San i java

Piše: Ivica Sarić - Ico

Često sanjam šta bi bilo da rata nije bilo…Toliko se uživim u to da ponekada ujutro budem umoran, zavisi od toga šta sam radio u snu…Ali svi oni koji su nastradali u ratu (nažalost i Bog da im dušu prosti) su još uvijek živi i zdravi i istih godina…sve ostalo je svaki put drugačije, ali oni su uvijek isti. Čak i oni koje sam samo površinski poznavao, onako iz viđenja.

Dođe mi tad milina, jer u tim mojim snovima je sve kao u najljepšim pričama. Ljudi su veseli, živahni, bogati, zdravi…itekako živi. Mjesta su prelijepa, izgrađena u modernom stilu, šume čiste, sređene, putevi dotjerani pod konac. Žendrag pogotovo, kompletno uređen sa šetnicama i molovima, pa cak i uređenim mjestima za roštilj. Uz obalu poredano par trafika koje iznajmljuju male čamčiće i bicikla, te prodaju razna osvježenja - počev od sokova, sladoleda pa tamo do sjemenki suncokreta i bundeve. Ne znam kako, ali pojave se ponekada i po koji paun, i to vazda negdje oko arterca.

A igralište je preuređeno u pravi mali kompleks, predivan travnjak sa tartan stazom okolo, i malim tribinama sa škarićke strane. Naravno osvijetljeno… Čandrićka je postala pravi mali raj za kupače…samo sada je puno šira i duža nego što ju ja pamtim. Onu staru ćupriju je zamijenio drveni most sa kojeg klinci zabacuju udice…

Naši gastabajteri su se svi redom vratili i pootvorali razne male firmice po uzoru na Njemačku, Austriju, Švicarsku…

Čak više nitko ne vozi automobile, nego svi udaramo pješaka ili smo se nasadili na bicikla…

U novoj čitaonici radi mala ambulanta i mala pošta..za naše potrebe - taman.

Kod Pupe opet radi pekara.

A naša škola je postala osmoljetka i proširila se skroz preko barunovog vrtlaka…

A tamo negdje na Hrastiku otvoren je lovački dom, opasan pašnjacima gdje za vrijeme lovostaja jeleni i srne uživaju u ispaši.

Netko je zasadio ogroman voćnjak u Božanuši….

Ponovno su dudovi u modi, a djeca znaju šta su to drijenovi…

Kod Bab’ Jozenice je teren za mali nogomet i tenis, dok se disko Amadeus proširio prema Jelasu za jedan veliki olimpijski bazen, i osim disko večeri sada nudi posjetiocima uživo svirku u prelijepoj bašti pokraj otvorenih bazena…

A da se naš Arterac ne bi osjećao usamljenim dodana mu je prelijepa mala fontana, uokvirena ružičnjakom, niskim cvijećem i ukrasnim žbunovima. Kapelica je dobila novo ruho gdje posebno do izrazaja dolazi trijem i pješačka staza napravljena od nekog sivog kamena….

A tamo kod Nikoletine kuće napravljen je most koji spaja Blažanovića sokak sa centrom sela, tako da se ne mora ići “okolo”, a samim tim ona mala ćuprica na Žendragu postade dio prirodnog parka a ne  prometnica…

Eto tako ja sanjam…I pitam se da li itko drugi  ima snove kao ja.

Da li sam puk’o ili je to normalno, a ako je normalno kako to da nisam nikada ni od koga čuo da o tomu priča…ili piše…Ako nije normalno, eto ja javno priznajem da imam nenormalne sne. I nikako ih se ne mogu kotarisati…

Da li da napišem „nastaviti će se“ (pa da netko od vas doda par riječi) ili da jednostavno napišem nekakav pozdrav na kraju ovog teksta …to ću ostaviti vam na volju.Tko želi da vidi nastavak neka nešto doda, tko zna možda snovi prijeđu u stvarnost…A za one druge…pozdrav i svako dobro. Voli vas vaš sanjar.