Blagoslov sela

Odavno su naši preci izabrali zaštitnike svojih sela. Pojedina sela su imala svatko svoga zaštitnika i taj dan se zvao blagos(l)ov.

Piše: dr. Ružica Sarić-Šušnjara

Odavno su naši preci izabrali zaštitnike svojih sela, za razliku od pravoslavaca gdje su pojedine obitelji imale svoju slavu tj. imali svojeg svetog zaštitnika “svetitelja”. Takav običaj imaju naši Hrvati katolici u Rumunjskoj, gdje smo upravo prošli mjesec za sv. Jurja prisustvovali takvoj obiteljskoj proslavi.

Lako je vama slaviti svetog Antu kad su tavani puni mesa, kace kupusa, trapovi krumpira i ostalog Božjeg blaga.

Naši pak blagos(l)ovi sela, negdje ih zovu “god”, su imali zajednički karakter. Naime, pojedina sela su imala svatko svoga zaštitnika i taj dan se zvao blagos(l)ov, a patron župe je bio neki drugi svetac ili Blažena Djevica Marija. Tako je i patron naše cijele župe Tišina Materinstvo blažene Djevice Marije u čijoj proslavi sudjeluju sva sela naše župe. No, svako selo pak napose ima svoga zaštitnika:

Tišina – sv. Marko evađelista, poznat kao Markovdan (isto i Balegovac-Novo Selo i Prud...

Novo Selo – Šupljenovci – drugi dan Duhova (Doovi), isto i Zasavica

Grebnice – sv. Ilija (Ili’no) koji je i zaštitnik cijele Bosne

Donji Hasić – sv. Anto pustinjak, zvani sveti Anto zimski

Gornji Hasić – sv. Anto Padovanski, zvani sveti Anto ljetošnji

Činjenica je da nikada nisu na isti blagdan bila dva blagoslova u jednoj župi. Razlog je jednostavan. Blagoslovi su bili prigoda da se rodbina pohodi i da ih se što više skupi na jednom mjestu. Svaka kuća je imala svoje goste i gotovo je bila sramota ne imati ih. “Boluća” (bliža) bi rodbina dolazila na konak. Za ljepših i toplijih dana spavalo se vani. To su bile prelijepe, ali prekratke noći za razgovore majki i kćeriju, sestara, rođakinja, teta i prijatelja pristiglih iz drugih mjesta.

Osobito je bilo svečano u kući u kojoj se na taj dan kitila djevojka, a to znači da je time postajala punoljetna i da je mogla početi ašikovati tj. pripremati se za udaju.. Tada bi se djevojka oblačila “b(r)esuknje”, što znači u dugu tkanu rubinu, posebno vezenu, a na krajevima rukava i po rubu šlinganu. Prije oblačenja te su rubine po nekoliko dana stajale skićene (plisirane) pod kamenom. Nijedno glačalo ih ne bi tako lijepo i čvrsto ispeglalo. Na nogama su bile obavezne “škripane” sandale, naručivane kod postolara za tu prigodu. Ispred rubine bila je posebno tkana pregača, a oko pojasa tkanica trobojnica. Pletenice, spuštene ili smotane oko glave, ukrašavane su zimzelenom i drugim cvijećem. Za miris se koristio bosiljak i ružmarin. Bogatije djevojke su taj dan prvi puta stavljale nisku dukata tzv. “šorvana”.

Bilo je prilika kada je sirotinja pokušavala tome doskočiti stavljajuću takozvane tumbase to jest lažne zlatnike. Bio je i jedan ružan običaj koji je na sreću nestao. Poneke bogatije bi djevojke često kao znak prestiža uz dukate na prsima za taj dan barem dva zdrava prednja zuba obukle u zlato ili srebro.

Ne samo da se djevojka koja se kitila na blagoslov sela svečano oblačila. I ostala čeljad bi se “ponovila” na taj dan. Tko je kako i koliko mogao, pa su to bili izuzetni dani isčekivanja kako za dječake tako i za djevojčice. Ipak, za djevojčice malo više!

Za blagoslov, posebno ako je bio u proljeće ili ljeto, krečila se kuća iznutra i izvana; mijenjale slamarice ili šuškare (šuška-listovi oko klipa kukuruza); iznosila se sva roba na žice i ograde po dvorištu. Šporet, ako nije bio zemljani, iznosio se na dvorište uz kuću ili pod nadstrešnicu da više ne “čadi” (Osobito su bili pogodni šporeti koje je pravio naš mještanin Jozo Mikić).

Kuhalo se u hladovini ili u kolari, u novije vrijeme u ljetnoj kuhinji.

Trudile su se domaćice da konkretno za blagdan svetog Ante ljetošnjeg budu na stolu prvine zemlje: mladi krumpir, grašak, salata, luk.... Skidalo se obično zadnje sušeno meso s tavana.

Ovako se slavio sveti Anto kod Blažanovića u Donjem Hasiću 2011.

Ovako se slavio sveti Anto kod Blažanovića u Donjem Hasiću 2011.

Ako je bilo toplije vrijeme, vrijedne domaćice su imale već i mladih pilića dobrih za pečenje. Poznato je da su se Gornjani i Donjani često šalili govoreći Gornjani Donjanima: “Lako je vama slaviti svetog Antu kad su tavani puni mesa, kace kupusa, trapovi krumpira i ostalog Božjeg blaga”. S tim su se slagali i Tišinjani (Tišnjani), jer sveti Marko pada još ranije nego gornjohasićki sveti Anto.

Mise na blagoslov sela su se održavale obično u 11 sati u seoskim kapelama. Najprije je zaorila naša poznata pučka pjesma Majci Božjoj, koja je inače bila uvod u “velike mise”, a zbog jednostavnog napjeva znao ju je i pjevao sav puk:

“Faljen Isus Marijo,

faljen Isus Djevice,

faljen Isus Majko,

naša zagovornice.

Došli smo te proslavit

I s anđelim pozdravit

Ti od Boga nadarena

Gospo blažena.

Primi nas sve putnike,

Tužne ćeri i sinke,

Primi Gospo draga sada

Nas nevoljnike

Koji smo ti hrlili

Od srca se trudili

I na ovo sveto mjesto

Željno smo sad dospili

U te siđe sveti Du(h)

Da si Majka Isusu

A i naša pomoćnica

Blaga Djevica.

Sjeti nas se premila

I primi nas pod krila

Slatka Gospo od radosti

Evo ti gosti.

Evo tužni stojimo

I štujuć te molimo

Dijeli Božju milost nama

Svima kršćan’ma

Moli za nas ti Boga

I Isusa slatkoga

Moli Duha Svetoga

Radi puka svog. Amen

Značajno je reći da se nikad nije dogodilo da je netko od misara pridošlih sa strane ostao bez ručka, bez obzira jesu li imali u selu rodbine ili ne. Zvalo se i poznate i nepoznate pa je to bio lijep način stjecanja prijateljstva. Djevojke su dovodile svoje druge iz drugih sela, muškarci svoje prijatelje s posla. Taj dan se uvijek pripremalo duplo, jer “nikad ne znaš tko će ti banuti na vrata i rijet “Faljen Isus”. Ovako, kad imaš svega, a najsigurniji si ako si imao pečenicu, može ti doći i “pop na konju”. Danas bi rekli u automobilu.

Nikad ne znaš tko će ti banuti na vrata i rijet “Faljen Isus”.

Ovi gosti koji su dolazili s mise na ručak nisu bili dužni donositi nikakvu milošću. Oni pak koji su dolazili na konak ili ujutro u kuću donosili su, kako se u Hasiću govorilo “milost”, a preko Bosne “milošća” na pr.: muškima ako puše kutiju cigara, rakiju; domaćici šećer u kocki, kavu, rižu (pirmič), sapun; djeci “oblizala”, algene bonbone, zviždaljke itd. Tim gošćama se za uzvrat “spremala torba” s izborom hrane i kolača s blagdanskog stola. Djeci se za blagoslov, a i inače kad bi išli u posjet bližoj rodbini, hvatalo pile koje se živo nosilo kući. Pjevalo se, osobito poslije podne je bilo veselo kad su mlađi odlazili na igranku, a stariji u hladovini dudova ili pokraj tople peći prebirali po svojoj mladosti. Tu su zaiskrili i prvi ljubavni pogledi, a blagosovi su često “bili krivi” za jesenske svadbe.

Bilo je nažalost i onih koji su dublje pogledali u čašicu pa svojim izgredima pokvarili popodnevno veselje blagos’ova. Ipak, ljepotu druženja i prijateljstva, uz blagdanski stol posavskih mesnih specijaliteta i “svetoantunskih slatkih oblatina” i šapa, koje su naše vrijedne majke i bake s radošću pripravljale, nisu mogli uvelike pokvariti ljubitelji posavske šljivovice.

Za kraj sjećanja na blagoslov svetog Ante ljetošnjeg. Da li zato što su trešnje doista tada dospijevale, ili zato što su prije svetog Ante bile preskupe, djeci se govorilo, a to se i u djelo sprovodilo, da se prve trešnje mogu probati na svetoga Antu. Zato smo ljubomorno čuvali svaku “banku” za tu svetoantunsku poslasticu.

Blagdan svetog Ante i običaji vezani za blagoslov

Ranije su gosti dolazili 2-3 dana ranije, a jednu noć prije gotovo obavezno. Spavalo se na slami prekrivenoj ponjavom. Za ručak se pravilo: rebra pripremljena kao pirjan, prokole sa krvavicom (služile se u zemljanim ćasama), gusta masna rezanca, kisela pita sa sirom, kiseli kolačići. Od slatka ništa, samo bi se ponekad i ponegdje napravila pošećerena sirnica. Samo u rijetkim kućama se kuvao kruv, a inače se jela prova.

  • Rođenje i krštenje Rođenje i krštenje
  • Svadbeni običaji Svadbeni običaji
  • Preduskrsni i uskrsni običaji Preduskrsni i uskrsni običaji
  • Posvećenje Posvećenje
  • Čatma Čatma
  • Dječje narodne igre našega kraja Dječje narodne igre našega kraja
  • Običaji pri smrti i ukopu pokojnika Običaji pri smrti i ukopu pokojnika
  • Pranje rublja Pranje rublja
  • Blagdan Svih svetih i Dušni dan Blagdan Svih svetih i Dušni dan
  • Božićni običaji Božićni običaji
  • Svijećnica, naše "Marino" Svijećnica, naše "Marino"
  • Prela (sijela, posijela, divani) Prela (sijela, posijela, divani)
  • Obrada lana Obrada lana
  • Običaji pri poljodjelskim radovima Običaji pri poljodjelskim radovima
  • Pečenje rakije Pečenje rakije
  • Kako su se liječili ljudi u našemu kraju Kako su se liječili ljudi u našemu kraju
  • Imena, prezimena i nadimci moga kraja Imena, prezimena i nadimci moga kraja