Divlje odlagalište smeća u Donjem Hasiću - sve veće

Hasići će se, ukoliko se ovako nastavi, za nekoliko godina ugušiti u smeću i smradu

Piše: Željko Brandić

”Dok mačke nema, miševi kolo vode”, izreka je koja bi uz malo parafraziranja mogla pomno oslikati trenutno stanje u Hasiću (Donjem). Naime, dok su Hasićani daleko, razasuti po cijelom svijetu, na rubu njihova sela, niti stotinu metara od prvih kuća a samo tristotinjak metara zračne linije od samog centra sela u kojemu se nalazi bušotina arterca odakle se stanovništvo opskrbljuje pitkom vodom, nalazi se veliki, divlji, ilegalni deponij smeća, koji iz dana u dan biva sve veći i veći.

Smetlište

Prva kuća je od smetlišta udaljena tek 100-tinjak metara!

Centar Donjeg Hasića, arterac

Gornji Hasić

Jelas

Nepregledna je to gomila smeća iz koje se širi nepodnošljiv smrad, i nad kojim oblijeću stotine tisuća muha i raznih drugih kukaca, koji se "zalijeću" u oči i usta svakomu tko se približi smetlištu. Brdo svakovrsnog otpada uključujući i onaj najopasniji – medicinski! Plastične kante, vreće, posuđe, kuhinjski otpaci, bijela tehnika, građevinski otpad, željezni otpad, sanitarni otpad, biljni ostaci, lešine životinja, medicinske šprice, lijekovi - sve pomiješano i izmiješano na jednom mjestu!

Divlje odlagalište nastalo je u vrijeme rata, nakon što su Hasićani protjerani iz svojih kuća i sa svojih ognjišta, kad su bili daleko od svojih domova i bez ikakve mogućnosti da se u njih vrate.

Nijedna poslijeratna vlast u općini Šamac, a bilo ih je nekoliko, ništa nije učinila da se zatrpavanje Hasića smećem zaustavi. Štoviše, u vrijeme kada su se Hasićani, milošću šamačkih vlasti, "smjeli" vratiti na svoja opustošena ognjišta, prijevarom je iznuđen potpis od tadašnjeg predsjednika MZ Donji Hasić, koji je prema vlastitim riječima potpisao "neke papire" koje su mu dali da  potpiše, iako, kako je tvrdio, nije znao "što potpisuje". Kasnije je „saznao“ da je potpisom "legalizirao" ilegalno smetlište.

Posljedice tog nezakonitog i kriminalnog „legaliziranja“ danas osjećaju svi povratnici u Hasić (i okolicu!), a - što je možda i najtragičnije -  i sam nesretni potpisnik: naime, rubni dijelovi smetlišta završavaju dvjestotinjak metara od njegovog vlastitog kućnog praga.

Predsjednik MZ Donji Hasić, Mijo Brandić, ulaže ogromne napore da se zaustavi daljnje odlaganje otpada i da se opasna deponija, leglo zaraze, što prije sanira i ukloni. No, kao pojedinac ne može puno postići. Za to mu je potrebna podrška svih nas, Hasićana. Na nama je da odlučimo hoćemo li ga podržati...

Nadajmo se i da će aktualna šamačka vlast, za razliku od prijašnjih, nešto poduzeti da se problem divljeg odlagališta riješi. Naznaka dobre volje za rješavanje problema ima, a hoće li se "dobra volja" sprovesti u djelo - vidjet ćemo. Bože daj!

U protivnom, ako se nastavi ovako, Hasić će se za nekoliko godina ugušiti u smeću i smradu.