Ovo sigurno niste znali!

  • Najveća poplava u Hasiću bila je u travnju 1932. godine. Neprekidne kiše uzrokovale su povećanje vodostaja i rijeke Bosne i rijeke Save. Sava je dostigla razinu veću od pet metara iznad normale. Od naglog porasta Save i uslijed velikog pritiska vode, 15. travnja1932. nasip u Bosanskom Šamcu u dužini od dva kilometra u potpunosti je popustio. Poplavljena su sela koja nikada u povijesti nisu plavljena. Velika količina vode uz veliku buku poplavila je Hrvatsku Tišinu, Novo Selo, Donji i Gornji Hasić. Voda je, jureći preko polja u velikom valu, provalila u sve kuće i gospodarske objekte. U nekim poplavljenim selima bliže Savi iz nabujale vode virili su samo krovovi i dimnjaci. Štete su bile ogromne. Kuće su se jednostavno „topile“ u vodi. Stradalo je puno stoke, a ljudskih žrtava, na sreću, nije bilo.

    Evakuacija stanovništva vršila se 18. travnja. Pučanstvo je smjesteno u Modriči, na nadbiskupijskom imanju "Filomena".

U to vrijeme, u posavskim selima, pa tako i u Hasiću, kuće su pravljene od „šepera“ oblijepljenog blatom. Takve kuće na poplavi ne mogu se održati. Nalijepljeno blato se raskvasi a kuća se brzo pretvori u go kostur.

  • NK Mladost je u periodu 1962.-63. bio u ligi sa Janjom, BSK Bijeljina, Rahić, Čelić a u kupu sa Radničkim Bijeljina i Lokomotiva Brčko. Prije Mate Evića - Kudre za NK Mladost branio je parok Mrkica (fra Marko Prgomet).

  • Brandić Ivo - Pipa sin Marka bio je jedan od najboljih igrača „Mladosti“. Bio je obrambeni igrač. Sa Asimom Karabegovićem (brat Jase, druge žene Agice-Age kod Šimekovih) oba bili vrsni igrači Mladosti i KV majstori (Asim redovno završio metalsku struku, a Pipa kod Ilije Galića stolarski zanat u Tišini) pobjegli su ilegalno preko granice u Južnoafričku Uniju i bili na spisku Savezne UDB-e i SDB-a. Ostala je poznata Asimova izjava iz djetinjstva: „Kad ja odlastem, ja ću sjest u avion, pa odo u Madaiču“. (Madaiča je Modriča)

  • Dom u Tišini se vodio na Donji Hasić, jer je bila takva odluka. U odluci je stojalo da se dom gradi na placu Pere Meščića kuće (tromeđa tri sela), ali je pomaknut na sadašnje mjesto „jer Hasićani nisu htjeli da komunisti gledaju šta oni rade“.

  • Mala kapela je zavjet Tunje Brandić od prije II svjetskog rata jer su mu umirala djeca. Obnovljena je 1986. Obnovio je Jozo Marka Brandić.

  • Velika kapela je izgorjela za vrijeme pravljenja arterca. zapalila se baraka sa alatom i gorivom, a snjom i kapela. Firma iz Novog Sada je platila odštetu, a novu kapelu 1973. godine je sazidao Matija Marka Katić.

  • Najveći požar u Hasiću je bio onaj kada se zapalila Marka Katića štala i kada je intervenirala jedinca vatrogasnog društva iz Šamca.

  • U razdoblju između 1971. i 1991. godine iz Donjeg Hasića se u Hrvatsku iselilo 103 Hasićana ili svaki deseti stanovnik (1991. godine Hasić je imao 978 stanovnika). U istom razdoblju iz Gornjeg Hasića (967 stanovnika) otišao je 131 stanovnik, iz Hrvatske Tišine (1049 stanovnika) 128 i iz Novog Sela (907 stanovnika) 93.

  • Žendrag je nekada, prije odvodnje brdskih voda i rijeke Tolise, kao i luških voda, bio rječica tekućica, a ne bara. Bio je jedan od rukavaca deltastog ušća rijeke Bosne. Drugi rukavac bio je Cerovina i prolazio je ispod drvenog (sada betonskog) Zasavičkog mosta, što je to selo činilo otokom. Žendrag je imao virove i vrela, gdje su se djeca kupala. Čak su i hasićki beg na Konačištu (Blažanovići) i aga na Siljevcu (tzv. "Agino jezero") imali svoja kupališta i plaže.

  • Marko Blažanović Mlinar je vodio tečajeve za opismenjavanje u kući djeda Tunje. Tečaj je pohađalo 60 mještana. U kući Ante Sarića (Galibov plac) bio je mjesni ured i polaganje ispita. Za mnoge je glavna prepreka za pohađanje kursa bilo to što nisu imali para da kupe obaveznu olovku, teku i bukvar.

  • Iza Tome Meščića kuće, na zemlji Luje Brandić Marijanovice (grunt djeda Iviše Brandić - Marijanovog, Pavičinog i Jokanovog oca), bila je livada. Na prvoj četvrtini dužine i na sredini širine bio je hrast šušnjar i pod njim križ od 3 metra gdje su se služile mise za kišu u zahvalu za bogatu žetvu.

  • Ivi Mišiću na bunkeru u Hasiću izbijene oči, prešao u Slavoniju i negdje utrpan u rupu „koja je tri dana disala“. Bio pripadnik njemačke vojske i po njega dolazili kući Nijemci da ga vode.

  • Na obramenici, motki za nošenje ručka u njivu koja je imala ureze sa strana, nosili se zemljani lonci uvezani u povezače. Baba Jaga Meščić Bajenica, r. Dubravac bila najpoznatija u nošenju, mogla puno i bez ikakve štete da odnese u njivu, išla karakterističnim sitnim koracima. I drugi su je angažirali za taj posao.

  • Kuća između japije (pojam «kuća između japije» je značio da su okvirni dijelovi kuće: ćoškovi, kosnici, vijenci, direci i nosivi dijelovi oko vrata i prozora, bili od drvenih greda uglavnom hrastovih) je u Donjem Hasiću bilo samo nekoliko: kuća Anke Dragičević, Tunje Mišića i babe Jage Meščić (vidi ovdje).

  • Ević Marka Mika zaustavljao je vlak na otvorenoj pruzi na Siljevcu gdje su djeca stanjivala aluminijske dinare. Iz Šamca su ga donosili plaćeni momci noseći ga na ponjavi-deki na kojoj je on kao paša sjedio.

  • Gaće se nisu nosile do ranih 50-tih godina, osim 5-6 žena (Kata Avdić npr.), a onda su se počele nositi pređne gaće, pa porketne u koje je išlo 1,5 metara platna.

  • Pčelarenjem se bavio Sarić Anto Paco, Sarić Pejo i Mišić Pejo. Kada se vrcao med, svi iz komšiluka mogli su jesti koliko hoće, pa bi se većina "porazboljevala" ("previše slatkog!"). Ostalo je upamćeno da su Katić Matiju izjele pčele i da je jedva ostao živ.

  • Najviše šume u Hasiću su imali Katić Mika (Iljkin otac) i Pejić (Rokić) Jozo (Ilije Petrića punac).

  • U vreće žujare je stajalo 80-100 kilograma pšenice. Momci su se takmičili u nošenju vreća žujara. Prvak je bio Ivo Jose Evića. On je sam dizao cijelu vagu i ubacivao je u prikolicu. Još neki detalji iz njegovog života: Zaustavljao je voz na otvorenoj pruzi. U Zenici rakijom prsko ulice.

  • Hasić je u bivšoj Jugoslaviji, bio jedno od rijetkih sela koje je posjetio tadašnji predsjednik SFRJ!

  • Brandići su, uz Katiće, u prošlosti bili „glavna“ familija u Donjem Hasiću! Dugogodišnji, više puta birani seoski KNEZbioje iz loze Brandića: Pavo Brandić! Brandićke žene često bi u svatovima zapjevale "Oj, Brandići veliko koljeno, nikad vam se sjeme ne zamelo". U Gornjem Hasiću „glavna“ familija bili su Mikići.

  • U Donjem Hasiću je 80-tih postojala škola borilačkih vještina koju je oformio i vodio prof. Stjepan Blažanović – Braco, vice-prvak bivše države u karateu. Tečajevi su se održavali na meraji kod čitaonice i bili su vrlo posjećeni, posebno od mladih.To je bila prva škola te vrste u našoj sredini.

  • Hasić je svojevremeno imao svoju razglednicu ("Pozdrav iz Hasića") koju je 1983. godine dao napraviti Stjepan Blažanović - Braco (vidi ovdje). Razglednica je radjena u 500 primjeraka, a postoji jos jedna slicna, iz istog vremena, na kojoj je pisalo "Pozdrav iz G. Hasića".

  • Hasićki arterac crpi vodu iz dubine od 120 metara! Voda je u svakom trenutku, neovisno o godišnjem dobu, "ledena" i "svježa".

  • Hasić je iznjedrio i nekoliko slikara – umjetnika: Vlatka Blažanovića (živi i stvara u Zagrebu, Hrvatska) i Jozu Brandića. Vlatko je, između ostalog, izradio slike - postaje „Križnog puta“ u tišinskoj crkvi i oslikao vitraje u novoobnovljenoj crkvi Sv. Ante u Gornjem Hasiću. Jozo Brandić, svestrani umjetnik, je između ostalog, dizajnirao i izradio grb „NK Mladosti“ iz Hasića. Poznati Jozin rad je i oslikavanje zidova u čitaonici u Donjem Hasiću, s motivima mladića i djevojaka u narodnim nošnjama.

  • Osnovna škola u Donjem Hasiću 1976. godine proglašena je najljepšom školom u Bosanskoj Posavini. Dobila je epitet „Posavska ljepotica“.

  • Prva organizirana "igranka" u općini Bosanski Šamac održana je u Hasićkomdomu kulture (čitaonici). Disko klub „Semafor“ su organizirali i vodili Brandić Jozo, Mišić Perica, Meščić Jozo i Blažanović Mato Maćuš. Bila je to danas neshvatljiva kombinacija narodnih kola, šiza i plesa, a počesto je kao glavna zvijezda svoje „uživo“ nastupe u disku imao i Pavo Dujaković na šargiji!

  • Ilija Katić Iljko, Hasićanin i igrač hasićke "Mladosti" važio za najbržeg nogometaša bivše Jugoslavije - iza njega su ostajali i veličine kao sto su Z. Vujović i Binić. Pamti se izjava Šekića, tadašnjeg centarhalfa "Slobode" iz Tuzle: "Najteže je čuvati Katića. Ako u duelu padneš s njim zajedno, dok si ti još na zemlji, on je već skočio i odlazi s loptom prema golu." (više o Iljki ovdje)

  • Na odbojkaškim turnirima u Donjem Hasiću sredinom 80-tih godina nastupali su najjači igrači odbojkaškog svijeta, ne samo kod nas nego i šire: Igrači kao što je Ljubomir Travica a koji je proglašen za najboljeg igrača Italije (Italija slovi kao najjača liga u svijetu), zatim Pero Stanić koji je bio najjači srednji bloker u Europi (u to vrijeme igrao je za Barcelonu), Rade Malević (najbolji play-maker tadašnje Jugoslavije) te J. Josipović-Fox (tada je važio za jednog od najperspektivnijih igrača u Europi).

  • Za NK Mladost iz Hasića u sezonama 1976/77. i 1997/98. godina, u okviru natjecanja u brčanskoj međuopćinskoj ligi, igrali su i nogometaši - stranci! To su, istovremeno, bili i prvi stranci - nogometaši na prostorima bivše države. Najpoznatiji i najpopularniji bio je vođa napada Antonio Sany iz Guineje Bisao, koji je za momčad Mladosti postizao više od polovice golova. Lijevo krilo igrao je Dyalli Abdulai iz Senegala. Povremeno, vrata Mladosti čuvao je Raphaell de Pina, koji je do dolaska na studije u bivšu Jugoslaviju, bio vratar reprezentacije Etiopije. Za Mladost ponekad je igrao i Viktor Lopez iz Kostarike. Sany i Dyalli (vidi sliku) su i službeno bili registrirani, a Raphaell i Viktor nastupali su na ljetnim turnirima i prijateljskim utakmicama, jer su nogometni propisi bivše Jugoslavije dozvoljavali nastup samo dvojice stranaca u prvenstvenim susretima.

Od zaborava sačuvao Perica Mišić.