Ponešto o jeziku

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

1. Malo slovo velika zamka

Često su mi ljudi, pa i s ovih stranica, postavljali neka jezična pitanja. To mi je vrlo drago, jer je i to znak koliko nam je stalo do ispravnog pisanja i govorenja. Divim se često ljudima, koji nisu po struci jezičari, a dobro se snalaze u svojim pisanjima i opremanjima ove i drugih stanica.

Ipak, u težnji da sve bude i savršenije, ako je moguće, pozabavit ću se nekim jezičnim pitanjima, prvenstveno vodeći računa o govoru našega kraja i standardnoga hrvatskoga književnog jezika.

Pitali su me npr. zašto se slovo „h“ u sintagmi hrvatski jezik, hrvatska kultura, hrvatski narod, piše malim slovom, misleći da više respektiraju svoje nacionalne osjećaje pišući ih velikim slovom.

Pravopisna pravila su ponekad kruta, ali valja ih poštovati.

Dakle, svi pridjevi na: ski, ški, čki i ćki, pišu se malim slovom.

Primjerice:

ski – tišinski (tišnjanski), pruđanski, vojskovljanski, novogradski, kladarski, slatinski , novoselski, posavski, slavonski, svilajski, bjelobarski, potočanski, bosanski, hrvatski, europski .....

ški - jelaški (može i jelaski), oraški, jakeški, kožuški (selo Kožue kod Modriče), paški, viški, moliški (Molise, pokrajina u Italiji gdje žive Hrvati)

čki - odžački, šamački, grebnički, domaljevački, šupljenovački (odnosi se na stari zbirni naziv Novoga Sela – Šupljenovci), balegovački (sada se i Balegovac zove Novo Selo), gradačački (prema Anićevom „Hrvatskom rječniku“), gradački (prema Jonkeovom „Jezičnom savjetniku“), osobno mislim da vrijedi oboje i gradačački i gradački (samo da ne pomiješamo drugi naziv s istim pridjevom za mjesto Gradac), zato jer su naši stariji Gradačac nazivali Grad, zatim modrički, oštrolučki, tursinovački, kostrčki, zasavički, zorički, bazički, adački, čardački, kornički, garevački, dubički...

ćki - hasićki, matićki, škarićki, bihaćki (zanimljivo je u povijesti jezika da se govori:

- Bihać- bihaćki, pa shodno tome Bihaćanin,i Bihaćanka, Bihaćani i Bihaćanke

- Bijać – bijaćki, Bijaćanin, Bijaćanka, Bijaćani, Bijaćanke

- Bišće – bišćanski, a stanovnici su: Bišćanin, Bišćanka, Bišćani, Bišćanke)

Naravno, posvojni pridjevi se uvijek pišu velikim slovom ako se odnose na vlastito ime sa završetcima na: ov, ev, in - primjerice:

- Markov, Stankov, Željkov, Marinov, Marijanov, Petrov, Pavlov, Stjepanov, Ivanov, Josipov...

- Blažev, Hrvojev, Marijev, Darijev,

- Stipin, Franjin, Perin, Lukin, Matin, Ivin, Šimin,

- Peričin, Matičin, Josičin, Markičin, Ivičin (umanjenice i hipokoristici muškoga roda), ali i od uvećanica, augmentativa Lukačin (Lukača),

- od ženskih imena: Marijin, Ružin, Katin, Lujin, Ivankin, Ivkin, Anin, Jagin, Marin, Martin, Ankin, Josipin, Lucin, Mandin,Vesnin, Marinin, Kristinin, Cicin..... Ljubin (od imena Ljuba) ali i Ljubičin (od imena Ljubica), Maričin (Marica), Katičin (Katica), Aničin (Anica), Mandičin (Mandica), Dragičin (Dragica) , Ružičin (Ružica), Martičin (Martica)....

- od augmentativa ili uvećanica, pa i pejorativnog prizvuka Martačin (Martača), Ankačin (Ankača), Ikačin (Ikača)

- od imena mjesta za ženski rod: Novogratkin, Balegovčankin, Dubičankin, Hasićankin, Tišinjankin, Korničankin, Šamčankin, Novoselkin, Domaljevčankin, te za muški rod Hasićaninov, Domaljevčaninov, Novoselčev, Šamčaninov, Zasavčaninov....

Što se tiče naziva nekih naših lokaliteta valja reći da se pišu na dva načina:

1. svi članovi gradova, sela i zaselaka, osim prijedloga i veznika, pišu se po općem pravilu, velikim početnim slovom: Gornji Hasić, Donji Hasić, Bosanski Šamac, Donja Dubica, Gornja Dubica, Kruškovo Polje, Oštra Luka, Donja Mahala, Bijele Bare, Babina Greda, Hrvatska Tišina, Srpska Tišina, Gornja Crkvina, Donja Crkvina, Srednja Slatina, ..... a shodno tome i naše njive, livade, šume, groblje:

Donje Polje, Gornje Polje te jednorječni lokaliteti: Kninevi (hasićko, a nekada dijelom i tišinsko i novoselsko groblje), Žendraguše (njive ispod Žendraga),

Mlake, ( njive ispred Žendraga a ispod kuća Sarića i Vučkovića), Barice (njive ispod kuća Stanića), Kosnice, Lug (Lugovi), Budro(v)ka (njive od Čandžićke do Šinkovih kuća), Siljevac (njive oko agine kuće), Zasjeka (Novo Selo), Rastik (pašnjaci iza kuća Matijaševićkog sokaka u Gornjem Hasiću), Marjanovke (nekada Mikića njive), Savulje (njive uz rijeku Savu), Bosnice (njive Balegovčana između Crkvine i Miloševca), Kruščik (njive nedaleko od hasićkoga groblja)...

2. imena raznih veličina i oblika zemljišnih površina, prirodnih udubljenja, jama, oranica, livada, njiva, krčevina, pašnjaka, šuma, pišu se velikim početnim slovom samo prvi članovi npr. Dugi otok, Kornatski otoci, Jadransko more, Tihi ocean.... Agine njive, „Kršina vrba“, Čandžića ćuprija, Čandžića meraja, Mikića sokak, Vučkovića platina (greda kojom se prelazilo preko Žendraga iz Mlake u Žendraguše. Nalazila se ispod kuće i njive Marka Vučkovića, zvanog Cigo), itd.

2. Naši etnici

Nedavno mi je postavljeno zanimljivo pitanje u svezi nazivlja naših etnika.

Prikazala bih to ovako:

Mjesto Stanovnik u jednini Stanovnica u jednini Množina  
  Lokalno Književno Lokalno Književno Književno Lokalno
Hasić Asićan Hasićanin   Hasićanka Hasićani  
Kornica Korničan Korničanin   Korničanka Korničani  
Domaljevac Domlječan Domaljevčanin Domlječanka Domaljevčanka Domaljevčani Domljenčani
Tišina Tišnjan Tišnjanin Tišnjanka Tišinjanka Tišinjani Tišnjani
Dubica Dubičan Dubičanin   Dubičanka Dubičani  
Šamac Šamčan Šamčanin   Šamčanka Šamčani  
Šupljenovci Šupljenovčan Šupljenovčanin   Šupljenovčanka Šupljenovčani Šupljenčani
Grebnice Grebničan Grebničanin   Grebničanka Grebničani  
Tursinovac Tursinovčan Tursinovčanin   Tursinovčanka Tursinovčani Tursinovljani
Bok Bočan Bočanin   Bočanka Bočani  
Oštra Luka Oštrolučan Oštrolučanin   Oštrolučanka Oštrolučani  
Svilaj Svilajac Svilajac   Svilajka Svilajci  
Prud Pruđan Pruđanin   Pruđanka Pruđani  
Balegovac Balegovčan Balegovčanin   Balegovčanka Balegovčani  
Novo Selo   Novoselac   Novoselka Novoselci  
Čardak Čardačan Čardačanin   Čardačanka Čardačani  
Slatina Slatinjan Slatinjanin   Slatinjanka Slatinjani  
Matići Matićan Matićanin   Matićanka Matićani  
Zorice Zoričan Zoričanin   Zoričanka Zoričani  
Vojskova Vojskovac Vojskovljanin Vojskovčanka Vojskovljanka Vojskovljani Vojskovčani
Novi grad   Novogradac   Novogratka Novograci  
Kostrč Kostrčan Kostrčanin   Kostrčanka Kostrčani  
Odžak Odžačan Odžačanin   Odžačanka Odžačani  
Potočani Potočan Potočanin   Potočanka Potočanci  
Ada Adačan Adačanin   Adačanka Adačani  

Iz priloženoga se vidi da je najviše etnika muškoga roda s nastavkom -an u lokalnom govoru, a s --anin u književnom.

Malo je nastavak sa –ac, kao Svilajac, Novoselac...

Što se tiče etnika ženskoga roda uglavnom su završetci na -anka i puno ih više književnog karaktera nego u muškom rodu. Iznimke su Domlječanka, Tišnjanka (s «progutanim» i)

T(i)šinjanka. Ponekad se čulo i Tišinka.

3. Glagoli

Neki dan me posjetio rođak iz Singena.

Supruga mu je operirana. Šaljem joj poklon i velim da je poseban zato, jer je operirala kičmu i znam da joj nije lako.

On mi reče da je dobro što sam izrekla taj latinski glagol operirati, koji je ušao u mnoge jezike. Kao internacionalizam kod nas uglavnom ima svoje značenje u medicini i odnosi se na svaki kirurški zahvat, te u vojnoj terminologiji (ratne operacije npr.), a ne malo se spominje da i «lopovi operiraju» npr. po tramvajima.

Naime, veli mi rođak, da stalno našim zemljacima mora objašnjavati da mu se supruga nije «operisala» već operirala.

Meni to nije čudno s obzirom na izučavani u nastavnom procesu srpskohrvatski jezik u našemu kraju, na srpski jezik kojim se zapovijedalo u vojsci (armiji), ali ovo pišem za one mlađe koji bi mogli ispravno naučiti hrvatski jezik.

Naime, infinitivi u hrvatskome jeziku završavaju na:

1. ći-peći, sjeći, leći, reći, ući, naći, izaći, uteći......

2. ati- operirati, konstartirati, komandirati, formulirati, rezervirati..... za razliku od infinitiva

u srpskome jeziku: operisati, formulisati, rezervisati, konstatovati ......

Tako ćemo od glagola operirati imati prezent, odnosno sadašnje vrijeme:

opreriram, opreriraš, operira

operiramo, operirate, operiraju,

a ne:

operišem, operišeš, operiše

operišemo, operišete, operišu.

Isto tako u perfektu, tj. prošlom vremenu , glagolski pridjev radni će glasiti :

operirao, operirala, operiralo

operirali, operirale, operirala.

Ili, glagol konsatirati u prezentu glasi konstatiram, a ne konstatujem,

komandiram, a ne komandujem.

I kada je dar stigao u Singen, javlja mi se rođakova supruga. Nakon razgovora reče da je skoro zaboravila „pomenuti» dar i za njega zahvaliti. U hrvatskome jeziku je glagol spomenuti, imenice spomen i spominjanje, a u srpskome jeziku bez početnoga s pomen i pominjanje, s time da se riječ pomen odnosi na obred za pokojnika poslije pokopa i na godišnjicu njegove smrti.

Dakako da ima i drugih glagola koji su u govoru česti a odstupaju od standarda književnoga jezika kao:

nanići, unići, sumljati, darniti, proljevati, poljevati, ljevati, vlačiti (se) ....umjesto naići, ući, sumnjati, dirnuti, prolijevati, polijevati, lijevati vući (se),...

4. Najčešće tuđice u našem posavskome govoru

U našem jeziku, kao i svakome na svijetu, česti su internacionalizmi, riječi grčkoga i latinskoga podrijetla. Na njima je izgrađena naša europska i hrvatska kultura i one su zaživjele i uklopile su u korpus hrvatskoga jezika.

Međutim, mnoge druge tuđice treba, ako je ikako moguće, zamijeniti riječima hrvatskoga jezika.

Najčešće tuđice u našemu kraju bile su (dodajem i neke novije):

anglizmi: bypass –premosnica, pacemaker-srčanik, faul–prekršaj, aut-vani, offside (ofsajd)-zaleđe, penal- jedanaesterac (kazneni udarac), corner-kut, kompjutor-računalo,

.....

ungarizmi (mađarizmi) : vanjkoš (jastuk), lopov (tat), cipela, hasna (korist, ali i turc.), astal (stol),

gulaš-vrsta jela, čardaš-ples brzih i živih kretanja, paprika, paprikaš- jušasto jelo od mesa s jakom primjesom paprike, varoš-grad, (h)atar-kraj, predio, kotar, kormaniti-kormilariti, kečiga, lopta, hajduk...

germanizmi, koji su kod nas vrlo brojni, zbog vladavine Austro-Ugarske u našim krajevima (izdvajam samo poznatije koji su se rabili u našim selima), a kasnijim brojnim odlascima na rad naših mještana u Njemačku, Austriju, Švicarsku (oni unose riječi većinom s poslova na kojima su radili): anjcug-odijelo, re(r)na-pećnica, šporet-peć tj. štednjak, ograđeno ognjište koje ne rasipa vatru, šteker-utičnica, špajz-ostava, štopati-krpati i zaustavljati, šlinga-omča, petlja, šnala-kopča, ukosnica, šparati-štedjeti, štirka-škrob, štof-tkanina, befel-naredba, (h)olba-stara mjera za tekućinu, špitalj- bolnica (preko lat. hospitalis-gostoljubiv), kibla-čabar, kabao, kiksati-pogriješiti, kifla-vrsta peciva, vekna-duguljasti kruh, vaga-naprava za mjerenje težine, vaservaga – ravnjača, (za majerenje pravca ili ravnine), unter-ispod, a kod naših žena u značenju podsuknja, rajf-kotač, obruč oko glave, rajtati- trošiti, rasipati; prorajtati-potrošiti, šlajbok-lisnica, novčanik, roza-ružičast, tufna-točkica na tkanini, koštati-imati cijeni, stajati, vrijediti u novcu, korpa-košara, feler-pogreška, omaška mana; larma-galama, buka, vika; friško-svježe, frištik-doručak, kerma(germa)-kvasac, gepek-prtljažnik, falta-nabor,..........

rusizmi; podstrek-poticaj, učesnik-sudionik, saučešće-sućut, prevazići-nadmašiti,.....

talijanizmi, vrlo rijetki npr. kapac (od capace)-sposoban....,

te naravno,

turcizmi, najveći broj zbog više od 4 stoljeća turske vladavine u našim krajevima:

avlija-dvorište, (h)alaliti-oprostiti, avaz –glas, šejtan-đavao, iksan-čovjek, džigera-jetra, ča(r)šaf-plahta, duvar-zid, damar -nerv, živac, kavedžija-onaj koji priprema i koji uživa u pijenju kave, jastuk-uzglavnik, nabelajiti-unesrećiti se, sinija-niski okrugli drveni stol, sepet-pletena košara od jačeg šiblja i drvenih letvica s čvršćom drvenom drškom, ćasa-duboka porculanska zemljana ili bakrena zdjela, legenj-umivaonik, majiluk-pripomoć u kući oko pripremanja hrane za vrijeme svadbenih svečanosti, maja-vjerojatno iz turskoga što znači kvasac pa tu riječ dovodimo u vezu s kuhinjskim aktivnostima, jorgan- pokrivač ispunjen vatom ili vunom, taraba-ograda od dasaka ili letava, me(h)ana-gostionica, krčma (mej-vino + hane-kuća, doslovno vinska kuća, kuća u kojoj se pije vino, općenito alkohol), kezme-mlado prase, kazan-veliki kotao za pečenje.rakije, a i rakija je iz arapskog preko turskoga jezika došla u naše krajeve, inoća- suparnica, djevojke jedna drugoj, koje su bile zaljubljene u istoga mladića, barjaktar- zastavonoša, stjegonoša......

Valja reći da za neke riječi gotovo nemamo zamjene kao za spomenutu rakiju, te riječi: čizma, šator, bubreg, limun, džep, šal, ali npr. burgiju možemo zamijeniti sa svrdlo, bužak sa kut itd.

N.B.

Sve riječi, lokalizmi našega kraja su popisani i obrađeni u Posavskome rječniku, koji ćemo morati ažurirati zbog manjka dijakritičkih znakova!

5. Suglasnik H

Suglasnik H se piše tamo gdje mu je po porijeklu mjesto:

1. u osnovi riječi Hrvat, uho, mahati

2. u nastavcima genitiva množine pridjeva, zamjenica i promjenljivih brojeva:

milih, plavih, nježnih, tužnih, uzornih, dostojanstvenih, hasićkih, posavskih, hrvatskih......

naših, onih, mojih, njezinih, svojih, kojih, čijih, tvojih, vaših, ....

petih, dvadesetih, tridesetih, drugih, sedamdesetih

3.u aoristu, imperfektu, kondicionalu.....kazah, vidjeh; plivah, pjevah, gledah; ja bih učio, ja bih bio išao....

4. u suglasničkim skupinama hv- hvala, Hvar, hvat, hvatati, hvalospjev, zahvala, zahvaliti, hvaliti...

5. u nekim slučajevima „h“ može i ne mora biti, ali se ipak daje prednost oblicima sa suglasnikom h npr: hrvati se i rvati se, hrđa i rđa, hrzati i rzati, hrvač i rvač.....

Međutim u našem lokalnom posavskome govoru narod gotovo nikada nije ni upotrebljavao suglasnik h pa su se riječi izgovarale bez njega:

(H)Rvat, (H)Rvatska, (H)Rvatica, (h)rvatski, (h)orda, (h)rana, (paziti na akcent i ne pomiješati s riječju rana u značenju ozljeda), (h)raniti (ne u smislu ozlijediti), (h)otel, (h)ostija, (h)alaliti (oprostiti), (h)uja (ljutnja),(h)itno, (h)ića (hića- žurnost, ali i (h)itnja), (h)odati (hodati, ići ne odati npr. tajnu),(h)rast (stablo), (h)rabar, (h)odnik, (h)aljina, (h)odanje,(h)tjeti, (h)ajka, (h) itniti (baciti).........

S ovih par natuknica o jeziku, s posebnim osvrtom na naše lokalne govore, htjeli smo samo malo ukazati na potrebu podsjećanja na neka standardna pravila jezične kulture.

Naravno, čuvajući svoj lokalni izričaj, ali imajući na umu i osnovne gramatičke norme.. To će nas sve obogatiti.

  • Jezični savjeti Jezični savjeti
  • Kako je govorio moj djed Kako je govorio moj djed