6. susret povratnika, 5.6.2009.

Gornji Hasić, 5. lipnja 2009.

Ako Hrvati ne dobiju svoja prava u Bosanskoj Posavini, onda je ovo grobnica za sve narode i buduće naraštaje. Demokracija je položila svoj ispit. Ovdje je propala. Odobrava se istrebljenje domicilnog stanovništva kao i Indijanaca u Americi i još će se reći kako su ove općine «oslobođene».

Piše: fra Joso Oršolić

Susreti povratnika župe Tišina održavaju se već treću godinu na istom mjestu, u školi u Gornjem Hasiću. Svakih šest mjeseci u isto vrijeme u 12.05 sati i s istom namjerom: informirati ljude koji su se vratili na svoja ognjišta o njihovim pravima i mogućnostima obnove i povratka te zamoliti predstavnike vlasti kako u Republici Srpskoj, općini i okolnim općinama, te vladajuće strukture u Federaciji i Bosni i Hercegovini da nam prema svojim mogućnostima pomognu obnoviti život Hrvatske Tišine!

Naime, ovaj prostor i ovi ljudi nisu ničim zaslužili da se ni nakon četrnaest godina od Daytona i sedamnaest godina od progona na njih gleda kao na nepoželjne, one koji smetaju nečijoj politici ili još gore, ljude kojima je potrebno kratko vrijeme da izumru.

Povratnici sela župe Tišina su vratili život ovim prostorima, a tako i svi povratnici u Bosanskoj Posavini, bili oni ne znam koliko stari. I nitko nema pravo ni pomisliti a kamo li reći da su oni došli ovdje da izumru. Oni su ovdje došli da žive i ožive ove krajeve, jer ako Hrvati ne dobiju svoja prava u Bosanskoj Posavini, onda je ovo grobnica za sve narode i buduće naraštaje. Demokracija je položila svoj ispit. Ovdje je propala. Odobrava se istrebljenje domicilnog stanovništva kao i Indijanaca u Americi i još će se reći kako su ove općine «oslobođene». Od čega i koga! Bože, oslobodi nas kuge glada i rata! Oni kojima treba rat, neka ga naprave u svojoj kući i na svome opgnjištu, a ne u našim selima i na našim ognjištima. A oni koji su činili rat i ratne zločine neka za njih odgovaraju!

I na ovom susretu, pokušali smo zamoliti one koji nam mogu pomoći da se porazgovaramo, popričamo, dogovorimo. Istina, došli su tek samo neki od onih koje smo zvali. I to je bilo dosta za lijep i konstruktivan razgovor i dogovor. Lijepa hvala svima koji su došli na Šesti susret povratnika. Također, zahvaljujemo i svima koji se nisu udostojali ni ispričati, kao i onima koji su imali nekih drugih važnijih obaveza! Zar može biti veća i važnija obaveza od pomoći beskućnicima, izbjeglicama i protjeranima. Da, upravo tako. Ova župa je protjerana 1992. i dan danas se ne može vratiti jer progon još uvijek traje.

Zato šaljemo još jedan poziv i ZAMOLBU svima koji nam mogu i smiju pomoći, a sadržaj je slijedeći:

Predmet: ZAHTJEV ZA ZAŠTITOM LJUDSKIH PRAVA, ZAŠTITOM IMOVINE, PRAVA NA POVRATAK I PRAVA NA DOSTOJANSTVEN ŽIVOT NA VLASTITOM OGNJIŠTU

Gotovo svi stanovnici župe Tišina, kojoj propadaju sela Tursinovac, Novo Selo, Hrvatska Tišina, Donji Hasić i Gornji Hasić, na početku rata 1992. su protjerani sa svojih ognjišta. Preko 5000 ljudi, žena i djece. Više stotina je završilo u logorima, kao i predratni župnik fra Jozo Puškarić, gdje su danima i mjesecima maltretirani i premlaćivani. Mnogi su i ubijeni. Masovna grobnica je pronađena tek prošle godine, ali još nije upriličen dostojanstven ispraćaj i sahrana njihovih posmrtnih ostataka.

Sva imovina žitelja ovih sela je otuđena ili devastirana. Povratak je započeo tek 2000. godine i sve do danas ide vrlo sporo, teško i nezadovoljavajuće. Naime, vratilo se tek oko 500 osoba od prijeratnih 5000 župljana. Tu činjenicu jedni tumače tako da se ljudi ne žele vratiti i pri tome čine sve kako bi povratak otežali i omeli, drugi zagovaraju humano preseljenje, a treći u svemu tome gledaju svoju korist i računicu. I izvana i iznutra se na sve moguće načine pokušava spriječiti normalan život i suživot ljudi i građana ove zemlje.

Dok ljudi koji su se vlastitim naporima i protiv svih politika i sila vratili na svoja ognjišta pokušavaju vratiti život ovoj župi i ovim selima, u igru se uključuju novi faktori. Zadnjih godina na terenu župe je otuđeno nekoliko boljih auta: niti jedno od tih auta nije pronađeno, a jedina informacija je bila da se može auto otkupiti. Zabrinjava ružna slutnja da policijski djelatnici ili znaju ili mogu znati o kojim je kriminalcima i pljačkašima riječ. Ili su ljudi ovoga kraja zaslužili stalno pljačkanje: kao što su u ratu opljačkani – bez ikakve restitucije – tako se pljačka nastavlja i poslije rata u ovom takozvanom mirnom vremenu. Još se dodatno za opljačkano traži otkupnina!

Slična se stvar dogodila i u župnom uredu. Prijašnji župnik nije niti mogao obnoviti, a kamoli vratiti se u župu. Kao župnik vratio sam se tek 2003. godine. Do danas nije pronađena u ratu otuđena župna arhiva, matice i sav župni i crkveni inventar. I tek što sam se malo skućio, provaljeno je u župnu kuću, odnošene su župne i crkvene vrijednosti, a policija ni uz snimak video nadzora ne može pronaći osobe koje to čine.

Kroz posljednje tri godine, svakih šest mjeseci organiziramo Susret povratnika župe Tišina. Na ove susrete pozivamo sve ljude koji nam mogu i žele pomoći. Rezultati su slabi ili skoro nikakvi. Najveći uspjeh od svega jest što se tek malo čulo za našu tragediju koja još uvijek traje. I poslije rata nastavljena je politika sprečavanja i onemogućavanja povratka. Onima koji su se, uz veliku ljudsku hrabrost i žrtve, vratili na svoje poručuje se da bi bilo bolje da se nisu vratili.

Mi građani mjesnih zajednica: Tursinovac, Novo Selo, Hrvatska Tišina, Donji Hasić, Gornji Hasić, od svih kojima upućujemo ovaj Zahtjev, tražimo zaštitu ljudskih prava, imovine, prava na povratak i prava na dostojanstven život na vlastitom ognjištu kao i pomoć u obnovi i povratku mjesnih zajednica župe Tišina i Općine Šamac (Bosanski Šamac).

Kao prioritete smatramo slijedeće:

- Nadoknada ratne štete: srušeno je i devastirano preko tisuću kuća, te otuđena sva imovina. Ratna šteta se procjenjuje u ovih pet sela na preko 70 milijuna konvertibilnih maraka.

- Obnoviti infrastrukturu: društvene objekte, ceste, elektro i vodovodnu mrežu. U zadnjih deset godina od svega toga obnovljeno je tek ponešto. U nijednom selu nije potpuno obnovljena elektro mreža. Na sve strane su stari i srušeni stupovi. Žice leže na kućama. Ceste su u nekim selima potpuno ostale bez asfaltne površine, a mještani prije rata su ih sami svojim doprinosom izgradili. Ovo se osobito odnosi na put kroz Novo Selo.

- Omogućiti povratak i život mladim obiteljima. Garantirati i podržavati pravo na dostojanstven život i pravo na radno mjesto. Otvoriti nova radna mjesta bez podjela po nacionalnoj pripadnosti. Vlasti u Šamcu (Bosanskom Šamcu) moraju – ako žele ikakvu demokratsku potvrdu i ako se žele temeljiti na osnovnoj ljudskoj pravednosti – protjeranom stanovništvu s područja svoje općine priznati status žrtava rata i pomoći im u povratku i oporavku.

- Omogućiti rad osnovnih škola i program po izboru djece i roditelja.

- Ukloniti divlje deponije i naći bolje rješenje za odlagalište smeća. Razrušena sela ne smiju postati deponije smeća.

- Ubrzati proces dodjeljivanja materijala za obnovu kao i dodjelu tehničkih sredstava za rad (traktori, motokultivatori, plastenici). U zadnjih šest godina od tih sredstava nije dobiveno ništa, a na dodjelu materijala za obnovu se čeka i po pet godina. Na popisu prijavljenih za donaciju na Općini Šamac (Bosanski Šamac) je preko tisuću obitelji koji još nemaju nikakvu informaciju, a stalno se traži da prilažu neku dodatnu dokumentaciju!

- Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica se obraćamo u svakom objavljivanju javnog poziva. Odgovori su uglavnom negativni ili nikakvi, tek se možda dobije kakva sitnica (na stotinu zahtjeva 1-2 plastenika).

Zato, mi dolje potpisani u ime svoje župe i sela u kojima živimo zahtijevamo zaštitu ljudskih prava, zaštitu imovine, prava na povratak i prava na dostojanstven život na vlastitom ognjištu!

LUKA MARIĆ, Tursinovac

JURO BOŽANOVIĆ, Novo Selo

IVICA CVITKUŠIĆ, koord. mj. zajednica

MARIJAN TUNJIĆ, Donji Hasić

ANTO TUFEKOVIĆ, Gornji Hasić

MIRO BARTOLOVIĆ, H. Tišina

Fra Joso Oršolić, župnik Župe Tišina

KOLIKO GLASNA MORA BITI TIŠINA?

Je li moguće da jedan konstituivni narod u BiH ima manja ili ista prava kao jedna etnička manjina? Izgleda da jest.

Gledajući izvještaj koji nam je poslao župnik Tišine fra Joso Oršolić može nas samo tuga i jeza uhvatiti. To što smo kao Hrvati brojem najmanji narod BiH ne daje za pravo strukturama vlasti da nas tretiraju kao manjinu te ne vide očito.

Hrvati u određenim dijelovima domovine izgleda nemaju drugog izbora nego boriti se za prava koja su im i inače zagarantirana ustavom BiH, UN-ovom deklaracijom o ljudskim pravima ali i običnim ljudskim razumom.

Sudionici ovog Susreta šalju poziv i molbu svima koji im smiju i žele pomoći u kojem zahtijevaju zaštitu ljudskih prava, zaštitu imovine, prava na povratak kao i pravo na dostojanstven život na vlastitom ognjištu.

„Demokracija nije položila svoj ispit. Ovdje je propala! Odobrava se istrebljenje domicilnog stanovništva kao i Indijanaca u Americi, i još će reci kako su ove općine „oslobođene“. Od čega i koga!? Bože, oslobodi nas od kuge, gladi i rata! Oni kojima treba rat, neka ga naprave u svojoj kući i na svome ognjištu, a ne u našim selima i na našim ognjištima. A oni koji su činili rat i ratne zločine neka za njih odgovaraju“, ističu župljani Tišine.

Rezultati ovih sureta su skromni. Najveći uspjeh od svega jest što se tek malo više čulo za tešku situaciju ovoga kraja koja još uvijek traje. I poslije rata nastavljena je politika sprječavanja i onemogućavanja povratka. Onim koji su, se uz veliku ljudsku hrabrost i žrtve vratili na svoja ognjišta raznim zlodjelima (pljačkama,prijetnjama, ignoriranjem) poručuje se da bi bilo bolje da se nisu vratili.

Upornošću ovi ljudi dokazuju kako su se vratili na svoje i kako su tu da ostanu zauvijek, traže, na čelu sa svojim zupnikom fra Josom, od svih koji ih čuju da im pomognu vratiti ono što im pripada postojanjem.

Ovdje donosimo listu zahtjeva stanovnika Tišine:

- Nadoknada ratne štete: srušeno je i devastirano preko tisuću kuća, te otuđena sva imovina. Ratna šteta se procjenjuje u ovih pet sela na preko 70 milijuna konvertibilnih maraka.

- Obnoviti infrastrukturu: društvene objekte, ceste, elektro i vodovodnu mrežu. U zadnjih deset godina od svega toga obnovljeno je tek ponešto. U nijednom selu nije potpuno obnovljena elektro mreža. Na sve strane su stari i srušeni stupovi. Žice leže na kućama. Ceste su u nekim selima potpuno ostale bez asfaltne površine, a mještani prije rata su ih sami svojim doprinosom izgradili. Ovo se osobito odnosi na put kroz Novo Selo.

- Omogućiti povratak i život mladim obiteljima. Garantirati i podržavati pravo na dostojanstven život i pravo na radno mjesto. Otvoriti nova radna mjesta bez podjela po nacionalnoj pripadnosti. Vlasti u Šamcu (Bosanskom Šamcu) moraju – ako žele ikakvu demokratsku potvrdu i ako se žele temeljiti na osnovnoj ljudskoj pravednosti – protjeranom stanovništvu s područja svoje općine priznati status žrtava rata i pomoći im u povratku i oporavku.

- Omogućiti rad osnovnih škola i program po izboru djece i roditelja.

- Ukloniti divlje deponije i naći bolje rješenje za odlagalište smeća. Razrušena sela ne smiju postati deponije smeća.

- Ubrzati proces dodjeljivanja materijala za obnovu kao i dodjelu tehničkih sredstava za rad (traktori, motokultivatori, plastenici). U zadnjih šest godina od tih sredstava nije dobiveno ništa, a na dodjelu materijala za obnovu se čeka i po pet godina. Na popisu prijavljenih za donaciju na Općini Šamac (Bosanski Šamac) je preko tisuću obitelji koji još nemaju nikakvu informaciju, a stalno se traži da prilažu neku dodatnu dokumentaciju!

Koliko će glasna morati biti Tišina da bi se čula njihova traženja ostvarenja osnovnih ljudskih prava ostaje za vidjeti.

Jedno je, pak, jasno: ovi ljudi ne žele šutjeti jer ova šutnja ne gradi nego potiho progoni i polako ubija!

Katolički tjednik, 21. lipnja 2009.

  • 15. susret povratnika, 12.12.2014. 15. susret povratnika, 12.12.2014.
  • 14. susret povratnika, prosinac 2013. 14. susret povratnika, prosinac 2013.
  • 13. susret povratnika, lipanj 2013. 13. susret povratnika, lipanj 2013.
  • 12. susret povratnika, 11.6.2012. 12. susret povratnika, 11.6.2012.
  • 11. susret povratnika, 9.12.2011. 11. susret povratnika, 9.12.2011.
  • 10. susret povratnika, 11.6.2011. 10. susret povratnika, 11.6.2011.
  • 9. susret povratnika, 9.12.2010. 9. susret povratnika, 9.12.2010.
  • 8. susret povratnika, 10.6.2010. 8. susret povratnika, 10.6.2010.
  • 7. susret povratnika, 12.12.2009. 7. susret povratnika, 12.12.2009.
  • 5. susret povratnika, lipanj 2008. 5. susret povratnika, lipanj 2008.
  • 4. susret povratnika, 11.6.2008. 4. susret povratnika, 11.6.2008.
  • 2. susret povratnika, 8.6.2007. 2. susret povratnika, 8.6.2007.
  • 1. susret povratnika, 22.12.2006. 1. susret povratnika, 22.12.2006.
  • Susret u Zagrebu, 25.1.2006. Susret u Zagrebu, 25.1.2006.