključavanje vrata
rìbača ž. – drvena naprava s rezačem za ribanje kupusa
ríbaljka ž. – četka za ribanje poda
ríčati gl. - rikati
rídati gl. - jako i glasno plakati
ríkavac m. – jaki i teški kašalj osobito kod djece
rȉktati gl. ger. – sređivati, stavljati u red, dotjerivati
ríljati gl. – raditi teško i neprekidno
rȉtniti gl. - udariti nogom iznenada
rješàvati gl. – rješavati, prezent: rješajem, rješaješ, rješaje, rješajemo, rješajete,rješaju; imperativ: rješaji, neka rješaje, rješajmo, rješajte, neka rješaju
ȑka stoji izr. – glama, gužva
ŕkati gl. - hrkati
ȑndati gl. – ljutito nešto raditi praveći veći nered nego red
ròbica ž. – komplet odjeće za novorođenče
ròdica ž. - rođakinja
rònac m. - crna liska, ptica močvarica
rògoz m. – šaš, materijal za pravljenje rogozine
rògulje ž. pl.tant. – drvena naprava za prevrtanje i skupljanje sijena
rȏkati gl. – jesti previše i halapljivo
ròkćati gl. – roktati, glasati se poput svinje
ròletina ž. – oluk
rȍljan m. – debela muška osoba
róljati gl. – 1. previše jesti; 2. padanje snijega u velikim količinama
rȍljka ž. – debela ženska osoba
ròndati gl. – prigovarati i lupom po kući pokazivati ljutnju
ròpac m. – teško disanje osobito pred smrt
rȍptati gl. – hroptati, vrlo teško disati
rosénjača ž. – vrsta jabuke
rosénjak m. – nezreli klip kukuruza
ròspija ž. orij. – prostitutka, žena lakog morala
rosúljak m. – 1. nedozreo plod; 2. tek propupao cvijet; 3.mlada osoba
ròškati se gl. – svađati se, bosti se kao rogovi
rȍta ž. – dragost, veselje, milina
rȍtka ž. – rotkva
ròvanj m. - veća rupa nastala na prostoru gdje se kopa šljunak
rȏza ž. – pod kamenom nabrana rubina ili suknja sitnih nabora
rózanje ž. – proces nabiranja duge ženske tkane oprave, polijevanje vodom i stavljanje pod kamen na duže vrijeme da se dobiju čvrsti nabori
ròzanica ž. – vrsta nabrane košulje od ručno tkanoga platna
ròzikasto prid.germ. – svjetloružičasto
ròzikavo prid. - blijedoružisato
ròzno pridj. germ. - ružičasto
rȍžac m. – rožnati češalj
ròžati gl. – skupljati vanjsku prozrosku plastičnu ili drvenu zaštitu od sunca
rȍžnica ž. – krovne drvene konstrukcije koje se urezuju u grede
ȑpa ž. – veća količina nabacanog materijala (ali i problema) ili stvari na jednommjestu
ȑskati gl. – proizvoditi zvukove slične lomljavi
ȑskavica ž. – vezivno tkivo oko kostiju
ȑsuz m. – vidi ugursuz
ȑšum m. – galama, nered, vika
rùbina ž. – 1.košulja muška i ženska; 2. duga ženska oprava nabrana,na rubovima vezena, šlingana ili ukrašena čipkom
rȕčati gl. – najglasnije jaukati
rùčica ž. – svežnjić, istučeni stučak lana
ručìčanje s. – odvajanje vlakana iz rukohvati, tj.ručica lana
ručkònoša ž. – lijepo obučena žena koja poslenicima nosi ručak na njivu
rudìca ž. – materijal za pletenje čarapa, kapa, rukavica, rudičanki
rudíčanka ž. – topli, crni, četvrtasti ili trokutasti vuneni rubac
rugáset m. – ruglo, sramota
rukàv(i) m. – odjevni gornji dio, posebno izrađen, šlingan i vezen na rubovima
rukàvići m. mn. – ženska košulja kratkih rukava od posebnoga platna
rȕkata prid. – odnosi se, prije svega, na žensku osobu koja je vrijedna, a osobito vješta u ručnom radu
rúniti gl. – mrviti, odvajati zrno od klipa
rȕnjast prid. - dlakav
rȕ'o s. – namještaj i odjeća mladenke koji se vozi dan prije vjenčanja momkovoj kući
rùpiti gl. – nahrupiti, doći iznenada
Rȕs – nadimak
rȕs m. – insekt koji živi u starijim i zapuštenim kućama
rûs prid. – crvenkast
rûsa pridj. – obično izraz za boju kose
rȕšiti se gl. – nositi crninu, žaliti za pokojnikom
rȕtonja m. – 1.muško dijete koje prelazi u dječačku dob 2. osoba koja postaje odgovorna za svoje čine
rȕtvica ž. – ljekovita mirisna biljka
rȕžica ž. – sitna ruža penjačica
rùžice ž. mn. – vrsta kolača, od dizanog tijesta s pekmezom, u obliku cvijeta ruže
rùžiti gl. – grditi, vikati, karati
rùžmarin m. - ruzmarin
Ṙvat m. – Hrvat
Rvàtica ž. – Hrvatica
ṙvati se gl. – hrvati se
Ṙvatska ž. – Hrvatska
ŕvaski prid. - hrvatski
S
sàbah m. orij. – zora, rano jutro
sabúrli prid. orij. – normalno, pristojno ponašanje, strpljiv, staložen
sàčiboja ž. - tamnožuta boja
sȁć m. orij. – sač, peka
sȁ'će pril. – sad' će
sâd m. – sađenje
sadàka ž. - milostinja
sàdžak m. orij. – postolje za oraniju, tronog
sȁfatiti gl. – obuzeti („safatali me bolovi u leđima“)
sàfun m. orij. – sapun, staro mu je ime midlo, to danas imaju svi slavenski jezici, od glagola miti, umiti
safùnica ž. - sapunica
sȁga ž. – para
sàgeti se gl. – sagnuti se
saíbija m. orij. – gospodar, vlasnik, domaćin
sájdžija m. orij. - urar
sàkreska ž. orij - vrsta tikve, bundeve, duguljastoga oblika zelene ili žute boje od koje se prave pite savijače, zvane bundevare
sàksija ž. orij. – glinena posuda za uzgoj cvijeća
salàmet m. orij. – sreća, korist, zadovoljstvo
salàuka ž. orij. - bura, oluja, vihor, nevrijeme, mećava, nepogoda
saljèvati stràvine gl. – čin kojim su neke osobe, uz svojevrsnu molitvu, kuhanu vodu s određenim biljem i voskom, pojedincima, koji su se nečega bojali ili imali snoviđenja, „istjerivale strah“ i košmar
samodóšla ž. – djevojka, koja je, prije zaruka, otišla s momkom iz roditeljske kuće (tobože «ukradena»). Crkva na to nije gledala s blagoslovom, čak su te kuće mimoilažene za božićnih blagoslivljanja kuća
sàndžija ž. orij. - probadanje u tijelu, grčevi u trbuhu
sàntrač m. orij.- drvena ograda oko bunara
sàpeti gl. – zakopčati
sapínjača ž. – povezica na košuljama umjesto dugmeta
sàpinjati gl. - privezivati
sàra ž. mađ. – gornji dio čizme
sȁrana ž. – sahrana, pogreb
sàstav m. – opis nekoga događaja ili subjektivnog doživljaja
sàstaviti gl. – 1. opisati neki događaj ili subjektivni doživljaj 2. od istkanih dijelova sašiti kompetan komad, npr. ponjavu
sàstvljati gl. – 1.opisivati neki događaj ili subjektivni doživalj; 2. od dijelova činiti cjelinu
sàtaraš m. orij. – vrsta jela od svježeg povrća: luka, rajčice, patlidžana i paprike
sàtljik m. ger. - stara mjera, četvrt vrča, čokanj
sàtrap m. orij. - okrutan čovjek, despot
sàtrca ž. - satrica, staro slavensko jelo koje se spravljalo posebno u proljeće i ljeti; svježe jelo od mladoga luka, sira i kajmaka, vrlo dobro uz roštilj i kulen
sȁvt m. – umak koji nastaje, uz začine, pri iskuhavanju mesa
sàvulja ž. – pjeskovita zemlja
Sàvulje - lokalitet, njive uz rijeku Savu
sèćija ž. orij. - klupa za sjedenje i ležanje smještena uza zid i prkrivena ćilimom ili ponjavom
sedàmnest br. - sedamnaest
sekèndati gl. – glasnije prigovarati
sèkser m. ger. – sitni austrougarski novac
sèlam m.orij. – pozdrav
sèlišće s. – mjesto gdje je bilo naselje
sèlište s. – mjesto gdje je nekad bilo naselje
sèpet m. orij. – veći koš, košara, pleten od posebnih drvenih traka i štapova
sèrbez prid. orij. - biti u miru, miran, bezbrižan
sèstrić m. – sestrin sin
sèvdah m. orij. - ljubavna čežnja, sklonost nekome, muka zbog ljubavi, čeznutljivo nagnuće, zanos....
sevdàlija m. orij. – 1. onaj koji voli i zna pjevati sevdalinke 2. osoba vrlo zaljubljena u drugu, voljenu osobu
sevdàlinka ž. – vrsta ljubavne pjesme u kojoj se ističe tuga, čežnja, žudnja za voljenom, često, iz mnogih razloga, udaljenom osobom. Pjesme su prepoznatljive i po istočnjačkim glazbenim karakteristikama.
sèvkonja ž. – glupan, budala, volina
sȉc m. ger. – sjedalo na biciklu
sȉć m. lat. – vjedro ili posuda za vodu
Síćo m. - čovjek sitnije građe, nadimak
síćo m. – vrsta sitnijega graha
sijèrak m. – sirak metlaš, biljka za pravljenje metala te sirak čije je zrno dobro za ishranu stoke pa i ljudi
sìkera ž. – sjekira za sječu drva, nekada hladno oružje
sikìrati se gl. – jako se brinuti, uzrujavati se
siktéruša ž. orij. – crna kava, za koju se, u šali, veli da je znak gostu za odlazak iza kave tzv. dobrodošle i razgovoruše). Dolazi od orijentalizma „Sikter!“ što znači: „Odlazi! Gubi se! Nestani“
silésija ž. orij. – ogromna snaga, moć
Sìljevac m. - lokalitet između Gornjeg Hasića, Aginog imanja i Šinkovih kuća, blizu pruge
sìnija ž. orij. - mali okrugli niski stol na kojem se razvijala pita i objedovalo
sìnica ž. orij. – dem. od im. sinija u značenju male sinije pri kojoj su blagovala djeca. U svatovima je bio poseban izraz „dječja sinica“ . Djeca su obilno čašćena, po nekoliko puta, tog svadbenoga dana u svrhu blagoslovljenoga braka mladenaca brojnom djecom.
sìnošnji pril. – sinoćnji
sípnja ž. – zaduha, astma
sìrće m. orij. – ocat, kvasina
sìrenje s. – kiselo mlijeko
sìrica ž. – sitno cvijeće na stabljici visine 25 cm. (raslo u Barici ispod Stanića kuća)
sìr(i)lȕk m. - satrica, mladi luk narezan nasitno s kajmakom i solju
sìrenica ž. – pita sa sirom
sìrnjača, ž. – pita sa sirom od dizanog tijesta
siròma m. - siromah
sȉrutka ž. - tekućina koja se prije sirenja odvaja od mlijeka
sîta ž. – barska biljka
sìtarka ž. - ponjava od tzv. sitastog, šupljikavog načina tkanja
sjȅčke pril. – sječimice, po strani
sjèdalo s. – naziv za drvenu konstrukciju na Žendragu, izgrađenu dvadesetak centimetara iznad površine vode, koja je služila za sjedenje tijekom pecanja (ribe)
sjemènjača ž. – povrtna biljka namijenjena da se, od njenog sjemena, pravi rasad, za nove biljke: salate, dinje, lubenice, paprike, kupus....
sjèročad ž. zb. – siročad
sjeróče s. – siroče
sjeróma m. – siromah
sjerómašan prid. - siromašan
sjerótinja ž. mn. – sirotinja
sjȅrutka ž. – isto što i sirutka
sjȅt m. - savjet
sjètovati gl. - svjetovati, savjetovati; prez. je sjetujem, sjetuješ, sjetuje....
skakùćati gl. – skakutati
skalàmušiti gl. – napraviti nešto na brzinu, obično s lošim rezltatom
skàstiti gl. – odlučiti
skèmlija ž. orij. - mala prenosiva klupa za sjedenje, uglavnom namijenjena djeci
skìsniti gl. - 1.pokisnuti do kože 2. ukiseliti se
sklànjati gl. - pospremati
sklìza ž. – led za skijanje, spust na snježnom nanosu
sklònišće s. – sklonište
sklòpica ž. – narukvica
sknàbditi se gl. - osigurati se, snabdjeti se
skòbiti gl. – susresti
skolèsati gl. – maksimalno uvjeravati nekoga u nešto
skòntati gl. – shvatiti, razumjeti
skréniti s pameti gl. - poludjeti
skrížaljka ž. – križaljka
skût m. – donji dio ženske suknje
slabìna ž. – slabost
slatkòran prid. – koji rado jede
slàtkovina ž. - vrsta biljke puzavice koju vole goveda i prasad
slètiti gl. – sletjeti
slízati se gl. – uspostaviti vrlo blizak kontakt, prijateljstvo iz interesa
slùškinja ž. – služavka
smandȑljati gl. – pripraviti, obično jelo, na brzinu i bezvrijedne kakvoće
smȅt m. – veliki nanos snijega
smètara ž.– smetiljka
smjèran prid. – jednostavan, dobrodušan, smiren, samozatajan
smlàta ž. - osoba koja se ne snalazi u vremenu i prostoru
smȏk m. – mliječni proizvodi, osobito kajmak i sir
smràdara ž. – osoba koja, od jedne do druge kuće, prenosi ružne stvari i tako zameće svađe
smŕda ž. – 1. biljka jakog smrdljivog mirisa, 2. od dragosti nazvana curica u pelenama
smŕdulja ž. – osoba koja smrdi
snòvača ž. – motka za snovanje pređe
snòvanje s. – pripremanje pređe za tkanje
snòvati gl. – pripremati pređu za tkanje
sòbica ž. - mala, obično djevojačka soba
sȍc m. – talog od kave i umak
sȍfra ž. orij. – postavljeni stol za jelo, ručak ili večeru, nije isključivo vezano za vrijeme
sȍfrica ž. – stolnjak na kojem se na njivi jelo
sȏj m. orij. - rod, pleme, narod, koljeno ili bagra, pasmina, sorta
sojísati gl. orij. – činiti nad nekim enorman pritisak da nešto učini
sȍkak m. orij. - manja cesta koja se odvaja od glavne seoske ceste, sa žiteljima, uglavnom jednoga prezimena od 10-15 domaćinstava (bilo je i onih koji su se priženili i donijeli novo prezime npr. u Sarića ili Čandžića sokak, odakle potječem, ušlo je tako prezime Andrić iz Garevca i Dragičević iz Donjeg Hasića)
sȏla ž. – padalina u obliku sitnijega grada
sòlenica ž. – posudica iz koje se uzima sol pri jelu
sòl(j)enka ž. - zdjelica za sol
soléntar (sulentar) m. - metalni produžetak dimnjaka
sòmet m. ger. - tkanina (samt, baršun, pliš)
sòmun m. orij. - kruščić od pšeničnog brašna s kvascem
sȍšica ž. – račvasto drvo koje nešto pridržava
sótim – s tim, s time
sȏve ž. mn.– sošica, račvasta naprava, drveno postolje na koje se stavlja daska za rad, npr. za krečenje
sòvura ž. – sova
sòz m. – kavin talog
spȁndžati gl. – združiti se s nekim u nemoralne svrhe
spàriti gl. – upariti, spojiti
sparívati gl. – uparivati, spajati
spàtljičav prid. – izbirljiv, osobito kada je o hrani riječ
spjȅrine ž. mn. - ostaci od obroka pripremljeni za životinje, napoj, splačine
splàviti gl. - pokupiti s vrha ono najbolje (kajmak s kiselog mlijeka npr.)
sprȁ pril. – nasuprot, spram
sprȁsna prid. – izraz za krmaču koja će oprasiti mlade svinje
sprljúšiti gl. – napraviti na brzinu nešto za jelo
spòred prij. - pored
spòšljo m. – nezgrapan čovjek, nespretan, mlakonja
spùriti se gl. – opržiti se vrelom tekućinom
spùšćati gl. – spustiti
spúšćati gl. – spuštati
Sȑb m. – Srbin
Sȑbovi m. mn. - Srbi
sȑbski prid. - srpski
sȑča ž. orij. – staklo
sréda ž. – sredina
Srédelj m. – lokalitet, polja Balegovčana preko rijeke Bosne, prema Zasavici
sŕljati gl. – nepromišljeno juriti, vozilom npr., ali i u prenesenom smislu npr. bez razmišljanja se upuštati u neki posao
sŕma ž. orij. – srebrene i zlatne niti za ukrašavanje bogato vezene odjeće
sȑvati se gl. – pasti s velike visine ili s nekog visokog položaja npr. u politici
sròzati gl. – izglačati, naborati, isplisirati, nabrati
stàlak m. - drvena naprava u kojoj su bebe počimale svoje prvo osovljivanje na noge
stân m. - razboj, drvena naprava za tkanje
stârka ž. – stražnjica
starȍsvat m. - stari svat, uz kuma jedan od svjedoka na vjenčanju i bitna osoba u svatovskoj hijerarhiji
starȍsvatica ž. - supruga starog svata
starovínski prid. – starinski
stȁviti se gl. – usredotočiti se na nešto
Stàžija - Anastazija
stèona prid. – stelna
stèškati se gl. – doći u loše stanje npr. pred smrt; rastužiti se
stíniti se gl. – stisnuti se, prijeći iz tekućeg u tvrdo stanje (mast)
stìjati gl. – stišati
stìjalo gl.pr.r. - stišalo
stòčić m. – mali stolac s tri noge
stȍćke pril. - stojeći
stȏg m. – plast sijena ili slame složen oko drvenoga stupa
stója ž. – novčanica od 100 dinara
stóra ž. fr. – zavjese od prozirnog materijala
stràšilo s. – na njivama napravljen na drvu ljudski lik kojim se plaše ptice da ne jedu usjeve; plašilo
strèa ž. – streha
strȅfiti gl. - pogoditi
stȑniti se gl. – smiriti se; ostati na jednom mjestu miran
stȑnjak m. – strnište, njiva poslije pokošenih žitarica
stròžac m. ger.– madrac, slamarica za ležanje, slamnjača
stròžak m. – isto kao gore
strùgač m. – naprava pred ulazom u kuću od dva drvena stupića spojena sa željezom na kojoj se s obuće skidalo, „strugalo“ blato
strȕgniti gl. – potajice pobjeći
strȕka ž. - nanizani dukati na platnenu ogrlicu
strȕka ž. - odvojak rijeke koji se stvara za proljetnih ili jesenskih velikih kiša, a ljeti nestaje
Struke – selo kod Pruda
stȕ – izraz kojim se upregnutu životinju potiče na pokret
stúbla ž. - drvena duboka duguljasta zdjela u kojoj se čuvao grah, brašno i sl.
stȕblika ž. – isto kao gore
stùčak m. – rukohvat lana
stȕga ž. – depresija, neraspoloženje
stȕpa ž. - drvena sprava za tuču lana i konoplje
sûd m. – 1. posuda; 2. sudište
sùdžuk m. orij.– kobasica napravljena od goveđeg ili ovčijeg mesa
su(h)òvina ž. – suho meso
súkati gl. – upredati vrteći vunu ili kudjelju, te namatati pređu
sùknen prid. – od sukna, vunen, izrađen od grebenanog lana, vune ili konoplje
súkniti gl. - pobjeći
sȕknjara ž. – vrsta donje suknene ponjava
súmlja ž. – sumnja
súmljati gl. – sumnjati
sùmljiv prid. – sumnjiv
sȕniti gl. – uzrujati se i iznenada napraviti nešto loše i nepredvidljivo
sùrlača ž. - osoba koja radi sve po svom bez obzira na savjete
sùrlati gl. – raditi sve po svojoj volji
surúntíja ž. orij. – loše, otrcano; ružno vrijeme
sùšica ž. - tuberkuloza
sùtlijaš m. orij. – riža kuhana u zaslađenom mlijeku
sùšnica ž. – prostorija, uglavnom za sušenje mesa
sùvad m. – suhomesnati proizvodi
suvárak m. – suha grančica, sitna suha drva, grančice za potpalu vatre
svàbiti gl. – domamiti kokoši
svȁđe pril. – svagdje, na svakome mjestu
svája ž. - svastika, ženina sestra, sestra prema sestrinome mužu
svàk m. – sestrin suprug
svèdno pril. – svejedno
svȅnosan, a, o – odjeća koja se nosi pri svakodnevnim poslovima za razliku od misne koja se nosi u crkvu i u svečanim prigodama
svètac m. – blagdan, neradni dan
svezàčići m. mn. – dio narodne nošnje, široka dupla, svilena ili od boljeg platna traka sa završecima na trokut, vezena ili /i šlingana, omotana oko pocalice i na dnu prekrižena i pričvršćena ornalijama ili drugim vrstama ukosnica
svíjati gl. – lunjati od kuće do kuće, tratiti vrijeme
svinjàluk m. – prljav posao, bezobrazluk
svȉsniti gl. – pretjerano se umoriti ili rastužiti
svȉtnjak m. – vrpca oko struka u gaćama, gaćnik
svjećica ž. - svijetla prikaza, vjerovanje da se javila duša pokojnika
svjètlac m. – buba koja noću svijetli
svjètlica ž. – munja
svlàk m. – omot, ovojnica koju zmija skida u proljeće sa svojeg tijela
svràčica ž. – drveni dio stana koji služi za zatezanje vratila u tkalačkom stanu
svȑniti gl. – zaustaviti poznanika i pozvati k sebi u kuću, svratiti, navratiti, posjetiti
svùći se gl. – skinuti vojnu ili svećeničku odoru, tj. ne biti više u toj službi
Š
šàjdarane, šàngarane prid. – šarene
šakètati se gl. – tući se šakama
šalapŕdnja ž. – šala, zafrkavanje
šalabàzati gl. – hodati okolo često bez cilja
šàlovati gl. ger. – praviti drvenu ili metalnu opremu za betoniranje u gradnji
šàlter m. ger. – 1. sklopka, prekidač elektirčne energije 2. prozorčić u ustanovama za plaćanje računa, predaje pismenih pošiljki i sl.
šàlung m. ger. – drvena oplata za izvođenje betonskih radova u građevinarstvu
šàljdek m. – posuda slična tavi
Šàmac m. – gradić u BiH u Posavini s desne strane ušća Bosne uz Savu
Šàmčanin m. – stanovnik Šamca
Šàmčanka ž. - stanovnica Šamca
šàmački prid. – koji je iz Šamca ili pripada Šamcu
šàmar m. orij. – pljuska, zaušnica
šàmčiti gl. orij. – kopati kanale
šampìonka ž. franc. - plastična lopta bijele boje s crnim šesterokutnim poljima
šànjati gl. - šepati
šàpan m. - koji ima ruke u obliku šapa
Šàpan – nadimak
šápe ž. – vrsta kolača tzv. „medvjeđe šape“, pečene u metalnim posudicama -(kalupima ili morljicama)
šàporiti gl. – šaptati, potiho ogovarati
šàrac m. – konj različite dlake s osnovnom bijelom bojom
šàrac m. – šareni pas
šàrage ž. ger. – zadnji dio zaprežnih kola
šâraljka ž. – kalupić za kolače
šàrati gl. – 1. ukrašavati, iscrtavati motive na materijalu, tijestu... 2. varati muža ili ženu
šarènica ž. – 1. šarena ponjava; 2. dio oka
šarénika ž. – vrsta jabuke s izuzetnim šarama
šàrenka ž. – krava s bojama različite dlake
šarentíja ž. – šareni odjevni i ukrasni predmeti
šàrgija ž. orij. - glazbeni instrument, vrsta tambure s dvije žice
Šàrgo m. – ime psa
šȁrka ž. – metalni ili željezni okovi kojim se pričvršćuju vrata i prozori za okvir
šârka ž. - 1. kokoš sa šarenim perjem 2. zmija otrovnica
šàrov m. – pas dlake različitih boja
šaròvit prid. - višebojan
šàronja im. – vol različite dlake
šàrulja ž. – šarena krava ili koza
šćáp m. – štap
šćȁpiti gl. – na brzinu nešto ugrabiti, ukrasti
šćipiti gl. –1. stisnuti nešto čvsto u ruku; 2. usuditi se nešto ozbiljnije napraviti
ščèniti gl. - razdrobiti
šèblav, šeblast prid. – koji neravno hoda
šèboj m. orij. – sredozemna biljka žutih cvjetova
šećérac m. – vrsta kukuruza za pečenje i kuhanje
šećerlàma ž. orij. – dugački,obično šareni, bonbon
šéset br. - šezdeset
šéga ž. – šala, ruganje
šegáčiti gl. – šaliti se, rugati se
šéjtan m. orij. – vrag, đavao
šènica ž. – pšenica
šènični pr. – pšenični
šéniti gl. – biti poremećena uma
šèper m. ger.– pruće upleteno oko jačih drvenih stupića koje je uz posavske kuće služilo kao ograda ili, kao natkriveni dio, za uspremanje kukuruza
šèrbe m. orij. – osvježavajuće slatko piće
šérpa ger. ž. – niska okrugla i široka metalna posuda za kuhanje s drškama sa strane
šèstak m. – novčić
šešírić m. – cvijet u obliku obrnutog šešira
šibàna ž. – naredba djeci, da, ukoliko se ne smire prijeti im šiba
šićàriti gl. orij. – okoristiti se, zaraditi
šifúnjer m. fran. – ormar za robu
šìfun m. fran. – tanje pamučno platno tvorničke proizvodnje
šigícati gl. – ponašati se prekoketno
šíkati gl. – udarati, gurati nogom pločicu, crepić u dječjoj igri zvanoj „škola“, iz razreda u razred (razredi su bili kvadrati nacrtani na zemlji)
šiljèže s. – mlado janje
šȉljoguz m. – osoba koja uvrće guzovima kad hoda i pravi se važna
šímike ž. – cipele s izrazito zašiljenim prednjim dijelom
šìnter m. ger. – veterinar koji uspavljuje pse lutalice
šîra ž. – slatkasti sok od provrelih šljiva, loša rakija
šìrit m. orij. – ukrasna traka na obrubima odjeće
šìš i gòliš izr. – zvan i nezvan, svatko, bogat i siromah
šȉš m. orij. – metalna napravica s dugom drškom i okruglim vratašcima u kojoj se pržila kava na otvorenoj vatri
šìšulja ž. – pšenica koja nema osja (na vrhu klasa tanke niti)
škàtulja ž. tal. – kutija
škèvtiti gl. – glasanje psa, lajanje
škípati gl. – namigivati
šklòjo m. – vrsta noža
šklopòcija ž. – istrošeni aparat ili kola
Škòlište s. – mjesto gdje je bila škola u Donjem Hasiću
škȑbav pridj. – otkinut, oštećen
škŕbo m. – oštećen zub ali i osoba koja ima takav zub (škrbavac)
škríljka ž. – komad, režanj
škrȉnja ž. lat. – isključivo lijes
škrîpan prid. – koji škripi, cipele ili sandale izrađivane kod obućara za posebne prigode na pr. kada bi se djevojka «nakitila» tj. postala punoljetna, obula bi tzv. „škripane sandale“
škúbiti gl. - osjećati u dubini zuba bol
škúljak m. – okrugli mali kamen za tzv. igru škuljaka
šlàfruk m. ger. – kućna haljina
šlàjbok m. ger. – novčanik, lisnica
šlàjbuk m. ger. – novčanik
šlâg, šlȏg m. germ. – 1. moždani udar, kap, paraliza 2. tučeno vrhnje
šlàjer m. ger. – ukrasni veo na glavi mladenke prigodom vjenčanja
šlȁjfati gl. ger. – oštriti, brusiti
šlàmpav prid. ger. – neuredan, nemaran
šlȁuf m. ger. – gumeno crijevo, unutarnja guma za bicikle i za ostale gume koje služe za prijevoz, šlauh
šlìfer m. ger. – platnena navlaka za jorgan ili deku
šlìngati gl. – posebna tehnika veza i izrada crteža na tkanini
šlìperi m. mn. – drveni ili željezni pragovi kao podloge za željezničke tračnice
šlópiti gl. – staviti nešto tek tako, zatvoriti
šlòser m. ger. - bravar
šljàga ž. – vrsta kartaške igre
šljàka ž.– štap
šljòka ž. – sitni svjetlucavi ukrasi na odjeći
šljȍkanica ž. – košulja ukrašena sitnim okruglim svijetlim metalićima ili stakalcima koji se prišivaju na košulju
šmȁgati gl. ger.– željeti
šnàla ž. ger. – ukosnica
šnjíra ž. ger.– vezica za cipele
šnjìta ž. ger. – komad kruha
šnjúra ž. ger. – električni izolirni vodič
šòder m. ger. – sitni kamen uz rijeku, šljunak
šòlja ž. ger. – šalica za kavu s ručkom
šȍlja ž. ger. – iznošena, stara obuća koja se ostavljala na pragu kuće („Kad se šolja pocipeli ništa gore nema“)
šòpa ž. – 1. obliji dio jajeta, 2. istureni dio kose ispod ženske marame svezane na zatiljak
šòrvan m. tal.– dukat, zlatnik
šȍteš m. ger. – tanko lagano platno, bez
špága ž. tal. – konop, uzica
špàjza ž. ger. - smočnica
špàrtati gl. ger.– iscrtati ravne i okomite crte; na njivi posebnom napravom povući crte za sijanje
špènagla ž. ger. – igla s glavom za pričvršćivanje lakših materijala na podlogu
špȉca ž. – koštice reznih plodova posebno bundeve za ljuskanje
špìgla ž. ger. – ogledalo
špìtalj ž. ger. – bolnica
špòret m. ger. – peć za loženje i kuhanje
šprȁjc – drvena greda (ili „motka“) kojom se podupiralo npr. montu prilikom izgradnje kuće
šprȕlja ž. ger. – jači štap, prut
špȕla ž. ger. – svitak na koji se namata konac
štà ga je, izraz – koliko je toga, mnogo nečega
štàgalj m. – zgrada gdje se drži hrana za stoku
štàš izr. – šta ćeš
štèker m. germ. – utičnica za struju
štèlati gl. germ. – podešavati, namještati
štèmati gl. ger. – razbijati zid ili beton
štènder m. ger. – metalni stupići, potpornji na kućama za prijenos električne energije
šérpa ž. ger. – posuda za kuhanje
štîlo m. – držalo za pero
štîrka ž. ger. – krutilo za robu, škrob
štȍ rèko njàki uzreč. – izraz, poštapalica «što bi netko rekao»
štòfić m. – lagana tkanina za izradu svečanije ženske narodne nošnje
štòkrlja ž. ger. – stolac bez naslona
štòpati gl. germ. – 1. zaustavljati vrijeme 2. krpati na poseban način
štrànjga ž. ger.– debelo uže kojim se vodila stoka (konji i goveda)
štrȅcniti gl. – lecnuti se, trgnuti se od nečeg naglo viđenog, ili od neke riječi koja je iznenada potakla na razmišljanje
štrèka ž. ger. – brava
štrȅna ž. ger. – svitak vune ili sličnog materijala za pletenje
štrȉk m. ger. – uže, jači konopac za sušenje robe
štȕcati gl. ger. – sjeći, kratiti npr. kosu, brkove, ogradu
štȕcati gl. – bez vlastite volje i utjecaja proizvoditi zvukove trzaja ošita zbog pritiska u trbušnoj šupljini
šȕćmurasto prid. – neodređene boje ili oblika
šùjav prid. – ošišan „na nulu“
šùnjav prid. - znatiželjan
šúnjo m. - znatiželjno dijete
šùkunbaba ž. lat. – prababa
šùkundjed m. lat. - pradjed
šùma-še – blesav čovjek
šupírati gl. ger. – protjerati (i policijski), istjerati
šùpljika ž. – 1. šupljina, 2. rupičasto platno, vez, pletivo ili čipka
šùpljikast prid. – pun šupljika tj. rupa, rupičast
šùrjak m. – suprugin brat
šȕriti gl. – vrelom vodom polijevati i skidati dlaku sa svinje
šȕster m. ger. – cipelar, obućar
šùšanj m. – suho lišće i grane hrasta ili drugog drveća sa suhim lišćem
šúšak m. – buba, insekt
šùška ž. – kukuruzovina, omot s klipa kukuruza
šùška ž. - papirnate novčanice
šùškara ž. - isto što i slamarica, samo se, umjesto slame, u navlaku stavljala šuška
šùškavac m. - ogrtač (mantil) od vodootpornoga materijala za jesen i proljeće
Šúpljenovci m. – stari naziv za Novo Selo
Šúpljenčan m. – Šupljenovčanin
Šúpljenčanka ž. – Šupljenovčanka
Šúpljenčani m. – Šupljenovčani
šuvéljiv prid. – uveo, prazan plod neke voćke
švàjsati gl. ger. – zavarivati
Švàbo m. – Nijemac
Švàbica ž. – Nijemica
švàbski prid. – njemački
švàler m. ger. – ljubavnik
T
tȁbak m. orij.– tanki sloj papira u koji se stavlja duhan i pravi cigareta
tabakijéra m. orij. – kutija za cigarete
tàban prid. – tučen, istučen
tȁbati gl . – tući
tabíriti gl. orij. – razumjeti, tumačiti, razglabati
tábla ž. – dio peći na kojoj se kuha
táblić m. – vrsta kartaške igre s 2 ili 4 igrača, tablanet
tàbljica ž. – 1.stari školski pribor, pisaljka 2.čin u svatovima kada se na tacu (pladanj) stavlja novac kao dar mladoj iza popijene čašice rakije
tàčke ž. mn. – drvena kolica, pomagalo za prijenos materijala
tàki prid. – takav
tàka prid. – takva
tàketi gl. – taknuti
Tȁkoti!, Tako ti (mi, vam) svega! – izraz koji se rabi kao zakletva
tâl m. ger. – miraz, nasljedstvo
tàlir m. ger. – austrougarski novac
talambàsati gl. orij.- bubnjati, pren. mlatiti praznu slamu
talàšika ž. orij. – strugotina drva
tálijer m. tal. – vrsta kovanog autrijskog novca, talir
tàmam pril. orij. – upravo, baš tako, sasvim tako; odgovra nešto nečemu
tàmbura ž. orij.– žičano glazbalo
tàmburati gl. orij.– 1. svirati tamburu 2. skitati okolo, ne raditi ništa 3. ponavljati uvijek isto dosadnim govorenjem
tanjírača ž. – vrsta oruđa za usitnjavanje i izravnanje uzorane zemlje
tanjírati gl. – obrađivati zemlju tanjuračom
tàpati gl. – polagano i tiho hodati
tàraba ž. orij. – ograda najčešće od dasaka oko imanja
tàrabnica ž. orij. – vertikalna letva na ogradi
tàrabnjača ž. orij.- v. gore
taràna ž. orij. – 1. suho tijesto zrnasta oblika i 2. juha s ukuhanom taranom
tarapána ž. orij. – neprimjerena zabava; tučnjava
tàšna ž. ger.– školska torba
tàvno prid. – tamno
távoriti gl. – teško živjeti, životariti
táze prid. orij. – novo, svježe
tȅferič m. orij. – zabava, izlet u prirodi
tefèričiti gl. orij.– ugodno razgovarati, opustiti se, odmarati se
tè(r)luci m. orij. – natačci, odjevni predmet od vune za donji dio noge za zimsko vrijeme
tȅget – tamno plava, mornarska, boja
tégla ž. lat. – zemljana posuda za kiseljenje mlijeka i cvijeće
téka ž. grč. – bilježnica, pisanka
tȅke prik. – malo
têla ž. - tele
tèlal m. orij. – glasnik, objavljivač vijesti
tèljig m. – drveni okovratik volovima za vuču kola
teméljnice ž. – jake tesane hrastove grede za gradnju kuće
téne ž. mn. – tenisice, obuća
tèniske ž. mn. – tenisice
tèpalja ž. – drvena alatka za obradu lana s klinovima
tèpanica ž. – vrsta pređe
teòčak m. i telèćak m.– odvojen dio štale za telad
tȅr (papir) m. ger. – ljepenka s katranom koja se upotrebljava kao dobar izolator od vlage
terezína ž. fr. – željezničko prometalo s metalnim ili željeznim točkovima (kolima) koje prometuje prugom, na motorni ili ručni pogon
tèrgalka ž. – vrsta suknje od poliesterskog platna tj. tergala
tèrzijan m. orij. – trzalica za sviranje na nekim instrumentima
teslímiti gl. orij. – osloboditi se nečega, riješiti
tèsta ž. – cesta
testèra ž. orij. – pila
tèstija ž. orij. – glineni vrč za vodu posebne izrade
tèstir m. orij. – dozvola, diploma šegrta
tȅta pàrokova ž. – domaćica u župnom uredu
tètošiti gl. – nježno se brinuti o nekome mazeći ga i ugađajući mu
tevàbija ž. mn. orij. – 1. svojta, rodbina 2. podanici
tèvsija ž. orij.– tepsija, plitka zdjela za pečenje kruha, kolača...
tȅzga ž. orij. – dućanski stol ili klupe na tržnici
tìjo pril. – tiho
Tìndir m. – nadimak
tȉpa ž. – gruda snijega
tȉpati se gl. – grudati se snijegom
tìritnjača ž. orij. – pita s nadjevom, najčešće sa sirom
Tiš(i)na – lokaliteti kod Bos. Šamca
tìšljer m. ger. – stolar
tišljèraj m. ger. – stolarstvo, stolarija
tìšljerski prid. ger. - stolarski
Tìšnjan m.– Tišinjanin, stanovnik sela Tišina
Tìšnjani m. mn. – Tišinjani, stanovnici sela Tišina
Tìšnjanka ž. – Tišinjanka, stanovnica sela Tišina
tìšnjanski prid.- tišinski
títoljiti gl. – raditi nešto sitno i potrebno, ali bez velikog efekta
tjȅmenica ž. – osip na glavi djeteta
tjemènjača ž. – bolest na glavi male djece, ljuštenje kože
tjȅti gl. - htjeti - gl. pridj. rad. glasi : tjeo, tjela, tjelo; tjeli, tjele, tjela
tkâlo s. – tkanje
tkȁnica ž. – otkan pojas u raznim bojama
tkùnja ž. – dunja
tmȍra ž. – mora: čovjekovo duševno stanje ispunjeno teškim mislima
tóbati gl. – gomilati blato na obući
tocìljati – dobro ulaštiti, učiniti nešto sjajnim, blještavim
tòčak m.– bicikl
tȍič pril. – malo prije
tòja ž. zamj.– ta
tòje s. zamj. - to
tòji m. zamj.– taj
tòlki pril. – toliki
tòlke prid. - tolike
tòlko pril.- toliko
tòlišni prid. – vrlo mali, malen ( u uspor. s nečim)
tòlišno pril. – vrlo malo
tònja ž. – vlaga, zadah truleži
topiónica ž. – dugi pleh koji se stavlja ispod odojka na ražnju
tòpljenica ž. – mast koja se dobivala od pečenog odojka s ražnja
tòpovi m. – igra s ilovačom u kojoj se čulo i pucanje tobožnjih topova, tj. ilovače
tòra ž. – dijelići prljavštine s čovjeka koju je nakupio u radu na zemlji
tòrav prid. – prljav
tòrba ž. – tkana, kožna ili od drugog materijala muška torba
tòrbar m. – čovjek koji ide od kuće do kuće i nešto prodaje npr. češljeve, marame, ogledalca, ukosnice..., galanteriju
tòrbica m. – vrsta tkane ukrašene ženske torbe, ali i uopće ženska torba
tórgulja ž. – vrsta šljive
torókati gl. - brbljati
toròkuša ž. – brbljava osoba, koja govori svašta o svemu
tòronja m. – prljav čovjek, prljavac
tòruša ž. – prljava ženska osoba, prljavica
tòta ž. – vrsta peradi posebno lijepog perja (crno perje s bijelim točkicama)
tȍz m. orij.– talog
trabùljika ž. – biljka koja se stavljala maloj djeci protiv ojedina između nogu
trabùnjati gl. – govoriti nepovezano
trȁčiti gl. – 1. slaviti neko slavlje npr. svadbu, krstitke... 2. organizirati daću, tj. karmine za pokojnika
tràgače s. mn. – drveni nosač koji nose dvije osobe
tràjvan m. - tramvaj
trȁlja ž. – krpa za pranje podova
tràljke ž. – krpice za igru lutaka u curica
tràljkica ž. – igra djevojčica s krpicima u kojima su „slale“ paketiće jedna drugoj
tràmpiti gl. – mijenjati
trȁp m. – iskop u zemlji u kojem se, preko zime, da ne smrzne, čuvao krumpir, rotkva, cikla...pa i dinja, lubenica, morkinja...
tràvnik m. – pašnjak, travnjak
tȑblast prid. – obješen trbuh u debljih osoba
tŕblo m. – debeo trbušast čovjek
trèfiti gl. ger. – dogoditi se, slučajno se susresti
tréger m. ger. – naramenice za pridržavanje hlača
trèmpe mn. orij. – mali ručni glazbeni instrument, okrugla udaraljka s metalnom pločicama
trènica ž. – ribež
trèšnjar m. – prodavač trešanja iz brdskih krajeva
tréšnjo m. – vrsta graha
tȑgač m. – berač kukuruza
tȑganje s. – branje kukuruza
trijêm m. – natkriven prostor kojem jednu uzdužnu stranu čini zatvoren zid a drugu stranu niz stupova koji drže krovnu konstrukciju
trijébiti (se) gl. – čistiti (se)
trijêska ž. – iver
trìketrȁke ž. fran. – jednostavne plastične sandale
trínčiti gl. – 1.sitniti, usitnjavati 2. oštetećivati neku robu ružno režući ili kidajući
tŕkat(i) gl. – hodati besposleno okolo
tṙmka ž. – ispletena kupasta košnica od pruća, spojena s glinom, u kojoj su boravile pčele
tṙnka ž. – v. trmka
tŕn s kolačićima izr. – običaj da se na svadbi na trn nataknu kolačići koje kuma nosi u momkovu kuću, a time se htjelo reći da taj svadbeni dan toliko bogat svim blagodatima pa da ima i „na trnu kolačića“
tȑlica ž. – naprava od drveta i metala u kojoj se odvajao lan od puzdera
tȑličarka ž. – žena koja tare lan na trlici
tròfrtalj rukavi m. – rukavi, za razliku od kratkih, dužine do ispod lakta
trȍfrtaljka ž. – vrsta haljine, suknje ili zavjese
trȍca ž. – pokvarenjakinja
tròja ž. – odstajala svinjska mast s dna posude
tròka ž. - grana voćke ili općenito stabla
trȗd m. – vrsta gljive koja gori, palila se u povratku s posvećenja hrane na Veliku subotu
trùkati gl. ger.– pisati strojem, štampati
trukerica ž. germ. - strojopisačica, tajnica, daktilografkinja, tipkačica
trùljarka ž. – ponjava načinjena od starih komadića platna i služila osobito kao prostirka (tepih) na podovima ili kao podmetač za sjedenje u kolima
trȕntati gl. – teško hodati
trȕntav prid. – nespretan u hodu
trȕntonja m. – pretila osoba koja teško hoda
tùbav prid. – tup
tubéran m. – čovjek bolestan na pluća, grudobolnik
tȕcak m. – lutalica, siromah, jadnik
tucàkluk m. – bijeda, sirotinja
tȕcati gl. – tući, udarati tučkove, šarena uskrsna jaja
tùcet m. – tuce, skup od 12 jaja
Tȕcindan m. – dan prije Badnjaka kada su se pečenice (odojci) pripremali za pečenje koje je bilo na Badnjak
tȕč m. orij.– bronza, mjed
tùčak m. tùčci mn. – uskrsna šarena jaja
tùda pril. – tim putem
túde pril. – tu
tȕd pril. – tu, ovdje
tùdam pril. – ovuda, tuda, tim putem
túde pril. – tu
tùfna – točkice na haljini
tuléncati gl. – stalno prigovarati
tùlumbe orij. – kolači s posebnim prelivom
tȕmbas m. – lažni dukat
tȕmbati gl. orij. – neoprezno premiještati, prevrtati
tùntav prid. - nesnalažljiv
tȕnjkati gl.– govoriti kroz nos
tȕp uz. – eto, na, upravo dođe
tùra ž. orij. – kovani novac s monogramom sultanova imena
tùriti gl. – staviti, ali i gurnuti
Tùrko m. – pej. muslimančić
Turkèsina m. – pej. Turčin
tùršija ž. orij.– salata raznih ukiseljenih vrtnih proizvoda
tùšiti gl. – gušiti
túštati gl. – jako šumjeti, hučiti npr. voda
tùvati gl. – ići u tami jedva se snalazeći
tùzgav prid. – prljav, osobito oko usta od hrane
U
ȕbaciti se gl. – naslijediti karekteristike od roditelja ili bliže rodbine
ubégiti se gl. – dotjerati se, ulickati se
ùboj m. – povreda nastala od nekog udarca
ùbiti gl. - udariti (Ubit ću te! – Istući ću te!)
ucvijéliti gl. – ucviliti, rastužiti, rasplakati nekoga
ucvíjeljen prid. – rastužen, ražalošćen, ožalošćen
ȕcvrljiti gl. – pripeći, peći
učépiti gl.- 1.stati nekome na nogu 1. reći nešto ružno
ùči pril. - uoči
ùčkur m. orij. – konop, umjesto gume, u gaćama
ùdati se gl. – pej. oženiti se pa otići živjeti u ženinoj kući
udávka ž. – ići na udavke, ići na ispraćaj mlade s darom. Mladenka je prije osobno došla u svaku kuću i pozvala na udavku.
ùd(i)lo s. – udište
ùdište s. ili ùdišće s. – štap za hvatanje ribe
ùditi gl. – šteti, nanositi nekome štetu ili sramotu
udûnjiti gl. - splasnuti (izraz za probušenu loptu)
udùrisati gl. – usuglasiti, dogovoriti, urediti
ȕdžera ž. orij. – zasebna drvena prostorija postavljena na kamenje i ciglu, uglavnom rađena za mladence, a mogla se, po potrebi, prenositi
ùfatiti gl. - uhvatiti
ùferčiti gl. – razumjeti nešto, shvatiti, uočiti
ufitíljiti se gl. – 1.dotjerati se, 2. smršavjeti
ugâcati gl. – utabati, ugaziti
ùgacan prid.- ugažen, utaban
ùgaditi gl. – isprljati se pri vršenju nužde
ugàniti gl. – uganuti ruku ili nogu previše istezajući zglobove
ȕgara ž. – odmaranje pooranih oranica da bi bile plodnije
ȕgarak m. – gotovo izgorjeli komad drveta
úgasit prid. – 1.utrnut, ugašena vatra ili svijetlo 2. prestanak rada motora 3. polagani završetak života naravnom smrću
ùgašen prid. – tamniji, tamnija boja
ȕgur m. orij. – sreća, blagoslov
ugùrsuz m. orij. – ništarija, lopov, nevaljalac, gad
ȕjak/ȕjaci m. – 1. majčin otac; 2.u Bosni izraz, najprije isključivo vezan za oce franjevce, kasnije i za ostale redovnike
újam m. – naknada za mljevenje žitarica
ȕja ž. orij. – ljutnja, srditost, bijes
ujàrmiti gl. – 1. upregnuti u jaram volove, 2. nekoga zaposliti, dati mu određenu obavezu, obavezati
újati se gl. – postati vrlo neposlušan i nepodnošljiv
ùjititi gl. – uhvatiti
ujdùrma ž. orij. – smicalica, podvala
ukàlufiti gl. – složiti robu
ukébati gl. – uhvatiti nekoga u zabranjenom činu
ùkipiti se gl. – stajati nepomično poput kipa, ukočiti se
ùkipljen prid. – ukočen, nepomičan
ùkisiniti se gl. – dići se tijesto
ukolijènčiti gl. – zavezati govedo ispod koljena uzicom da ne bježi
ukŕvačen prid. – s tragovima krvi, poprskan krvlju
ùkopnici m. – ljudi iz susjedstva koji kopaju grob i ukopavaju pokojnika
ùkrala se gl. – djevojka koja je pobjegla iz roditeljske u momkovu kuću prije vjenčanja
ùlar m. orij. – povodac za konje
ulíndisati se gl. – ukakati se (dijete)
ulítati se gl. – prolijevom se uprljati
ulékniti gl. – uleknuti, ugnuti, ulegnuti
ulogìnjati se gl. – upišati se
uljévati gl. - ulijevati
umàketi gl. – krišom nestati, uteći, pobjeći, umaknuti
ùmakla cura ž. – izraz se upotrebljava za djevojku koja je ili iz opravdanih razloga (velike strogosti roditelja) ili da bude drugačija od drugih pobjegla s mladićem u njegovu kuću prije vjenčanja; samodošla
ùmakla se gl. – v. ukrala se
ùmetniti se gl. – v. ubaciti se
umŕlo s. – smrt, preminuće
umŕtavljen prid. – umrtvljen
ùncut m. ger., mađ. – obješenjak
Ȕndragovica ž. - potok ili kanal u Donjem Hasiću
ùnter m. ger. – podsuknja
uortàčiti se gl. orij. – udružiti se
ùpantiti gl. – upamtiti, zapamtiti
ȕpasti gl. – 1. pasti 2. namjestiti, staviti npr. prozor ili vrata, uglaviti
ùpenčiti se gl. – praviti se važan i izdizati se nad drugima
ùpeti se gl. – oholiti se, praviti se važan
upicániti se gl. – dotjerati se
upṙtač m. – uprta; traka koje je veza između torbe i tereta koji se nosi na ramenu
ȕpušćan pridj. – svojeglav, neposlušan
upúšćati gl. – pustiti nekog da radi što hoće
ȕpušćan prid. – svojeglav, radi što hoće, ne sluša savjete
úred pril. - skoro
Ùrija ž. orij. – 1 .pašnjak, livada, ledina 2. dio Gornjeg Hasića oko kapele sv. Ante Padovanskog
Urijàši mn.- stanovnici Urije (Urija lok.))
uríjaški prid. – koji se odnosi na Urije i njima pripada
usàniti gl. – 1.uvenuti, usahnuti, osušiti se cvijet, bilo koja biljka 2. prirodno tiho umrijeti, dogorjeti kao svijećica
usékniti se gl. – glasno brisati nos
ȕsfaliti gl. – ponestati, uzmanjkati
ùsiriti se gl. – 1. zgrušati krv 2. ukiseliti se mlijeko
ȕskisniti gl.- 1.ukiseliti se mlijeko 2.pokvariti se hrana
usprémiti gl. – staviti stvari na sigurno mjesto, skloniti
ustráviti se gl. – jako se prestrašiti, prestraviti
ušćàviti se gl. – usmrdjeti se
ȕšila ga! izraz – stavila u red, npr. žena muža
ȕšiti gl. – 1. zašiti dva komada platna, npr. džep ili porub; 2. staviti u red, pobijediti nekoga
ȕšlag m. – krpa namočena u hladnu vodu za skidanje temperature ili kod uganuća radi hlađenja rane
ùšnjak m. – naušnica
uštékati gl. ger. – uključiti neki aparat u utičnicu za električnu energiju
uštíniti gl.- 1. jako stisnuti kožu 2. reći nekome ružnu riječ „uštiniti ga za srce“
ùštipak m. – domaći vrlo jednostavan kolač, pržen u vrelom ulju a dolazi od glagola uštipnuti što znači pomalo kidati tijesto i stavljati u vrelo ulje
ùšur m. orij. – kao i ujam
ùtaban prid. – utrt put
ùtekla gl. prid. – otišla mladoženji u kuću prije vjenčanja, pobjegla od roditelja
utésati gl. – smršavjeti, postati tanak kao „tesana daska“
utítoljiti se gl. – uplašiti se
ȕtrapiti gl. – 1. staviti povrće i voće u trap - zemlju 2. nekome nešto uvaliti; riješiti se nepoželjne stvari ili posla 3. podvaliti nekome nešto loše kao dobro
utŕniti g. – ugasiti
ùtrnjen prid.– ugašen
ùtrnut prid. - ugašen
utròšiti gl. – abortirati
utrúniti gl. – upasti u nešto, npr. trun u oko, nešto u hranu
ùturiti gl. – uvući, strpati
utùšiti se gl. – utopiti se
utúviti gl. – objašnjavati nekome nastojeći da maksimalno zapamti
ȕtvaj m. – livada, općinski javni pašnjak, širi prostor ispred slavonskih kuća (od kuće do ceste)
ùvraćati se gl. – navraćati se
ùvrgniti se gl. – imati karakteristike oca ili majke, djeda ili bake...
uvàrisati gl. orij. – okoristiti se
ȕvratine ž. – gornji dio njive uz susjedovu među, gdje su redovi kukuruza sijani, ne po dužini nego po kračini
uzàjimati gl. – dati ili uzeti nešto u zajam, posuditi
uzínat i uzinad pril.- iz prkosa, prkoseći
ùzići gl. – dignuti se (tijesto s kvascem)
uzmanjícati se gl. – usplahirati se, ushodati se
úzočas pril. – u zao čas
ùzovnici m. – uzvanici
ùzovke ž. – čin kojim djevojka ide u kuće rodbine i prijatelja s ukrašenom „ploskom“ rakije pozivajući ih na svoju svadbu
uzvȉšćati gl. – ukiseliti se
užížiti gl. – pokvariti se (grah); 2. intenzivno misliti na neugodnu stvar
V
vàgir m. – dio kola u koji se upreže vučna marva
vàjda ž. orij. – korist, dobitak
vàkat m. orij. – vrijeme
vàki, a, o prid. – ovakav, a, o
vàko pril. - ovako
vála riječ. - doista, zaista
válov m. – drvena naprava iz koje su jele svinje i ostale domaće životinje
vȁlja! uzreč. – treba, mora
vȁmo pril. – ovamo
vàngla ž. ger.– zidarski alat za uzimanje maltera
vȁnj pril. – osim
vànjgla ž. germ. – velika i široka posuda u kojoj se mjesi kruh ili pere suđe
vànjkoš m. mađ. – jastuk, perina
vȁralica ž. – 1. kolo uz tamburu 2. dječja duda
vàren prid. – kuhan
vàrica ž. – kuhano zasoljeno zrnje kukuruza, najčešće tzv. bjelića, posluživalo se na prelima u dugim zimskim večerima
vàtrenka ž. – mlin kojeg pokrće električna energija
vȁs prid. i zamj. – sav
vȁservaga ž. ger. – vodena vaga, libela
vȁstati se gl. – hvastati se, previše se hvaliti
vášer m. mađ. – 1. sajam, pazar 2. nered u kući
vášeriti gl. – 1. biti na vašaru kupujući i prodajući 2. praviti nered postavljajući stvari tamo gdje im nije mjesto
vàtati gl. – hvatati
vȁtrenka ž. – mlin koji se pokretao na „vatru“ tj. električnu energiju, a ne na vodu
vèliki čivíjaš – politički ili financijski moćan i utjecajan čovjek
vèkna ž. ger. – duguljasti pšenični kruh
vèkerica ž. ger. – sat, budilica
Velika èvta ž. – Veliki tjedan; tjedan prije Uskrsa
vèlika soba ž. – obično roditeljska soba, kasnije dnevni boravak
vèniti gl. – venuti
vèntilj m. lat. – ventil, zatvarač, provjetrivač
vèranda ž. sanskrt – natkriveni dio prostora uz kuću, sjenica, balkon
vèrem m. orij. – tuga, žalost, sušica
vèremiti gl. orij.- venuti od tuge,kopniti, čeznuti
verèsija ž. orij. – kreditiranje, davanje na povjerenje
vetrína ž. franc. – vitrina, ostakljeni ormar u kojem su se držali (i još drže) ukrasni stakleni, porculanski, drveni, pleteni i drugi predmeti, slike i sl.
vȅš m. ger.– isključivo muška košulja
vȅšić ž. ger. – ženska bluza
vȅštet m. ger. – stolarska radnja
vȅto prid. – staro, iznošeno
vèzara ž. – vrsta košulje od ravnog narodnog tkanja s vezom na rubovima: ako je bilo vezeno crnomm, mrkom svilicom zvala se „mrkaljica“, ako crvenom „crvenka“ i sl.
vèzioc m. – osoba koja za kosicima veže snopove užetom napravljenim od istih žitarica; pšenice, ječma, raži...
vèžen prid. – vezen (od glagola vesti)
vìdati gl. – liječiti
vȉđati gl. – vidjeti
vìđen pril. – ugledan
vìjača ž. – drvena naprava u kojoj se odstranjuje pljeva od čistog zrnja žitarica, suncokreta ili graha
víjer (vi'er) m. - vir, izvor, mjesto na kojem izvire voda
vȉjor m. – vihor
vȉksa ž. – krema za cipele
vȉksati gl. – mazati cipele
vìlovati gl. – provoditi se do kasnih noćnih sati
vȉndjaka ž. ger. – vjetrovka
vìnkl m. ger. – kutnik, mjerilo za kutove u graditeljstvu
vìnjaga ž. - divlja loza
vìsoki dečki m. – cvijet vodenjak ili vodarka, žabogriz
vȉš pril. – povrh, ponad
vȉžlast prid. – spretan, okretan, žustar, vitak
vȉžle s. mađ. – mlado tele ili prase
vȉžljast – v. vižlast
vjénčić m. – vijenac od cvijeća koji je djevojka, ako je do vjenčanja bila nevina, na dan vjenčanja skidala s glave i ostavljala na oltaru, što je bio znak velike časti
vjèsiti gl. – biti predugo u nečijoj kući, smetati
vjȅštura ž. – vještica
vjèšturin prid. - vještičin
vlâčiti se gl. – ići koje kuda i noću bilo s kime
vlâs ž. – lanena nit
vlíko pril. – ovoliko
vòda(m) pril. – ovuda
vȏde(k) pril. – ovdje
vodénica ž. – mlin i za kavu
vòdica ž. – blagoslovljena voda
vòdičari m. mn. – ljudi koji su išli sa svećenikom za vrijeme božićnog blagoslivljanja kuća
vòditi se gl. – tjerati se, spolni čin goveda, pasa...
vòjnica ž. – vojska, vojna
vȏlo m. – junčić ili mlado muško tele
vòliko pril. – ovoliko
vòlko pril. – ovoliko
vòlje s. – organ u životinja za gutanje hrane
volíšno pril. - malo
vȏz m. - kola napunjena sijenom do dva metara visine
vòžan prid. – vozan
vòžati gl. – vozati, voziti
vragètati gl. – stalno spominjati riječ vrag
vrân prid. – crn, taman, mrk
vrànac m. – konj crne dlake
Vrànjo – Frano
vrȁtilo s. – dio tkalačkog stana
vṙbak m. – vrbište, nasad vrba
vȑcav prid. – vrckav, živahan, vrlo okretan, vižlast
vȑcaljka ž. – sprava za vrcanje tj. vađenje meda iz košnice
vṙcati gl. – 1. snažno izbijati nešto iz nečega, npr. plamen; 2. prskati 3. posebnom spravom odvajati maslo ili čisti med od ostatka
vrèbac m. – vrabac
vȑgnuti se gl. – biti isti npr. kao otac ili majka
vrijêd m. – prišt, čir, gnoj
vrijéme s. – mjesečnica, mensis, menstruacija
vȑkati gl. – poticati nekoga na nešto , „podjarivati“ da nešto učini
vȑljati gl. – besciljno hodati
vȑpoljiti se gl. – biti nemiran, meškoljiti se
vȑpati gl.– pretraživati, raditi ne previše «napredan» posao
vȑšaj m. – žito složeno na gumnu (ili guvnu), dobro nabijenom ili betoniranom prostoru na kojem se vršio proces vršidbe žitarica, odnosno oslobađanja zrna od slame. Na gumnu je u sredini bila stožina za koju je bio vezan konop pričvršćen na dva povezana konja koji su, kasom, gazili posloženo žito. Nakon toga se drvenim vilama odvajala slama, a vijanjem, drvenom lopatom, vijalo žito da se oslobodi od pljeve.
vȑšilica ž. – stroj za vršenje pšenice
vršìkanje ž. – vrijeme izbijanja mladica
vršíkati gl. – rasti na vrhu biljke (kukuruza) cvijet; cvjetati
vȑšljati gl. – motati se; premještati stvari i praviti nered
vȑtiguz m. – vrckasta, koketna djevojka
vȑtlačić m. - mali vrt za cvijeće
vȑtlak m. – vrt za povrće
vȗde pril. – ovdje
vȗcati se gl. – lunjati, lutati po sumnjivim mjestima
vucàrati se gl. – povlačiti se okolo i živjeti nemoralnim životom
vùlača ž. – vrsta pamučne košulje
vuníca ž. – obojena vuna pripremljena za pletenje
vùzlast prid. – mlad, neiskusan
Z
zabàsati gl. – pogriješiti put, izgubiti se
zabegénisati gl. – svidjeti se
zabezékniti se gl. – zaprepastiti se, iznenaditi se
zàbleniti gl. – zagledati
zabrémzati gl. – zakočiti
zacàpariti gl. – 1. ružno odrezati; 2. reći previsoku cijenu
zacrljéniti se gl. – zacrvenjeti se, dobiti crvenu boju; zacrveniti
zȁcuriti se gl. – postati djevojka
zaćàušiti gl. – pljusnuti, ošamariti
zâći gl. – zalutati, ići krivim putem
začìnila gl. pridj. – ukrasila („djevojka je kolo začinila“)
začìniti gl. – 1. staviti začin u hranu; 2.ukrasiti 3. dodati koju riječ, na već lošu situaciju, da bude još lošije (ne gasiti već razjarivati vatru)
zadevétiti – začuditi
zadíjati se gl. – zadihati se od napora ili umora
zadréljiti se gl. – gledati u nekoga bez treptaja
zàdruga ž. – seoska trgovina osnovnih namirnica
zàdu(v)a ž. – zaduha, astma
zađériti se gl. – naći se slučajno na nekom mjestu u određenom trenutku
zȁfala ž. - zahvala
zafáliti gl. - zahvaliti
zafijàriti gl. – baciti nešto daleko
záfrig m. ger. – zaprška
zagalàsiti (se) gl. – podići suknju ili hlače da se vide i intimniji dijelovi tijela
zàglavak m. – 1.mjesto na prozoru,vratima....gdje se spajaju dvije sastavnice 2. alatka (najčešće klin) kojom se to radi
zaíliti gl. - zaglibiti, napraviti veliki blato, ublatiti
zaíra ž. orij. – obrok, živežne namirnice
zȁititi gl. – zahvatiti
zaȉšćiliti gl. orij. – označiti tj. izabrati određenu kapu u igri prstena
zàjde gl .prez. – zađe
zàjdem gl. prez. - zàđem
zakapíjati gl. – dobro zatvoriti vrata
zàkavgati gl. orij. – započeti svađu
zȁkititi se gl. – staviti cvijet iza uha
zàkivak m. – metalna spojnica na vratima ili prozorima
zȁ(k)jučer pril. – prije tri dana
zakocéniti gl. – prejako plakati ili smijati se, zagrcnuti se
zakȑkati gl. – ružno zabiti
zakrvàčiti gl. – uprljati krvlju
zȁ(k)sutra pril. – za tri dana
zalàufati se gl. – početi žurno neku akciju
zalèmiti gl. – spojiti metalnom smjesom (lemom) dva metalna dijela
zalitati gl. – isprljati izmetom
zȁlupat prid. – zalupan, zatucan, zadrt,
zàljati gl. - zaliti
zaljèvača ž. - posebna posuda za zalijevanje cvijeća
zaljévati gl. – zalijevati
zamàndaliti gl. – zatvoriti
zameràčiti gl. – zaželjeti, poželjeti
zámet m. – veliki nanos snijega
zamétak m. – tek započet plod voćki i biljaka
zàmetiti gl. – 1.zametnuti nešto i ne moći naći; 2. započeti svađu
zamèzetiti gl. – poslužiti se narezanim suhomesnatim proizvodima: kobasica, slanina, kulen ....sir, kuhana jaja, kruh koji se jedu uz polagano pijuckanje rakije
zanebésiti se gl. - zagledati se u neku točku duže vrijeme
zanòćati se gl. – početak sutona ili sumraka, prlaženje dana u noć
zaobádati se gl. - 1. kad obad ugrize konja ili govedo i oni počnu bjesomučno trčati 2. naljutiti se i brzo planuti reagirajući neprimjereno te se ushodati amo tamo
záod m. – 1. nužnik, zahod, 2. zalazak sunca
zaòrati gl. – 1. započeti oranje 2. zatrpati zemljom neku biljku 3. prijeći oranjem u tuđi posjed
zaoràvati gl. – pokrivati zemljom, zatrpavati
zàpara ž. – velika vrućina
zápećak m. – kutak iza peći ili podignuti dio zidane peći 2. nebitno, zapostavljeno mjesto
zapèksiniti gl. orij. – zaprljati, zagaditi, zamazati
zàpetljaj m. - zapletaj
zapíljiti se – uporno netremice u nekoga ili nešto gledati
zapízmiti gl. – zavaditi se
zapljùvača ž. – dječja igra
zapomàga(isa)ti gl. – jaukati moleći pomoć
zȁpreg m. – kecelja, pregača
zàpreg m. – konji i volovi upregnuti u kola
zȁprimenčiti se – nazvati nekoga nadimkom 1. u smislu iskazivanja bliskosti 2. izrugivanja
zaprndécati se gl. – potrčati (iz mirnog stanja u trk)
zapȑzniti gl. – isprljati
zȁpt m. orij. – zatvor, strogi red i disciplina
zàptija m. orij. – policajac, žandar
zâr ž. orij. – veo kod muslimanskih žena, pokrivalo za lice
zàrasti gl. – imati predugu kosu, bradu ili brkove
zȁroždaviti gl. – prekomjerno isprljati ili zabacati stvari
zarùditi gl. – zarudjeti npr.zora
Zàsjeka ž. – lokalitet između Grebnica i Novog Sela
zàstrug m. – zagorjela hrana na dnu posude
zatàketi gl. - zataknuti
zatàpiti gl. – zagledati se u nešto vrlo se čudeći
zȁtefteriti gl. – zapisati, ubilježiti
zàtjerati gl. - potjerati
zatkàsati se (potkasati) gl. – zataknuti za pas
zȁtoraviti gl. orij. – isprljati toliko da je jedva moguće oprati i očistiti
zȁtravnito prid. – zaraslo travom
zȁturiti gl. – staviti na nepregledno mjesto
zatúšiti gl. – 1. zagušiti 2. dobro pokriti meso ili osjetljjive namirnice
zaȕjati gl. – biti principijelan u svom naumu i izvršiti planirano
zaù(l)jati se gl. – potrčati svom snagom; zatrčati se
zaùjesti gl. – biti u vrlo neugodnoj situaciji
zàva ž. – muževljeva sestra
zȁvidila pril. – dok se dobro vidi, zavidjela
zavitlàvati gl. – varati, zavaravati, lagati
zàviti gl. – umotati ili omotati
zàzor m. – sramota pred starijim svijetom
zažìviti gl. – zaživjeti, uhodati se
zbàriti gl. žarg. – isto što i bariti
zbȁbna prid. – trudna, noseća
zbȍbniti gl. – uzeti nešto i pobjeći
zêc m. – 1. kajmak na kuhanom mlijeku 2. vrsta svinjskoga mesa
zéjtin m. orij. – ulje
zdȉpiti gl. – ukrasti pa pobjeći
Zèkan m. – ime konja
zȅlenkada ž. orij. – cvijet sunovrat ili narcis
Zèlenko m. – ime konja
Zèlenka ž. – ime krave
zèljanica ž. – savijača u koju se kao nadjev, stavlja sjeckano zeleno povrće s kajmakom i jajima
zêlje s. – 1. mekana samonikla biljka za prehranu ljudi, koja se zove bijelo zelje
-------------2. niža samonikla biljka za prehranu stoke, koja se zove crno zelje
zêljo m. – grah zelenkasto žute boje
zȅmljišće s. – zemljište
zȅpe ž. orij. – platnena obuća
zȅra ž. – trunak, trunčica, mrvica
zȅrdelija ž. – vrsta divlje šljive
zglàvak m. - zglob
zglȁjzati gl. – propasti, pogriješiti, stradati
zgòtoviti gl. – skuhati hranu za obrok
zgràditi gl. – 1. napraviti općenito nešto ali s naglaskom napraviti nešto loše
zguvéljati gl. - zgužvati
zíjan m. orij. – šteta
zijánćer m. orij. – štetočina
zìjev m. – mjesto za čunak na tkalačkom stanu
zimnjàča ž. – jabuka ili kruška koja dozrijeva početkom zime ili krajem jeseni
zȉniti gl. – jako otvoriti usta, zinuti
zjȁlav prid. – osoba koja glasno priča i koja priča koješta
zjȁliti gl. – glasno govoriti o bilo čemu samo da vrijeme prođe
zjȁlov m. – osoba koja o nebitnom raspravlja glasno govoreći
zlàtica ž. – štetočina koja se hrani lišćem krumpira
znân prid. - pametan
znamenovàvanje s. – čin kojim osoba u nuždi (u slučaju smrti) nekoga krsti, osobito novorođenče
zlàmenovanje s. – v. znamenovaje
znàmenovati gl. – krstiti nekoga u slučaju opasnosti po život
zȍlufi m. – produženi dio kose između lica i ušiju
zȏr m. orij. – moć, sila, žestina
zȍrli pril. orij. – puca od zdravlja
zȍrt m. orij. – nevolja, nužda, prisila, respekt, strah, pritisak
zȕbača ž. – oruđe za zadnje usitnjavanje zemlje iza oranja
zȕjara ž. – muha što oblijeće oko glave proizvodeći onomatopejski zvuk zzz...
zùvar pril. orij. – isplati se, korisno je
zùvele (zauvele) pril. – korisno, isplativo
zvêka ž. – sitni metalni novac
zvìzak m. – zvižduk
zvȉzga ž. – pljuska, šamar
zvìzgan m. – glup čovjek, glupan
zvìzgonja m. – v. zvizgan
zvȉzniti gl. – udariti, pljusnuti
zvjèrlati gl. – okretati se sa strahom gledajući uokolo
zvȑčati gl. – zvoniti npr. budilice
zvȑk m. – dječja igrica s istesanim drvetom u obliku zvrka
zvȑkavac m. – neozbiljan dečko
zvȑkulja ž. – šaljiva, neozbiljna djevojka
zvȑndati gl. – ljutito nešto govoriti, predbacivati, lupati preturajući stvari
Ž
žȁbica ž. – 1. mala žaba 2. bacanje ravnog kamena na površinu vode na kojoj on nekoliko puta odskoči
žȁbice ž. mn.– nabrani dijelovi suknje
žȁbljak m. – žuti proljetni močvarni cvijet, ljutić
žȁbnjak m. – v. žabljak
žàlostivno prid. – žalostivo
žalòvito prid. - žalostivo
žápati se gl. – truditi se
žàra ž. – kopriva
žàrač m. – metalni predmet koji se koristi za razgaranje vatre, ožeg
žđȁpiti gl. – na brzinu uzeti; ukrasti
žèldac m. – žaludac, stomak
žèljkovan prid. – željen, poželjan
žèmička ž. ger. – okruglo pecivo
žèna ž. – supruga
Žȅndrag m. – rječica koja protiče kroz Hasić
Žendràguša ž. – njive ispod Sarića i Vučkovića kuća preko Žendraga
žéninstvo s. – ženino imanje koje je mirazom dobila i na koje, poslije vjenčanja, seli i suprug živjeti
žènskara ž. – žena, žensko
žènskinje s. – ženska čeljad
žénskonja m. – osoba koja se ponaša kao žensko
žèra ž. – žeravica, komad žara
žêst ž. – žestina
žètelica ž. – sudionica žetvenih radova
žetvènjača ž. – vrsta jabuke
žežéno prid. – izašlo iz jake vatre, sjajuće
žglȁjzati gl. - v. zglajzati
žȉca ž. – 1. tanka nit kovine ili metala 2.dar, talent koji ima pojedinac za određenu vještinu
žȉga ž. – komadić žeravice
žígati gl. – probadati (u prsima)
žȉlje ž. – iskrčene žile drveća ispoda panjeva stabala
žȉška ž. – iskra od vatre
žȉto s. – kukuruz
žȉvad m. zb. – perad
žívijo gl. pridj. – živio
žívila gl. pridj. – živjela
žívilo gl.prid. - živjelo
žìvika ž. – ograda, najviše od trnja i visoke trave te od grmlja, šiblja
živínče s. – misli se prije svega na perad
žì(v)oka ž. – duže obrađeno drvo na koje se zakiva drvena ograda
žìžak m. – štetni kukac u grahu i žitu
žjèr m. – žir
žlíja ž. – žličica za med
žmȁre mn. – ostaci od čvaraka
žmárci m. mn. – trnci
žmȁriti gl. – puno pušiti
žmàrenje s. – pušenje
žmijériti gl. – žmiriti
žmȉrka ž. – igra skrivača
žnjȕt m. – koljenica, buncek
žùćica ž. – mala ukrsna igla
žùćka ž. – ukrasna igla, sa starim srebrenim novcem koji je posebno zveckao, stavljala se straga na pocalice ili «prebačene krpe» na glavama
žućka ž. – kokoš svjetlije žutobijele boje
Žùćko m. – pas žutobijele boje
Žúja ž. – nadimak za blondinku
žùjara ž. – vreća od jute
Žújan m. – pas svijetle boje
Žújo s. – v. gore
žutànjce s. – žutanjak
žȕtak m. – novčić žute boje
žȕtka ž. – kokoš žutog perja
žut(é)njača ž. – vrsta jabuke
žvȁjzniti gl. - udariti
žvȁlje ž. mn. – žvale
žvȁljiti gl. – 1. ljubiti se nespretno 2. jesti i piti nepažljivo da se hrana i piće prelijevaju preko usnice
O AUTORICI
Dr. Ružica Sarić-Šušnjara-rođena je 6. prosinca 1950. godine u Gornjem Hasiću, općina Bosanski Šamac. Osnovnu školu završila je u Bosanskom Šamcu, a gimnaziju u Rijeci. Studirala je četiri godine teologiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci, nakon čega prelazi na Filozofski fakultet u Zadru, gdje upisuje i završava slavistiku i talijanski jezik. Postdiplomsko usavršavanje nastavlja na Interuniverzitetskom studiju u Dubrovniku. Piše magistarski rad o Nehajevu pod vodstvom sveučilišnog profesora dr. Miroslava Šicela, kreatora novije povijesti hrvatske književnosti, koji brani u Zagrebu 1985. godine.
Radi kao profesor na Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci, zatim kratko u Osnovnoj školi "S. S. Kranjčevića" u Senju te Srednjoj školi i gimnaziji "P. Rittera Vitezovića" također u Senju. Predaje predmete iz struke, a po potrebi priprema se i za druge srodne predmete i predaje ih. Vodi stručne aktive, organizira predavanja i sama predaje, te slobodne aktivnosti u gimnaziji i na nivou grada.
Od 1993. godine odlazi s djecom i suprugom, koji je u diplomatskoj sluzbi, u Alžir, a nakon povratka iz Alžira, zbog ubojstva naših 12 radnika, ponovno nastavlja rad u gimnaziji u Senju. U prosincu 1994. godine odlazi s obitelji u Rumunjsku, u Bukurešt. Bori se za osnivanje katedre hrvatskoga jezika, što i uspjeva. Hrvatski jezik kao studenti upisuju Rumunji, ali ga uče i strani studenti npr. Kinezi, te studenti drugih fakulteta.
Bori se da svi studenti posjete Hrvatsku radi stručnog usavršavanja.
Od akademske godine 1996./97. radi kao lektorica hrvatskog jezika na Filološkom fakultetu u Bukureštu. U tom svojstvu „gratis lektorice“, ostaje 3 godine. Svoj znanstveni rad nastavlja produbljujući Nehajeva na čemu doktorira 1998.g. na Sveučilištu u Bukureštu s temom "Nehajev i njegov doprinos hrvatskoj moderni" kao prvi kroatist na tom sveučilištu. Uz članove komisije Bukureštanskog sveučilišta, jednog člana sa Sveučilišta Craiova, akademik, dr. Miroslav Šicel je jedan od ocjenjivača doktorske dizertacije.
Premještajem u Albaniju, u Tiranu, pomaže kolegama na Filološkom fakultetu u održavanju predavanja iz kolegija „Hrvatska književnost“ kroz nekoliko semestara. Od 2005.g. je u Brazilu, Braziliji, na službi sa suprugom u veleposlanstu RH.
Trudi se napisati ponešto i na ovim stranicama, a najveća bi joj radost bila da započeti „Posavski rječnik“ ugleda svjetlo dana. Uz spomenute aktivnosti, lektorira i objavljuje stručne članke i osvrte u književnom povremeniku Senjskog književnog kruga "Usponi", listu Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj "Hrvatska grančica", te recenzije u "Usponima" i zbirkama poezije senjskih pjesnika. O "Senjskoj gimnaziji" i "Senjskoj knjižnici" piše u "Senjskom zborniku". Piše recenzije na čitanke, a piše i za „Posavski kalendar“. Član je "Udruženja slavista Rumunjske" (Asociatia slavistilor din Romania) te član uredničkog savjeta Senjskog književnog ognjišta za "Uspone".
Objavljuje radove u časopisu "Romanoslavica", (između ostalog recenziju antologije hrvatske ratne poezije "U ovom strašnom času" autora Sanader-Stamać, koja je prevedena na rumunjski i koju je već promovirala na rumunjskom radiju i televiziji), izvorni rad o "Senjskom književnom krugu" te dio radnje o jeziku i stilu Nehajeva. Radila je na hrvatsko-rumunjskom konverzacijskom vodiču. Ružica Šušnjara je udata za mr. Petra Šušnjaru, s kojim ima dva sina Franu i Marka.