Niti – povezivanje rasute baštine

Piše: Dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Rubrikom "Niti", simbolom povezivanja rasute baštine, želimo poput naših majki i baka, tkati nove tkanice i poveznice za nas Hasićane i sve naše drage iz ostalih sela naše Posavine rasute diljem Amerike, Australije, Europe i ostatkom svijeta. Te poveznice bit će oživljavanje naših ljudi i običaja.Moja sjećanja neka dopune oni koji se više i bolje sjećaju, koji imaju što reći. Bit ću im zahvalna.

Ne zbog mene i nas koji smo to živjeli, već zbog onih koji iza nas dolaze, a sigurna sam, zanimat će ih, kad-tad, rodni kraj iz kojeg su im roditelji potekli! Iz razgovora s onima koji su davno napustili rodnu grudu i njihove želje za povratkom pa makar ostaviti samo kosti na rodnoj grudi shvatila sam tu duboku potrebu povezivanja... Svaka emigracija, ekonomska ili politička, bolna je i obezglavljuje. Ako možemo bar malo pomoći, da bol bude podnošljiva, bit će to najveće zadovoljstvo.

Običaji hrvatskog naroda u Bosanskoj Posavini

Posavini i Hasiću

Ab imo pectore

U rujnu 1995. godine, organizator simpozija “Zajedništvo Hrvata u Rumunjskoj”, zamolio me da pripremim izlaganje u kontekstu naslova “Sličnosti i specifičnosti narodne nošnje i svadbeni običaji u Hrvata”. Za velike pripreme i teoretiziranje nije bilo vremena. Osim toga, znala sam, da će iz Zagreba doći prof. dr. Dubravka Makaruha i da će ona, kao stručnjak iz usmene književnosti, više pozornosti posvetiti teoretskom dijelu.

Tijekom pripreme za moje izlaganje, ispitivala sam, koliko je to bilo moguće na relaciji Bukurešt – “Hasićani”, moje poznate. Posebno sam često konzultirala moju pokojnu majku, koja je bila pravi mali stručnjak za narodne nošnje. Kako se netom prije dogodio “Dayton”, u meni je proključalo moje djetinjstvo, moja Posavina, moj Hasić svom silinom. Rezultat je bio knjižica o našim običajima. Tekstove prenosim s dopunama. Stoga, ako je neki opis subjektivniji nego bi trebao biti, neka mi se oprosti.

Nema naroda pa ni manje društvene zajednice, koja svoju usmenu predaju, svoju povijest, prenošenu s koljena na koljeno, koja svoje običaje od rođenja do smrti nije zabilježila i posebnim književnim formama. Od prelijepih uspavanki preko epitalamija, satira, domoljubnih, šaljivih, i naravno, tužnih pjesama, tužaljki zvanih elegije.

Primjeri najbolje sačuvane, a potom i zapisane ljudske mudrosti jesu najljepši redci najčitanije knjige na svijetu, Biblije. Bibliolozi su u toj knjizi nad knjigama pronašli različite književne vrste od povijesnih pripovijesti i kronika do parabola ili prispodoba te ljubavnih i lirskih pjesama (Pjesma nad pjesmama i Psalmi). Možemo reći, da je Isusov “doprinos književnosti” vrlo značajan. Posebno spominjem prispodobe, na pr. onu o “Izgubljenom sinu”, “Zalutaloj ovci ili Dobrom Pastiru”, “Radnicima u vinogradu”, “Nepravednom upravitelju”, “O talentima”..., te basne (Suci, 9, 7,15), alegorije (Ezekijel 34), “Apokalipsa”.

Posebno mjesto zauzela je mudrosna književnost, bez čijih sentencija rijetko može proći iole ozbiljno predavanje ili govor bilo koje vrste. Za početak evo par sentencija:

- Tko će naći ženu vrsnu? Više vrijedi ona nego biserje. (Izreke 10)

- Rukama se maša preslice i drži prstima vreteno. (Iz. 19)

- Ne boji se snijega za ukućane, jer sva čeljad ima po dvoje haljine.

- Sama sebi šije pokrivače.

- Odijeva se lanom i purpurom (Iz. 22)

- Odjevena je snagom i dostojanstvom pa se smije danu budućem”. (Iz. 25)

Mi ćemo u ovim napisima govoriti o običajima pri smrti i pokopu pokojnika, krstitkama, čatmi, blagdanskim običajima uz Božić, Uskrs i blagoslov sela, svadbenim običajima te ostalim običajima vezanim uz neke specifične poslove.

  • Rođenje i krštenje Rođenje i krštenje
  • Svadbeni običaji Svadbeni običaji
  • Blagoslov sela Blagoslov sela
  • Preduskrsni i uskrsni običaji Preduskrsni i uskrsni običaji
  • Posvećenje Posvećenje
  • Čatma Čatma
  • Dječje narodne igre našega kraja Dječje narodne igre našega kraja
  • Običaji pri smrti i ukopu pokojnika Običaji pri smrti i ukopu pokojnika
  • Pranje rublja Pranje rublja
  • Blagdan Svih svetih i Dušni dan Blagdan Svih svetih i Dušni dan
  • Božićni običaji Božićni običaji
  • Svijećnica, naše "Marino" Svijećnica, naše "Marino"
  • Prela (sijela, posijela, divani) Prela (sijela, posijela, divani)
  • Obrada lana Obrada lana
  • Običaji pri poljodjelskim radovima Običaji pri poljodjelskim radovima
  • Pečenje rakije Pečenje rakije
  • Kako su se liječili ljudi u našemu kraju Kako su se liječili ljudi u našemu kraju
  • Imena, prezimena i nadimci moga kraja Imena, prezimena i nadimci moga kraja

O autorici:

Dr. Ružica Sarić-Šušnjara rođena je 6. prosinca 1950. godine u Gornjem Hasiću, općina Bosanski Šamac. Osnovnu školu završila je u Bosanskom Šamcu, a gimnaziju u Rijeci. Studirala je četiri godine teologiju na Visokoj bogoslovnoj školi u Rijeci, nakon čega prelazi na Filozofski fakultet u Zadru, gdje upisuje i završava slavistiku i talijanski jezik. Postdiplomsko usavršavanje nastavlja na Interuniverzitetskom studiju u Dubrovniku. Piše magistarski rad o Nehajevu pod vodstvom sveučilišnog profesora dr. Miroslava Šicela, kreatora novije povijesti hrvatske književnosti, koji brani u Zagrebu 1985. godine.

Radi kao profesor na Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Rijeci, zatim kratko u Osnovnoj školi "S. S. Kranjčevića" u Senju te Srednjoj školi i gimnaziji "P. Rittera Vitezovića" također u Senju. Predaje predmete iz struke, a po potrebi priprema se i za druge srodne predmete i predaje ih. Vodi stručne aktive, organizira predavanja i sama predaje, te slobodne aktivnosti u gimnaziji i na nivou grada.

Od 1993. godine odlazi s djecom i suprugom, koji je u diplomatskoj sluzbi, u Alžir, a nakon povratka iz Alžira, zbog ubojstva naših 12 radnika, ponovno nastavlja rad u gimnaziji u Senju. U prosincu 1994. godine odlazi s obitelji u Rumunjsku, u Bukurešt. Bori se za osnivanje katedre hrvatskoga jezika, što i uspjeva. Hrvatski jezik kao studenti upisuju Rumunji, ali ga uče i strani studenti npr. Kinezi, te studenti drugih fakulteta.

Bori se da svi studenti posjete Hrvatsku radi stručnog usavršavanja.

Od akademske godine 1996./97. radi kao lektorica hrvatskog jezika na Filološkom fakultetu u Bukureštu. U tom svojstvu „gratis lektorice“, ostaje 3 godine. Svoj znanstveni rad nastavlja produbljujući Nehajeva na čemu doktorira 1998.g. na Sveučilištu u Bukureštu s temom "Nehajev i njegov doprinos hrvatskoj moderni" kao prvi kroatist na tom sveučilištu. Uz članove komisije Bukureštanskog sveučilišta, jednog člana sa Sveučilišta Craiova, akademik, dr. Miroslav Šicel je jedan od ocjenjivača doktorske dizertacije.

Premještajem u Albaniju, u Tiranu, pomaže kolegama na Filološkom fakultetu u održavanju predavanja iz kolegija „Hrvatska književnost“ kroz nekoliko semestara.Od 2005.g. je u Brazilu, Braziliji, na službi sa suprugom u veleposlanstu RH.

Trudi se napisati ponešto i na ovim stranicama, a najveća bi joj radost bila da započeti „Posavski rječnik“ ugleda svjetlo dana. Uz spomenute aktivnosti, lektorira i objavljuje stručne članke i osvrte u književnom povremeniku Senjskog knjizevnog kruga "Usponi", listu Zajedništva Hrvata u Rumunjskoj "Hrvatska grančica", te recenzije u "Usponima" i zbirkama poezije senjskih pjesnika. O "Senjskoj gimnaziji" i "Senjskoj knjižnici" piše u "Senjskom zborniku". Piše recenzije na čitanke, a piše i za „Posavski kalendar“. Član je "Udruženja slavista Rumunjske" (Asociatia slavistilor din Romania) te član uredničkog savjeta Senjskog književnog ognjišta za "Uspone".

Objavljuje radove u časopisu "Romanoslavica", (izmedu ostalog recenziju antologije hrvatske ratne poezije "U ovom strašnom času" autora Sanader-Stamać, koja je prevedena na rumunjski i koju je vec promovirala na rumunjskom radiju i televiziji), izvorni rad o "Senjskom knjizevnom krugu" te dio radnje o jeziku i stilu Nehajeva. Radila je na hrvatsko-rumunjskom konverzacijskom vodiču. Ružica Šušnjara je udata za mr. Petra Šušnjaru, s kojim ima dva sina Franu i Marka.