Žendrag, najstariji list u Bosanskoj Posavini

"Žendrag", najstariji list u Bosanskoj Posavini, čiji je idejni tvorac i pokretač bio fra Ivan Franjo Jukić, izlazio je u Hrvatskoj Tišini 1854/55., a obnovljen je u siječnju 1894. godine, kada ga je izdavao fra Bono Nedić. Predstavljamo sadržaj prvog broja lista "Žendrag", koji je "u šareni sviet a na biele ruke čitaocah" poslan 28. siječnja 1894. godine.

Na slici: preslika prvog broja lista "Žendrag", izdanog 28. siječnja 1894. godine. Članke za prvi broj vlastoručno je napisao fra Bono Nedić. Fotkopija lista "Žendrag" ostavština je fra Roke Špionjaka, a izložena je u muzeju samostana u Tolisi. Originalni primjerak prvog broja "Žendraga", prema nekim informacijama, čuva se u arhivi Banjalučke nadbiskupije.

Radi lakšeg čitanja, prenosimo sadržaj prve stranice prvog broja lista "Žendrag", ili barem one dijelove koji su čitki:

Žendrag

28. mjesec Siečanj 1894.
Umoljeni od mnogobrojnih naših prijateljah da opet omiljeli list „Žendrag“ iz groba potegnemo, i počnemo ga izdavati ni smo se mogli na taj glas i želju publike oglušiti, te evo novom okriepljeni snagom i dobrom voljom, od nove godine počesmo „Žendrag“ izdavati, i današnjom poštom šaljemo prvi broj u šareni sviet a na bijele ruke čitaocah.

Uobičajeno je kod Novinara da u prvom broju naznače cieli program svojih listovah, njihovu namjeru, pravac uopće, te ono očemu će list preko godina blebetati itd. Mi se toga običaja ne držimo jer iz iskustva znamo da za ovu ogromnu radnju ni pišiva boba dobiti nećemo, i još što je za nas veća neprilika, nitko nas ni perom nepomaže, nego moramo sami cunjati po svietu i sabirati gradivo za list a uvjereni smo da mnogi od čitatelja posjeduju pune torbe liepa gradiva koji bi častno zauzimao mjesto u ovom listu. Molim vas (nečitko) uz žar cigara naš... (nečitko) šapnut će u uho na stotinu pričica koje znaju i trbuhom potresti a ima tolikih još sijaset.

Napried dakle Književnici. Svak sabiraj gradivo kad možeš zabilježi da nezaboraviš ih u Notiz ili u prazni list Danice, Bošnjaka, i drugih Kalendara, uredništvo će to drage volje (nečitko) u ovaj ogromni list staviti i na čitanje slati. U to ime već unapried zahvaljujemo se a svima čestitamo predstojeće praznike... (nečitko). Amin.

Influencia

Već smo u napried osvjedočeni da će se naši čitatelji odmah uzvrpoljiti, u džigerici potresti, čim naslov ovog članka pročitaju. Tak to je najškakljivija bolest devetnajestog vijeka, se reć bi da je soja gospodskoga, jer najradije svoj nos zabada u bine gospodske, te tamo potražuje kilave starce i (nečitko)... babe, a bome gdje što bocne i mlade... (nečitko).

Naravno je da ovako goropadno kihanje bolestnika do neprilikah dovede, jer njekada kine drugom u lice i ovoga poprska te ili bolestniku poskoči majka, ili zvizne šamar iza vrata. Dogodi se i to da ili svitnjak pukne, ili ako je slab na ...(nečitko) i obraz časan zagari. Naša je novinarska dužnost da u interesu publiku navedemo njekoje ljekarije kao ustuk protiv influenciji koja sve veći mah zauzima u Bosni.

a) U zraku se nahode sitne životinjice koje učenjaci nazvaše Bakcilima (u originalu rukopisa podcrtano, nap. urednika.) Ako čovjek bude otvorena usta držah kao njekada Kulaš, onda sa zrakom ove životinjice idu čovjeku u usta kao somu sitne ribice. - Čim se u čovjeka uvuku, tamo rade, kopaju, škaklje, i eto odmah kihanja i brze ...(nečitko). Odpotriebe je dakle da se izbjegne ovoj nesreći – počepiti sve rupe na tielu i to ham pamukom kako to rade Muhamedovci kod svojih pokojnika. Kroz ham pamuk zrak prolazi filtriran kao voda kroz sedru, a bakcili zaostanu napolju. Ovo već od njekoliko godina s dobrim uspjehom upotrebljuje sadašnji vikar u Tolisi. Njegove rupice na glavi počepite, samo propušćaju...(nečitko) od njekakvog sviranja, ali bakcili tamo posla neimaju.

b) Češki učenjaci propisuju kao lijek prot influenciji priesan kiseli kupus. Nu upozorit nam je čitatelje da se kupusom ne čepe rupe na tijelu, nego se kupus jede...

c) Hrvati se hvale da su prot influenciji još uspješniji liek pronašli, a to je češnjak ... (nečitko) bijeli luk: vonj bijelog luka prava je (nečitko) za bakcile. Od njega bakcili bježe kao nečastivi od svete vode

(ostatak teksta nečitak i odsječen).

"Žendrag" (1854-1894-1994.)

Jedna velika i vrijedna obljetnica tiska i novinstva u Bosanskoj Posavini, stogodišnjica izlaska obnovljenog lista "Žendrag", čiji je prvi obnovljeni broj izašao siječnja 1894. godine u Tišini, prolazi potpuno nezamijećena, što više širajavnost s tim uopće nije upoznata. Nekoliko povijesničara (I. Kecmanović, fra R. Špionjak) smatra da se prvi broj "Žendraga" pojavio čak 1854. godine i da je njegov idejni tvorac i pokretač bio fra Ivan Franjo Jukić, koji se u to vrijeme, nakon tamnovanja u Carigradu i trajnog progona iz Bosne carskim iradom i boravka u Rimu i Zagrebu, jedno vrijeme nalazio na službi u Đakovu, gdje ga je Josip Juraj Strossmayer uzeo za kapelana na svojoj biskupiji. No, i tu se Jukić kratko zadržao, jer 1856. godine odlazi na liječenje u Beč, gdje poslije operacije umire.

Prema mišljenju fra Roke Špionjaka, od silne želje i čežnjeza Bosnom, fra Ivan Franjo Jukić je iz Đakova krišom prelazioSavu i posjećivao crkvu u Tišini i tadašnjeg župnika fra Luku Šimića, koji je tu službovao do 1855. godine. Fra Ivan Franjo Jukić je tada privolio župnika u Tišini da započne sa pisanjem lista, jer je Tišina i Crkva u njoj, nakon otcjepljenja od garevačke župe 1848. godine, bila svako središte i za sva okolna sela.

Mato Krajinović, Posavski narodni kalendar 1995. godine

  • Povijest župe Tišina Povijest župe Tišina
  • Župa Tišina u razdoblju 1813.-2007. godine Župa Tišina u razdoblju 1813.-2007. godine
  • Album starih fotografija župe Tišina Album starih fotografija župe Tišina