Patron župe 2015.

Hrvatska Tišina 11.10.2015.

Draga braćo i sestre, dragi vjernici!

Svoje promišljanje neću započeti danom dolaska ili primanja župe 24.kolovoza 2003., nego onim danom, a to je bilo 1.listopada 2003., kada je nakon 12 godina ponovno zazvonilo zvono u Hrvatskoj Tišini. Svi smo ovdje ispred crkve stali i zajedno s pokojnim Tadom plakali. Bile su to suze radosnice, jer ponovno „Zvono zvoni u u Hrvatskoj Tišini!“ Od toga dana započeli smo i krunicu, ovdje uz listopadsku pobožbost, istina najprije u vjeronaučnoj dvorani kao privremenoj kapelici, a onda u ovoj crkvi i na poseban način od 6.kolovoza 2011., u posvećenoj crkvi! Tako smo s ovih naših ruševina skinuli sramotu zla i rata i svega onoga što nam je ljudska mržnja i zloba učinila! Oprosti im Bože njihove grijehe jer stvarno ne znaju što čine.

Danas, evo nakon punih petnaest godina od Vašeg povratka imamo mnogo razloga za slavlje, molitvu i zahvaljivanje. Najprije se trebamo zahvaliti našoj nebeskoj Majci što nas nije nikada napustila ni zaboravila. Mi smo, istina, lutali svijetom, od nemila do nedraga, od sela do se, od grada do grada, a onda smo se opet vratili sebi, svojim selima i svojim kućama. Nigdje nam nije bilo ni ljepše a ni teže nego ovdje, ali mi smo opet tu i život se nastavlja na svoj način, onako kako sami najbolje znamo i umijemo.

Grešni smo i slabi ljudi, ali to nije razlog da stojimo skrštenih ruku i kao da ne znamo što nam je činiti. Vjerujem da smo, posebno zadnjih godina, od povratka mnogo puta shvatili kako svaki napor, obnova i dobro djelo koje želimo učiniti najlakše ide uz pomoć naše nebeske Majke i po njezinom zagovoru. Zato je dobro da smo se i danas ovdje sabrali kako bismo još snažnije i žarče izmolili njezinm zagovor, njezinu blizinu i snagu koju nam samo Bog može dati.

Ovih dana malo sam pogledao slike iz vremena obnove, gradnje ove crkve. I još se uvijek čudim kako se to sve moglo i uspjelo napraviti. Zaključak je samo jedan i jedini: bez Božje pomoći, Marijinog zagovora, dobrih ljudi i Vas samih od svega ovoga ništa ne bi bilo. To pokazuje kako nam Bog uvijek spremno pomaže kada ga molimo za njegov zagovor, kada mu se obratimo. Pa i sam je rekao: Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se!“

A tko nas bolje može razumjeti od naše nebeske majke ili ima koja majka i zemaljska, a pogotovo nebeska da ne bi utješila i pomogla svoje djece. Ova je župa nekada bila posvećena sv. Petru i Pavlu. Ne znam iz kojih točno razloga je od 50-ih godina postala župa Majčinstva BDM. Međutim, zagovor apostolskih prvaka ni nakon tpoga nije prestao, jer su oni i dalje tu s nama, na vitrajima, u našim molitvama u Riječi Božjoj koju slušamo i o kojoj razmišljamo. Apostoli su, gonjeni snagom Kristovom i svoj život dali za Kraljevstvo Božje. Mogli bi s pravom reći pa to im je zadaća, to su i zaslužili, zato ih zovemo i svetima i obraćamo se za njihov zagovor.

Međutim, kod Marije, naše nebeske majke nije baš tako. Ona je vođena, istina, majčinskom dužnošću othranila svoga sina Isusa Krista. I to je sasvim dovoljno da ispuni svoju zadaću i ono što je od nje traženo. Ali on nije samo majka Isusa Krista, nego je i Majka Crkve i svakoga od nas. Kada je Isus rekao Ivanu: „Evo ti majke“, onda ga je zadužio da se brine za nju. Ali kada je Mariji rekao:“Evo ti sina!“, onda je preko Ivana njezinom majčinskom srcu povjerio svakoga od nas.

I to nije sve. Marija je uz svog sina od rođenja do smrti, u porođajnim bolima i u trenutku umiranja. Ona ga nikada nije ostavila niti napustila. Zajedno s njime se rađa, živi i umire. Po toj ulozi koju je spremno prihvatila postala je majka cijele Crkve, svakoga čovjeka i suotkupiteljica. Bog je nije sačuvao od trpljenja, stradanja, porođajnih boli, ali i svake ljudske patnje kojzu život donosi. Njezino srce probodeno je mačem boli, sa sedam žalosti. Ona i danas zajedno s nama podnosi naše muke, stradanja, naše umiranje, pa i sve žrtve koje činimo za spas svijeta i vlastito spasenje.

I tek kada poput Marije svoje boli pridružimo Kristovim patnjama možemo se nadati vlastitom spasenje i otkupljenju. Nemojmo dopustiti da njezin zagovor prođe pored nas, a mi ostanemo siromasi za nebo kao što smo te često ovdje. Uvijek kada činimo zlo i grijeh žalostimo majčinsko srce njezino i priječimo da do nas po Marijinom zagovoru dođe milost Božja koja nas poziva u svoje Kraljevstvo ljubavi, mira i oproštenja.

Neka nas Marijin zagovor, obrani od sadašnjih zala, oslobodi od kušnji i u nama izliječi sve rane i patnje ratnih stradanja, povratničkih muka i životnih poteškoća!

Marijo prijestolje mudrosti, Marijo Majko crkve, Marijo majko naša, moli za nas!

Propovijed fra Jose Oršolića, drugi dan trodnevnice

  • FOTO Patron župe 2015. FOTO Patron župe 2015.