Rođenje i krštenje

Bosanska Posavina je bila poznata po brojnosti djece. Otud izraz od posavskih majki “Prije beba neg nova suknja”.

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Krštenje, ili sakramenat krštenja, treba razlikovati od pojma “krstitke”. Krštenje je sakramenat kojim se osoba uključuje u kršćansku zajednicu i to nije samo puko nadjevanje imena. Krstitke su izvanjska proslava čina krštenja, kao na primjer pir, odnosno svadba iza sakramenta ženidbe.

Sam sakramenat se u normalnim uvjetima obavljao u crkvi kojem su uz svećenika bili prisutni kum(ovi) i pojedini članovi obitelji. Danas je to bolje kada prisustvuju roditelji, kumovi i župna zajednica.

Crkva je od davnine krstila malu djecu želeći nastaviti Isusovim primjerom koji je pokazivao posebnu ljubav prema djeci. “Pustite k meni malene, jer je njihovo kraljevstvo nebesko...”. Vjera roditelja i kumova, a sada i zajednice, bila je i ostala jamstvo da će i ta djeca sutra biti pravi kršćani i pravi ljudi. Da li treba krstiti tako malu djecu? Roditelji vjernici, kako od malena djecu odgajaju za razne vidove života, tako ih od malih nogu odgajaju i u vjeri. Kako već od najmlađih dana ulaze u društvo, tako polako ulaze i u crkvenu zajednicu. Daljnjim upoznavanjem i produbljivanjem svog poznavanja vjerskih istina, shvatit će i smisao osobnog krštenja, svoje pripadnosti zajednici Crkvi.

Naravno da se čin krštenja proslavio u kući, najprije u najužem krugu, a naš pojam “babinjara” bi mogao biti istovjetan pojmu današnjih krstitki.

Bosanska Posavina je bila poznata po brojnosti djece. Otud izraz od posavskih majki “Prije beba neg nova suknja”. Kolikogod se bilo siromašno, svako dijete je bilo nova radost za sve ukućane.

“Kolikogod se bilo siromašno, svako dijete je bilo nova radost za sve ukućane”

Ipak, najviše se veselilo prvorođenom djetetu, a pogotovo ako je to bio sin. Muškarac – sin, kao metafora ognjišta i jamac da se to ognjište neće zatrti, bio je više na ponos obitelji od kćerke koja će promijeniti prezime.Naročito za prvo dijete, (jer kasnije je oprema prelazila s jednog djeteta na drugo), otac, djed ili netko tko se time u široj rodbini bavio, pravio je drvenu ili pleo pletenu bešiku (kolijevku). Kasnije je izrađivan stalak, hodalica i mala stolica. Ženski posao se sastojao od šivanja, pletenja, šlinganja i vezenja košuljica, kapica, prekrivača i naravno, povoja i pelena.

Kad je dijete ugledalo svijet, mlada majka je pitala svekrvu koje će mu ime nadjenuti. Valjalo je poštivati stroge običaje i ponoviti ime najprije muževljevih roditelja, ili ako to oni odluče nekoga tko je zadnji, a najčešće mlad umro u toj obitelji.

Drugo, odnosno treće dijete, dobit će ime majčinih roditelja, a ostali po redu, stričeva, tetaka, ujaka, kumova...

Ponekad dijete samo sebi donese ime. Ako se rodi uz neki blagdan ili na sam blagdan na primjer Velika Gospa, Mala Gospa, Marina (Svijećnica), Materinstvo Bl. Djevice Marije (patron naše župe), donosilo je imena Marija, Mara, Marica, Marica, Marika, Marijica;(kod izgovora su bitni naglasci).

Gospa od Anđela: Anđa. Anđelka, Anđelija...:

na spomendan kojeg sveca ili svetice:

- Sv. Stjepan: Stjepan, Stijepo, Stipo

- Sv. Ivan: Ivo, Iva, Ivić, Ivica, Ivan, Ivka, Ivanka, ...

- Sv. Josip: Jozo, Josip, Joso, Jozika, Josa, Josica, Jozip, Josko, Jozefina (Finka)...

- Đurđevdan: Đuro, Juro, Đura, Đurkan, Đurica...

- Sv. Alojzije: Lojza

- Sv. Anto: Anto, Antun, Tunjo, Anteša, Antunka, Antonija...

- Sv. Petar (Petrovo): Pero, Petar, Pejo, Peran, Perica, Pavo, Pavao

- Sv. Marko: Marko, Markan, Markica...

- Sv. Matija: Mato, Matica, Matko, Matan, Matija (žensko i muško)...

- Sv. Ana: Ana, Anka, Anče, Ankica, Ančica, Anuška, Anuša...

- Sv. Ruža: Ruža, Ruža (pazi naglasak, kratki), Ruška, Ružana...

- Sv. Magdalena: Manda, Mandalena, Manda (naglasak kratko uzlazni), Magdalena, Mandica...

- Sv. Marta: Marta

- Sv. Jelena: Jela, Jelena, Jelica, Jelka, Jaluša, Jelkica, Jelica

- Sv. Franjo: Franjo, Vranjo

- Sv. Šimun: Šimo, Šima...

- Sv. Lucija: Luja, Lujka, Luca, Luca, Lucija, Luja.(kratko uzl. akc.)..

- Sv. Kata(rina): Kata, Katica, Kaja, Kajica, Katarina,

- Sv. Luka: Luka, Lukica, Lukača...

- Sv. Andrija: Andrija...

- Sv. Agneza (Janja): Janja, Janjuška, Janje.

- Sv. Ilija: (zaštitnik Bosne) Ilija, Iljo, Iljko...

- Sv. Nikola: Niko, Nikica,

te rjeđe Filip i Jakov.....

Manje česta imena su bila i Stana, Mirko, Ambra. Tu i tamo su se davala i narodna imena kao Ranko, Nada, Draga, Ljuba (Ljubica).....

Obično je isti dan obaviješten župnik o novom, budućem vjerniku, a dan dva iza poroda nosilo se dijete na krštenje, jer “nekrst ne smije ostati dugo u kući i ne daj Bože, umrijeti”. Svekrva, ili neka od starijih žena je uvijek bila spremna na takozvano znamenovanje, ako bi dijete, ne daj Bože bilo u smrtnoj opasnosti.

“U 'oblazak' dolazi najbliži rod i susjede.“

Rodilji najviše pomaže svekrva ili jetrva uz seosku babicu, zaova, ako je udata, ako je neudata, ne! Ostali dočekuju goste. To su najprije žene iz komšiluka, koje dolaze na tzv. oblazak ( vjerojatno dolazi od glagola obići u značenju pohoditi, posjetiti, ali kao imenica nema u riječi samoglasnik i obilazak, nego oblazak). Rodilji se nose domaći kolači, kuhano meso od živadi, ako je sezona voća, voće i slično te mlijeko ako kuća nema krave. Djetetu se stavlja dar na čelo, robica ili nešto novca. Prvi su dar na čelo stavili djed i baka, obično u zlatu (naravno, ovisno o materijalnom stanju). Svakako da je to blagdan i za stariju braću i sestre, jer i oni na račun novorođene bebe dobivaju kakav darak. Valja reći da u “oblazak” dolazi najbliži rod i susjede.

Gosti

Gosti

Babine su važniji događaj od “oblaska” i povezuju se s nekim blagdanom ili nedjeljom. Tada je već i rodilja u boljem fizičkom stanju pa ih može dočekati. Dolazi sva bliža rodbina s obadviju strana, a pogotovo ako je riječ o prvom djetetu. I ovdje je velika uloga kume ili kuma djeteta. Babinjare (jer dolaze uglavnom žene) pjevaju i vesele se kao na svadbi. Daruju dijete (zlatom, robicom, novcem), mladu majku i oca, ali i za sve ukućane imaju “milošću”. U kuću pak donose kruh, pite, kolače, rižu, živad, šećer i kavu. Vrijednost dara ovisi o blizini srodstva.

Dijete i njegov razvoj će kasnije svi pratiti, a zadaća je kumova bila da se u duhovnome smislu brinu o djetetu, osobito ako je ono na nesreću ostalo bez roditelja.Krštenje je ostavilo trajni trag na generacijama naših prethodnika i nas koliko smo ih poštovali. Valjda će tako biti i s našim mladima! Jer, kako davno pjevaše hrvatski pjesnik Petar Preradović u svojoj pjesmi:

Zabludila morska ptica

U daljine kopne zemlje

I susrela kosovicu

Gdje u gaju slatko pjeva.

«Kako možeš pjevat tužna

U pustinji ovoj suhoj

Gdje ni kapi vode ne ima?» -

«Pjevahu i moji stari

U istome ovom gaju.» -

Domovina kakva bila

Rođenom je sinku mila.

  • Svadbeni običaji Svadbeni običaji
  • Blagoslov sela Blagoslov sela
  • Preduskrsni i uskrsni običaji Preduskrsni i uskrsni običaji
  • Posvećenje Posvećenje
  • Čatma Čatma
  • Dječje narodne igre našega kraja Dječje narodne igre našega kraja
  • Običaji pri smrti i ukopu pokojnika Običaji pri smrti i ukopu pokojnika
  • Pranje rublja Pranje rublja
  • Blagdan Svih svetih i Dušni dan Blagdan Svih svetih i Dušni dan
  • Božićni običaji Božićni običaji
  • Svijećnica, naše "Marino" Svijećnica, naše "Marino"
  • Prela (sijela, posijela, divani) Prela (sijela, posijela, divani)
  • Obrada lana Obrada lana
  • Običaji pri poljodjelskim radovima Običaji pri poljodjelskim radovima
  • Pečenje rakije Pečenje rakije
  • Kako su se liječili ljudi u našemu kraju Kako su se liječili ljudi u našemu kraju
  • Imena, prezimena i nadimci moga kraja Imena, prezimena i nadimci moga kraja