Donji i Gornji Hasić u razdoblju 1813. - 2006.

Priredio: Željko Brandić

NASELJAVANJE DONJEG I GORNJEG HASIĆA

RACHITNO-DREXNIZA, 1741. GODINE

Iako je intenzivnije naseljavanje Gornjeg i Donjeg Hasića, prema nekim podacima, počelo još daleke 1700. godine, u povijesnim arhivima ostalo je zapisano vrlo malo podataka na osnovu kojih bi bilo moguće sa sigurnošću utvrditi kada je naseljavanje uistinu započelo, i kako je proteklo.
Ipak, ponešto se i nađe.
Tako se može naići i na podatke koji bi mogli biti ako ne potpuna, onda barem djelomična potvrda tezi o naseljavanju prostora današnjeg Hasića (tadašnji naziv za selo bio je "Asoje") sa područja Hercegovine.

Radi se o Izvješću biskupa fra Pavla Dragičevića iz Fojnice za 1743. godinu, prvoj vrlo iscrpnoj statistici o katolicima u Bosni, (Descriptio P. Dragičević an. 1743), u kojemu je riječ o demografskim prilikama za mjesto Rachitno-Drexniza u župi Duvno, odakle su, prema nekim istraživanjima, sredinom osamnaestog stoljeća krenule seobe ka prostorima današnjeg Hasića.
U izvješću se navodi da je 1741. godine u mjestu Rachitno-Drexniza, župa Duvno, živjelo 49 katoličkih obitelji, od kojih je 313 odraslih, 200 su djeca, ukupno dakle 513 katolika.
U slijedećem izvješću za isto mjesto, a radi se o izvješću biskupa fra Marijana Bogdanovića iz Kreševa za godinu 1768. (Descriptio M. Bogdanović an. 1768) navodi se broj katoličkih obitelji u Drexnizi koji se sveo na samo 3 domaćinstva, u kojima je živjelo 15 odraslih i 8 maloljetnih osoba, ukupno 23. Nagli pad broja katoličkih obitelji objašnjava se između ostalog i seobom u druge krajeve.(„Mnogo je navedenih osoba nestalo izumiranjem, seobom, pa i mijenjanjem prezimena, što je u Bosni česta pojava“).

Iz Drexnize se, dakle, u vrlo kratkom razdoblju (1741.-1768.), iselilo 46 katoličkih obitelji, točnije 298 odraslih osoba i 192 maloljetnika, ukupno 490.
Gotovo sa sigurnošću se može ustvrditi da su seobe žitelja Drexnize završile upravo na prostorima današnjeg Hasića!

Zemljopisna karta iz 1829. godine na kojoj se vidi da je u sklopu Hasića (Aisich) postojalo i naselje imena Dreschnizza (Drežnica) – potvrda je toj tezi!

Zemljopisna karta iz 1829. godine - Jedan od starijih prikaza položaja Hasića na kojemu se vidi da je u sklopu naselja postojalo još jedno naseljeno mjesto - Dreschnizza (Drežnica).

Zemljopisna karta iz 1829. godine - Jedan od starijih prikaza položaja Hasića na kojemu se vidi da je u sklopu naselja postojalo još jedno naseljeno mjesto - Dreschnizza (Drežnica).

DONJI I GORNJI HASIĆ U RAZDOBLJU 1813. - 1992. GODINE

Fra Augustin Miletić

Fra Augustin Miletić

1813.

Prvi poznati pisani trag o demografskim prilikama područja današnjeg Gornjeg i Donjeg Hasića datira iz 1813. godine i odnosi se na Izvješće biskupa fra Augustina Miletića o pohodu bosanskom vikarijatu 1813. godine. U izvješću biskupa Miletića za kapelaniju Garevo* kod Tremošnice između ostalih navode se i mjesta: Asići Doljni i Gornji sa 62 katoličke kuće i 417 katolika (243 odrasle osobe i 174 djece).

Naziv mjesta

Broj kuća

Broj odraslih

Broj djece

Ukupno odrasli+djeca

Garevo kapelanija

70

315

200

515

Kladari

41

188

138

326

Asići doljni, gornji

62

243

174

417

Tišina

25

105

62

167

Prud

43

162

138

300

Kornica i Čardak

89

316

260

576

Živkovo Polje

16

54

32

86

Dobrnja

40

157

113

270

Riječani

40

177

157

334

Kužnjača

19

81

48

129

Oteža

7

37

21

58

UKUPNO

452

1.835

1.343

3.178

* 1813. godine, Hasići su pripadali kapelaniji Garevo

Šematizam 1856. godine

Šematizam 1856. godine

1855.

Prema Šematizmu provincije Bosne Srebrene za 1856. godinu (Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis fratrum minorum observantium pro anno 1856.), a s obzirom na podatke za kapelaniju Tišina* iz 1855. godine, u Gornjem i Donjem Hasiću bilo je 72 katoličke obitelji s ukupno 576 katolika.

Naseljeno mjesto

Broj katoličkih obitelji

Broj katolika

Asić doljni

25

217

Asić gornji

47

359

UKUPNO

72

576

*1855. godine Hasići su pripadali kapelaniji Tišina, osnovanoj 1848.

Šematizam 1864. godine

Šematizam 1864. godine

1864.

Prema Šematizmu provincije Bosne Srebrene za 1864. godinu (Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis fratrum minorum observantium pro anno 1864.), a s obzirom na podatke za župu Tišina* Donji Hasić imao je 27 katoličkih obitelji sa 237 katolika, a Gornji Hasić 52 katoličke obitelji sa 378 katolika, ukupno 615 katolika u 79 katoličkih obitelji.

Prema istom izvješću, na području župe Tišina je i mnogo pravoslavnih i muslimanskih obitelji, koji su 1863. godine protjerani iz Srbije u Šamac.

Naseljeno mjesto

Broj katoličkih obitelji

Broj katolika

Asić doljni

27

237

Asić gornji

52

378

UKUPNO

79

615

*1864. godine Hasići su pripadali župi Tišina, utemeljenoj 1858.

Šematizam 1877. godine

Šematizam 1877. godine

1877.

Prema Šematizmu provincije Bosne Srebrene za 1877. godinu (Schematismus almae missionariae provinciae Bosnae Argentinae ordinis fratrum minorum observantium pro anno MDCCCLXXVII.), Donji Hasić imao je 26 katoličkih obitelji sa 224 katolika, a Gornji Hasić 30 katoličkih obitelji sa 232 katolika, ukupno 456 katolika u 56 katoličkih obitelji.

Nagli pad broja žitelja posljedica je iseljavanja pučanstva u Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, odvođenja u ratove i ropstvo, te gladi, kuge i drugih pošasti.

Naseljeno mjesto

Broj katoličkih obitelji

Broj katolika

Asić doljni

26

224

Asić gornji

30

232

UKUPNO

56

456

Šematizam 1885. godine

Šematizam 1885. godine

1884.

Prema Imeniku klera i župa Crkvene Pokrajine BiH za 1885. godinu (Imenik klera i župa Crkvene Pokrajine u BiH za godinu 1885., Sarajevo1884.), a s obzirom na podatke iz 1884. Donji Hasić imao je 150, a Gornji Hasić 240 katolika, ukupno 390.

Naseljeno mjesto

Broj katolika

Azić doljni

150

Azić gornji

240

UKUPNO

390

1910.

Prema Imeniku klera i župa za 1910. godinu, Donji Hasić imao je 399, a Gornji Hasić 376 katolika, ukupno 775.

U odnosu na broj katolika iz prethodnog popisa, katoličko stanovništvo Hasića 1910. godine gotovo se udvostručilo. Razdoblje između katastofalne 1884. pa sve do 1910. godine može se stoga promatrati kao period početka demografske obnove Gornjeg i Donjeg Hasića. U narednim desetljećima, unatoč Prvom i Drugom svjetskom ratu i raznim drugim neprilikama, prirodni prirast stanovništva biti će u stalnom usponu.

Naseljeno mjesto

Broj katolika

Asić doljni

399

Asić gornji

376

UKUPNO

775

Šematizam 1932. godine

Šematizam 1932. godine

1931.

Prema Imeniku klera Vrhbosanske nadbiskupije za 1932. godinu (Schematismus cleri Archidiocesis Vrhbosnensis pro Anno Domini 1932.), a s obzirom na podatke iz 1931. godine, Donji Hasić imao je 449, a Gornji Hasić 661 katolika, ukupno 1.110.

Naseljeno mjesto

Broj katolika

Hasić Donji

449

Hasić Gornji

661

UKUPNO

1.110

Šematizam 1961. godine

Šematizam 1961. godine

1959.

Prema Šematizmu Vrhbosanske nadbiskupije za 1961. godinu (Šematizam Vrhbosanske nadbiskupije, Sarajevo 1961.), a s obzirom na podatke od 31.12.1959. godine, Donji Hasić imao je 703, a Gornji Hasić 976 katolika, ukupno 1.679.

Unatoč činjenici da je tijekom i neposredno nakon Drugog svjetskog rata mnogo Hasićana izgubilo svoje živote (Gornji Hasić 87, Donji Hasić 44 muške osobe), broj žitelja u oba Hasića uvećao se u odnosu na 1931. godinu za 569 novih stanovnika.

Naseljeno mjesto

Broj katolika

Donji Hasić

703

Gornji Hasić

976

UKUPNO

1.679

Šematizam 1991. godine

Šematizam 1991. godine

1991.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine, Donji Hasić imao je 978, a Gornji Hasić 967 katolika, ukupno 1.945. Računajući i žitelje pravoslavne (Donji Hasić 13, Gornji 36, ukupno 49) i muslimanske (1, Gornji Hasić) vjeroispovijesti, te one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni (Donji Hasić 38, Gornji 44, ukupno 82), u oba Hasića je 1991. godine živjelo 2.077 stanovnika. Bio je to ujedno i najveći broj žitelja u povijesti Hasića.

Naseljeno mjesto

Broj katolika

Donji Hasić

978

Gornji Hasić

967

UKUPNO

1.945*

* Računajući i žitelje pravoslavne i muslimanske vjeroispovijesti, te one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni 1991. godine u oba Hasića živjelo je 2.077 stanovnika (tabela ispod).

Brojnost i struktura stanovništva 1991. godine:

Godina 1991.

Ukupno

Hrvati

Srbi

Muslimani

Ostali

Donji Hasić

1.029

978

13

-

38

Gornji Hasić

1.048

967

36

1

44

DEMOGRAFSKE I DRUŠTVENE PROMJENE 1992. GODINE

17. travnja 1992. godine katastrofalno je promijenjena demografska, ekonomska i društvena slika Donjeg i Gornjeg Hasića. U velikosrpskoj agresiji (1992. - 1995. godine) Hasići su ostali bez i jednog svog stanovnika. Preko dvije tisuća mještana protjerano je sa svojih ognjišta, a veliki broj njih je mjesecima bio zatočen u logoru u Bosanskom Šamcu, gdje su bili premlaćivani i mučeni na razne načine.
U ratu, imovina svih mještana je otuđena, devastirana ili uništena (kuće, obradiva zemljišta, šume, poljoprivredni strojevi, mini farme i drugi poljoprivredni objekti kao i voćnjaci, pašnjaci, krupna i sitna stoka). Ratna šteta nastala otuđivanjem, devastiranjem ili uništavanjem imovine je nemjerljiva.

Naseljeno mjesto

Broj katoličkih obitelji 17.4.1992.

Broj katoličkih obitelji nakon 17.4.1992.

Donji Hasić

257

0

Gornji Hasić

285

0

UKUPNO

542

0

2000.

2000. godine započeo je povratak izbjeglih i raseljenih osoba i to uglavnom starijih ljudi, penzionera lošeg imovnog i zdravstvenog stanja. Tijekom velikosrpske agresije 1992. - 1995. godine Hasić je ostao bez i jednog svog stanovnika, a stanje se nije bitno promijenilo ni završetkom rata, nakon 1995. godine. Igrom političkih moćnika, a unatoč činjenici da je riječ o selu u kojemu je pučanstvo gotovo 100% hrvatske nacionalnosti, Hasić je Daytonskim sporazumom (Pariz, 14. prosinca 1995.) nasilu "uguran" u tzv. "državu u državi BiH", tvorevinu koja je Hasiću i Hasićanima nanijela najviše zla: u tzv. "Republiku Srpsku"!

2001.

Prema podatcima od 31. prosinca 2001. godine*, Gornji i Donji Hasić imali su samo 13 katoličkih obitelji, sa 24 katolika. Ovako katastrofalno stanje broja katolika posljedica je ratnih dogadjanja 1992. – 1995. godine i Daytonskog sporazuma. Šest godina od potpisivanja Sporazuma (Pariz, 14. prosinca 1995.), u Gornji i Donji Hasić se od prijeratnih 1945 katolika vratilo tek njih 24! Daytonski sporazum i njegovo genocidno čedo uspjeli su onome što u proteklim stoljećima nikome - ni kugi, ni gladi, ni bilo kakvim drugim pošastima - nikada, ni u jednom trenutku povijesti, nije uspjelo! Broj Hrvata katolika u oba Hasića sveli su skoro na nulu, tek malo iznad. Na žalost PRAVDI, ali i na radost onima koji su takav slijed zločina i isplanirali.

Naseljeno mjesto

Broj katoličkih obitelji 31.12.2001.

Broj katolika 31.12.2001.

Donji Hasić

4

8

Gornji Hasić

9

16

UKUPNO

13

24

* podatci prema izvješću fra Pere Baotića, tišinskog župnika

2006.

Prema podatcima od 25. siječnja 2006. godine*, od prijeratnih 2.077 stanovnika (računajući i žitelje pravoslavne (49) i muslimanske (1) vjeroispovijesti, te one koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni (82)), u Gornji i Donji Hasić vratila su se tek 203 mještana. 1.874 njih je i dalje u progonstvu.
Broj srušenih kuća u oba Hasića je 225, a broj obnovljenih 35.

Mjesto

Broj kuća 25.1.2006.

Broj katolika 25.1.2006.

Broj srušenih kuća

Broj obnovljenih kuća

Donji Hasić

37

88

105

25

Gornji Hasić

49

115

120

10

UKUPNO

86

203

225

35

* podatci prema izvješću fra Jose Oršolića, tišinskog župnika

  • Povijest Hasića Povijest Hasića
  • "Asoje" - Hasić "Asoje" - Hasić
  • Važniji datumi u povijesti Hasića Važniji datumi u povijesti Hasića
  • Hasićko "kužno groblje" Hasićko "kužno groblje"
  • Mato Mikić, narodni zastupnik Hrvata Posavine Mato Mikić, narodni zastupnik Hrvata Posavine