Posveta

Piše: Ivica Sarić Ico

Ne volim kada netko nekoga naziva po nadimku, pogotovo ako je taj nadimak pogrdan, ali postoje neki ljudi kojima nadimak postane “zaštitni znak” tako da mu rijetko tko koristi ime. Stopi se u njega i postanu jedna cjelina. 1/1…

Ovu posvetu počet ću pričom iz ranih osamdesetih, naravno, prošloga vijeka. Centar zbivanja svega u našem selu je bila seoska čitaona, iako je ovaj naziv 100% gramatički neispravan (po pravilu bi trebalo da se zove čitaonica), ali mi smo je tako zvali i neka tako I ostane. Radila je svakim danom, otvarala se poslije podne oko šestice a zatvarala – e sad to je zavisilo od mušterija… uglavnom radila je sve dok ima svijeta u njoj, a subotom i nedjeljom se je radilo od jutarnjih pa do jutarnjih sati. Abdulah Sidran bi ovo nazvao do zornjaka… Zašto baš Sidrana spominjem, e pa atmosfera u toj našoj čitaoni je bila takova kao da je iz njegovih priča. Jednostavna, bistra kao suza, bez grama glume, bilo čega. To smo bili mi i  to je bio naš svijet kojeg smo mi kreirali i živjeli u njemu. Znali smo tko je šta jeo za ručak, kol’ko ko ima para, tko je koga smuvao za nešto, tko se je razbolio… to je bio naš Google. Tu su dolazile i fukare i obrazovani, i gospoda i sirotinja, i političari i nacionalisti, i pošteni i lopovi, i face i neface, neutralci, kockari, vjernici i nevjernici, švaleri, muzičari, sportaši… Katkad je bilo izuzetno teško održati nekakav balans, da sve štima kako bi trebalo, jer sto ljudi sto ćudi… Koliko mene sjećanje služi nikada se nije desilo da netko napravi pravog zijana, bilo je tu sitnih svađa i koškanja ali nečega krupnog, ne….

E sad’ pazite ovo, svu kontrolu nad svim ovim je imao samo jedan čovjek. On je bio tata –mata za sve, konobar, čistač, domar, čuvar, izbacivač, pedagog, blagajnik, redar…. I ako postavite bilo koga da radi taj posao to bi bio veliki promašaj, jer nitko ne bi htio doći u čitaonu ako isti radi neka s****. Nego to mora biti osoba koja štima svima. Upravo tako, mislim da je to prava riječ, pravi epitet za takvu personu, osoba koja štima svima….

Dragi moji prijatelji, oprostite mi ako nisam napravio najbolji uvod u ovu posvetu, meni je nekako OK… Jer kada razmišljam o osobi kojoj je ova posveta namjenjena, nekako mi se čini da je ovako najbolje.

Dragi moj zete, komšijo, prijatelju, ljudino …ovo je posveta za tebe.

Staran… Mijo Brandić. To je ta osoba koja štima svima.

Jedini čovjek uz Braleta koga sam uvijek zvao po nadimku. Bilo mi je jako teško kada sam saznao da je umro, ne volim tako loše i tužne vijesti. Ne volim kada netko umre a ja nisam u mogućnosti niti na sahranu otići… Ali šta je tu je, Bog je tako htio a mi to moramo prihvatiti i s time živjeti. Ali možemo se tih divnih ljudi uvijek sjećati, ponešto napisati o njima, popiti koju u njihovo ime…

Našeg Miju, Starana, čaršija je upoznala malo žešće kada je počeo raditi kao kondukter u Šamactransu. Ni sam ne znam koliko sam se puta prošvercao ne plativši kartu upravo zahvaljujući njemu, Sportske novosti i Večernji list nisam nikada ni kupio jer uvijek sam ih pozajmio od njega i na brzinu prelistao rubrike koje su me interesovale (mislim da nije preskočio niti jedan dan a da ih nije kupio), bio mi je najveći i najbolji kritičar dok sam igrao nogomet, platio mi je ne znam koliko kava kod Halida, greb’o sam se od njega za cigare dok sam bio klinjo, naučio me je kako da vodim činkvinu, učio me igrati remi i domine, kada sam bio švorc davao mi je Apa Colu na veresiju….Ma ova lista bi se mogla produžiti na još par listova, iako bi i to moglo biti malo. Ja nisam čuo ni od koga da je bio ljut na njega…volio je šalu, bio je meštar da nekoga zadirkuje ali prihvaćao je i zezu na svoju adresu. Imao je najjaču čvoku u oba Hasića. Jednom sam ga upitao u čemu je tajna, zašto su njegove čvoke bile duplo jače nego u drugih, a on mi je pokazao nokat na srednjaku (prstu) koji je nekada davno nastradao od nekog oštrog predmeta pa je rastao u duplo, znači nokat na nokat…I to je bilo to. Ni u čemu poseban, ali opet poseban... Bio je hodajuća enciklopedija, pamtio je ama baš sve…ljude, događaje, flertove, tračeve, imena, nadimke…

Bio je aktivan  i u NK Mladost, pomagao nama klincima da se osokolimo i da zaigramo sa srcem (dobro ne baš svi ali ponetko da )…pomagao svećenicima, u školi, na sahranama, savjetima, pomagao ljudima u nevolji, a  u zadnje vrijeme i u mjesnoj zajednici… Dobar otac, muž…izuzetno vrijedan, čestit…

Dragi moj Mijo, žao mi je što Ti za života ne prenesoh sve ove riječi ali mislim da si znao šta sam imao na umu. Nadam se da si tamo gore našao fino mjesto i da nas posmatraš, i da kontaš kako ćeš nas zezati kada se opet nađemo skupa.

Tvoj Ico…

Više od istog autora

  • Snovi Snovi
  • Stihovi Stihovi
  • Dva vam - dva tam Dva vam - dva tam