Jezični savjeti

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

VLASTITA IMENA

Par puta mi je netko, od mojih zavičajnika, znao reći da je moj tekst pročitao na Željkinim stranicama. Istina da sam Željka viđala dok je bio dijete, možda prije tri desetljeća, poslije smo se zbližili preko naših hasićkih internetskih stranica, ali dobro znadem da je riječ o mužu i ocu četvero djece. Zato nema sumnje da je oblik posvojnog pridjeva za muški rod ovdje lokalizam.

Riječ je o brkanju gramatičke osobine imenice, roda tj. gramatičke kategorije koja se očituje u slaganju imenica s pridjevskim riječima . Tako postoji:

1. muški rod – masculinum, (latinski j.)

2. ženski rod – femininum ------

3. srednji rod – neutrum --------

Po značenju imenice se dijele na :

imenice s obzirom na opseg onoga što znače

imenice s obzirom na čovjekov dodir s onim što znače

Imenice po značenju mogu biti :

A/ opće imenice

pojedina vrsta stvari ili bića - primejrice : višnja, tat, kava, vatra, djed, peć, sat...

2. zbirne ili kolektivne imenice – skup pojedinih primjeraka ( shvaćenih kao cjelina) - primjerice: hrašće, granje, vlastela, cvijeće....

3. gradivne imenice koje označuju tvar, materijal – primjerice: sol, cement, pjesak, zlato....

B/ vlastita imena kao ime pojedinom čovjeku, životinji, mjestu i zemljopisnim jedinicama:

Željko, Željka, Stipe, Marko, Frano, Petar, Branka, Marija,... Perava, Rumenka, Šargo, Žućko, Ares ...Europa, Kanada, Zagreb, Šamac, Gornji Hasić, Žendrag, Lugovi, Rastik, Urija, Jelas (dijelovi Hasića), Kninevi (hasićko groblje), Bosna.....

S obzirom na čovjekov dodir imenica s onim što znače imenice mogu biti:

stvarne ili konkretne – znače nešto opipljivo: majka, učitelj, pas, zgrada, pranje.... ali i zamišljeno kao opipljivo: anđeo, zvijezda, sunce, vila......

nestvarne ili mislene ili apstraktne – znače nešto neopipljivo (fizičke i duševne moći, osjećaje, osobine, društvene i prirodne pojave, stanja....) : radost, nesreća, bolest, jezik (na pr. hrvatski), sporost, neurednost, njuh, um....

Valja napomenuti da je, ponekad, teško utvrditi granicu između ove dvije vrste pa se neće pogriješiti svrstali ih u jednu ili drugu skupinu kao na primjer: narod, država, društvo, pleme....

Da ne ulazimo u detalje treba ponoviti da su gramatičke osobine imenica rod, broj i padež.

O rodu smo rekli uvodno, a što se broja tiče znamo da je riječ o jednini (singularu) i množini (pluralu) : jabuka-jabuke; car-carevi (ali kratka množina cari); djelo-djela.....

Padeži su pak morfološka (morfologija- nauka o oblicima u lingvistici, nauci o jeziku, dio gramatike koji proučava oblike riječi –rod, broj, padež, vrijeme...) kategorija koja iskazuje različite odnose značenja riječi prema sadržaju rečenice, a ti odnosi se izriču u nastavcima padeža.

Valja reći da je vrlo bitan i naglasak.

Mijenjanje riječi kroz padeže, kojih je 7 u našem jeziku, zove se deklinacija, prema latinskom jeziku, ili sklonidba (u literaturi će se naći i glagolska imenica „padanje“ - dakle, imenica „pada“ iz jednoga oblika u drugi, pa otud i imenica m.r. padež, slično trunuti - truljenje-trulež, grabiti - grabljenje - grabež; lajati - lajanje - lavež.....).

Što se oblika tiče, prema nastavku genitiva, za tvorbu imenica služe nastavci triju vrsta:

vrsta a – prema kojoj se sklanjaju imenice muškoga i srednjeg roda,

vrsta e – po kojoj se sklanjaju imenice većinom ženskoga roda i neke muškoga roda,

vrsta i - po njoj se mijenjaju imenice ženskoga roda

Ovaj uvod bio je potreban da bolje shvatimo deklinaciju upravo vlastitog imena Željko i Željka i njima sličnih.

Dakle, vlastito ime Željko i Željka, poput imena Branko i Branka, Darko i Darka, Stanko i Stanka, Danko i Danka, Veljko i Veljka, Zdenko i Zdenka, .... dekliniraju se ili sklanjaju na sljedeći način:

Vlastito ime Željko se mijenja prema vrsti „a“, a Željka prema vrsti “e „ kako slijedi: m.r. ž. r.

1. nominativ (tko – za živo ili što za neživo?) - Željko Željka

2. genitiv ( od koga „ ili od čega „ ?) - Željka Željke

3. dativ (komu „ ili čemu „ ?) - Željku Željki

4. akuzativ (koga ili što npr. čujem, vidim?) - Željka Željku

5. vokativ (dozivanje, pozivanje, oj!) - Željko Željka

(ali i Željko npr. moja, kao i Marijo, Ružo....)

6. lokativ (gdje? o kome? o čemu?) - Željku Željki

7. instrumental (s kim-e? s čim-e?) - Željkom Željkom

Kao što vidimo jedino su isti instrumentali muškoga i ženskoga roda, samo treba paziti na naglasak.

U muškom rodu isti su padeži nominativ i vokativ, genitiv i akuzativ, te dativ i lokativ.

U ženskome rodu su isti samo dativ i lokativ.

Važno je reći da u vlastitim imenima, kao i u hipokoristicima –imenima od milja, deminutivima (baka, seka...) nema glasovne promjene sibilarizacije po kojoj bi vlastita imena ili hipokoristici s osnovom na k,g,h prelazili u c,z,s. Prema tomu, nije ispravno reći Željci, Branci, Danci, Darci, Stanci, Veljci, Zdenci (a ne ni baci od baka, ni seci od seka.....). Kod općih pak imenica ta sibilarizacija se, naravno, uz neke izuzetke, redovito provodi: majci, slici, tuzi, pruzi, svrsi, propusi...

Spomenut ću još jedan primjer sklonidbe vlastitog imena. Naša snaha se zove Branka. Također kolega s kojim je radio naš sin se zove Branko.

Bez pravilnoga akcenta (naglaska) teško bi bilo razlikovati s kime naš sin negdje npr. ide ili razgovara „s Brankom“ (instrumental). Tako je i s ostalim navedenim imenima.

Što se tiče posvojnih pridjeva spomenutih vlastitih imena oni glase:

Imena muškog roda - pridjev za muški i ženski rod: Željkov-a; Brankov-a, Stankov-a, Darkov-a, Dankov-a, Veljkov-a, Zdenkov-a....

Imena ženskog roda - pridjev za muški i ženski rod: Željkin-a, Brankin-a, Stankin-a, Darkin-a, Dankin-a, Veljkin-a, Zdenkin-a...

Sigurni smo sada da ćemo ovaj tekst čitati na Željkovim, a ne na Željkinim stranicama.

NAVEZAK

Postavljeno mi je pitanje: kada pisati zamjenicu tvom, kada tvomu ili tvome, odnosno pridjev hrvatskog, hrvatskoga?

Neke riječi se proširuju i ta se glasovna promjena (stručnog naziva morfološki tvorbeno uvjetovana alternacija , uz sibilarizaciju, palatalizaciju, jotaciju, prijeglas, nepostojano a......) zove proširivanje:

Glagola:

Primjerice:

u prezentu trti-tarem, brati-berem, zvati-zovem....

Pridjeva:

Primjerice:

mali - malog-maloga; malom, malome, malomu

lijep - lijepog- lijepoga; lijepom, lijepome, lijepomu

hrvatski - hrvatskog - hrvatskoga; hrvatskom, hrvatskome, hrvatskomu

vjeran - vjernog-vjernoga; vjernom, vjernome, vjernomu

Zamjenica

Primjerice:

tvoj - tvog -tvoga; tvomu, tvome

tvojeg - tvojega; tvojem, tvojemu

moj - mog - moga; mojem, mojemu

svoj – svog – svoga; svojem, svojemu

taj – tog – toga; tom – tome, tomu

čim- čime

kim- kime

njim – njime

svim – svime

Priloga:

Primjerice:

sad – sada

kad – kada

tad – tada

dosad – dosada (treba paziti na naglasak da se razlikuje od imenice dosada)

dotad – dotada

nikad – nikada

nikud – nikuda (On nije išao nikud. Ali: On ne zna ni kuda ide, ni kamo žuri.)

Na kraju riječi dodan samoglasnik, neobavezan je i zove se n a v e z a k.

Ipak , radi kakofonije, ili kako bi veliki naš književnik A. G. Matoš rekao, radi „neskladne dreke“, preporučujemo uglavnom pred suglasnicima pisati navezak, osobito ako pridjev ili zamjenica završavaju istim suglasnikom kojim počinje slijedeća riječ, imenica najčešće.

Primjerice:

hrvatskoga grada, grijeha, grča,građanina, grba, gimnazijalca....

velikoga grada, gusjeničara, gmaza, graha, grabežljivca ....

lijepoga graničara, guslara, geparda, graditelja, goluba, galeba ...

hrvatskom –u,e: mladiću, momku, miru, maru, medu, mraku, muku, mudracu,.....

vjernom – u,e: mučeniku, mužu, ministru, medaru...

GLAGOL HTJETI

Što se tiče ovog pomoćnoga glagola najčešće su pogreške u glagolskom pridjevu radnom, kada se u muškom rodu govori htjeo umjesto htio. U ženskom i srednjem rodu te u množini piše se sa je: htjela, htjelo, htjeli, htjele, htjela.

Glagolski prilog sadašnji glasi: hoteći i htijući, a prošli htjevši i hotijevši, dok je glagoska imenica htijenje.

U prezentu su 3 mogućnosti:

nesvršeni naglašeni oblici: hoću hoćeš, hoće, hoćemo, hoćete, hoće

nenaglašeni oblici : ću, ćeš, će, ćemo, ćete, ću

svršeni oblici: htjednem, htjedneš, htjedne, htjednemo, htjednete, htjednu

Složeni glagoli su ushtjeti, (ushtjednem i ushtijem, ...ushtjednemo i ushtijemo...), prohtjeti (prohtjednem i prohtijem; prohtjedne se i prohtije se....).

Niječni oblici glagola htjeti su :

Jednina Množina

1. neću nećemo

2. nećeš nećete

3. neće neće

Zanimljivi su još neki glagoli u kojima se griješi u glagolskome pridjevu radnom primjerice u glagola željeti, vidjeti, živjeti..

Glagol željeti spada u tzv. treću vrstu i u prezentu se uglavnom ne čine pogreške. Međutim, i opet u pridjevu radnom čujemo željeo umjesto želio, prema željela-o, kao i vidjeo i živjeo ;

U množini se čuje: želili, želile, želila; vidili, vidile, vidila; živili, živile, živila...

Umjesto:

U jednini: m. r. želio, vidio, živio,

ž. r. željela, vidjela, živjela.

U množini : željeli, željele, željela;

vidjeli, vidjele, vidjela;

živjeli, živjele, živjela...

Mogli bismo ovima pridodali i glagol voljeti (volio, ali voljela, voljelo, te voljeli ne volili, voljele ne volile, voljela ne volila) te glagol boljeti (boljelo, ne bolilo, boljela ne bolila i sl).

Dakako, da su ovim savjetima samo načeti neki primjeri o kojima možemo razmišljati na način standardnoga jezika, a da nam naši lokalizmi u svim našim razgovorima ostaju uvijek ono što nas „odaje“ odakle smo.

Ipak, kada pišemo, moramo se držati pravila koja propisuje gramatika i pravopis bilo kojeg pa i našega hrvatskoga jezika.

  • Ponešto o jeziku Ponešto o jeziku
  • Kako je govorio moj djed Kako je govorio moj djed