Lord

Jednog dana puče priča da su se na cigaretama LORD, na markicama, pojavili nekakvi brojevi i da onaj tko sakupi sve te brojeve dobija vrijednu nagradu.

Piše: Ivica Sarić

Devedeset posto Hasićana je naučilo tablicu množenja (a samim tim i zbrajati, oduzimati ili pak dijeliti brojeve) igrajući karte! Tako je, tako je… Možemo glumiti pametnjakoviće i najfinije ljude na svijetu ali uz šljagu i raub smo odrasli. Glavna mjesta (katerde) gdje smo se podučavali toj drevnoj igri bila su mjesta kao npr. stepenište škole (naravno kada nije bilo nastave i nikog od učitelja), negdje iza čitaonice, kod Bab-Jozenice i u hladu vrba ispred kuće Vese Popić.

Nabavak karti uopšte nije bio problem. Kupovinom žvakaćih guma (koje su bile u obliku cigareta) na dar se dobijala i jedna igraća karta. A pošto je nas bilo, paaaa recimo petnaestak, novi spil bi sakupili u roku od dva-tri dana (naravno pod uslovom da svatko od nas kupi jedan paketić svaki dan). Igrali smo u te iste žvake, a oni malo dubljeg džepa znali su ponekad razbaciti i u lovu…To sakupljanje karata ili pak nagradne igre (kupovinom nekih proizvoda) bilo je nekada jako popularno. Ali nikada, bas nikada nisam čuo da je netko išta dobio, a nema ni govora da sam to bio ja ili netko meni blizak.

A jednog dana puče priča da su se na cigaretama LORD, na markicama, pojavili nekakvi brojevi, (brojevi su zaista bili tu, i to od jedan do sto) i da (navodno) onaj tko sakupi sve te brojeve dobija vrijednu nagradu. Bilo je tu raznih nagađanja, šta je ta vrijedna nagrada. Netko je nagađao da je to automobil (stojadin), novčana nagrada, putovanje, pa čak montažna kuća od „Krivaje“ Zavidovići.

I kao po nekakvoj naredbi počeo se pušiti LORD i sakupljati svi ti brojevi ali ne lezi vraže. Kao za inat neki’ brojevi se nisu mogli pronaći ni pomoću trikova, tako da se sakupljanje brojeva oteglo na nekoliko mjeseci. Kao da smo bili zaraženi, svi smo pušili LORD i preturali kante za smeće sa nadom da je netko zaboravio da skine markicu sa prazne kutije. I jednog dana BUM. Netko je sakupio sve brojeve. Svi su samo o tome pričali, neki su od razočarenja pobacali sve markice što su sa toliko truda uspjeli da sakupe. Sretni sakupljač je poslao sve brojeve na adresu proizvođača LORD-a i sa nadom očekivao izvještaj o dobitku. Trajalo je to i nekoliko sedmica i odgovor je napokon stigao. U pismo je pisalo nešto u ovom stilu:

Hvala vam što pazite na okoliš!

Ni riječi o nagradi, baš ništa… Pa ‘ko nas tako izradi?

Interesantna je stvar da nigdje nije objavljena niti jedna informacija u vezi bilo kakve nagradne igre, a isto tako ni pravila iste, pa se s razlogom pitam: Pa zašto smo uopšte i počinjali sakupljati te j….e markice…!