Josip Dobroslav Božić, prvi hrvatski župnik u Americi

Piše: Anto Lončarić

Josip Dobroslav Božić prvi je hrvatski župnik koji je stupio na tlo Sjedinjenih Američkih Država. Na američki kontinent došao je 07. kolovoza 1894. Do tada Hrvati u SAD-u nisu imali svog, hrvatskog župnika. Bili su sretni kada su čuli da se slavi sveta misa na njihovom jeziku. Služena je 12. kolovoza 1894. u Katedrali sv. Pavla u Pittsburghu (Pennsylvania)..

Josip Dobroslav Božić

Fra Josip je rođen u selu Jošava u župi Potočani kod Odžaka (BiH) 11. rujna 1860. Umro je u četrdesetoj godini života u Steeltonu 17. siječnja 1900. Završio je osnovnu školu u župnoj školi u Potočanima, a trgovački je zanat učio u Odžaku i Bosanskom Šamcu. Bio je slaba zdravlja zbog čega ga roditelji šalju u školu, jer nije bio za težak poljoprivredni rad. Imao je veliku obitelj - osmero braće i dvije sestre. Školovanje nastavlja na Plehanu 1875. Prve zavjete polaže u samostanu u Kraljevoj Sutjesci kada ulazi u franjevački red. Studira teologiju i filozofiju na Plehanu i Tolisi, a daljnje studije nastavlja u Ostrogonu (Mađarska). Nezadovoljan uvjetima života i studiranja u Mađarskoj, s grupom istomišljenika napušta Ostrogon. Studij teologije i filozofije završava u samostanu u Gučoj Gori kod Travnika 1883. Zaređen je za svećenika u Sarajevu te iste godine. Tijekom studija iskazao se u djelatnosti i znanju iz povijesti i geografije. Odmah odlazi za kapelana u rodnu bosansku Posavinu, u Derventu te se aktivno uključuje u izgradnju župne crkve ondje. Zalaže se za rješavanje socijalnih pitanja posavskih seljaka. Traži od austrougarskih vlasti agrarnu reformu. Glede tog pitanja, napisao je malu knjižicu "Bosansko-hercegovačko agrarno pitanje" (tiskana u Senju 1886.). Time je fra Josip izazvao ljutnju u austrougarskih vlasti kao i provincijala Bosne Srebrne, fra Andrije Buzuka. U javnosti je bio vrlo otvoren te je pisao za mnoge novine: Obzor, Srijemski Hrvat, Danicu, Glas Hercegovca i druge, koje su izlazile u Hrvatskoj kao i u BiH. Božić u novinama istupa politički, kritizira austrougarsku vlast, crkvenu hijerarhiju, pa je sukob neizbježan.

Narod voli i poštuje fra Josipa, jer u njemu vidi svog narodnog tribuna i borca za njihova prava. Iz tog razloga crkvene starješine sele ga iz župe u župu i zabranjuju mu spisateljsku i izdavačku djelatnost. Na Plehanu 1888. osniva časopis "Novi prijatelj Bosne", vjerojatno druge novine u bosanskoj Posavini, odmah iza lista "Žendrag", k oje su izlazile u Tišini kod Bosanskog Šamca. Časopis "Novi prijatelj Bosne'' tiskan je u Senju 1888., drugi svezak u Zagrebu 1891., treći u Senju 1894. te četvrti također u Senju 1896. Oko sebe je okupio bolje poznavatelje pera i počeo tiskati novine; sam je govorio da nastavlja daljnji rad Jukićeva "Prijatelja Bosne". Više puta obraćao se franjevačkim provincijalima Bosne Srebrne za nastavak školovanja u Rimu - prvi put za studij bogoslovije u Zavodu sv. Jeronimn, drugi put za studij bogoslovije na Kolegiju sv. Ante. Sve su mu molbe bile odbijene.

Također je tražio da ide za dušobrižnika u Carigrad, ali i ta mu je molba odbijena. S Plehana odlazi u župu Žeravac, ali ni tamo se dugo ne zadržava. Provincijal kapitula u Gučoj Gori šalje fra Josipa 1890. za učitelja u sjemenište u Trosan kod Skadra (Albanija). U Albaniji piše etnografske članke i povijest Albanije. Vraća se u Bosnu 1891. godine.

U Sarajevu mu crkvene vlasti obustavljaju tiskanje knjige "Albanija". Traži od crkvenih vlasti financijsku nadoknadu, jer je sam financirao tiskanje knjige, čije su objavljivanje oni obustavili. Česti premještaji iz župe u župu u fra Josipa izazivali su revolt. Iste godine kad se vratio iz Albanije od generala franjevačkog reda u Rimu traži da ode u daleku Kinu što mu u Rimu i odobravaju. U siječnju 1892. kreće na put u Kinu; međutim, dolazi samo do Rima. Naime, provincijal fra Andrija Buzuk, saznavši za odlazak fra Božića, piše pismo generalu reda u Rimu, fra Alojziju od Parme, obaviještavajući ga da je fra Božić "u stanju i Kinu pobuniti". General reda fra Alojzije, dobivši pismo od provincijala Bosne Srebrne fra Andrije, zabranjuje fra Josipu odlazak u Aziju.

Suočivši se sa zabranom odlaska u misije, fra Josip piše pismo iz Rima banjalučkom biskupu Markoviću da ga primi u svoju biskiju. Biskup Markov ić udovoljava molbi fra Josipa i postavlja ga za katehetu u školi Sestara Milosrdnica. U Banja Luci ostaje do kraja kolovoza 1893. kada odlazi u župu Sanski Most. U Sanskom Mostu odlučuje napustiti franjevački red. Piše pismo kotorskom biskupu Tripunu Radoničiću da ga primi u svoju biskupiju.

Biskup odugovlači s odgovorom, jer ne želi doći u svađu s fra Josipovim provincijalom. Za vrijeme službovanja u Sanskom Mostu fra Josip Dobroslav Božić se povezuje s hrvatskim iseljeništvom i tiskom u Pittsburghu (studeni 1983.) Provincijal ga šalje u samostan u Kraljevu Sutjesku. Omiljen je u sutješkom kraju i pomaže narodu u rješavanju brojnih problema.

Kako je i sam bio bolestan, liječio se biljakama, koje u tom kraju uspijevaju. Dolazi u sukob s gvardijanom sutješkog samostana, koji traži od provincijala da fra Josipa pošalje u drugu župu što ovaj i čini te ga dekretom šalje u samostan u Tolisu. Uz pomoćđakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera odlazi u Ameriku. Biskup Strossmayer u pismu od 12. svibnja 1894. obavještava Hrvatsku zajednicu u Pittsburghu da im šalje fra Josipa Dobroslava Božića za župnika.

Fra Božić vlakom dolazi do Slavonskog Broda te preko Zagreba u Rijeku. Iz Rijeke 18. srpnja 1894. odlazi u Ameriku i zauvijek napušta rodni kraj. Američko tlo dodiruje 07. kolovoza 1894. u New Yorku. Javlja se pitsburškom biskupu Phelanu 10. kolovoza 1894. Potonji ga imenuje prvim župnikom doseljenih Hrvata. Nedugo poslije njegova dolaska, 12. kolovoza u Katedrali sv. Pavla u Pittsburghu slavljena je sveta misa na hrvatskom jeziku. Fra Josip o tom događaju obavještava hrvatsku javnost u Obzoru 16. veljače 1895.

Josip Dobroslav Božić zaslužan je što su Hrvati u Sjedinjenim Americkim Državama osnovali svoju prv u župu te izgradili prvu hrv atsku crkvu, onu sv. Nikole u Alleghenyju (danas dio Pittsburgha). Hrvati Pittsburgha kupili su kuću i pretvorili je u crkvu i dvoranu za sastanke. Prostorije nove crkve blagoslovio je mjesni biskup Richard Phelan 27. siječnja 1895. Također su kupili parcelu za novu crkvu u ulici East Ohio, gdje se i danas nalazi. Biskup Phelan javno je pohvalio rad fra Josipa Božića i nazvao ga sacerdos zelantissimus.

Fra Božić je bio jedan od osnivača Hrvatske bratske zajednice, koja je osnovana 1894. u Pittsburghu, a u koju je ušlo više hrvatskih društava, koja su osnovana do tada.

Ta zajednica djeluje i danas. Prvi predsjednik, ujedno i utemeljitelj Hrvatske zajednice bio je Ivan Ljubić. Zajednica zakonito djeluje od 14. listopada 1895. Odobrenje za njeno djelovanje izdao je sudac John. M. Kennedy. Fra Josip u Americi nastavlja svoju spisateljsku djelatnost. Surađuje s hrvatskim novinama (Obzor, Danica i dr.). Piše putopise po Americi te o životu Hrvata u SAD-u. Osnovao je dvoje novine - „Novi svijet“ i „Brico“.

Prvi broj Novog svijeta izlazi 20 prosinca 1897., a Brico 15. ožujka 1898. Brico je bio prvi humoristički časopis u Americi. Bio je suvlasnik lista Danica (1894.-1900.). Napisao je i knjige „Misao i rad Muhamedanaca u Bosni i Hercegovini“ (izlazi u Pittsburghu) i „Prva rimokatolička hrvatska crkva svetog Nikole u Allegeny“. 14. kolovoza 1898. odlazi u Steelton, osniva Župu sv. Marije te kupuje protestantsku kapelicu u koju ulaže svoju ušteđevinu od 750 dolara. I danas djeluju obje župe – sv. Nikole u Pittsburghu i Uznesenja Blažene Djevice Marije u Steeltonu.

Fra Josip se bavio mišlju da osnuje župu i u Chicagu. Međutim, prerana ga je smrt u tome spriječila. Umro je od tuberkuloze 17. siječnja 1900. u Steeltonu u četrdesetoj godini života. Pokopan je u Harrisburgu (Pennsylvania).

Životom i djelom fra Josipa Dobroslava Božića bavili su se povjesničari, doktor fra Jelinić te magistar fra Roko Špionjak. Fra Roko Špionjak napisao je knjigu „Josip Dobroslav Božić – život i djelo“ (Beograd, 1983.). Pjesnik, fra Branko Škarica u zbirci pjesama izdanoj u Zagrebu napisao je i pjesmu Uspomeni Josipa D. Božića. Tu se među ostalim, nalaze i ovi lijepi stihovi:

A bio je uzor pregaranja

Na poljani rodoljuba div

I vranama crnim soko siv.

Fra Josip Dobroslav Božić bio je veliki domoljub, a svoje je hrvatstvo uvijek isticao što se austrougarskim vlastima nije sviđalo. Bio je savjestan i radišan. Bavio se publicistikom, novinarstvom, izdavaštvom… U povijesti hrvatskog naroda ostaje upisan kao prvi hrvatski župnik u Americi.

Tekst pod naslovom "Josip Dobroslav Božić, prvi hrvatski župnik u Americi", autora Ante Lončarića izišao je u Zborniku "Senjskog književnog ognjišta" USPONI 2006. godine, na str. 181-182.
Kako nema zabrane pretiskavanja prenosimo ga u cijelosti, vjerujući da je zanimljiv za naše čitatelje.

  • Woytila Woytila
  • „Čudi me kako srce može sve to izdržati“ „Čudi me kako srce može sve to izdržati“
  • Posavski motivi Posavski motivi
  • Mato Blažević, književnik (1893.-1953.) Mato Blažević, književnik (1893.-1953.)