Obitelji s dva prezimena

U narodu su često postojala dva pa i više prezimena. Ono službeno ("pisano") i ono narodno ("po selu").

Piše: Perica Mišić

U Hasiću su neke familije imale po dva (ili više) prezimena. Koje je od njih bilo službeno („pisano“), a koje dodano, u narodu poznato ("po selu"), te koje je prije a koje poslije nastalo, teško je danas utvrditi, teško je to "rastabiriti" i u crkvenim knjigama.

Zato, bez ulaženje i njihovo podrijetlo, etimološke značajke, povijest, evo nekoliko, vjerujem interesantnih primjera:

- Katići su se zvali npr. Grgići (pisano Katići, po selu Grgići)

- Dragičevići – Šikonjići

- Lilići su se zvali i Avdići

- Blažanovići su i Bartolovići

- Mikići su se zvali Pergeri.

- Mišići su ranije imali prezime Barišić. Kod predaka se u crkvenim i gruntovnim knjigama nalaze oba prezimena: Mišić i Barišić. Korijeni Mišića, kao i većine Hasićana su iz Hercegovine.

- Vučkovići su većinom Ambrožići i Matijaševići, ali i Ćitići, Abramovići, Polići i Vezići

- Petrići su i Tunjići, ali i Nikolčići i Markičevići. (Petrići su loza Petra Grgića. Petar, doseljenik u Gornji Hasić iz sela Dobre Vode, je imao tri sina: Tunju, Nikolu i Marka. Oni su bili prvi Petrići, a prezime su dobili po očevu imenu (Petar). Petrići se potom dijele na Tunjiće (Tunjini potomci), Nikolčiće (Nikolini potomci) i Markičeviće (Markovi potomci).)

- Antunovići su i Srebrići

- Božić su i Osmerčići

- Đurići su i Kašimirovići

- Kljajić su i Pejčići

- Pejići su i Rokići, Turići, Jurići

- Sarići su i Čandžići

- Stanići su i Madžarušići

Tih nekoliko primjera, bez absolutne sigurnosti da su i točni (molim Hasićane da dopune i korigiraju netočnosti), iznosim samo iz jednog razloga – neko od nas Hasićana, vičan tom poslu i stručan, trebao bi se konačno pozabaviti znanstvenim istraživanjem podrijetla Hasićana koji, u odnosu na hrvatska sela i živalj uz rijeku Savu (Terra Tolis) imaju, po svim meni dostupnim materijalima sudeći i u tom pogledu svoje osobenosti. Na tom teškom poslu, posebice nakon rata i uništene arhivske građe, te sve manjeg broja živih starih Hasićana, svi mi Hasićani bi sigurno bili zahvalni.

Trebalo bi, ako ništa drugo, potvrditi ili demantirati sve rašireniju, nikada dokazanu tezu, da većina Hasićana ima korijene u Hercegovini?