Inat

Piše: Ivica Sarić Ico

„Sinoć u inat ,

ljubio sam drugu,

navrat, nanos i na svoju ruku…“

Davno je Mićo ispjevao ovu pjesmu a meni  se ovi stihovi učiniše idealni za uvod ovog mog osvrta u prošlost. Jer sama riječ inat znači Hasić, ako malo zavirimo u prošlost Hasića, primijetit ćemo da je ime Hasić nastalo od turske riječi hasia, što opet znači –bundžija, prkosnik, inatdžija…(prev.aut).

A u inatstvu smo bili neprikosnoveni. Mi smo se oko svega prepirali i tjerali nekakve svoje kontre svima pa i samim sebi. Izmeđuse nismo mogli nikako, nismo davali fore nikome (ova provala je nastala u Hasiću i sto posto je hasićko blago, a glasi tačno ovako: ”Nedam fore nikom”. Ne zbog toga što smo se mrzili, daleko od toga, nego nikada nismo htjeli uvažavati tuđe mišljenje jer ne dao Bog može netko drugi pomisliti da je onaj drugi pametniji ili sposobniji od mene. Na taj način smo stvarali nekakav obrambeni štit oko sebe, i to smo svi shvatali kao da tako mora biti i da je to sasvim normalno, tko nije mislio tako nek’ se, da izvinite, prošeta u strinu materinu…

Ali to je važilo samo u našoj avliji. Kada nam je netko drugi pokušao da kroji kapu onda je sve bilo drugačije. Onda je taj inat ili prkos bio odmah širi… Onda smo postajali jedna cijelina ali i onda specifična i itekako prepoznatljiva. Pa evo da navedem nekoliko primjera da ne bi netko rekao da idem u nedogled.

Mi organizujemo turnir u odbojci a nemamo kluba, sportskih terena, niti sredstava...

I to ne bilo kakav turnir, mi dovedemo prvoligaše, bivše prvake Europe, ponajbolje igrače ne samo Europe nego i svijeta.. i još na kraju osvojimo prvo mjesto...pih nista lakše, jelde…

Prvoligaši i bogati klubovi bivše nam države (u bilo kojem sportu) su pokušavali da dovedu strance i pojačaju svoje timove…nisu mogli…mi dovedemo četvoricu i nekako izmajmunišemo promjenu tadašnjeg zakona o sportu koji se nije mijenjao 50 godina, i to sve bez prebijene kinte…

Ne da nismo imali terene za, npr. tenis, nego nismo imali niti mreže, doduše imali smo tri reketa, dva aluminijska i jedan drvenjak ali ipak smo osvojili jedan turnir (Varaždin ’85, doduše lokalni turnir gdje su nastupali ekipe JNA, LTA, Gradski vodovod, Hamica i TT Sloboda) i to u pojedinačnoj konkurenciji (naš igrač je nastupao za tim JNA). Tada 90% stanovništva (mislim na kompletnu opštinu) nije znalo pravila a kamoli igralo tenis.

I sve to samo zbog toga jer je netko rekao da je to nemoguće, da mi to ne možemo, ili pak da je to teško…

Inat je jako zajebana stvar ali to je za nas mačji kašalj… jer mi smo mala iz Hasića momci…