12. susret povratnika, 11.6.2012.

Gornji Hasić, 11.6.2012.

Cijenjeni prijatelji župe Hrvatska Tišina!

Lijepo Vas pozdravljam i želim ponovno upoznati sa svojim pogledom na našu župu Hrvatsku Tišinu, njezine brige i poteškoće, te zajedno s Vama barem nakratko razmišljati što i kako dalje.
Danas smo se sabrali na dvanaesti susret povratnika priređenih u proteklih šest godina. Lijep broj godina i paran broj susreta. Kada smo već kod tako jednog okruglog broja, onda je dobro napraviti i mali sažetak, osvrt na sve protekle godine, obećanja, priče, ostvarene i neostvarene želje.
Lijepo bi bilo kada se ne bi uopće moralo govoriti o žaljenju zbog onoga što se dogodilo, o žaljenju za onim što se trebalo učiniti a nije. Najbolje bi bilo kada bih sada i ovdje samo nabrojao sve ono što je bilo dobro i lijepo i ujedno izrekao još pokoju svoju sitnu želju.
Nisam pesimista i sve pokušavam gledati pozitivno i vjernički, ali ipak moram ponovno nabrojati mnogo toga negativnoga što sam doživio kroz ovih devet godina života u Hrvatskoj Tišini, općina Bosanski Šamac. Kamo sreće da to nije tako i kad bih se sada mogao diviti npr. na sljedeći način:
- sve ceste u župi su popravljene i presvučene novim slojem asfalta,
- sve kuće su renovirane i vratili se svi mještani koji nisu našli bolji smještaj u mjestima u koja su bili protjerani
- sva elektro–mreža je renovirana, obnovljena i sela po glavnim ulicama dobila su rasvjetu,
- svi građani naše župe rođeni u Bosni i Hercegovini imaju CIPS-ove osobne karte i slobodno glasuju,
- sve škole su obnovljene i u učionicama sjede djeca svih nacionalnosti s pravom stjecanja potrebite naobrazbe i odgajaju se za odgovorne građane ove zemlje
- državne, civilne vlasti i pojedinci se odgovorno odnose prema zajedničkom i privatnom vlasništvu i osjećaju se sigurno u svojoj državi.

Međutim, na sve strane je još uvijek prisutna i vidljiva slika projekta «spaljene zemlje»:
- sela su puna srušenih kuća
- ceste su tek jednim dijelom obnovljene i presvučene novim slojem asfalta
- elektro-mreža još nije obnovljena, a niti jedno selo nema rasvjetu
- škole zjape bez namještaja i bez đaka i pitanje je hoće li ih ikada i biti,
- građani se boje uzeti osobne karte jer ih svi uvjeravaju kako će izgubiti sva prava stečena u Hrvatskoj ili drugim zemljama
- otuđena crkvena imovina još nije vraćena niti ima kakvih naznaka da će to biti učinjeno iako se znaju i počinitelji (crkvene knjige i matice, župna arhiva, župni auti, itd.)
Vjerujem kako se slažete sa mnom da ovakvo stanje ne treba nikome. Zato Vam predlažem sljedeće:

Mi dolje potpisani, prema svojim mogućnostima i u granicama svoje nadležnosti i znanja, obećavamo se zalagati:

- Za ljudska prava na život, rad, školovanje, obnovu i povratak te sudjelovanje
u svim oblicima mjesne i državne vlasti,
- Uređenje i očuvanje okoliša te uklanjanje ruševina i divljih deponija smeća,
- Materijalni i duhovni prosperitet svakoga čovjeka i cijeloga društva,
- Jednakost među svim građanima ove zemlje.

Slijede potpisi onih koji su spremni raditi i pomoći povratnicima-mještanima ove župe i Bosanske Posavine

OSVRT NA DVANAESTI SUSRET POVRATNIKA

Piše: Đuro Matuzović- Đurin

Da se osvrnem sa nekoliko rečenica na tekst o 12. susretu povratnika: neznam tko ga je pisao ali toliko mi nije niti bitno, autora podržavam u potpunosti. O onome što se govorilo (odnosno koliko je napisano) pročitao sam na stranici "Opštine Šamac".Već sam napisao zašto je određen dan 11.6. ponedjeljak, a ne dva ili tri dana prije, i mislim da je to planirano da bude što manje prisutnih a što se vidi i na slikama na web stranici "Opštine šamac", gdje i piše što se radi i što će se raditi ("lažem ti da se nadaš i duže živiš"). Jer prateći ovu ili druge stranice, i sami smo se uvjerili da se radi samo o pustim obećanjima ili davanjima na kapaljku. Ma oni nama ništa ne daju oni imaju tu obvezu i dužnost, da obnove naše razrušene kuće i svu infrastrukturu, i to mogu puno jednostavnije riješiti ako žele. Ali vidim da ne žele jer ne žele da se tamo vratimo (oni koji to doista mogu i žele), niti da dolazimo, a trenutno znam da osim mene ima i onih koji bi to mogli i češće ali nemaju svoj dom.

Ja uvijek kažem (a možda sam sebe tješim, lako je za mene) ali oni to rade polako - a prije bi rekao ne rade nikako - da ni naša djeca ne mogu sada dok su manja dolaziti na ćaćevinu ili djedovinu, da zavole taj naš lijepi kraj i netaknutu prirodu i da kao djeca stječu naviku dolaska, da im se to usadi u srce i dušu, da ne upamte što je dobro pa ih samim time odbijaju da dolaze kad budu odrasli ljudi. Sva obnova bi se riješavala puno prije da promijene zakone i uredbe jer oni to mogu, imaju vlast u svojim rukama, donose i kroje zakone, jer zakone donosi tko je na vlasti. Ovako samo pusta obećanja i prazne se priče pričaju, dođu govore o nekim novčanim ciframa od kojih boli glava i samo po meni naivan čovjek to može da povjeruje jer se vidi slika na terenu. Uvijek se pitam jesu li naše kuće bile tamo (jesu!), netko ih je opljačkao, porušio, devastirao znamo tko je (ne imenom barem meni nisu poznata pojedinačna imena tko je to napravio u dvorištu i na kući moga oca - ali neka i njega ta sreća prati u životu ) ali je poznato u ime koga za koju političku struju (po mome za onu koja je sada trenutno na vlasti tj. ima apsolutnu većinu u "Skupštini opštine Šamac" i po mome oni bi bili izdajice svog naroda prvenstveno onih koji su im omogućili dolazak na vlast davne 1992 god.a znamo kako je bilo do tada u općini Bos.Šamca.

Prateći web stranicu opštine šamac vidim da se obnavljaju sva pravoslavna sela svi vitalni objekti (crkve, nogometna igrališta, domovi kulture i sl.) iz raznih donacija i pomoći kao što je "Crveni krst iz Švajcarske" pitam se zašto nisu obuhvaćena i nepravoslavna sela sa tim donacijama. Isto tako pisao sam i o obnovi jedne kuće u Slatini jedne starije žene iz srestava namjenjena za povratnike za raseljena i izbjegla lica nisam ni protiv toga (dabogda ona u toj kući, ako je obnovljena živila još dugo godina) ali mislim da smo mi prioritet barem iz srestava namijenjeni za to, do sada me nitko nije u tome demantirao ni javno, a ni privatno jer imaju moju adresu i broj mobitela. Kad se mi obratimo za obnovu svaki put potroši se 100 KM za razne takse i opet ništa - dođi ponovno ako želiš da budeš u opciji za obnovu pa makar kako se ono kaže "nikad, a možda ni tad".

  • 15. susret povratnika, 12.12.2014. 15. susret povratnika, 12.12.2014.
  • 14. susret povratnika, prosinac 2013. 14. susret povratnika, prosinac 2013.
  • 13. susret povratnika, lipanj 2013. 13. susret povratnika, lipanj 2013.
  • 11. susret povratnika, 9.12.2011. 11. susret povratnika, 9.12.2011.
  • 10. susret povratnika, 11.6.2011. 10. susret povratnika, 11.6.2011.
  • 9. susret povratnika, 9.12.2010. 9. susret povratnika, 9.12.2010.
  • 8. susret povratnika, 10.6.2010. 8. susret povratnika, 10.6.2010.
  • 7. susret povratnika, 12.12.2009. 7. susret povratnika, 12.12.2009.
  • 6. susret povratnika, 5.6.2009. 6. susret povratnika, 5.6.2009.
  • 5. susret povratnika, lipanj 2008. 5. susret povratnika, lipanj 2008.
  • 4. susret povratnika, 11.6.2008. 4. susret povratnika, 11.6.2008.
  • 2. susret povratnika, 8.6.2007. 2. susret povratnika, 8.6.2007.
  • 1. susret povratnika, 22.12.2006. 1. susret povratnika, 22.12.2006.
  • Susret u Zagrebu, 25.1.2006. Susret u Zagrebu, 25.1.2006.