Priče iz davnina (6-8)

Piše: Ivica Sarić - Ico

Priča šesta

Utakmica između NK Zasjeka – NK Mladost… Niti je napeto, niti je interesantno… Bolje da se utakmica nije ni igrala, ali eto kad’ smo već tu netko mora da uknjiži i bodove, a da bi se uknjižili bodovi, utakmica mora da se odigra. Trener NK Mladosti već je otvarao treću pivu, i razmišljao kako da utakmicu što bezbolnije privede kraju… Imao je rezultat (3:1 u svoju korist) ali i iskorištene sve tri zamjene, a obično se u zadnjih petnaestak minuta tekme desi neka ozljeda, stoga je samo o tome razmišljao…U protivničkom taboru nisu cvale ruže. Njihov trener je muku mučio s igračkim kadrom jer osim četvorice  vrlo dobrih igrača mogao je da računa na ispodprosječne igrače a uz to ni oni se nizu odazivali za baš svaku utakmicu. E zato je ova utakmica bila puna dosade - jedna strana solidno jaka, a druga srednja žalost. Ali posebno se je isticao M… i to ne dobrom igrom i zalaganjem nego upravo suprotno. Svaku loptu koju bi primio pogrešno bi dodao, svaki put kad je trebao da se otkrije on bi se zavukao nekome iza leđa…ili bi jednostavno njihovu akciju završio u off- side poziciji… Trpio je njihov trener tu bruku i sramotu i onda tamo negdje u 80–toj minuti odluči se na, do tad, nevidjen potez…napravio je izmjenu bez rezervnog igrača. Izveo je M. a pošto nije imao nijednog rezervnog igrača njegov tim je nastavio i završio utakmicu sa 10 igrača. Ali dok je izvodio nesretnog  M., netko je iz publike uzviknuo: ”Ma M. je pravi, evo sad je pojač’o ekipu…bez njega smo duplo jači u igri, ali slabiji u živoj vagi….”.

Priča sedma

L. je bio majstor od svog zanata. I taj svoj talent u svojoj struci odlučio je da unovči u Njemačkoj, kao I mnogi drugi, ne samo iz Hasića nego iz cijele Posavine. Ali da ne dužim. Radilo je se…štedjelo…počela se je i kuća praviti na očevini. Nakon nekoliko mjeseci od postavljanja temelja niknula je prelijepa kuća koja je imala i nekakvog njemačkog „štiha“ u sebi. A kako i ne bi kada je naš marljivi i vrijedni L. skoro sav material uvezao baš iz Njemačke. Nekako u to doba i njegov prvi komšija je zidao prelijepu kuću. I javna je tajna da je pomalo “krao ideje” od svog komše, ali u jednom ga nije uspio nikako kopirati. Naime L. je negdje u Njemačkoj nabavio prekrasan crijep boje tamne čokolade, dok je njegov komšo morao da se zadovolji jednostavnim crijepom iz vinkovačke ciglane boje teracote…Koji je isto tako bio dobar ali... boja je boja….Dugo je njegov komšo pokušavao da skonta šta bi mogao da uradi po tom pitanju dok ga netko od naših filozofa nije” nasavjetovao”. Uzmi lijepo četku…boju…pljuni u ruke i deri…za nekoliko dana iI tvoj ce crijep biti isti. Ovaj ni pet ni šest nego to stvarno i uradi…skoro…..ofarbao je gornja četiri reda i na kraju odustao. Prvo, boja nije bila ni blizu kao u L., drugo, crijep je tako brzo upijao boju da bi bilo potrebno pravo malo bogastvo samo za boju da bi se sve ofarbalo, treće, našem majstoru se počelo opasno mantati u glavi prilikom farbanja, četvrto, ljudi su ga već počeli zaj*****t  i peto i on sam je postao svjestan da je „popušio“ foru…

Priča osma

Tamo kod Arterca u D. Hasiću, proticao je veliki kanal koji je spajao Undragovicu i Žendrag, bio je najširi upravo kod arterca, između Šerifove kuće i vrtlaka Mate Mišića. Tu smo sate i dane provodili puštajući ručno pravljene čamčiće i splavove, pa čak i male vodenice. Zbog velike razlike u visini tla (Šerifova strana je bila viša za nekih 50 -60 cm nego druga strana, a to je merajica kod Luje Marjanovice) voda je tekla poprilično brzo. Za vrijeme kišnih mjeseci  voda toliko nadođe da je nekada znala i da poplavi merajicu, iako je poprilično dobro bila zagrađena prirodnim bajerom… I baš tada kada je kanal bio najširi, mi smo se takmičili  u preskakanju istoga. Čak smo uveli i novinu da ga preskačemo s motkom. Sve je to bilo potaman dok netko nije došao na ideju da pokušamo preskakati kanal od dvaput’ … Da bude veća fora prva osoba koja je skupila hrabrosti nismo bili mi klinci, nego odrasli klipan koji zamalo nije glavu izgubio demonstrirajući svoje vještine nama žutokljuncima…Naravno ime vam neću odati…čisto fore radi….