Turniri

OK „Mladost“ Hasić

OK „Mladost“ Hasić

Piše: Ivica Sarić

Hasić je po jednoj stvari bio “endem” u svjetskom sportu. To je jedino mjesto koje nije imalo registrovan odbojkaški klub a održavali su jedan od najjačih europskih turnira. I mjesto održavanja je samo po sebi bilo “fenomen”. S jedne strane farme pilića, s druge bodljikavi bagrem (kojeg smo morali podkresavati da ne bi tko nastradao) i sa treće Barun Blažanović (kojeg smo morali preklinjati da barem ta dva dana ne oduzima i ne buši lopte koje prelete u njegov posjed). Zadnja, četvrta, strana je bila rezervisana za binu i ogromni šator, a u tih dva dana (koliko je turnir trajao) škola je služila kao sala za ručavanje, garderoba, news - centar, WC…

Igrači nisu imali gdje ni da se istuširaju, a o nekom većem luksuzu da i ne govorimo.
I uprkos svemu tomu, uspjeli smo da okupimo najveća Europska imena tog doba. Ljubo Travica (te godine proglašen najboljim stranim odbojkašem u Italiji, koja je slovila kao najjača svjetska liga), Rade Malević (trener, igrač Mladost Monter, ponajbolji playmaker Europe), Boro Jović (najbolji smečer Europe), Pero Stanić (Barcelona, najbolji srednji blok svijeta), Nurko Čaušević (jedan od najboljih pucača), Josip Josipović (jedan od najvećih nada tadašnje odbojke), Neven Kurešević (tadašnji selektor), Ivan Blažanović (Bosna Sarajevo), Mladen Kasić, Ivan Cukić… Čak smo bili u šemi da u igru ubacimo i CSKA iz Moskve, ali sve je ostalo samo na pregovorima.

Čitav Hasić je tada zajednički disao sa našim momcima, i možemo samo zamisliti gdje bi nam bio kraj da smo imali bolje uslove. Valja napomenuti da je čitava organizacija bila na volunterskoj bazi, da nitko nije ni”banke” zaradio. Svi prihodi od ulaznica išli su u fond za organizaciju turnira naredne godine.

Danas nešto razmišljam, bilo bi super imati majicu sa logom tog turnira, naravno iz tog doba. Ali, nažalost, niti je to tko štampao, niti je to ikoga interesovalo…barem tada.

Spomenuh gostujuće zvijezde ali ni riječi ne rekoh o našim “zlatnim” igračima, namjerno sam ih ostavio za kraj, kao šlag.

Anto Blažanović –Šerif (nažalost prerano otišao od nas), veliki čovjek još većeg srca, vjerovatno najveći ”krivac” što se ovaj turnir i održavao, i jedan od najboljih igrača u našoj regiji. Zbog njega i njemu sličnih i mi zavoljesmo taj predivan sport.

Mladen Mišić. Čovjek koji je stvoren za sve. Namjerno nisam htio da stavim prefiks dr. ispred njegovog imena jer smatram da prilikom samog izgovora njegovog imena to se podrazumijeva. Od rukometa, odbojke, stolnog tenisa, tenisa, plivanja, nogometa, košarke… kojega god da se sporta prihvatio bio je bez konkurencije. I kao čovjek i kao sportaš spada u elitu. Čast mi je biti mu rođakom i prijateljem. Uz Šerifa svakako najzaslužniji za sve radosti i časti vezane uz odbojku.

I na kraju Niko Brandić - Nita. Nije bio igrač najvećih dometa ali svakako veoma talentiran, pravi sportaš duhom. Nažalost, ostali smo i bez njega. Ovaj zadnji rat nije mu dao ni grama sreće. Mučki je ubijen u Crkvini. U istoj zgradi gdje je i radio…

Neka mi oproste ostali akteri kao Renato, Dule, Furci, Prpa, Vlado, Mele, Filip…što ih pominjem samo ovako usput, ali obećavam da će se oni opet pojaviti u nekom od mojih narednih tekstova ali u daleko većoj ulozi nego sada.

Nadam se da ćemo se jednog dana opet svi sastati kod one naše čitaonice i “razbaciti partijicu” odbojke. Šerifu i Niti u čast.

Zaslužili su mnogo, mnogo više, ne samo turnir u njihovu čast, nego ligu.