Prela (sijela, posijela, divani)

Prelo u Blažanovića kraju

Prelo u Blažanovića kraju

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Za večernja okupljanja uz rad i zabavu uvriježilo se u našem jeziku nekoliko termina: prelo, sijelo, posijelo, a u nama blizoj Slavoniji divan.

1. riječ prelo dolazi od glagola presti, jer su žene na tom okupljanju najviše prele lan, vunu i konoplju. Naravno, radili su se i drugi ženski, pa i muški radovi ,takozvani radovi «u rukama». U nas je uz ovu imenicu poznat i glagol preliti (dugo e), dakle biti na prelu. Ovaj glagol se ne nalazi u Anićevu «Rječniku hrvatskoga jezika» (preliti, samo u značenju-nalijevati tekućinu da prijeđe preko rubova, odnosno izlijevati tekućinu iz posude u posudu-prelijevati), pa smatramo ovu riječ dobru za obogaćenje našega jezika. Valja reći da se riječ prelo rabila i za zabavu koja je slijedila kod momkove kuće poslije njegova vjenčanja a na koju su skupljali seljani iz istog i susjednog sela.

2. posijelo, takodjer u značenju, malo sjesti, odmoriti se u društvu od teškoga rada, ali ipak radeći nešto lakše, a korisno, pri tome šaleći se, biti u ugodnoj i opuštenoj atmosferi. Iako glagol posjesti znači staviti nekoga na mjesto koje mu pripada, odnosno sjesti jedan po jednan, kod nas smo često taj glagol čuli u značenju sjesti malo, na brzinu, posjediti koju minutu.

3. riječ sijelo (silo) u nekim krajevima Dalmacije se odnosilo isključivoi na odlazak djevojci radi «ašikovanja», a u nas je značilo isto što i prelo i posijelo, dakle, bilo je i ašikovanja ali je «... prvenstveno naglašen kolektivni (negdje je to bilo čijanje perja, perušanje kukuruza, negdje se to zvalo i moba) ili individualni (vezenje, pletenje, predenje) rad uz šalu i zabavu.

4. divan (i). - Riječ divan se u nas čula sporadično. Imala je nekoliko značenja i nije se upotrebljavla u svim značenjima. Najprije pridjev divan, znači krasan, neobično lijep, koji izaziva divljenje zbog fizičke ili duhovne ljepote.
Promjenom akcenta divan, dobivamo tuđicu, koja nam je došla iz turskog tj. orjentalnih jezika. Ta imenica označava više pojmova kao na pr.
a) počivaljka za odmor, kanape;
b) tursko carsko vijeće, Turska vlada;
c) glavni turski grad,
d) prijestolje
e) balkon,
f) zbirku lirike nekog istočnjačkog pjesnika
g) sijelo, posijelo, prelo;
h) razgovor

Nas najviše zanimaju dva zadnja pojma. Divaniti znači razgovarati. Tu riječ ćemo čuti i u Lici kod Bunjevaca (Hrvati koji su od rijeke Bune u Hercegovini odselili u okolicu Senja, Vojvodinu ...), u okolici Sinja u Dalmatinskoj zagori te u Slavoniji. Dakle, svagdje tamo gdje je bila turska okupacija ili blizu granice okupiranih područja, divaniti znači pričati, razgovarati, govoriti, a divanjenje je radnja to jest razgovor.

U turskim krajevima su postojale tzv. divanane, posebne prostorije u kojima se pušilo i razgovaralo (slično u talijanskom «parlatorio» od glagola «parlare» što znači govoriti), to jest današnje primaće sobe, saloni ili jednostavno dnevni boravci u kojima je danas glavnu riječ preuzela televizija pa ljudi manje razgovaraju.

Prije prevlasti televizije u nas su se održavali večernji sastanci uz rad i zabavu, prela ili neko sinonimno ime. Uglavnom su se odvijala za dugih zimskih večeri i noći kada su se mladi, a i stariji sakupljali sad u ovoj sad u onoj kući. Uz razigrani plamen vatre, miris varice (posoljeni kuhani kukuruz u zrnu, kokice od bijelog kukuruza zvane pucavice, bundevine koštice zvane špice, krafne (kronfe), kolačiće na masti ili sušeno voće (šljive, jabuke, mušmule) i po koju ljutu (rakiju), pjevalo se, prepričavalo seoske dogodovštine pa i zaljubljivalo.

Naravno, prema onoj, «Vrag ne spava tamo gdje se ljenčari» nije samo radio jezik nego i vrijedne ruke. Djevojke su vezle, plele, prele i pripremale sebi miraz, a mlade snahe pomagale svojim zavama ili pripremale robicu za novorođenče. Trebalo je pripremati nužno potrebnu opremu u kući: ponjave, čarape, otarke, marame, maramice... što šiti, što vesti, što šlingati. Domaća ženska čeljad bi i tkala u svojoj kući. I veća djeca su imala zaduženja: npr. držati predivo na rukama dok su bake motale klupka.

Muškarci su radili svoj muški posao «u rukama». U mjestima gdje je razvijeno korparstvo tih večeri su izrađivane korpe, korpice, stolice, stolovi... A od kukuruzne šuške cegeri i cegerići. Veliki za poći u dućan, mali za u crkvu., osobito za «prosipanje cvijeća na Bršančevo». Neki bi opet od drveta izrađivali frulice i druge zviždaljke za unuke ili sinove, a drugi od metline i sijerka pravili metle.

Uvijek bi se našao divandžija, čovjek koji je znao lijepo pripovijedati i zabavljati društvo te koji je preldžije, odnosno sijeldžije svojom veselom naravi zabavljao.
Bilo je i onih koji noću nisu voljeli izlaziti od straha od mraka. Tada bi im se ostali narugali pjesmom:

Nema moga sinošnjega prelca
Pomrčina pa se boji zeca

Kroz pjesmu se izražavala i neimaština :

Kako ćemo večeras na sijelo
Kad imamo sam' jedno odijelo

Narugalo bi se i starijima:

Ja na prelo i stari se sprema
Ja sa prela njega kući nema

Opjevavala se i ljubav:

Dođi dragi večeras na prelo,
Nemoj slušat što govori selo

Ja sa prela mjesec priko dola
Oj mjeseče oće l' brzo zora.

Mlađi su na prelima rado slušali priče iz života starijih ljudi. Nažalost onih ratnih bilo je najviše, ali i političkih tema o kojima se nije preporučavalo govoriti.

Često se na sijelima i Bogu molilo krunicu i preporuke: na primjer: 3 Očenaša, 3 Zadravo Marije, 3 Slava Ocu za kišu ako je godina bila sušna ili obrnuto; zatim da nas Bog oslobodi kuge, glada i rata te neizostavna molitva za naše pokojne, a osobito one kojih se nema tko spomenuti od njihova roda i plemena do deveta koljena.
Jednom zgodom na prelu je molio jedan naš djed pa se zabunio i za Franju Josipa počeo moliti.
Pričane su i narodne priče, bajke. Izricane su poslovice i zagonetke pa je bilo vrlo živo i zanimljivo.

Evo nekih od tih:
- Ako nije fala na ora’u, nije ni na tovaru.
- Što se babi (h)tilo to joj se i snilo.
- Slažu se ko dva jarca na ćupriji.
- Ima jezik ko krava rep.
- Trči ko prase na sirutku.
- Svakom je loncu poklopac.
- Para vrti đe burgija neće.
- Doručak odspavaj, ručak ododaj, večeru odspavaj!
- Poso traži, a Boga moli da ga ne nađe.
- Đe nije čeljad bijesna nije kuća tijesna.
- Ja sam svoj goso.
- Kaki otac taki sin, kaka majka taka ćer.
- Što Medardo daje, četerest dana traje.
- Tija voda brijeg dere, a na zor ne mere.
- Bolje dvije kuje na bunjištu nego dvije jetrve na istom ognjištu.
- Nije krava na trbu’ stala

Zagonetke:
Drven vol, gvozden pupak, prten drob. (sanduk ili ormar)
Zelena štala, crvena krava, crni joj zubi. (lubenica)
Bijele koke ispod stre’e vire (zubi)
Ti ga meni, ja ga tebi. Ti ga ne vidiš. (čunak u tkalačkom stanu)
Crveno maleno u curicu zabodeno, i svrbi i boli i opet kaže nek stoji (naušnice, ušnjaci)

Naravno da su i na prelima pjevane pjesme koje su se čule i u drugim prigodama pa i na svadbi. Ovdje kao da se uvježbavalo za veće svečanosti. Možda smo neke od ovih pjesama i spomenuli u svadbenim običajima, no ako su ponovno spomenute, učinjeno je to zbog cjelovitijeg pregleda i važnosti ove teme.

Na po neba sunce ko tevsija,
U Korpari radi protekcija.

Svojoj majci bit ću na večeri,
Još večeras i sutra k večeri.

Oćemo li zapjevati teke
Ti od brata, a ja sam od seke.

Moja nana i još dvije lude
Sastale se pa mi dragog kude.

Ako si me i volio lolo
Što si lolo, kazivati moro.

Ako si me i ljubio gade
Zašto gade cijelo selo znade?

Ja sam mala, kao mala patka
Što ću veća, skupa je odjeća.

Ja sam mala pa sam pala
Pa sam čaše polupala.
Moj će tata raditi
Pa će čaše platiti.

Alaj volim svoga dragančića
Kad namigne ispod šeširića.
.
U curice noge ko vretena
Ženit ću je bit će dobra žena.

Ili


U curice noge ko vretena
Ne daj Bože da mi bude žena.

Curica se napravi da valja
Oko sebe natrpala tralja.

Curo Jelo i curo Marijo
Bil’ s’ udale ja bi se ženio.

Evo mene i do mene moga
Pogino bi jedan za drugoga.

Dukat mali među velikima
Ko sjerota među bogatima.

Dođi dragi kad si reko doći
Makar bilo oko pola noći.

A što mi se garavo nameće
Kad garavo moje srce neće.

Ajte žene već je prošlo vrijeme
Ostat će vam krave nemužene.

Ako mene ubiju na sijelu
Neće moju familiju cijelu.

Ako sam ja mršava i pusta
Nisu moja za svakoga usta.

Alaj sam se, imena mi moga
Naljubio lica rumenoga.

Imam drugo lijepoga dragana
Samo mu je zafrkanana nana.

Cikni lolo kad pođeš u kolo
Janje medno pa ćemo zajedno.

Bože sveti kad će dvajest peti
Kad će mene moj dragi uzeti.

Já sam svoju curu bezecovo
Kad je bilo Srce Isusovo.

Urodile jabuke petrovke
Nema ljevše od moje djevojke.

Bila sam ti dragane na grobu
Plakala bi od smija ne mogu.

Blago tebi zelena travice
Ti se mladiš svake godinice.

Baraba sam i barabit ću se
Doć’ će vrijeme i oženit ću se.

Blago curo i tebi i meni
Kad nas selo udaje i ženi.

Cijela Tuzla jednu kozu muzla
Pa se hvali da se sirom rani.

Crna kava brez šećera gorka
Nije isto cura i djevojka.

Crna kava i bijelo mlijeko
Tako mi je i moj dragi reko.

Crne oči ne vide u mraku
A zelene u svakom budžaku.

Curo moja i mojega rođe
Otvor’ onom koji prije dođe.

Curin prozor poplavila voda
Đe je bilo ašikovat zgoda.

Cvijeće moje i ja bi te brala
Samo ne znam kome bi te dala.

Curica se za udaju sprema
Sve gotovo samo momka nema.

Četiri sam privarila vraga
I tebe ću moja lolo draga.

Da sam tica pa da imam krila
Ja bi svojoj diki poletila.

Da si dragi ti pameti moje
Ne bi selo znalo za nas dvoje.

Da si draga šećer u dućanu
Opet bi ti selo našlo manu.

Da si diko ti u našem kraju
Ja bi bila ko duša u raju.

Diko moja šećeru i medu
Nemoj da te sveg čele pojedu.

Il pjevatje il nam pjevat dajte
Il šutite pa se naučite.

Oženijo i mene bi tata
Al ne more od starijeg brata.

Idi mali đe si sinoć bio
Kod mene si mjesto izgubio.

Ide jesen ja bi se ženio
Ne znam bil mi tata dozvolio.

Garav lola a garava i ja
Garava nam cijela familija.

Meni se je curica dopala
Na Žendragu kad je noge prala.

Jaoj meni što mlada uveni
A zbog tebe gade nesuđeni.

Ja malena čuvala goveda
I ljubila kog mi majka ne da.

Já imaIa nešto malo dike
Čulo selo pa mi ga otelo.

Sa dikom sam se ja molila Bogu
Da zajedno trunemo u grobu.

Bolujem ti meni nema lijeka
Ne pomaže cijela apoteka.

Ja sam dragi pla’o ljubomorna
Pa ti nisam ništa razgovorna.

Bol bolujem nikom ne kazujem
Samo loli koji mene voli.

Kad zapjeva ovo grlo moje
Možeš dragi pripoznati ko je.

Dođi moje i večeras mile
Moje su te oči poželile.

Dođi moje i večeras janje
Dođi janje na ašikovanje.

Pjevaj moje grlo polagano
Ne budi mi janje uspavano.

Zapjevaj mi moje grlo jasno
Jutrom rano i večerom kasno.

Dođi dragi večeras
Da ne gori džaba gás.
Da ne gori svjetlo moje
Rad ljubavi tvoje.

Dođi diko naokolo
Ja ću priko bašče
Pa ćemo se poljubiti
Moje milo ranče.

Dođi diko ak’ oćeš
Priko polja lako ćeš
Naokolo daleko je
Milo janje moje.

Moj komšija diko najmilija
Prilaz priđi u kuću uniđi.

Mene nana rodila u kaci
Pa me htjela u Žendrag da baci.

Moj djevere u marami grožđe
Reci bratu da večeras dođe.

Dođi moja diko poželjena
Izić’ ću ti da sam zarobljena.

U Zagrebu svečane terase
Đe će moja Perava da pase.

Poljubi me i ujedi zlato
Ti si mene navadio na to.

Voli dragi sve curice redom
Mene srcom a njija pogledom.

Imam diku malu i veliku
Malu volim s velikom govorim.

Mila majko kad u vojsku pođem
Nemoj plakat ako ti ne dođem.

Sinoć naši večeraše graška
Ja ne mogu ja sam nješta baška.

Jaoj moja trbušino gladna
Sad će puknit jedna prova ladna.

Ja sam svoje seke poudala
Meni reda a meni se ne da.

Lako ti je igrat tarabana
Gore skočiš dolje ideš sama.

Dođi diko i ope’
priko one žaoke.

Ja ću pjevat ja ću i galamit
Pa da vidim tko će mi zabranit.

Zubi moji dva reda bisera
Da je vama kutija šećera.

Alaj sam te mala bezecovo
U mom Šamcu na samo Petrovo.

Urodile jabuke petrovke
Nema ljepše od moje djevojke.

Dragi mi se svaku večer javlja
Pod pendžerom jabuku ostavlja.

Poljubi me dragane u usta
Medna usta ostala ti pusta.

Moj dragane kad te ko upita
Svakom kaži da ljubav ne važi.

Oženjeno u kolu ne važi
Da ga žena oko kola traži.

Dragoga sam samo i Božija,
I Božija i više ničija.

Teško selu kuda vojska prođe
I curici koja sama dođe.

Ne vele joj sna’o isprošena
Već joj vele kujo ukradena.

Manda pipa oko svetog kipa
Jel ikoja ostala forinta.
Drugo moja ajdemo na prelo
kod Marice nase jetrvice.

Čija je ono zvjiezda što tako divno sja
Ono je naša zvijezda što spaja srca dva.

Ona nam sija ona nas prati
ona će na nas do groba sjati.

Mjesečina uprla u granje
živa zgoda za ašikovanje.

Ja curicu ljubim u obraze
da joj drugi momci ne dolaze.

Oj Ilija diko najmilija
Ne voli te moja familija.

Kudi li me skudit ne mogoše
Koga kude taj ne živi loše.

Deder seko da mi zapjevamo
Da mi svoje grlo ogledamo.

Ko me skudi tebi lolo mila
Rak mu rana u očima bila.

Opa cupa priko rupa
Ja ću priko grede
Ajd otale stari gade
cure te ne glede.
Oj da mi je, da mi je
Jedna litra rakije,
Jedna litra vina
I curica fina.

Nemoj Kajo za mnom veremiti
Ja ću tebi opet dolaziti.

Ja ne pjevam što ja pjevat znadem
Već da srcu razonodu dadem.

Cijelo selo ustalo na mene
Što ja ljubim curice malene.

Bijeli konji a šarena orma
Sastala se forma i neforma.(Ps. U ovoj pjesmi forma znači bolje stojeća obitelj, a neforma sirotinja. Pjesma se pjevala kada bi se zaljubili mladi iz različitih slojeva društva)

Kiša kiši, ajde curo piši
Piši svome u vojsku dragome.

Da sam naka ko što mi govore
Skočila bi s bajera u more.

Na prelima se mogla ponekad čulo i tužnih pjesma poput ove:

Igrali se konji vrani
Pokraj Save na obali
Sami sebi govorili.
Daj nam Bože putovati
Ali Save ne gaziti
Ta je Sava mutna voda
Sinoć Marka ponijela
A jutros ga iznijela
Da j' u Marka svoja majka
Za dan bi mu jade čula
A za drugi razabrala
A u treći Marku došla
Al' u Marka tuđa majka
Za godinu jade čuje
A u drugoj razaznaje
A u trećoj Marku dođe
Kad je ona Marku došla
A nad Markom trava nikla
Trava nikla svekolika.

Pjesma izražava tragičnost i optužbu. Kako se u narodnoj književnosti često gleda na maćehu negativno, pokazuje i ova pjesma. Maćehe su i u običnom životu često ružno gledane. Isticala se majčina ljubav iznad svega, što je dobro, ali nije trebalo biti, unatoč lošim maćehama, prezira prema ženama koje su mnogo puta samoprijegorno odgajale tuđu djecu kao svoju. Poruka ove pjesme nas ostavlja deprimirane, ali ipak ne bi smjelo biti općeg sataniziranja maćeha.

Kako je je prelo uglavnom bilo zimi, sjedilo se u kući, a za ljetnih večeri umorno dolazilo s njiva, ipak na svece, kada se nije radilo, skupilo bi se i društvo starijih osoba, najčešće pod dudom, kojega je imala gotovo svaka kuća. Upamtila sam pjesmu koju je često pjevao naš tetak Šima Dragičević:

Oj djevojko dva ti oka vrana,
Imala si brata i dragana,
Obojicu vojnica pozvala.
Što bi dala da ti koji dođe?
Za brata bi vrane oči dala
Za dragana dukat ispod vrata.
To govori, a bratac joj dođe.
O moj brato, đe je moje zlato?
Osta zlato na bojnom polje
Poviš njega gavrani se kolju.

Baladom dominira ljubav prema bratu. Elegičan ton prevladavao bi i u pjevanju i ostavljao društvo u neveselom raspoloženju.

Još potresnije je djelovala balada o dvjema sestrama, jednoj punoj ljubavi i ljubljenoj, drugoj punoj ljubomore i neljubljenoj. Dokle ljubomora može ići govore ovi stihovi:

Hrani majka dvije Posavkinje
Lijepu Maru i visoku Anku.
Maru prose sa sve četir strane,
Ali Anku ni sa jedne strane.
To je Anki vrlo žao bilo
Pa poziva svoju seku Maru.
Ajmo Seko u goru zelenu
da beremo ružicu rumenu.
Dok je Mara u kiljeru bila
uze Anka tanane nožiće
otiđoše u goru zelenu
al se Anka vrati kući sama,
ostade joj njena seka Mara
gledajući u nebo zvjezdano
u prsima s nožićem tananim.

Svakako da su se na prelima rađale i prve ljubavi i bacali prvi stidljivi ljubavni pogledi. Stoga u slavonskom dijalektu divaniti znači ašikovati to jest ljubavno razgovarati. (ašik, tur. u značenju: a) ljubav, b) momak koji ide djevojci iskazati ljubav, a ašikluk je zaljubljeno gledanje momka i djevojke). Nisu se uzaludu pjevale pjesme:
Meni moja govorila nana
Ćeri moja mani se divana.

Divani su bili navečer, noću, a «Svaka noć ima svoju moć», pa su se majke za žensku čeljad bojale da se ne iskvare i ne učine nešto protiv općeg morala.
I još nešto čini mi se vrlo važno. Prela su bila u kućama čija su vrata za cijelo vrijeme trajanja prela bila svakom dobrohotniku otvorena i svatko je bio dobro došao, a osobito ako je imao kakav glazbeni instument. Tako su momci s violinama ili šargijama sudjelovali na nekoliko prela iste večeri.

Nažalost, prela više nema. Ostala su samo kao folklorni ostaci i upriličuju se samo zahvaljujući onima koji vole svoju hrvatsku povijest i prošlost, svoje običaje, etnografiju. Pa ni na televiziji nema puno emisija o našim običajima osim nešto za Božić i Uskrs. Zahvaljujući i opet našoj Ljubici Stanić-Božić potičem i druge da se uključe u ovu svojevrsnu inventuru naših sjećanja i zapišemo ono što s nama nestaje. To smo dužni prema svom zavičaju, jer što nije zapisano kao da nije ni postojalo.

Riječ „prelo“ u Hasiću je često bila predmet šale. Naime, jedan naš dragi Hasićanin, na žalost danas pokojni, imao je malu govornu manu, problem s izgovaranjem riječi koje su počinjale sa „pr...“. Mladići su ga znali nagovarati da kaže „prelo“, a on bi započinjao: „ppp...“ (mucajući, i ne uspijevajući izgovoriti „r“). Na kraju bi se „predao“ i rekao jednostavno – igranka!

  • Rođenje i krštenje Rođenje i krštenje
  • Svadbeni običaji Svadbeni običaji
  • Blagoslov sela Blagoslov sela
  • Preduskrsni i uskrsni običaji Preduskrsni i uskrsni običaji
  • Posvećenje Posvećenje
  • Čatma Čatma
  • Dječje narodne igre našega kraja Dječje narodne igre našega kraja
  • Običaji pri smrti i ukopu pokojnika Običaji pri smrti i ukopu pokojnika
  • Pranje rublja Pranje rublja
  • Blagdan Svih svetih i Dušni dan Blagdan Svih svetih i Dušni dan
  • Božićni običaji Božićni običaji
  • Svijećnica, naše "Marino" Svijećnica, naše "Marino"
  • Obrada lana Obrada lana
  • Običaji pri poljodjelskim radovima Običaji pri poljodjelskim radovima
  • Pečenje rakije Pečenje rakije
  • Kako su se liječili ljudi u našemu kraju Kako su se liječili ljudi u našemu kraju
  • Imena, prezimena i nadimci moga kraja Imena, prezimena i nadimci moga kraja